www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 17th, 2021, 2:21 am.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 41 posts ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: Re: HISTORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 10:46 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
BOSANSKI JEZIK POSTOJI



Snimak: GLAGOLJICA I BOSANCICA NISU UMRLE

SNIMAK JE SA YOUTUBEA SKINUT NA ZAHTJEV ONIH KOJI ZELE
U PRVI PLAN DA STAVE NJIHOVO PISMO, KOJE NIJE SKINUTO..



Jezik je ona kljucna dimenzija Bosne i Hercegovine po kojoj je ova zemlja jedinstvenija od svih drugih zemalja sa zajednickom jezicno-govornom supstancom. No, rezultati rata i ideologijska apsolutizacija nacionalne kulture od BiH su napravili cudnu jezicnu kreaturu. Pri tomu cak nije najveci paradoks trostruko imenovanje jezika: bosanski, hrvatski, srpski, jer je neosporivo politicko pravo da svatko jezik kojim govori zove svojim narodnim imenom. Takodjer, u Bosni mora biti upravo sveto pravo na jezicnu nijansu, u kojoj se prirodno razlikujemo ali i prepoznajemo. Sporna je, medjutim, tendencija politicko-jezicnih inzenjera, svrstanih u etnicko-partijske tabore, da nasilnim intervencijama u tijelo jezika proizvode umjetne razlike.

Sporna je etnicka ideologizacija jezika, koja se tako uvodi, cemu obilno doprinose sluzbena rjesenja u skolstvu, javnoj upotrebi jezika itd. Redakcija magazina Dani, a uz pomoc americke agencije za informiranje USIS, odlucila je konsultirati, povezati i pozvati jedan broj lingvista i intelektualaca, s ambicijom da se u otvorenoj diskusiji unese vise svjetla u ovaj kompleks pitanja. U Sarajevu je organiziran Okrugli sto na kojem su uvodna izlaganja akademika Muhameda Filipovica, Ivana Lovrenovica i profesora Ranka Bugarskog inicirala debatu u kojoj su ucestvovali poznati i priznati jezicki znalci: Naila Valjevac, Hanka Vajzovic, Josip Baotic, Sinan Gudzevic, Ivo Pranjkovic, Radoslav Dodig i Mile Stojic. Nase su ekipe intervjuirale i penzionere, studente, nastavnike u dijaspori, pisce... Najznacajniji dijelovi opseznog istrazivanja su jos ovaj broj pred vama, dakle: treba li BiH drzavni jezik, kojim jezikom zapravo govorimo, imamo li njegove normative, gdje grijesi Pravopis, gdje djaci i profesori, a gdje politicari?


POVODOM JUBILARNE PROSLAVE STO PEDESETE

godisnjice utemeljenja institucionalizirane slavistike na Beckome sveucilistu pocetkom oktobra ove godine, na prigodnim mjestima u Becu odrzana su dvadeset i tri predavanja koja su imala za temu Bec i slavenski jezici i knjizevnosti. Predavaci su bili ugledni svjetski slavisti. Tri su predavanja bila posvecena, jedno u cijelosti a dva posredno, i problemu danasnjega bosanskog jezika. Profesor Werner Lehfeldt sa slavistike u Göttingenu (Njemacka), autor dviju knjiga i brojnih clanaka o alhamijado pismenosti te suizdavac i koautor zapazene knjige Jugoslavenski dezaster (Das jugoslawische Desaster, Wiesbaden 1995), vec duze vremena s velikom paznjom prati jezicni razvoj na bosanskohercegovackome terenu o kojemu je vise puta pisao. U Becu je ovaj veliki prijatelj i zagovornik Bosne odrzao predavanje O jezicnom pitanju u Bosni (Zur Sprachfrage in Bosnien).

Posavsi od poznate prokallayevske izjave Vatroslava Jagica, u svoje doba najuglednijega svjetskog slavista, o postojanju bosanskoga jezika, date krajem prosloga stoljeca, 1896. god., u austrijskome Parlamentu, profesor Lehfeldt je podsjetio na neke teoretske pristupe jezicnoj problematici u Bosni i Hercegovini te prikazao novije knjige bosnjackih autora posvecene povijesti i normiranju bosanskoga jezika.

Dajuci pravo Bosnjacima nazivati svoj jezik i dotjerivati ga prema svojim potrebama, Lehfeldt je utvrdio, izmedju ostaloga, da su Bosnjaci najduze zadrzali i njegovali posvojce - srpskohrvatski jezik, iako niti u njegovu nazivu niti u njegovoj normi nije bilo njihova imena ni njihove knjizevno-kulturne tradicije.

Na temelju analize nekih bosanskih novina, profesor Lehfeldt je ustanovio da se jezik medija posljednjih godina, u odnosu na predratno stanje, nije znacajno promijenio. Ne primjecuje se nikakva isforsirana "bosnjakizacija" jezika. Na kraju predavanja njemacki je profesor predlozio razgovor o problematici bosanskoga jezika, a ekipa Dana koja je pratila ovo predavanje cetvorici uglednih slavista - Daliboru Brozovicu, Radoslavu Katicicu, Gerhardu Neweklowskom i Werneru Lehfeldtu, postavila je sljedeca pitanja: postoji li bosanski jezik; ako postoji, kako ga definirati te kako svaki od njih ocjenjuje sadasnju jezicnu situaciju u Bosni i Hercegovini? Evo njihovih odgovora.

Profesor dr. Dalibor Brozovic, akademik, ravnatelj Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleza, Zagreb, Hrvatska: Kada postoji ljudska zajednica koja zeli imati svoj vlastiti jezik, onda ona na to ima bezuvjetno pravo. U Bosni i Hercegovini Bosnjaci zele poseban jezik i oni na nj imaju pravo bez ikakve sumnje. On jos nije u podrobnostima izgradjen, ali vec postoji bar u nacelu, i kada bude posve formiran i u svakoj pojedinosti prepoznatljiv, i kada bude u opcoj uporabi zajednice koja ga zeli, bit ce kao svaki drugi jezik.

Sada je jos rano da se bosnjacki jezik definira prema svojim konkretnim osobinama, jer one jos nisu definitivno utvrdjene, ali bit ce onakve kakve ih bosnjacki narod zeli. Tko hoce, ima ga pravo zvati i bosanskim jezikom, ali takav je naziv dvoznacan, jer moze biti shvacen i kao jezik svih gradjana Bosne i Hercegovine, pa zato taj naziv ne obvezuje sve gradjane BiH. U svakom slucaju, bosanskohercegovacki Hrvati zele za sebe hrvatski jezik isti kakav je u Republici Hrvatskoj, ne prihvacajuci nikakva drugog jezika niti zele izgradjivati kakav poseban bosanskohercegovacki hrvatski. Mislim da je slican stav i bosanskohercegovackih Srba. Rekao bih da je sadasnja jezicna situacija u Bosni i Hercegovini naprosto u previranju.

Prof. dr. Radoslav Katicic, akademik, slavistika, Bec, Austrija: Da! Bolje je, medjutim, zvati ga bosnjacki jer to nije jezik svih Bosanaca. Sveukupnost jezicnoga izraza kojim se sluzi i kojim se sluzila, u kojem zivi i u kojem je zivjela etnicka skupina Bosnjaka (bosanskih muslimana) danas se moze smatrati njihovim nacionalnim jezikom. Nesredjenim i zbunjenim. Nije jos doista postignuta sigurnost u tome sto jest i sto nije bosnjacki jezik. No to je, cini se, iz dana u dan sve bolje. Gore je to sto se uporno pokazuje teznja da se u Bosni ospori legitimnost hrvatskomu jeziku za Hrvate i srpskomu za Srbe. To se sada najneposrednije ocituje u odbojnom odnosu prema hrvatskomu u Federaciji, a trenutacno je dobilo, cini se, i potporu medjunarodne politike. Time se Hrvatima u Bosni osporava hrvatski jezik, sto je posve neprihvatljivo, a uz to trajno otezava da se hrvatska javnost uvjeri u to da je opravdano priznati bosnjacki jezik bez pridrzaja. Isto ce pitanje, dakako, postati aktualno i za Republiku Srpsku i za srpsku javnost. Ako se to ne rijesi, ostat ce odnosi zatrovani.

Prof. dr. Gerhard Neweklowsky, slavistika, Celovec/Klagenfurt, Austrija, autor knjige Bosanskohercegovacki Muslimani. Istorija/Povijest. Obicaji. Kultura svakodnevnice. (Die bosnisch-herzegovinischen Muslime. Geschichte. Bräuche. Alltagskultur. Klagenfurt 1996): Bosanski jezik postoji kao standardni jezik. Njegovo ime ima dugu tradiciju. Bosanski jezik stvoren je politickom odlukom odnosno politickim prilikama i to djelatnoscu onih ljudi koji su za to nadlezni i ovlasceni. Napisani su nuzni prirucnici. Bosanski jezik je vrlo slican hrvatskom i srpskom jeziku, sa nekim fonetskim, leksickim i stilistickim posebnostima. Citajuci dnevne novine (Oslobodjenje) i tjednike/sedmicnike (Dani, Ljiljan), mogu konstatovati da se novinarski jezik nije mnogo promijenio u odnosu na prije desetak godina. Ima nesto vise kroatizama, ali ne puno, nesto vise specificno bosanske leksike, opet ne puno. Fonetske posebnosti (h) ionako su malo frekventne. Jezik u Republici Srpskoj odredjuje se namjerno prema beogradskom standardu (citao sam sedmicnik Oslobodjenje), ipak ne konsekventno, bilo je mijesanja ekavskog i ijekavskog izgovora. Situacija na TV-u je slicna. Gledao sam TV Sarajevo i Pale. Boravio sam u Bosni i Hercegovini 1997., 1998. i 1999. god., svaki put izmedju cetiri i sedam dana. Novine se dobijaju i u Austriji. Dane citam ponekad na Internetu. Imam sljedeci utisak: Bosanski jezik danas je produzenje onog srpskohrvatskog jezickog tipa koji se i ranije upotrebljavao u BiH i koji se i ranije razlikovao od zagrebackog i beogradskog tipa jezika. U tom smislu bosanski jezik ima svoju tradiciju do raspada srpskohrvatskog kao varijanta, sada kao jezik. (Pri cemu treba dodati da uvijek ljudi definisu sta je jezik. Po prirodi stvari nema definicije sta je jezik.)

Prof. dr. Werner Lehfeldt, slavistika, Göttingen, Njemacka: Za mene je nesumnjivo da postoji bosanski jezik. To proizlazi iz moga uvjerenja da svaki narod ima pravo obiljezavati jezik kojim se sluzi onako kako on drzi ispravnim. Smatram potpuno razumljivim da osobito muslimanski stanovnici Bosne i Hercegovine nisu vise spremni upotrebljavati za svoj jezik naziv "srpskohrvatski" ili "hrvatskosrpski", jer u tom nazivu oni sami bivaju istovremeno negirani, iako dijalektalnu osnovicu zajednickoga jezika stokavaca, za kojim je tezio Vuk Karadzic, treba traziti upravo u Hercegovini. Naziv "srpskohrvatski" ili "hrvatskosrpski" za jezik muslimanskih stanovnika Bosne i Hercegovine, Bosnjaka dakle, danas je utoliko nepodobniji ukoliko se u Hrvatskoj odnosno Srbiji upotrebljavani standardni jezici sve vise udaljuju od bivsega "srpskohrvatskog" odnosno "hrvatskosrpskog" jezika.

Sto se tice definicije bosanskoga jezika, drzim se stava Senahida Halilovica u Pravopisu bosanskoga jezika (Sarajevo 1996, str. 6). Prema njemu je bosanski jezik materinski jezik Bosnjaka i drugih naroda Bosne i Hercegovine, kao i onih koji zive izvan ove zemlje ako oni prihvataju bosanski jezik kao svoj jezik. Bitno je, i ja to veoma pozdravljam, da Bosnjaci ne zahtijevaju da bosanski jezik postane iskljucivo njihovom "svojinom" nego da namjeravaju govoriti i pisati jezikom zajednickim svim ostalim narodima njihove zemlje. Da li i koliko ce se ova zelja moci ispuniti zavisi u prvom redu od toga jesu li Srbi i Hrvati u BiH spremni prihvatiti ovu "ponudu" i, dalje, od toga kako ce izgledati norma i uzus bosanskoga jezika. Ja zato mislim da bi forsirano "bosnjakiziranje" bosanskoga jezika pridonijelo otudjivanju Srba i Hrvata u BiH od ovoga jezika tako da bi Bosnjaci tada ostali sami s bosanskim jezikom. Tesko je nekomu ko ne zivi u zemlji korektno ocijeniti sadasnju jezicnu situaciju u BiH.

Moje predstave o tome zasnivaju se iskljucivo na lektiri bosanskih novina i casopisa koji se mogu kupiti u Njemackoj. Time je obuhvacena samo jedna oblast primjene jezika - druge oblasti ostale su mi nepristupacnima. U svakom slucaju, cine mi se vaznim sljedeca zapazanja: U brojevima novina i casopisa iz BiH, koje sam do sada analizirao - Ljiljan, Oslobodjnje, Dani - nisam mogao ustanoviti tragove forsiranoga "bosnjakiziranja", osobito nikakve forsirane primjene tzv. turcizama. Fonem h se u njima takodjer ne upotrebljava ni svuda niti konsekventno tamo gdje bi mu prema kodificiranoj normi bilo mjesto. Cak je i Alija Izetbegovic upotrijebio u jednom intervjuu lako umjesto lahko i sl.

Osim toga, primijetio sam da naporednost "srbizama" i "kroatizama" u jeziku novina, poznata iz vremena prije 1990. god., i dalje zivi, iako se pojedinacni clanci u ovome veoma razlikuju. Ovi zakljucci bi se jos morali provjeriti obimnim istrazivanjima. Cini mi se, dakle, da se u jezicnoj supstanci do sada malo sto izmijenilo. Bosanski jezik je znatno manje "bosnjakiziran" no sto je hrvatski jezik "kroatiziran" i srpski jezik "srbiziran". Izgleda, ipak, da ce bosanski jezik tokom vremena dobiti samostalnu, nezamjenljivu fizionomiju i to jednostavno zbog toga sto se hrvatski i srpski jezik sve vise od njega udaljuju. Nastala je neobicna situacija: oba naroda, koja su "srpskohrvatskome" jeziku dala svoje ime, ne zele vise imati posla s tim nevoljenim djetetom i prepustaju ga jednom trecem narodu o cijem imenu se nikako nije vodilo racuna pri nazivanju jezika do raspada Jugoslavije.


(Dani, broj 143, Sarajevo, 1999)


Izbor teksta: Prof. Hamdo Camo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: HISTORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 10:47 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
IME BOSANSKOG JEZIKA


- IBRAHIM KAJAN -


Kome god (politicku) sudbinu ispisuje i propisuje drugi i nepozvani - nece se imati vremena spasiti od propasti.

Cak i u najslabijoj definiciji jezika naci ce se oni pojmovi koji upucuju da je rijec o pojavi koja zadire u samo jezgro covjekova bica ili da je zapravo samo jezgro bica. Kada se govori o materinskom jeziku, izvornom i prvotnom jeziku kojim smo otkrivali, opisivali i spoznavali svijet i svoj polozaj u svijetu - tu se ponesto mijenjaju pozicije vec prema tome govorimo li to o svom ili o tudjem materinskom jeziku, kao da su, gle, razlicita mjerila bîti - mjerimo li je prema sebi ili prema drugom Bozijem celjadetu iz nekog drugog Bozijeg naroda!

U rasplamsalim pisanim i govornim borbama za pravo na imenovanje hrvatskog jezika krajem 70. i pocetkom 80. godina, Krleza je stavio tocku na i, izgovarajuci rahm. Enesu Cengicu recenicu za koju ce se svi podjednako, kao za jedinu slamku spasonosnu u "jedinstvenom" misaonom komunistickom potopu, cvrsto hvatati: Hrvati su oduvijek svoj jezik nazivali hrvatskim, a Srbi srpskim.

Tim su jezikom, o kojem govori Krleza, a kako je u tadasnjim najrelevantnijim knjigama, udzbenicima i enciklopedijama obrazlagao akademik Brozovic, govorila cetiri naroda: Hrvati, Srbi, Crnogorci i Bosanci. Muslimani su, naravno, nasljednici povijesnih Bosnjaka, koji su - ko ne vjeruje neka otvori bilo koju prasnjavu knjigu tiskanu prije svake Jugoslavije - govorili, pisali i imenovali svoj jezik dugim stoljecima, dugim upravo onoliko koliko i narodi iz Krlezine recenice, bosanskim jezikom.

Ukratko, posto je Bog dao ista prava svakom svom djetetu, a o tome je potvrda u dusi koju mu je udahnuo u grudi, onda je valjda i narodu bosnjackom dao nimalo manja prava da svoj jezik imenuju bas ovako: bosanski jezik, a ne onako kako bi htio neko drugi, pa taman to htjeli i nagovarali "prijatelji Bosnjaka", kakvi se, recimo, pojavljuju na "prosvjetiteljskim tribinama" (cak i nekih nasih udruga). Ime jezika je sveto ime svakog naroda. U njemu se kriju sve tajne, sve ljepote, sve spoznaje, sve nesrece i svi uzleti duha naroda koji ga govori od kâlu belâ i kojim ispisuje sudbinu kalemima ljudi i meleka na vidljivim i na nevidljivim papirima. Ko god nisti ime (jezika) drugog naroda, navlaci na sebe gnjev Onoga koji to dobro vidi. Kome god (politicku) sudbinu ispisuje i propisuje drugi i nepozvani - nece se imati vremena spasiti od propasti.

A ako ipak ima i takvih koji misle suprotno i, k tomu, rade suprotno, nece nauditi narodu kojem nauditi zele, nego ce nauditi sebi i navuci drva za lomacu na kojoj su uvijek, pred ocima cijelog svijeta, izgarale slicne, nesretne ideje.


Autor: Ibrahim Kajan


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: HISTORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 10:48 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
BOSANSKI ILI BOSNJACKI JEZIK


DILEME BOSANSKOG / BOSNJACKOG JEZIKA


Nacija govori najcesce onim jezikom cije se ime prepoznaje po imenu doticne nacije. Dakle, ime jezika je identicno sa imenom nacije ciji je on produkt. Tako Francuzi govore francuski, Englezi engleski, itd. Znaci, svaka nacija ima svoj nacionalni jezik koje je obavezno i sluzbeni jezik u drzavi te nacije i to je pravilo za "jednonacionalne" drzave. (Danas skoro da nema drzave koja je jednonacionalna, jer su migracije ucinile da svaka drzava ima najmanje nekoliko nacionlanih manjina.)

Jedan od izuzetaka je spanski jezik. On jeste nacionalni jezik Spanaca, ali je i sluzbeni, prakticni jezik u svim drzavama Latinske Amerike (osim Brazila gdje se govori portugalski). Znaci, cijela Latinska Amerika ne govori svoj nacionalni jezik. Osim toga, izuzetak, da se jezik ne zove po naciji cini termin bosanski jezik koji nije svoje ime dobio po naciji koja ga govori, nego po geografskom pojmu Bosna. Bosna je geografski pojam koji je povijesno stariji od pojma Bosanac. Ime Bosna je nastalo od ilirskog imena rijeke Bosona (iz onomastike je poznato da prvo nastaju imena rijeka, planina, pa naselja). To ime su preuzeli Rimljani i preinacili u Bosinus. Ime su zatekli Slaveni i slavenizirali ga u Bosna. U ovom slucaju sasvim je logicno da ime jezika proizilazi od imena geografskog pojma, odnosno, kasnije, od imena drzave - a ne od imena naroda. Slaveni koji su naselili Bosnu nisu u nju donijeli svoje narodno ime, vec su ime dobili po svojoj novoj domovini. Moze se, u ovom slucaju zakljuciti da je pojam jezika siri od pojma nacije. On je takoreci - nadnacionalan.

Dokumenti srednjovjekovne Bosne su pisani na bosnjackom jeziku, jer je sasvim prirodno da se tako imenuje jezik Bosnjana. Vec bizantski car Manojlo Komnen (XII stoljece) navodi da u Bosni postoji slavensko pleme Bosnjani, koji govori slavenskim - bosnjackim jezikom. Po ovome vidimo da se ranije za bosanski jezik govorilo da je to - bosnjacki jezik. Medjutim, kako je vec spomenuto, pojam bosanski jezik dolazi od pojma Bosna i zato je pravilnije za srednjovjekovnu epohu Bosne reci da se u njoj govorio bosanski jezik, tim prije sto ga sve do nastajanja nacija u Bosni, (promoviranje bosanskohercegovackih katolika u Hrvate, a pravoslavaca u Srbe u XIX stoljecu) osim Bosnjaka govore jos i bosanskohercegovacki Hrvati i Srbi.

Cinjenica je da su osmanske vlasti tolerirale postojanje bosnjackog jezika i nisu instistirale na prihvatanju turskog jezika. Bosnjacki jezik je sta vise bio jedan od sluzbenih jezika na Porti u Stambolu. Onda je shvatljivo da su osim Bosnjaka, muslimana i katolici i pravoslavci govorili bosnjackim jezikom. Doduse, tada je u upotrebi u Bosni bilo jos nekoliko jezika, sto obogacuje kulturni zivot jedne zemlje. Ulema je koristila arapski, vojni sloj, a i trgovci su cesto upotrebljavali turski, a dijelovi intelektualne i umjetnicke elite sluzila se i persijskim. Osim njih, dolaskom Jevreja Sefarda u Bosnu korisiti se jevrejski - ladino. Pojam bosanski (a ne bosnjaccki) jezik bio je u upotrebi od pocetka okupacije 1878. do 1908. godine, zahvaljujuci prvoj "Gramatici bosanskog jezika" Frane Vuletica, koja je izasla 1880. i po njoj se predavalo sve do 1911. godine.

Guverner Bosne, B. Kallay je promoviranjem bosnjastva htio da zatomi nacionalne pokrete Srba i Hrvata, ali i Bosnaka, jednostavno receno, htio ih je da prije vremena strpa sve u isti kos, da budu jedna nacija. Po njegovoj smrti, dekretom je ukinuto bosnjastovo i naziv bosanskoi jezik, a uveden je termin srpskohrvatski jezik. To je smisljeno izvedeno: posto su Bosnjaci (tada) muslimani, samo vjerska grupa, dakle ne postoji ni islamska nacija, onda ne moze ni da postoji neki muslimanski jezik. Da je ostalo narodno/nacionalno ime Bosnjak, bilo bi logicno da taj narod, sad vec nacija, ima jezik koji ce se zvati bosnjackim. Jezik u doba poslijeratne BiH zvanicno je bio srpskohrvatski, ili hrvatskosrpski i nije bilo pomena o postojanju bosnjackog jezika. Tek u popisu stanovnistva iz 1991. godine jasno je izrazeno postojanje bosanskog jezika (sada ne vise bosnjackog, jer je logicki nevaljano). Cinjenica je da danas u BiH zive tri nacije koje imaju pravo da koriste svoje nacionalne jezike, naravno - ravnopravno.

Zasto je logicki neispravno bosnjacki jezik nazivati bosanskim?

Ako se nacija zove Bosnjaci, onda ime jezika te nacije proizilazi iz njenog imena, dakle zove se bosnjacki jezik. Ako postoji nacija Bosanci (a jos ne postoji) onda se jezik moze nazvati bosanskim. U pitanju je poistovjecivanje pojmova nacije i drzavljanstva. Nacija su Bosnjaci, ali drzavljani Bosne i Hercegovine osim njih su i Hrvati i Srbi, i Jevreji i Romi - i svi su oni po drzavljanstvu Bosancci/Hercegovci koji govore svoje nacionalne jezike. Zato je ispravno reci bosnjacki jezik, jer on je nacionalni jezik samo Bosnjaka, a ne svih Bosanaca. U doba srednjovjekovne Bosne mogao je postojati pojam bosanski jezik, jer nacije nisu postojale, pa nije moglo postojati ni nacionalno ime jezika. Danas kada su nacije u BiH jasno izdiferencirane, prirodno je da one imaju i svoj jezik.

Cinjenica je, sto je cesto s pravom isticao rhm. Alija Isakovic: "Bosanski jezik se utoliko razlikuje od srpskog i hrvatskog bar onoliko koliko se medjusobno razlikuju ta dva jezika."

Niko ne negira postojanje ni srpskog ni i hrvatskog, cemu onda negirati i bosanski jezik? Ako nista drugo, razlikuje se u izrazenijoj leksici jer u vokabularu bosnjackog jezika ima preko 8742 orijentalizama (A. Skaljic: "Turcizmi u sh/hs jeziku", Svjetlost, Sarajevo 1973. 3. izdanje) sto nije slucaj sa srpskim i hrvatskim. Iako i u srpskom i hrvatskom ima orijentalizama, ali to se namjerno presucuje, mada ih i jedni i drugi koriste svakodnevno, a neki su naprosto nezamjenjivi.

Ovo je samo kratak spisak nekih primjera: admiral, ajvar, alat, algebra, bakar, baklava, baksis, barut, basta, besika, boja, bor, boza, bubreg, cifra, carapa, carsaf, cekic, celik, cerga, cizma, coban, corba, celav, cevap, cilim, corav, cufta, ducan, dud, duhan/duvan, durbin, dzep, djon, ekser, ergela, galama, hapsiti, hasis, jarak, jaruga, jastuk, jatak, jorgan, jorgovan, jufka, juris, kais, kajgana, kajmak, kajsija, kalaj, kalemiti, kalup, kapak, kapija, karavan, kasika, kat, katran, kava/kafa, kavez, komsija, krec, kula, kundak, kutija, lakrdija, les, limun, makaze, majmun, majstor, mana, mangup, marama, meza, miraz, odaja, ortak, pamuk, papuce, pekmez, pirinac, pita, rakija, rusvaj, saksija, sanduk, sapun, sarma, sat, sirce, sundjer, sah, sator, secer, segrt, tambura, top, veresija, zanat, zavrzlama, zenit.)

Naravno, negirat ce ga oni koji negiraju BiH kao drzavu, a Bosnjake kao naciju, po rezonu: ako niste nacija (nego samo vjerska grupa: muslimani) onda nemate pravo ni na jezik. Ali to vise ne pije vode. Tocak povijesti se ne moze zaustaviti. Kao sto Srbi zahvaljujuci srpskim ustancima i Vuku shavtili da su nacija, kao sto su Hrvati zahvaljujuci ilirskom pokretu i Jelacicu da su nacija, u proslom ratu su najzad i Bosnjaci izborili svoje pravo da im se vrati njihovo povijesno ime nacije.

A ako jednog dana bude postojala bosanska nacija, tada ce biti logicno da se njen jezik zove bosanskim.


Izbor teksta: Prof. Hamdo Camo, izvor nepoznat


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: HISTORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 10:48 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
BOSANSKI JEZIK - MIT ILI STVARNOST


Naila Hebib-Valjevac

Snimak: GLAGOLJICA I BOSANCICA NISU UMRLE
(Skinuto sa Youtubea)


Historijat upotrebe imena "Bosanski jezik" izvan bosnjacko-muslimanskog kulturnog kruga

1. Rekli smo vec da najstarija svjedocanstva o upotrebi imena Bosna datiraju jos iz polovine desetog vijeka, kod Porfirogenita. Rekli smo takodje,da je to ime starije od tog svjedocanstva, cak i da je predslavensko,ali na nauci je da dalje traga ka osvjetljenju ovog problema.

2. Veliki broj dokumenata, svjedocanstava i drugih cinjenica sacuvano je iz vremena bosanskog Bana Kulina, posebno je zabiljezeno mnogo predmeta sa bosanskim nazivom: bosanski vez, bosanske mahrame, bosanske sablje, bosanski cilimi, nakiti bosanske izrade. Ovdje se necemo upustati u detalje.

3. Bosanski muslimanski pisci, u osmanlijskoj epohi, pisu na stranim jezicima: turskom, arapskom i persijskom, ali su svoj maternji jezik redovito nazivali, i to biljezili , kao "bosanski".

4. Od vremena Kulina Bana, preko vremena vladavine Turaka i do nasih dana, stvarna je i bogata narodna lirika i epika, koju su sakupljali i biljezili kasniji istrazivaci. I sve je to stvarano na bosanskom jeziku. Jedan od skupljaca je bio i vec pomenuti Mehmed-beg Kapetanovic.

5. Konstantin filozof s kraja cetrnaestog vijeka spominje, pored ostalih i "bosanski jezik"

6. Ninski biskup u Peri pisao je 1581. godine jednom fratru "bosanskim jezikom".

7. Jedan od najstarijih pomena bosanskog jezika nalazimo 1436, u Kotoru gdje se u zapisniku o otkupu neke djevojcice od strane kotorskog kneza kaze da je ona "bosanskim jezikom djevena".

8. Prvi bosanski pisac Matija Divkovic ostavio nam je bogato djelo bosanskim jezikom napisano, a bosanskim jezikom su pisali i mnogi njegovi savremanici iz sedamnaestog vijeka. Duvanjski biskup fra Pavle Dragicevic 1735. godine pise da u Bosni ima "devet svecenika koji se pri vrsenju slozbe bozje ispomazu bosanskim jezikom".

9. Bosanski jezik spominje i znameniti putopisac EvlijaCelebija (17. vijek), a spominje i bosanski rijecnik M. H. Uskufije.

10. Prvi nas gramaticar Bartol Kasic (Pag 1575), koji je umro u Rimu 1650, kao rodjeni cakavac zalaze se za zajednicki jezik kod juznih Slavena i napominje da bi to trebalo da bude bosanski jezik. (Rim 1640)

11. Isusovac Jakov Miklja (1601 - !654) istice da je od svih jezika "bosanski jezik najljepsi".

12. Hrvatski pjesnik Andrija Kacic-Miosic (1704-1760) prevodio je sa latinskog i italijanskog "na bosanski".

13. Bosanski jezik spominje i Matija Antun Reljkovic (1732-1798). 14. Mula Mustafa Baseskija u svom "Ljetopisu" tvrdi da je Mula Hasan Niksicanin govorio "pola turski pola bosanski".

...

16. Hercegovacki srpski prvaci, na primjer Prokopije Cokorilo, traze od Alipase Rizvanbegovica da se za vladiku postavi "covjek vican bosanskom jeziku", a vodja hercegovackog ustanka Pero Tunguz znao je govoriti:"Razumi me, covjece, bosanski ti govorim"!

...

18. Gramatika bosanskog jezika izdana je za potrebe skola i izdao ju je Frane Vuletic, a stampala bosanska vlada 1880. Bila je u upotrebi do 1911, ali je od 1908. promijenila ime u "Gramatika srpsko-hrvatskog jezika".

19. Franjevci su 1894 otpisivali M.P.Desnicu da ne govore srpski, "nego bosanski". ...

23. I nasi pisci dvadesetog vijeka, iz bosne i van nje, govorili su o bosanskom jeziku. Tako, na primjer, Petar Kocic kaze na pojave germanizacije: "Germanizacija dovodi do varvarstva prema nasem velikom,silnom, sjajnom i slobodnom bosanskom jeziku...To nas,kao stare i dobre Bosnjake mora boljeti, jer je nas jezik i u najstarijim vremenima bio neobicno lijep, mnogo ljepsi i narodniji i od jezika u istocnim srpskim zemljama koji se tamo razvijao pod uticajem vizantijske kulture i grcke sintakse".

24. O bosanskom jeziku su se najbolje izrazavali i cuveniji ljudi od pera,kao sto su bili Aleksandar Belic i Isidora Sekulic. Posebno je u tom pogledu interesantan Belicev rad "Bosanski jezik i stil".

Tesko bi bilo nabrojati sve vazne primjere koji govore o postojanju i ljepoti bosanskog jezika. Knjige se o tome mogu napisati, samo od primjera van muslimanskog kulturnog kruga, a o muslimanskom kulturnom krugo da i ne govorimo. Kulturni i javni radnici, pisci i strucnjaci za jezik iz tog, muslimanskog kruga, uradice to i bolje i strucnije od mene. Ja sam spomenuo samo nekoliko primjera koji nisu ni najvazniji ni najbolji. Tek da naznacim temu, u skladu sa svojim skromnim znanjem i zadatkom koji sam sebi dao. "

Naila Hebib-Valjevac

BOSNA BOSNJASTVO, I BOSANSKI JEZIK

Zbornik referata sa Osnivacke skupstine Matice Bosnjaka
Izdavac: MATICA BOSNJAKA u saradnji sa izdavackom kucom
"BOSANSKA RIJEC - DAS BOSNICHE WORT" 1993
Stampa: Graficki zavod Hrvatske, Zagreb


Jedan od njih je i ovaj, na zalost dusmana.
"Gramatika bosanskog jezika" za srednje skole dio I i II
Prodavala se kruto vezana po 40 novcica.
Izdata u Sarajevu 1890 Nakladom zemaljske vlade BiH.
Stampa - Zemaljska stamparija
U sveucilissnoj biblioteci u Zagrebu mozete pogledati sacuvani primjerak.


Prof. Ante GRANIC


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: HISTORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 10:52 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
BOSANSKOHERCEGOVACKA EPIKA


SINGER OF TALES

Slika

Avdo Medjedovic

• Pogledaj: Avdo Medjedovic 1
• Pogledaj: Avdo Medjedovic 2


"AVDO MEDJEDOVIC PJEVAC MILMANA PARRYJA (IZ KNJIGE ALBERT B.LORD, SINGER OF TALES, CAMBRIDGE, MASSACHUSETTS,1960) BALKANSKI HOMER. NIKAD AVDO NIJE PREVAZIDJEN PO JACINI I DATOJ DUZINI ISPJEVANIH NJEGOVIH STIHOVA"


• Zenidba Hadzi Smailagic Meha
• Camdzi Mujo i lijepa Uma
• Djenana Buturovic: Geografski prostor epike
• Literatura • Sevdalinke
• Balade
• Smrt Smail-age Cengica
• BH Knjizevnost


Ova stranica je posvecena usmenoj epici BOSNJAKA, ili jos preciznije njezinom vrsnom tumacu AVDU MEDJEDOVICU iz Bijelog Polja, u Sandzaku cija je nadaleko poznata epska pjesma " ZENIDBA HADZI SMAILAGIC MEHA" uvrstena u • Spisak lektire za osnovce.


Ova je stranica u potpunosti rezultat velike Kolekcije Milmana Parrya koji je Avda Medjedovica i otkrio. Cilj stranice je da se prezentiraju najvaznije cinjenice o Avdu Medjedovicu, te donesu nekoliko stotina stihova iz njegovog ponajboljeg epa ZENIDBA HADZI SMAILAGIC MEHA. Neka ova stranica bude skromni doprinos ocuvanju kulturnoga blaga bosanske provenijencije. Sto se pak samoga epa tice, valja takodjer napomenuti cinjenicu da je ovaj ep prvi put objavio zasluzni istrazivac bosnjackog kulturnog blaga Friedrich Salomon Krauss 1886. u Dubrovniku (Smailagic Meho” Pjesan nasih Muhamedanaca”. Zabiljezio Friedrich S. Krauss. U Dubrovniku 1886.), ali je taj ep imao svega oko 3000 stihova. Zaslugu za objavljivanje epa u novije vrijeme u Bosni i Hercegovini ima svakako Enes Kujundzic. (Enes Kujundzic, Zenidba Smailagic Mehe, Svjetlost, Sarajevo, 1987). Valja jos jednom jasno naglasiti cinjenicu da su tvorci tzv. "Homeroloske skole" Milman Parry (1902-1935) i Albert Bates Lord (1912-1991), najbolji poznavatelji svjetske epike, dali izvanredan i nemjerljiv doprinos proucavanju bosnjacke epike i uvodjenju iste u vrhove svjetske epike.


O kakvim se dometima te epike radi najbolje govore slijedece Lordove rijeci da medju modernim usmenim pjevacima nema nijedan ravan Homeru ali "Avda Medjedovica iz Bijelog Polja, u Jugoslaviji, izdvajam kao najblizeg velikom majstoru... On je nas savremeni balkanski pjevac prica." Djenana Buturovic, nas najbolji poznavalac epike, istice da da je Avdo bio nepismen te da je imao "izuzetnu zelju da nauci pjesmu koju cuje. Uz to je imao talenat da komponuje po zakonima poetike usmenog pjesnistva, vladao je oblicima, tematikom i multiformama usmenog tradicionalnog naslijedja. Njegova zrelost je opravdala mjesto najboljeg nakon Homera." (Djenana Buturovic, Usmena epika Bosnjaka, Sarajevo, 1995, str. 200).


U Danskoj Kraljevskoj biblioteci u Kopenhagenu, nalaze se vise tomova usmenog blaga Bosnjaka, pod nazivom "Serbo-Croatian Heroic Songs", koje je objavio ugledni Harvard University, odnosno njegov Center for the Study of Oral Literature.Vrsni poznavaoci juznoslavenskog (a posebno bosnjackog) usmenog stvaralastva Milman Parry i Albert Bates Lord, koji su prije punih 65 godina dolazili na prostore bivse Jugoslavije, vodjeni zeljom da upoznaju i perom i magnetofonom zabiljeze, neiscrpno narodno blago sto ga je bosnjacki covjek stoljecima stvarao i brizno cuvao. Jedan od takvih ljudi bio je i AVDO MEDJEDOVIC iz Bijeloga Polja, koji je pomenutoj dvojici naucnika, u periodu 1933-1935, kao i 1951, pjevao brojne junacke pjesme, medju kojima i napoznatiju i najbolju ZENIDBA HADZI SMAILAGIC MEHA, koja ima ukupno 12310 stihova, te se ti stihovi, poslije Homerovih, ubrajaju kako za NAJDUZA, tako i za NAJBOLJA ostvarenja te vrste: "It is the longest single dictated oral traditional epic text ever collected and published in its entirety from any tradition in the modern world". (Vol. VI, Prolegomena, p. 1; Foreword, p. XII). Jedna od najvecih vrijednosti ovog njihovog ostvarenja lezi u tome da su oni autenticno biljezili govore, kao i stihove, svih ljudi sa kojima su dolazili u kontakt. Time su u potpunosti ocuvali autenticnost jezika, a ujedno dali ogroman doprinos za poznavanje jezika te sredine.

Na pocetku vol. IV (str. 1-54), dat je veoma opsiran intervju sa Avdom Medjedovicem, u kojem on objasnjava kako je naucio tako veliki broj stihova. Prema evidenciji, Avdo je u samo 11 pjesama ispjevao 126684 stiha, a kada se uzme u obzir koliko pjesama Avdo zna, onda se da pretpostaviti da je taj broj doista ogroman. Evo sada citave liste pjesama koje Avdo zna. Stihovi su vjerno preneseni iz originalnog izdanja, objavljenog 1974. Brojke u zagradama oznacavaju broj stihova date pjesme.



Repertoar pjesama Avda Medjedovica


Sultan Selim uzima Bagdat
Kosovska bitka
Sultan Bajazit
Boj na Temisvaru
Hajdar Alajbeg vodi svatove u Stambol
Djerdjelez Alija i Vuk Jajcanin
Djerdjelez Alija i Sibinjanin Janko
Bolovanje Djerdjeleza...
Boj na Osjeku
Osmanbega Sestokrilovica scer...
Pogibija lickoga bega na Kunaru (6804 stiha)
Serdar Mujo osvecuje bega Lickoga... (6810)
Dolazak Cuprilica u Travnik (6812)
Pavicevic Luka izbavlja djecu Delibegovica iz Kajsara (12441)
Pasa Atlagic zeni sina iz Bihaca...
Beg Mustajbeg u robiji Janoku
Omer Hrnjicic izbavlja oca i amidzu iz Maltije
Luka iz Kotara ukro djogata Orlanovic Muja
Bolovanje cara Dusana u Prizrenu (12463)
Sultan Ahmetovu scer zazavtijo crni Arap...
Kralj iz Asara iste glavu Djerdjelezovu u cara (12379)
Sjajni Sulejman prosi djevojku...
Zarobljenje Glamockog Rama i trides' drugova u Francesku
Robija Tala Oraskoga osam godina u Ozimu... (12428)
Robija Mujove Ajkune u Oblic
Nakic Husein zarucijo curu...
Mujo i Halil ufatili Kostres harambasu (12427)
Pinjo iz Beca napada na sultana Sulejmana...
Zenidba Maksima Crnojevica
Kralj Vukasin i Momcilo vojvoda
Hrnjica i Halil i sedam begovije' bajraktara...
Robovanje Alagica Alije i Begzadic Rizvana u Zadru
Kara Omeraga u zindanu u Lengeru... (12465)
Ograsic serdar podize Bosnu...
Zenidba hadzi Smailagic Meha (12310)
Bosnic Mehmed izbavlja Fatimu Hadzikapetanovu iz Arsaga
Zenidba Vlahinjic Alije Zlatom Alajbega iz Klisa (12375)
Robija Fatime Rama Glamockoga u Sinje...
Zadrani ukrali bega Lickoga ispred kule...
Filip Madzarin ugrabijo Begzadu...
Zenidba Mujova Halila...
Zulum Murtata vezira u Budimu...
Brdljickog ajana Fatima zarobljena...
Mujo Hrnjica okrece vojsku na Timok...
Mejdan Jankovic Stojana i Mujova Halila na Zecevu...
Bojicic Alija prosi Begzadu begovu...
Mujov Halil i Cirko od Djirita dijele mejdan...
Marko Kraljevic i Musa Kesedzija
Smrt kralja Vukasina na Marici
Sultan Sulejman izbavlja sceri iz Kandije
Zenidba zmaj ognjenog Vuka iz Budima...
Robovanje Djerzeleza...
Robovanje carske sultanije...
Sultan Selimove dvije sceri zarobljene u Kandiji... (12447)
Zenidba Lalica Ahmeta iz Udbine...
Udaranje Muja Hrnjice...
Zajimbegova zendiba u Budimu
Novo buljukbastvo Bojicic Alije

(Naveo sam je ovdje, ali cu je obraditi, zbog preglednosti na internetu, posebno.
Naravno, ona pripada u ovom kontekstu - Historija Bosnjacke knjzevnosti - i tako je treba i prikazati! op.a)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: HISTORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 11:19 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Obradili smo Historiju i teoriju, do pisca, pa sada idemo njih ubaciti..

HISTORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI

• Knjizevnost u Bosni i Hercegovini od XV-XIX
• Knjizevnost turskog perioda
• Alhamijado knjizevnost
• Divan

• Jezik Bosnjacke knjizevnosti
• Nerazumjevanje Bosnjaka, jezika
• Emancipacija Bosanskog jezika
• Simpozij o Bosanskom jeziku
• Svojatanja Bosnjackih pisaca
• Poezija
• Bosnjacka epika
• Bosnjacke balade
• Sevdalinke

• Bosanski jezik
• Bosanski jezik postoji
• Ime Bosanskog jezika
• Bosanski ili bosnjacki jezik
• Bosanski jezik mit il stvarnost



• Safvet beg Basagic
• Mahmud-pasa Abogovic-Adni
• Hasan Zijajija
• Dervis-pasa Bajezidagic
• Muhamed Nerkesija
• Husejn Lamekanija
• Fevzija Mostarac
• Alaudin Sabit
• Mehmed Mejlija
• Abdulvehab Ilhamija
• Ibrahim Zikrija
• Fadil-pasa Serifovic
• Abdurahman Sirrija
• Habiba Stocevic-Rizvanbegovic
• Hasan Kaimija
• Arif Hikmet
• Mustafa Ejubovic - Sejh Jujo
• Hasan Kafi Pruscak


• Mula Mustafa Baseskija (Sevki)
• Musa Cazim Catic
• Alija Nametak
• Hamza Humo
• Alija Isakovic
• Camil Sijaric
• Skender Kulenovic
• Sukrija Pandzo
• Mesa Selimovic
• Starost se boji sebe
• Dervis i smrt
• Tvrdjava
• Mak Dizdar
• Modra rijeka
• Ibrahim Kajan
• Zuko Dzumhur
• Pjesmica o proljecu
• Ne-obrazovanje u Bosni i Hercegovini


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: HISTORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:00 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
BOSNJACKA KNJIZEVNOST


HISTORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI

"Kud god ides, zavicaj te trazi!"

• TEORIJA KNJIZEVNOSTI


"Cuvaj rode jezik iznad svega - za njeg' zivi umiri za njega!"

Clanak rahmetli Alije Isakovica (1932-1997), zapravo, to je njegova uvodna rijec u njegovom "Rjecniku karakteristicne leksike u bosanskome jeziku", Sarajevo, 1992.

Evo kako pocinje taj tekst: "Nas jezik je nas moral i ne treba osobit trud da bismo objasnili pojam: BOSANSKI JEZIK. Bosanski jezik nije nastao ni u okrilju srpskoga ni u okrilju hrvatskoga jezika, nije njihova izvedenica, vec jedna od objektivnih naporednosti. Bosanski jezik je imao i svoj vlastiti tok do pocetka XX vijeka, kada su politicke prilike izmjenile njegov javni status..."



HISTORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI

• Knjizevnost u Bosni i Hercegovini od XV-XIX
• Knjizevnost turskog perioda
• Alhamijado knjizevnost
• Divan

• Jezik Bosnjacke knjizevnosti
• Nerazumjevanje Bosnjaka, jezika
• Emancipacija Bosanskog jezika
• Simpozij o Bosanskom jeziku
• Svojatanja Bosnjackih pisaca
• Poezija
• Bosnjacka epika
• Bosnjacke balade
• Sevdalinke

• Bosanski jezik
• Bosanski jezik postoji
• Ime Bosanskog jezika
• Bosanski ili bosnjacki jezik
• Bosanski jezik mit il stvarnost
• Safvet beg Basagic
• Mahmud-pasa Abogovic-Adni
• Hasan Zijajija
• Dervis-pasa Bajezidagic
• Muhamed Nerkesija
• Husejn Lamekanija
• Fevzija Mostarac
• Alaudin Sabit
• Mehmed Mejlija
• Abdulvehab Ilhamija
• Ibrahim Zikrija
• Fadil-pasa Serifovic
• Abdurahman Sirrija
• Habiba Stocevic-Rizvanbegovic
• Hasan Kaimija
• Arif Hikmet
• Mustafa Ejubovic - Sejh Jujo
• Hasan Kafi Pruscak


• Mula Mustafa Baseskija (Sevki)
• Musa Cazim Catic
• Alija Nametak
• Hamza Humo
• Alija Isakovic
• Camil Sijaric
• Skender Kulenovic
• Sukrija Pandzo
• Mesa Selimovic
• Starost se boji sebe
• Dervis i smrt
• Tvrdjava
• Mak Dizdar
• Modra rijeka
• Ibrahim Kajan
• Zuko Dzumhur
• Pjesmica o proljecu
• Ne-obrazovanje u Bosni i Hercegovini




STA KAZE NAUKA O BOSANSKOM JEZIKU

BOSANSKIM - nazvase stari Bosnjani, Bosanci, Bosnjaci - jezikom dajuci mu ime po zemlji u kojoj jesu, svojoj - Bosni. Svaka polemika van tih okvira ide na pobijanje i negiranje postojanja jednog naroda i njihovog jezika dajuci mu drugo ime,a uporedo upotrebljavajuci isti taj BOSANSKI jezik.

Bosanski jezik je tokom historije mijenjao svoj sadrzaj,na pocetku bijase to jezik starosjedilaca zemlje Bosne, da bi do kraja 19 vijeka naovamo, dosao pod osnovno ime maternjeg jezika Bosanskih Muslimana, islamiziranog slavenskog stanovnistva u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji uopce. U nekoliko osvrta prati se vezanost jezickog izraza pojedinih autora za maticno, bosansko tle, sagledavanju kontinuiteta od prvih znacajnih knjizevnih koraka Bosanskog jezika (Matija Divkovic,16-17 st.), preko Muhameda Hevaije Uskufije (17 st.), Mula-Mustafe Baseskije (18 st.), Mehmed-bega Kapetanovica Ljubusaka (19 st.) do njegovih uzleta u savremenu svjetsku literaturnu galaksiju - djela naseg savremenika Mehmedalije Mese Selimovica. Tokom tih pet stoljeca ispisivana je rijec o Bosni i njenim ljudima, koja je ujedno i svjedocanstvo o razvoju jezika, njegovom hodu "od gnijezda do zvijezda".

Osporiti sva ta STOLJECA vrlo je tesko, bez obzira sto su dugo vremena, ne samo Bosanski jezik, vec i sami Bosanski muslimani bili predmetom "politickih igara" svih onih koji su tezili za dominacijom tih prostora - bilo iz politickih, religijskih ili nekih drugih interesa.

Sve ono sto Srbi imenuju srpskim, Hrvati hrvatskim, muslimani bosanskim, te narodni govori i knjizevni jezik Crnogoraca, plus govori knjizevnojezicka aktivnost svih onih koji se ne osjecaju u nacionalnom smislu pripadnicima spomenuta cetiri naroda, cini sadrzinu termina jezika za potrebe nauke - srpskohrvatski jezik.
"On je predstavljao, kao clan zapadnog ogranka juznoslovenskih jezika, narodne govore i knjizevni standardni jezik Srba, Hrvata, Muslimana i Crnogoraca.

Dakle, standardnog jezika koji opsluzuje spomenuta cetiri jugoslavenska narode NEMA.

Nazivan je, jos od vremena reformi V.S. Karadzica i iliraca od sredine 19 st. kada su za osnovu uzeti novostokavski govori istocnohercegovackog tipa, pod zajednickim imenom svakako - od srpskohrvatski, hrvatskosrpski, sa crticom izmedju, srpski ili hrvatski, hrvatski ili srpski, hrvatsko odnosno srpski, srpski, hrvatski, bosanski i dr.

Nastavak citajte na stranici: Bosanski jezik

Vezano za temu:

• Stranica o Ivi Andricu
• Sabrana djela Alekse Santica
• Mostargija - Pjesme o Mostaru
• Spisak lektire za osnovce

• Blog: Knjizevni kutak
• Blog: Literarni kutak
• Gramatika bosanskoga jezika (PDF)
• Knjizevnost BiH - Plan i Program 2000-2001 (PDF)
• Knjizevnost BiH - Plan i Program 2004-2005 (PDF)
• Knjizevnost BiH - Plan i Program 2005 (PDF)

• Dzevad Karahasan
• Kitabhana - Literatura BIH


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: HISTORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 12:32 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
UNOSIMO ONE PREDSTAVNIKE KOJI SU JOS OSTALI, SAMO TREBA SLOZITI..

(Paziti, kada se postavi, da se ne mijenja vise, jer skole, djeca, ljudi i forumi ce
vas linovati i tako ce moci naci tekst koji traze. Upravo sada imamo problema oko
toga, pa cemo ostaviti jedno vrijeme, dok se sve ne slozi, da se vidi da li se moze na googlu i naci)

• Safvet beg Basagic
• Mahmud-pasa Abogovic-Adni
• Hasan Zijajija
• Dervis-pasa Bajezidagic
• Muhamed Nerkesija
• Husejn Lamekanija
• Fevzija Mostarac
• Alaudin Sabit
• Mehmed Mejlija
• Abdulvehab Ilhamija
• Ibrahim Zikrija
• Fadil-pasa Serifovic
• Abdurahman Sirrija
• Habiba Stocevic-Rizvanbegovic
• Hasan Kaimija
• Arif Hikmet
• Mustafa Ejubovic - Sejh Jujo
• Hasan Kafi Pruscak



• Mula Mustafa Baseskija (Sevki)
• Musa Cazim Catic
• Alija Nametak
• Hamza Humo
• Alija Isakovic
• Camil Sijaric

• Skender Kulenovic
• Sukrija Pandzo
• Mesa Selimovic
• Starost se boji sebe
• Dervis i smrt
• Tvrdjava
• Mak Dizdar

• Modra rijeka
• Ibrahim Kajan
• Zuko Dzumhur
• Pjesmica o proljecu
• Ne-obrazovanje u Bosni i Hercegovini


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: HISTORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 2:02 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
DZEVAD KARAHASAN

Dzevad Karahasan rodjen je 1953. godine u Duvnu. U rodnom je gradu zavrsio osnovno i gimnazijsko skolovanje. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studij komparativne knjizevnosti i teatrologije, a u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu branio je doktorski rad. Dugi niz godina sudjelovao je u uredjivanju sarajevske revije za kulturna pitanje «Odjek». Rat u BiH 1992. godine zatekao ga je na mjestu profesora, kasnije dekana Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Pise drame, romane, pripovjetke, eseje, povijest i kritiku teatra, sudjeluje kao dramaturg ili pozorisni reditelj.

Odlike su Karahasanova djela modernisticke (mogli bismo reci i postmodernisticki-no, to je klise) i inovativne pripovjedne tehnike u kojima se mijesaju zanrovske karakteristike, esejizacija i dramatizacija proze, kao i bogatstvo jezika. Iako prvenstveno, po vlastitom izboru i angazmanu dramski pisac, nemoguce je ne primijetiti da je Karahasan ostvario najjace prodore u narativnoj i esejisticko-memoarskoj prozi.

Cijenjen i uspjesan dramski autor, prije svega u zemljama njemackog govornog podrucja, ovaj pisac, po misljenju mnogih, dijeli u tom aspektu sudbinu jednoga od svojih uzora, Miroslava Krleze: kao i hrvatski pisac, i bosnjacki spisatelj je fasciniran kazalistem za koje je napisao veci broj priznatih drama, no njegova najsnaznija djela su ipak, vjerojatno, romani i esejisticka memoaristika.

Tu posebno treba istaknuti roman «Istocni diwan», djelo o sufijskom muceniku i svecu Al-Halladzu, kompleksnu studiju u kojoj se preklapaju vjerno rekonstruirani ambijent Bagdada u 8. stoljecu, refleksivni pasazi i egzistencijalno-spiritualna drama legendarnog martira, pjesnika i aforistickog mislioca. Ovdje valja napomenuti da, za razliku od Selimovica u romanu «Dervis i smrt», Karahasan dobro poznaje problematiku sufijskog misticizma. «Dnevnik selidbe» je upecatljiva memoarska proza, prikaz opsade Sarajeva i funkcioniranja ljudske zajednice u neljudskim okolnostima, dok je kratki roman «Sara i Serafina», o dvostrukom identitetu, stalnoj prisutnosti smrti i apsurdnoj pogibiji u opkoljenom gradu virtuozno djelo ispricano u jednom dahu do danas nedovoljno cijenjeno i ocijenjeno ostvarenje u kojemu se prelamaju dokumentaristicki realizam, osobno ispovjedna naracija i borgesovki irealna atmosfera.

Bez sumnje jedan od najsnaznijih i najdojmljivijih bosnjackih prozaika, Dzevad Karahasan pripada kategoriji rasnih pisaca kojima je strana jeftina politizacija, knjizevno-politicki marketing i podilazenje izvanliterarnim trendovima (npr., tu spada i njegov dosta ostar sud o umjetnickom dosegu djela Ive Andrica), sto je vjerovatno i jedan od uzroka da jos uvijek nije zadobio knjizevno priznanje adekvatno svojoj umjetnickoj kvaliteti.



Bibliografija


Kazaliste i kritika. Svjetlost. Sarajevo, 1980.
Kraljevske legende. Proza. Veselin Maslesa. Sarajevo, 1980.
Kralju ipak ne svi?a se gluma. Drama. Sarajevo, 1983;
Strasno je vani. Drama. Sarajevo, 1984.
O jeziku i strahu. Sarajevo, 1987.
Model u dramaturgiji. Omladinski centar. Zagreb, 1988.
Istocni diwan. Svjetlost. Sarajevo, 1989.
Misionari. Dvije komedije. Svjetlost. Sarajevo, 1989.
Stidna zitija. Roman. Bratstvo-Jedinstvo. Novi Sad, 1989.
Stid nedjeljom. August Cesarec. Zagreb, 1991
Kuca za umorne, Avgust Cesarec, Zagreb, 1993.
Dnevnik selidbe, Duriex, Zagreb, 1993.
Sahrijarov prsten, Bosanska rijec, Sarajevo, 1996.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: HISTORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 4:07 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
Evo kako je to poredao Alija Isakovic u Antlogiji muslimanske knjizevnosti "Biserje"(izd."Otokar Kersovani" Opatija,199o.)
ISTOCNI PARNAS:Adni,Nihadi,Dervis-pasa Bajazodagic,Medzazi,Lamekani,Nerkesi,Talib.Resid,Mejli,Baseskija,Anonim,Sirri,Fadil-pasa Serifovic,Habiba Stocevic,Arif Hikmet
ALHAMIJADO(Starija knjizevnost):Hevai,Mehmed-aga Pruscanin,Baseskija,Ilhamija,Umihana Cuvidina,Mustafa Firaki,Fejzo Softa
NOVIJA KNJIZEVNOST:Riza-beg Kapetanovic Ljubusak,Edhem Mulabdic,Safvet-beg Basagic,Semsudin Sarajlic,Avdo Karabegovic Hasanbegov,Nafija Sarajlic,Musa Cazim Catic,Ahmed Muratbegovic,Hamza Humo,Hivzi Bjelavac,Alija Nametak,Hasan Kikic,Zija Dizdarevic,Enver Colakovic,Skender Kulenovic,Zaim Topcic,Camil Sijaric,Salih Alic,Nusret Idrizovic,Izet Sarajlic,Mesa Selimovic,Mak Dizdar,Dervis Susic,Seda Fetahagic,Nedzad Ibrisimovic,Abdulah Sidran,Husein Basic,Muhamed Kondzic,Irfan Horozovic.

Sad tome treba dodati plejadu pisaca koji pisu u zadnjih dvadesetak godina:Nura Hubijar Bazdulj,Faruk Sesic,Ferida Durakovic,Semzedim Mehmedinovic,Karim Zaimovic...


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: HISTORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 5:20 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Sele, fino si to naveo, hvala u svakom slučaju.

Vjeruj, kako sam imao i šta sam imao od literature, a radilo se u vrijeme dok je trajala 'okupacija u 750.000 slika',
pa zbog nedostatka i literature i radova nismo bili u mogućnosti da ih sve navedemo. Danas postoje, mislim uslovi,
evo spiska - pa je red da mlađi preuzmu rad dalje. To je moje mišljenje, a mi ćemo im biti, kad god zatreba, pri ruci.

Večina navedenih je obrađena i unesena ovdje, pod temom

Histroija Bošnjačke književnosti - viewtopic.php?f=27&t=286 i

Alhamijado književnost - viewtopic.php?f=27&t=295

Neka mlađi malo rade..dakle - samo, da složim šta je rečeno:


Alija Isakovic u Antlogiji muslimanske knjizevnosti "Biserje"(izd."Otokar Kersovani" Opatija,199o.) navodi sljedeće pisce:

ISTOCNI PARNAS:

Adni,
Nihadi,
Dervis-pasa Bajazodagic,
Medzazi,
Lamekani,
Nerkesi,
Talib
Resid,
Mejli,
Baseskija,
Anonim,
Sirri,
Fadil-pasa Serifovic,
Habiba Stocevic,
Arif Hikmet


ALHAMIJADO (Starija knjizevnost):

Hevai,
Mehmed-aga Pruscanin,
Baseskija,
Ilhamija,
Umihana Cuvidina,
Mustafa Firaki,
Fejzo Softa


NOVIJA KNJIZEVNOST:

Riza-beg Kapetanovic Ljubusak,
Edhem Mulabdic,
Safvet-beg Basagic,
Semsudin Sarajlic,
Avdo Karabegovic Hasanbegov,
Nafija
Sarajlic,
Musa Cazim Catic,
Ahmed Muratbegovic,
Hamza Humo,
Hivzi Bjelavac,
Alija Nametak,
Hasan Kikic,
Zija Dizdarevic,
Enver Colakovic,
Skender Kulenovic,
Zaim Topcic,
Camil Sijaric,
Salih Alic,
Nusret Idrizovic,
Izet Sarajlic,
Mesa Selimovic,
Mak Dizdar,
Dervis Susic,
Seda Fetahagic,
Nedzad Ibrisimovic,
Abdulah Sidran,
Husein Basic,
Muhamed Kondzic,
Irfan Horozovic.

Sad tome treba dodati plejadu pisaca koji pisu u zadnjih dvadesetak godina:

Nura Hubijar Bazdulj,
Faruk Sesic,
Ferida Durakovic,
Semzedim Mehmedinovic,
Karim Zaimovic...


Evo posla za mlađe, a mi ćemo da malo uživamo...


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: HISTORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 8:26 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
I ja sam napravio tip-feler pa je Faruk Sehic,a dodao bih i Muharema Bazdulja,Dzevada Karahasana,Feridu Durakovic,Damira Uzunovica...


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 41 posts ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4  Sljedeća

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 3 onih sto citaju, a nece da se registruju.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group