www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 17th, 2021, 1:13 am.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 41 posts ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4
Autor Poruka
 Naslov: Re: DZEVAD KARAHASAN
TekstNapisano: Juli 17th, 2009, 2:25 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
Evo intervjua Dzevada Karahasana na jednom portalu koji toplo http://www.radiosarajevo.ba/content/view/7223/26/


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: HISTORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI
TekstNapisano: Juli 20th, 2009, 12:40 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Enver Čolaković

Slika

Legenda o Ali-Paši

Ukratko o radnji romana:

U ovoj knjizi se radi o hamalu Aliji, njegovom putu do bogatstva i ujedno o njegovoj velikoj ljubavi. Alija je mladi hamal dobrog srca koji svima pomaže, dobio je nadimak i Alija Leptir zbog njegovog dobrog karaktera i ljubavi prema Suncu. Uvijek je veseo i radostan i osoba je koja je uvijek rado viđena i veoma znana. Alija je zaljubljen u Almasu, kćer Mehage bakala, ali se nikada nije usudio pokazati joj svoju ljubav koju on osjeća prema njoj te se ona udaje za drugog ,Ismet-efendiju. Međutim, Almasa u tom braku nije bila sretna prvenstveno zbog teške Ismetove bolesti, epilepsije koju joj je prešutao prije braka. Ubrzo se rastavlja od njega. U tom periodu Aliji se nekoliko puta za pomoć obraća mrzovoljni i škrti Mula Hasan dedo koji mu jednom pokaže svoje skriveno blago. Nakon smrti dede, Alija kupuje kuću dede te pronalazi bogatstvo, vjenčava se sa Almasom, koja se nešto prije razvela od Ismet-efendije, i postaje Ali-paša. Jedno vrijeme je bio i u Travniku, kamo ga je poslao Ali-hodža, čovjek koji ga je volio više nego vlastitog sina. Tamo je patio za svojom Almasom, ali se brzo vratio kući, i našao dugo traženu sreću. Osvojio je svoju voljenu i postao bogat, ali i uprkos tome, njegova je duša ostala ista, volio je pomagati drugima, pogotovo nakon što je i steko puno novca. Ovo je topla ljudska priča o čovjeku koji je našao dugo traženu sreću, i dobio sve što je želio, zahvaljujući svojoj dobroti

Biografija:

Čolaković Enver (Budimpešta, 27. maj 1913. - Zagreb, 18. august 1976.), bošnjački prozaik, pjesnik i prevodilac.
Studirao je matematiku i fiziku u Beogradu i Budimpešti, a historiju u Zagrebu. Pisati je počeo kao dječak,i to na dva jezika: hrvatskom i mađarskom. U periodu do 1945. objavio je više pripovijedaka i eseja te roman Legenda o Ali-paši (1944), prošao je "krizni put" od Bleiburga do Zagreba, poslije proganjan i onemogućavan da bilo šta objavljuje osim prijevoda, a zna se da je bio anonimni prevoditelj djela Ervina Sinka s mađarskog. Tek četvrt stoljeća kasnije izašlo je drugo izdanje njegovog romana (1970), koji i jezikom i strukturom predstavlja veliko umjetničko djelo iz Bosne i o Bosni. Ostavio je u rukopisu pet romana, više pripovijedaka i pjesama.


Bibliografija:

Legenda o Ali-paši, Zagreb 1944, 1970, 1989,Sarajevo 1991, 1997, 1998.
Mali svijet, Zagreb 1991.
Gyula Illyés, Poezija, Zagreb 1971.
Zoltán Csuka, Moje dvije domovine, Sarajevo 1972.
Zoltán Csuka, Poezija, Zagreb 1975.
Zlatna knjiga mađarske poezije, Zagreb 1978.
Izabrane pjesme, Zagreb 1990.
Lokljani. Iz Bosne o Bosni, Zagreb 1991.
Bosni, Zagreb, 1998


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: HISTORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI
TekstNapisano: Juli 20th, 2009, 12:43 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Dodatak!

Mehmedalija Mak Dizdar

Mak Dizdar je rođen 17.10. 1917. godine u Stocu, gdje je završio osnovnu školu. Početkom tridesetih godina prošlog stoljeća odlazi u Sarajevo putevima svog starijeg brata Hamida, koji ga je uveo u kulturne krugove. U Sarajevu se druži sa lijevo orijentisanim intelektualcima, a postaje i prijatelj pjesnika Tina Ujevića, koji tih godina živi u Sarajevu. U početku stvara pod uticajem socijalne lirike, pa kao devetnaestogodišnjak objavljuje svoju prvu zbirku Vidovopoljska noć (1936). Nakon toga radi kao novinar, poštanski službenik, pa potom i novinski urednik. Poslije Drugog svjetskog rata radi kao urednik u Tanjugu, Oslobođenju i izdavačkoj kući Narodna prosvjeta. Od 1952. godine profesionalni je književnik. U tom periodu počinje njegov puni stvaralački poetski period.

Dobitnik je mnogih nagrada među kojima su Dvadesetsedmojulska nagrada BiH, Zmajeva nagrada i Zlatni vijenac Struških večeri poezije.

Umro je u Sarajevu 14.08. 1971.



BIBLIOGRAFIJA

Vidovopoljska noć, Pjesme, Sarajevo 1936.
Plivačica, poema, Sarajevo, 1954
Povratak, poema, Sarajevo, 1958.
Okrutnosti kruga, Pjesme, Sarajevo, 1960.
Panorama savremene bosansko-hercegovačke proze, Sarajevo, 1961.
Koljena za Mnadonu, Sarajevo, 1963.
Minijature, Pjesme, Kruševac, 1965
Ostrva, pjesme, Sarajevo, 1966.
Kameni spavač, Sarajevo 1966.
Kameni spavač, drugo prošireno izdanje, Sarajevo, 1970.
Modra rijeka, Sarajevo, 1971.
Stari bosanski tekstovi, Sarajevo, 1969.

Izabrana djela. Knjiga I-III, Priredio i predgovor napisao Enes Duraković: Knjiga I – Vidovopoljska noć; Plivačica; Okrutnosti kruga; Koljena za Madonu; Knjiga II – Kameni spavač; Osvojena tajna; Knjiga III – Eseji i kritike, Bibliografija i literatura: Kovačević, Sarajevo, 1981.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: HISTORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI
TekstNapisano: Juli 20th, 2009, 12:45 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Ćamil Sijarić

Slika

Pripovjedač, romansijer i pjesnik, Ćamil Sijarić, rođen je u Šipovcu, Bijelo Polje, 1913. godine. Osnovnu školu završio je u Godijevu, a zatim je pohađao Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju. Gimnaziju je završio u Vranju, a pravo diplomirao u Beogradu. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata radio je kao sudski službenik u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradiški i Banjoj Luci, a pred kraj rata izišao na partizanski teritorij i bio dopisnik TANJUG-a. Od 1947. godine živio je u Sarajevu, gde je do kraja radnoga vijeka radio u literarnoj redakciji Radio-Sarajeva. Poginuo je u saobraćajnoj nesreći u Sarajevu 1989. godine.

Već kao gimnazijalac u Skoplju Sijarić se počeo baviti pisanjem pjesama, koje su u knjigama objavljene tek 1988. (Lirika) i 1990. (Koliba na nebu). No, njegov raskošni umjetnički dar bio je prije svega pripovjedački, i na najpotpuniji način se ostvario u mnogobrojnim pričama i romanima s temama iz rodnoga Sandžaka i iz balkanske historije.


Bibliografija

1. Ram - Bulja. Svjetlost. Sarajevo, 1953.
2. Bihorci. Sarajevo, 1956.
3. Suze i zvijezde. Zagreb, 1956.
4. Zelen prsten na vodi. Sarajevo, 1957.
5. Kucu kucom cine lastavice. Sarajevo, 1962.
6. Naša snaha i mi momci. Veselin Masleša. Sarajevo, 1962.
7. Mojkovacka bitka. Svjetlost. Sarajevo, 1968.
8. Sablja. Izbor pripovjedaka. Graficki zavod. Titograd, 1969.
9. Putnici na putu. Svjetlost. Sarajevo, 1969.
10. Zapisi o gradovima. Zavod za izdavanje udzbenika. Sarajevo, 1970.
11. Konak. Sarajevo, 1971; 1980; - Dvorec, prevedel Stanko Janez. Prešernova zalozba, 1984; - Veselin Masleša. Sarajevo, 1989.
12. Kad djevojka spava, to je kao da mirišu jabuke. Sarajevo, 1973.
13. Zapisi o gradovima (II). Sarajevo, 1976.
14. Carska vojska. Veselin Masleša. Sarajevo, 1976.
15. Raška zemlja Rascija. Sarajevo, 1979.
16. Francuski pamuk. Svjetlost. Sarajevo, 1980.
17. Izabrane pripovjetke. Univerzal. Tuzla, 1982.
18. Sabrana djela. Knj. I-X. sarajevo, 1981.
19. Price kod vode. Izbor pripovjedaka. Srpska knjizevna zadruga. Beograd, 1982.
20. Jasenovac. Zapisi o logoru. Sarajevo, 1983.
21. Pripovijetke. Svjetlost. Sarajevo, 1984/85.
22. Rimski prsten. Svjetlost. Sarajevo, 1985.
23. Pripovijetke. Svjetlost. Sarajevo, 1985; 1987.
24. Herceg-Bosno i tvoji gradovi. Svjetlost. Sarajevo, 1986.
25. Lirika. Beogradski graficki zavod. Beograd, 1988.
26. Miris lišca orahova. Veselin Masleša. Sarajevo, 1989.

ĆAMIL - Miljenko Jergovic

Mrzili smo seljake, smijali smo se njihovim naglascima, a ne daj dragi Boze da se ikad u razredu pojavio novi ucenik - seljak, zubima bi ga rastrgali ili bi, sto je ipak vjerojatnije, bio lincovan rijecima, a to se u tim godinama cinilo strasnijom sudbinom nego da te netko zatuce na licu mjesta. Kada bi se seljak pojavio na utakmici, prepoznavali smo ga medju deset hiljada navijaca; kada bi usao u kino, usred mraka smo ga prepoznavali po mirisu; kada bismo ga sreli na izvidjackom logorovanju, podsmjehivali smo mu se u lice jer on to, kao, ne konta. U svakom slucaju, bilo je krajnje nepreporucljivo u Sarajevu ili u drustvu Sarajlija biti seljak.

I tko bi sad znao zasto je bilo tako i sta nam je toliko smetalo kod tih ljudi, jer gradski papci nisu bili nista bolji od seljaka, zapravo bili su puno gori, ali nam uglavnom nisu smetali. Kod kuce nas nije odgajalo da mrzimo seljake, niti nam je s televizije govoreno da su gradjani bolji od seljaka. Bit ce da nas je u nasoj nesnosljivosti odgajala ulica, a zasto je ona to cinila, nema vise odgovora jer nema ni te ulice. Ulice umiru sa svakom generacijom, pa umjesto njih dolaze druge ulice koje nose ista imena, iste kuce i iste mirise, tako da nitko nikada niti ne primijeti da su jednoga dana umrle.

A onda bi u skoli za lektiru dobili neku seljacku knjigu. Oni koji knjige nisu citali, ne bi procitali ni nju, a oni koji su citali, pljuvali bi iz dubine duse i urbanog uvjerenja koje je kod covjeka strasno jako kad mu je sesnaest ljeta i godina je 1982. Profesorica bi, jadna, i tim pljuvanjem bivala zadovoljna jer joj je bilo stalo da ucenik barem procita knjigu. Eto, recimo, Price od Camila Sijarica.

Te Price bile su sasvim seljacke, seljacki su bili svi likovi, seljacki je bio ambijent i seljacke su bile sve pisceve literarne i zivotne fascinacije. Bila je, recimo, neka recenica u kojoj se autor pitao kako bi lovac mogao pucati u medjeda koji gleda zalazak sunca. Joj, kako je to nama bilo glupo i koliko smo se trudili smijati i piscu, i lovcu, i medjedu. A sto je najgore, tih dana se Camil Sijaric pojavio i na televiziji i govorio onako kako su govorile i njegove price i kako, mislili smo, govore seljaci kada nisu dovoljno pametni da se srame toga sto su seljaci.

Da, mi koji smo i inace citali, procitali smo sve te seljacke knjige i u njima seljacke price, ali kao da i nismo. U osnovi bi bolje bilo da smo pametnije utrosili vrijeme i da smo pustili da prodju godine i da nas prodje huja na seljake, da smo sacekali smrt nasih ulica i vrijeme kada cemo se izmirivati i sa sobom i sa cijelim svijetom i popravljati ono sto smo pokvarili u pubertetu. A to vrijeme doslo je za sesnaestogodisnjake iz 1982. vec nakon tri-cetiri godine.

Bas tada u Jugoslaviji je u najsiru modu usla latinoamericka knjizevnost i magicni realizam. Citali smo Sto godina samoce i price nekih cudnih pisaca koji su pisali o seoskim ludama koje pronalaze napustene rudnike dijamanata, o ruznim macehama i krcmaricama u krcmama usred prasume, pa bi nam sve nesto bivalo cudno. Kao da smo o svemu tome vec nesto znali i kao da je ta artificijelna blesavost ili naivnost nesto sto nam je puno bliskije nego sto su nam kreatori latinoamericke mode govorili.

A onda se Camil Sijaric opet pojavio na televiziji, govorio isto onako kao sto je govorio prosli put, ali to vise nije bio govor seljaka, nego je bio govor knjizevnoga junaka koji je greskom ispao iz neke daleke prekomorske knjige. I sta ces nego da opet procitas one price, a za njima i sve Camilovo, i procitas iste one recenice kojima si se smijao, pa da te bude stid jer se netko mozda sjeca onoga sto si govorio skolske jeseni 1982.

Camil Sijaric tako je postao i ostao pisac sa iste stalaze kao Gabriel Garcia Marquez i mogu se sada sastati svi knjizevni teoreticari i prakticari ovoga svijeta, urlati da Camilu tu nije mjesto, zavijati na mjesec i udarati se sakama u glavi, ali ostat ce tako. Camil je prvi Gaucho bosanske knjizevnosti, vitez sandzackih pampasa i eglen efendija iz predgradja Buenos Airesa, ali odreci se sjecanja na vlastitu mrznju prema seljacima i svemu onome sto je u pubertetskoj viziji bilo seljacko znacilo bi izdajstvo vlastite proslosti. Uostalom, sto znaci pucati u medjeda koji gleda u zalazak sunca najbolje mogu znati oni koji su se nekada tome nazor smijali.

Camil Sijaric je na pravdi boga poginuo malo pred kraj onih vremena. Poginuo je ispred Centralnog komiteta, od auta, a da auto u svojoj knjizevnosti skoro nikada nije spomenuo. Nitko ne poznaje lice svoje smrti, od zmije otrovnice ginu oni koji sa zmijama nisu zivjeli, a od automobila oni koji su ih ignorirali.

Camil je bio pisac povijesti, onakve kakva je ova nasa, historije koja se dogodila i prosla, a koju je on spasavao vjestinom cudjenja. Vjerovao je da samo cudjenje spasava njegov svijet, sto je vrlo poucno. Puno je bolje cuditi se svome zivotu nego zaliti za njim.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: HISTORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI
TekstNapisano: Juli 20th, 2009, 12:47 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Alija Isakovic

Slika

"Naš jezik je naš moral i ne treba osobit trud da bi smo objasnili pojam BOSANSKI JEZIK. Bosanski jezik nije nastao ni u okrilju srpskog ni u okrilju hrvatskog jezika, nije njihova izvedenica, već jedna od objektivnih naporednosti. Bosanski jezik je imao i svoj vlastiti tok do početka XX vijeka,kada su političke prilike izmijenile njegov javni status..."

(Bitunja kod Stoca, 15. januara 1932., - Sarajevo, 14. marta 1997.), bošnjački kulturni pregalac - romansijer, pripovjedač, radio-dramski, televizijski i dramski pisac, putopisac, aforist, lekiskograf i povjesnièar jezika i književnosti.
Ako se za ijednog čovjeka može reći da je bio isntitucija koja hoda balkanskim poluostrvom, onda je to bez sumnje bio rahmetli Alija Isaković. rođen je u Bitunji kod Stoca 15. januara 1932. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Bitunji, Stocu, Zagrebu, Crikvenici, Pančevu i Beogradu, a Filozofski fakultet - Jugoslavenske književnosti i jezika, u Sarajevu. Bio geološki tehničar, prospektor urana, tv-scenarist, urednik časopisa »Život«, urednik edicije Kulturno naslijeđe BiH u sarajevskoj »Svjetlosti«. Priredio je više djela muslimanskih pisaca i posebno prvu antologiju muslimanske književnosti »Biserje« 1972., prvi izbor bosanskohercegovačkih putopisaca »Hodoljublje« 1973., zbornik radova »Hasanaginica, 1774-1974«, anegdote Nasrudina-hodže 1984., sa Hadžemom Hajdarevićem izbor iz časopisa »Behar« 1900-1911., te knjigu »O »nacionaliziranju« Muslimana« 1990.

Nagrađivan za prozno i dramsko stvaralaštvo.

Pogleda li se sveukupno Isakovićevo djelo, možda i nehotice se nameće usporedba s jednim ključnim prijethodnikom, Safvet begom Bašagićem. Ono što Bašagić bijaše na prekretnici stoljeća, spiritus movens bosansko-muslimanskoga općega preporoda - to je Isaković ponovio na koncu stoljeća.

Kao izvorni pisac u više žanrova (roman, drama, putopis, pripovijetke) Isaković tek čeka na pravo vrednovanje, i slobodno se može reći da je njegovo djelo kao kreativnog autora ponešto zanemareno. No, već je sigurno da je Isaković ostvario kapitalna djela na dva područja:

kao antologičar i publicist, Alija Isaković je doprinio ne samo reafirmaciji mnogih bošnjačkih pisaca, nego još više marginaliziranoj i potiskivanoj bošnjačkoj tradiciji pisane riječi. Budući da je pisao i publicirao u zagušljivim vremenima komunističkih pritisaka, pokazavši i osobnu građansku hrabrost, to su vrednije njegove antologije i studije poput \"BISERJE. Izbor iz muslimanske knjizevnosti. \" Stvarnost, Zagreb, 1972. i \"O \'nacionaliziranju\' Muslimana. 101 godina afirmiranje i negiranja nacionalnog identiteta Muslimana.\" Globus, Zagreb, 1990., u čemu je utro puteve buđenju i osvješćivanju nacionalnoga bića Bošnjaka. Kao leksikograf, Isaković je nezaobilazan u oblikovanju bosanskoga jezika. Njegovi rječnici, \"Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jeziku\", Sarajevo 1993., te \"Rječnik bosanskoga jezika\", Sarajevo 1995., prekretnice su u bošnajčkoj leksikografiji. Zanimljivo je da je Isaković, koji nije bio profesionalni lingvist, ostvario fundamentalna djela na polju rječnikopisanja. Možda je tomu jedan od uzroka i to što školovani stručnjaci, dijelom iz karijerističkih razloga, a i nedostatne nacionalne kristaliziranosti, nisu bili sposobni za takvo ostvarenje. Uzme li se sve u obzir, neprijeporno je da je Alija Isaković jedan od utemeljitelja, a zasigurno najvažniji oblikovatelj i poticatelj moderne jezičke kulture u Bošnjaka, što je osnova nacionalne kulture na svim poljima.


Stvaralaštvo:
1. Sunce o desno rame. Roman. Matica srpska. Novi Sad, 1963.
2. Semafor. Pripovijetke. Veselin Masleša. Sarajevo, 1966.
3. Prednost imaju koji ulaze. Svjetlost. Sarajevo,1971.
4. Građa za bibliografiju Muslimanske književnosti 1883-1971. Život, XXI/1972,4,437-467; 5-6, 571-605; - BISERJE. Izbor iz muslimanske književnosti. Stvarnost, Zagreb, 1972, str. 453-518.
5. Građa za bibliografiju bosansko-hercegovačkog (1842-1970). Hodoljublje. Svjetlost. Sarajevo, 1973, str. 516-538.
6. Bibliografija radova o Hasanaginici 1774-1974. Hasanaginica 1774-1974. Svjetlost. Sarajevo, 1975.
7. Taj covjek. Pripovijetke. Prva književna komuna. Mostar, 1975.
8. Krajnosti. Drame. (To, Generalijum, Kraljevski sudbesi stol). Drame. Svjetlost. Sarajevo, 1981.
9. Hasanaginica. Drama. Sarajevo, 1982.
10. Jednom. Putopisi. Prva književna komuna, Mostar, 1987.
11. Sunce o desno rame. Roman. Pripovijetke. Svjetlost. Sarajevo, 1984/1985 (Savremena knjizevnost naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, knj. 35.)
12. Pobuna materije. Roman. Svjetlost. Sarajevo, 1985.
13. Neminovnosti. Baština. Kritika. Univerzal. Tuzla, 1987.
14. Lijeve price. Svjetlost, Sarajevo, 1990. - Priređena djela
15. Avdo Karabegovic Hasanbegov: Izabrane pjesme. Zora. Zagreb, 1967.
16. Biserje. Izbor iz muslimanske književnosti. Stvarnost. Zagreb, 1972.
17. Hodoljublje. Izbor iz bosansko-hercegovačkog putopisa. ( 1842-1970). Svjetlost, Sarajevo, 1973.
18. Edhem Mulabdić: Izabrana djela. Knjiga I-II. Svjetlost. Sarajevo, 1974.
19. Hasanaginica, 1774-1974. Prepjevi, varijante, studije, bibliografija. Svjetlost. Sarajevo, 1975.
20. Hasanaginica (Hasanagaino) 1774-1974. Esperanto ligo Bosnio Hercegovino, Sarajevo, 1975.
21. Osman - Aziz (Osman Nuri Hadžić i Ivan Milićević): Izabrana djela. Knjiga I-II. Svjetlost. Sarajevo, 1980.
22. Nasrudin Hodža. Anegdote. Svjetlost. Sarajevo, 1984; 2. izd. 1986.
23. Ahmed Muradbegović: Izabrana djela. Knjiga I-III. Svjetlost. Sarajevo, 1987.
24. O »nacionaliziranju« muslimana. 101 godina afirmiranje i negiranja nacionalnog identiteta Muslimana. Globus, Zagreb, 1990.
25. Biserje. Izbor iz muslimanske književnosti. Drugo, prošireno, izdanje. Otokar Keršovani. Opatija, 1990.


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 41 posts ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 2 onih sto citaju, a nece da se registruju.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group