www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 17th, 2021, 12:54 am.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 17 posts ]  Stranica Prethodna  1, 2
Autor Poruka
 Naslov: Re: BOSANSKOHERCEGOVACKA EPIKA
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 11:06 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
ZENIDBA HADZI SMAILAGIC MEHA


AVDO MEDJEDOVIC



Prva rijec: "Boze nam pomozi!"
Evo druga: "Hoce ako Bog da!"
Samo da ga pominjemo cesto,
Pa ce nama dobro pomagati,
I od svake muke zaklanjati,

Muke ljute i dusmanske ruke,
I svakoga hala i belaja,
Od zlog duga i nevjerna druga.
Bice kise, rodice godina,
Duzan ce se duga oduziti,
A zlog druga nigda do vijeka,

A u kuci lose domacice.
Od te nema gore kukavice.
Nije s mirom muzu kuci poci,
Ni sa sobom poves' musafira,
Sve ga vodi, a o jadu misli,
Koji ce ga jadi zadesiti,

Od zle kucke na dom domacice.
Crnse mu je srce od gavrana.
Kucu pokri pa nece kapati;
Zenu udri pa nece lajati.
Tesko tome ko se zenom tuce,
Kad se sama na pamet ne vuce.

Ondar moja skupljena gospodo!
Sad velimo pesmu da brojimo,
I s tom pesmom da se veselimo,
Ta je pesma od starog zemana,
Sto su stare radile gazije,
I junaci u svakojoj stranci,

Za sjajnoga Sulejmana carstvo.
Uzvis'no se carstvo tursko zvalo;
Tristo seset im'o valiluka.
Bosna mu je kljucanica bila,
Kljucanica i zlaceni kljuci,
Od svakoga dobrog pouzdanja.

Ondar se je londza pokupila,
U Kajnidzi u p'janoj mehani,
A dje se vazda naucila.
Na toj londzi trideset begova,
Sve glavnije' od seher Kanidze,
Age carske dvades' i cetiri.

U vrh londze Hasan pasa Tiro;
Pored njega pedeset delija,
Pokraj pase, sa lijeve strane,
Ajan Omer, od Kanidze dedo;
Pokraj deda dva dizdara carska,
Kraj dizdara Cifric Hasanaga;

Do Hasana sindrak Me'medaga,
Mijo sinak hadzije Smajila,
A sinovac Cifrica Hasana;
Naokolo buljukbase carske,
Pa napored seli bajraktari.
Sve posijo ajan do ajana,

A sve sijo akran do akrana,
Bezi carski jedan kraj drugoga,
Age carske u red z begovima,
Bajraktari jedan kraj drugoga,
Hasan-pasa i delije s njime,
Na vrh londze medju pendzerima.

Usred kola medju beglerima,
Vino sluze do dva bajraktara,
Jedan bese kanidzkoga ajana,
A drugi je njihnoga dizdara,
Deli Hasan i deli Husein.
Pod pazuho drze jaretine,

A u desne ruke litrenjace,
Sve naizgred pojahu glavare,
Hasan-pasu i prvjence carske.
Kako kojem casu dodavahu,
Ruke svoje pod kusak turahu,
Age svoje icram cinijahu,

Da him ga sladje piju pivo.
Dok se age vina napojile,
Pa vinovske case poturili,
Jer him vince ulilo u lice,
A rakijske taze dofatili.
Kad se vino smesa i rakija,

Rakija je vazda eglendzija.
Age klete i begovi carski,
Muhtac nista bezi ne bijahu,
Ni odela kakih im je drago,
Ni oruzja ni sablji godarki,
Ni gotovi' u dzepove para,

Ni gotovi' konja culehana,
Ni na glavi carskije' kalpaka,
Ni zlatnije' carski' celenaka.
Otvori se sohbet po mehani.
Pocese se falit' Krajisnici;
Ko je vise dobijo mejdana,

Il' za sebe il' drugoga koga,
Il' za kaka pasu i vezira,
Il' za svoga cara cestitoga;
Ko je bolje hudut rasirijo,
Ko l' njemackog roba zarobijo,
Ko l' z djevojkom druga ozenijo,

Ko je boljeg konja podhranijo,
Ko je boljeg sina podnivijo,
Ko je bolju scerku odgojio,
Ko odjela bolja nabavijo,
Ili 'dela il' silah oruzje,
Il' sablju ostru na rebrima,

Neko svoje toka na prsima,
Neko konjski takumi oruz'e.
Pocese se falit' Krajisnici,
Ko se s kojom curom ozenijo,
Ozenijo, il' se ko zeniti;
Ko je odzak bolji od kojega,

Ko je junak jaci od kojega.
Pocese se podizat' kalpaci,
Zlatni curci turat' na civije,
Ostre sablje preko bedre dvije,
Bijele se palahati brade,
A sjajati na celo zerdavi,

Mladijem se crne oci mutit',
Povrh cela satreti celenke,
Svak po nesto i ponesto falit'.
Neko scerku, neko seku fali,
Neko fali od brata djevojku.
Eglenise sta ko begenise,

Tu je vise od sezdeset aga,
I od dvades' bega kanidzkije',
Osem pase i osim delija,
Koliko je gledat' po agama,
Nit' mo's znati koji bolji bese,
Ili stari bolji od mladije';

Nit' su mladi bolji od starije'.
Djovde krupne, zlatna odijela,
Glave krupne, a oci im crne,
Sva gosposka ispod oci lica.
Na svakom se sari jagodica,
Ka' u basci djurdjevska ruzica.

Oka mrka, a cela siroka,
Na glavi him carevi kalpaci,
A za kalpak careve celenke,
Lica bela a zlatne celenke,
A sa glave kose kurijacke,
Oko vrata kolerovi zlatni,

Svi pod grlo na kanat spuceni,
Sve kanati od zezenog zlata,
Svim' na prsi toke oluklije,
A na pleci mljetacke dolame,
Na starceve mavi i zelene,
A na mlade bele i crvene;

Jednake him na celo zerdave,
Sve dolame zlatom izvezene,
Zlatne grane us pleci junacke,
A uz miske guje ispletene;
Pod grla him glave savedene,
Bi rekao kao da su zive;

Jednaki him na srce silahi,
I oruz'e jedno u silahu
S pusaka him jedaki cetovi,
Sve cetovi dragi kamenovi,
A karike od zezena zlata;
Na bedra him ezdegske caksire,

Coha mrka a prezuto zlato,
Uz listove grane zlatne sjaje,
A uz bedre guje opletene,
Pa pod silah glave sastavljene,
Pr'o bedara sablje okovane,
Balcaci him od zezena zlata,

A krne him u srebro skovane;
Otrovane dzide pored aga,
Bi rekao da je gora cajna,
Zar se nije lasno veseliti?
Konji svoji, svako dobro svoje,
Nit haraca, niti kakog danka,

Niti rucku mislu ni veceri,
Svaki kmete ima i civcije,
U ruznice para gotovije'.
Ko ves' nije, pa bi hi vidijo,
Zakl'o bi se da su pasalije.
Postarije dvore bajraktari,

Na vitke se sablje poduprli,
Bas k'o lala cara u divane.
Kad pogledas londzu naokolo,
Ima l' iko bolji od kojega,
Sve ostavi, jednoga prestavi,
Mehmed sinak SMAJIL ALAJBEGA.

Eh, tog lica u tog sokola!
Momku nema jos dvades' godina.
Bi rekao, pa bi se zakleo,
Iz njegova obadva obraza,
Billah tespih, ka' da sunce sjaji,
A iz cela grije mesecina.

Crne mu percin bijel vrat prekrijo,
K'o da mu je crn gavran zasijo.
Majka nema vec njega jednoga.
Kol'ko mu je percin odgojila,
Pa mu ture pr'o cela svezala.
Na glavi mu fescic medzedija,

Preko fesa mrke ture klete,
Mrke ture Smajilova sina.
Sve mu grane majka zakitila,
Sve mu grane od bisera sama,
Mrkog bas k'o u sokola,
Zuba sitna bas k'o u djavola.

Celo mu je kao hamajlija,
Vedje su mu kao pijavice.
Polecele s oci trepavice,
Pokrile mu dvije jagodice,
Bas k'i ono krilo lastavice.
Brade nema, a nema mustaca,

Bi rekao da je belogorka.
Na decaka mljetacka odela,
A najprije burundzuk kosulja,
Vise zlata no svilena platna;
Pa poslije svilena djecerma,
Nit' je tkata ni cekovicata,

No od suha ispletena zlata.
Na dolami kud su svovi zlatni,
Kud su svovi sve su gajtanovi;
Zlatne grane na cetiri strane
Uz misicu uz ruku desnicu,
Kolika je u momceta ruka,

Kol'ko dobra djovda u junaka,
U junaka preko tankog pasa.
Na djetetu bijele caksire,
Od bijele mljetacke kadife,
Sve u zlato cisto izvezene,
Uz bedre mu guje opletene.

Vas se sjaji kao mesecina,
Dva traboloz pasa oko momka,
Preko pasa pletena silaha,
Od pletena venedickog zlata.
U silah mu dvije mljetke male,
Obadvije bez kremenja pale,

Cipcijele u zlato skovane;
Ocnici ima kamenovi dragi,
Ono gore sto se drzi rukom,
Svi vratovi u biser skovani.
Adzemka mu do lijevog kuka,
Vas je balcak od dukata zuta,

A krna joj u biser smotana.
Kostura joj od zehera ljuta,
Preko bedri momku preturena.
Bi rekao da spavase guja.
Momka zlatne toke zagrlile,
Zlatne toke od cetiri oke;

Dva kanata do bijelog vrata,
U njih ravna pola oke zlata.
Na njih oba jedno slovo pise.
Ti kanati od cara poslati,
Alajbegu hadzi Smajilu,
I njegovom rodjenome sinu,

Jer je na toj kuci alajbegstvo,
Tamam cetres i sedam godina,
Pod fermanom sjajnog Sulejmana,
Pod fermanom i ulefom carskom.
Od tog bega nema starijega,
Niti pase, pa niti vezira,

U bosansko sedamdeset grada,
Niti take ima odzakzade,
Ka hadzije Smajil-alajbega,
I njegova brata Hasan-aga.
Oba starca nemaju nikogaa,
Bog da cuva, sal jednog Mesina,

Nit imaju sceri ni sinova.
Kad pogledas kolo naokolo,
To je dete kolo zacinjelo,
Cipcijelu londzu u mehanu,
S njegovijem licem gosposkijem,
Bas ko zena pitu u tevsiju,

Il' kajganu na svome tiganju.
Kad pogleda Hasan-pasa Tiro,
Turcin dobar sto ga takog nema,
Kad to kolo sto je naokolo,
Svi napored veseli junaci,
Sve veselo sjede i besjede,

A hadzijin Mehmed neveseo.
Bijelo je lice porusijo,
Crne oci preda se turijo,
Kao da je ukopao baba,
Il' amidzu Cifrica Hasana.
Dvije ruke pod silah turio,

Pa gledase ka da umirase,
Niti vina pije ni rakije,
Ni duhanske tegli tumbecije,
Niti kake ima lakrdije.
A to nije dobro pomisliti,
A kamoli s okom pogledati,

Takog zmaja od takoga baba,
Sal jednoga medju oba starca,
Pa i njega vidjet nevesela.
Prepada se Hasan-pasa Tiro,
Da se nije soko pobolijo,
Da utuli kucu alajbega,

Da polomi sve Krajine krila,
I samome caru Stambolskome.
Pa se sada pasa uzmucijo,
Nit ga more gledat nevesela,
Nit ga pitat medju beglerima,
Da mu dete svoje kaze derte,

Sta li mu je i kako li mu je.
Hasan-pasa skoci na nogama,
Pa doziva Cifrica Hasana:
Malo k mene, Hasan-aga pridji,
Da te dvije lakrdije pitam.
Hasan-aga k Hasan-pasi dodje,

Pa kraj njega sjede do koljena.
Hasan-pasa saplje Hasan-agi:
"Hasan-aga zlacena celenko!
Moje srce puce u lubinu,
Gledajuci tvojega sinovca,
Mehmed-agu hadzije Smajila.

Sve veselo, a on neveseo.
Sad otidi, sedi kod Mehmeda!
Nemoj njega odmah zapitati,
Da se momak za me ne osjeti,
Dje sam zato tebe k mene zvao,
Da na mene hator ne ostane".

Onda Hasan pasu poslusao,
Hasan-aga sjede pokraj sina,
Kod Mesina hadzije Smajila,
Case klete naokolo lete;
Piju age, ni brige him nije,
A niko se tome ne secase,

Sto ta licnost bjese nevesela.
Posto svega ima i svacega,
Sto ce momak biti neveseo?
Dokle pola od sahata prodje,
Cifric Hasan skoci na nogama,
Malo, paso i redom begovi,

Da me malo sabur ucinite!
Svi stadose, agu pogledase,
Cifric Hasan sjede na koljeno,
Pa sinovca Mehmeda pita:
"Moj Mehmede, moj obraz svetli!,
Sto to sine, sedis neveseo?

Medju carskog Hasan-pasa Tira,
I carskije pedeset delija,
Osem sto je aga i begova,
I sta ima carski' buljukbasa,
Koliko je sine bajraktara,
Mili sine, medju nama svijem,

Nijednoga nevesela nema,
No svak nesto i ponesto fali,
Neko sebe, a neko paripa,
Neko sebe, sine, i paripa,
Neko sablju, a neko oruzje,
Neko ko je hudut prosirijo,

Neko sine roba zarobijo,
Neko fali dobro s' ozenijo,
Neko fali kako ce se zenit,
Neko, moj sine, sina fali,
Neko fali scerku, neko seku,
Neko fali od brata djevojku,

Svi veseli, nevesela nema,
A ti, zvezdo, sto si neveseo?
Ali ti je zalost' Mehmede,
Sto mi stari mlogo dozivjesmo,
Babo Smajil i amidza Haso,
Da ti, sine, stari ne dosade?

Vakat sada to ce brzo biti.
Ko god zivi, on ce umrijeti.
Mehimede, moj obrazu svetli!
Ili ti je nestalnulo para,
U sokake, il' u kafane,
Mijo sine, medju jaranima,

Il' u basci medju devojkama;
Ili ti se coha poderala?
Na plecima roba svakojaka,
Neka dibna, a neka kadifna,
Pa te neko prekoreo, sine?"
Kad je cuo Smajilagic Meho,

Sta mu Cifric Hasan-aga prica,
Sokolsku je ispravijo glavu,
Grahnuse mu oci sokolove,
Na obraz mu rascafcese ruze,
Uz obraz mu lizu plamenovi,
Ka bujali duvak na djevojku.

Vako Mehmed adzu besjedio:
"Adzo Haso, sramota je ziva,
Da to Mehmed misli Smajilagic,
Da li su mi stari omrznuli,
I da mislim da su dozivljeli!
Zna Bog, adzo, i Krajina znade,

Tebe, adzo, i mojega baba,
Na dan dvorim tri-cetiri puta:
Jedan, adzo, kad sabah klanjate,
Jedan kadno kusluk rucak bide,
Jedan adzo kad s londze dodjemo,
Pred vas svezem pro srdasca ruke.

Po polu vas od sahata dvorim,
Ka nevjesta skoro dovedena,
Koja muza il' djevera dvori,
Ili oca njezinoga muza.
Il' ka lala cara u divane".
Svi rekose da je to istina,

Da takoga itadzije nema,
Da ucini itab baba svoga,
I amidzu Cifric Hasana,
Vego Mehmed, a drugoga nema.
"Sramota je pricat, Hasan-aga,
Pitati mi, je l' nestalo para,

U kafane medju jaranima,
I u basce medju djevojkama,
A ja para imam na gomile.
Bo'zom pomoc', a u carsko zdravlje,
Pa u zdravlje baba Smajil-age,
I u zdravlje adza Hasan-age,

Da hi jedem, pojes hi ne mogu,
Da hi pijem, popit hi ne mogu,
Da hi dorat hoce meste zobi,
Ni dorat hi pozobat ne more.
Sto me pitas za moje od'jelo,
Da l' je na me svita opanula,

A na mene svite svakojake;
Broja ne znam, pa hesapa ne znam,
U sepete i u sanducima.
Koliko je u godini dana,
U nedjelji po svaka dva dana,
Bi' se mogo preoblacit adzo,

Sva odela od svakoje ruke,
Konja dobra, a dobra oruzja,
Nista, adzo, ja zeljan nijesam.
Kad me pitas sto sam neveseo,
Dok je mene i od mene traga,
Ja se nikad veseliti necu.

Sve u zdravlje zdrava baba moga,
I amidze Cifric Hasana,
Cujes, babo, sta zbore begleri,
Age carske pa i buljukbase,
Pa svi nasi tanki bajraktari,
Neko vrsnik, a neko postari,

Valja, pravo da mladjije nema,
Od godina od mene Mehmeda.
No poslusaj, Cifric Hasan-aga,
Cim se fale u mejhani Turci.
Neki kaze, cetu podizao,
Neki kaze, u cetu hodijo,

Neki kaze, vojsku podizao,
Neki kaze, u vojsku hodio,
Neki kaze, hudut rasirijo,
Neki kaze, mejdan zadobio,
Neki kaze, roba zarobijo,
A ja, adzo, Cifric Hasan-aga,

Sve u zdravlje Hasan-age babe,
I amidze Cifric Hasan-age,
Ja ne znado' sto je cetovanje,
Pa ne znado' sto je vojevanje,
Pa za mejdan ni pomena nema,
Hudut sirit-ja ga ne poznajem,

Niti znadem kuda je granica,
Ni kuda je mejdaniste staro,
A kamoli sisti pro hudata,
Robit roblje, te ozenit druga.
Da sam musko, tu junastva nema;
Nece se rec' da sam muska strana.

Vise nista ja pofalit nemam,
Bez da svucem musku djeisiju,
Da obucem ka na se djevojke,
Brade nemam, a nemam ni brka,
Percin mi je ka i zenska kosa,
Vezak vesti, a preslicu presti.

Nek' svak rece dam zenska glava!"
Mehmed-agu sluša Smajilova,
Sta 'no Mehmed adzu besjedase.
Mehmed rece: "Cujes adzo Haso!
Vi obadva nemate nikoga,
Bez sal Boga i mene jednoga.

Cekaj, adzo, Cifric Hasan-aga,
Dok se nasa sce'ne rasturati,
Londza nasa do kara-aksama,
Ovu londzu razvaljivat necu.
kad podjemo ka nasemu dvoru,
Na dvorove hadzije Smajila,

S tobom poci do mojega baba,
Vi na sebe avdes' udariti,
Vi obadva, i ja u red s vama,
I na aksam nijet ucinjeti,
Po aksamu dovu izuciti,
Vi obadva sednut na silteta,

Hasan-aga, jedan kod drugoga,
Ja ka sto sam naucijo, adzo,
Taj obicaj razvaljivat necu,
Stat na noge, pa vas pridvoriti,
Adzo Haso vecerati necu!
Niti mogu, nit cu vecerati,

Ni ja trpet ove prijekore.
Svak se fali, a ja nemam cime.
Svega imam, tek mi ne da babo,
Ni s ljudima, ni dje sa ljudima.
Pred ljudima ni spomena nema!
Adzo Haso, sis' cu do podruma,

Opremicu kosmata odrina,
I na njega turiti takume,
Svitu doru, bas ko o Bajramu,
Kad ga z babom spremam u dzamiju.
Na mene je dobra djeisija,
Nista bolju ni traziti necu,

Samo uzet sa civije luntru,
I z bedema dzidu kostolomnu,
Mome konju sesti na srijedu,
Pa po noci od Kanidze krenut,
Mome doru dizdjin popustati,
Primaci mu tumbak uzengiju,

Dorat mahnut ka i vihar gorom,
Ponijet me kuda mi je drago.
Uvjeri se, adz Hasan-aga,
Granicu ce pregaziti carsku,
Ustavljat se necu u Cesarsku,
Hasan-aga niz zemlju Madjarsku,

No cu proci u Kara Bogdansku,
Najjacoj se sili prijaviti,
U Bogdanu, Petru Dzeneralu,
Sto sam sudi, i sam rasudjuje,
Take sile u svijetu nema,
Ni takoga pod njime putalja,

Niti take sablje u junaka,
Ni ko Petar guje za Turaka.
Niti cara ni cesara pita,
Kud goj hoce on podize vojske,
Regemente i ordije svoje,
Smajil-babo koliko mu drago,

Dosta ima, pokupiti more,
Udariti dje je njemu drago,
Vojska bojna, komanda njegova,
Gotova mu hrana i dzebhana,
Gotovi mu bojnici topovi
Kad sazenjem dora do Bogdana,

I do dvora Petra Dzenerala,
Onda cu se s konja razjahati.
Na mene su toke i celenke...


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOSANSKOHERCEGOVACKA EPIKA
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 11:06 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
CAMDZI MUJO I LIJEPA UMA


UMIHANA CUVIDINA
(1794. -1870.)


PJESMA PRVOGA PJESNIKA-BOSNJAKINJE,

Umihane Cuvidine (Sarajevo, 1794. - 1870.) "Camdzi Mujo i lijepa Uma", kojom je ova pjesnikinja, inspirirana nasom lirskom pjesmom,opjevala svoju vlastitu tragediju, "Zal za Camdzi Mujom", a ujedno je u toj pjesmi opjevan vazan historijski dogadjaj, boj kod Loznice 1813. godine, u kojem junacki gine njen zarucnik Camdzi Mujo Bajraktar.


Evo, dakle, teksta te pjesme
"Camdzi Mujo i lijepa Umma" :


"Vino piju age Sarajlije,
vino piju Zasavicu biju,
ranjenici mladi podvikuju.
Svaki veli: "Jallah moja majko,
Camdzi Mujo: "Jallah moja Ummo!"
Camdzi Mujo druzini govori:
"Ah, druzino, moja braco draga!
Kada meni sudjen danak dodje,
sudjen danak i umrli sahat,
ufat'te mi konja lastavicu,
i na konju zelenu dolamu!
U dolami, u dzepu desnome,
u njemu je prsten i jabuka,
u zadzepku mrko ogledalo,
podajte ga mojoj Umihani,
nek' se ogleda, a mene ne gleda,
nek' se udaje, a mene ne ceka!
A ja cu se junak ozeniti,
crnom zemljom i zelenom travom.
Ako bude roda gospodskoga,
zalit ce me tri godine dana;
Ako bude roda hojratskoga,
nece zalit' ni tri b'jela dana!"
To izusti, pa dusicu ispusti,
i umrije zalosna mu majka!
Ufatise konja lastavicu,
i na konju zelenu dolamu.
Kad su dosli seher Sarajevu,
uzimaju prsten i jabuku,
dadose ga dilber Umihani.
Desila se roda gospodskoga,
zalila ga tri godine dana:
Za godinu lice ne umila,
a za drugu se ne nasmijala,
a za trecu kosu ne oplela.
Kad nastala cetvrta godina,
rusu kosu rukom odrezala,
pa je salje daji na kapiju.
Dajo joj je kosu pozlatio,
dajinica biserom okitila,
pa je mece gradu na kapiju:
"Ova kosa u devletu rasla,
u golemu jadu odrezana:
Il' je majka ukopala sina,
il' sestrica brata jedinoga?
Il' djevojka svoga sudjenika?
Nit' je majka ukopala sina,
ni sestrica brata jedinoga,
vec djevojka svoga sudjenika,
sto ga nece steci dovijeka!"
Govori joj ostarjela majka:
"Sto ti zalis tudjina junaka,
Nije ti ga majcica rodila?"
"Luda ti si, moja mila majko!
Da si mi ga i triput rodila,
ja ga ne bih ovol'ko zalila,
ko sto zalim tudjina junaka,
ja ga necu steci dovijeka!"


(Izvor: Abdurahman Nametak,
Hrestomatija bosanske
alhamijado knjizevnosti,
Sarajevo, 1981, str. 76-79).


- Jallah (skraceno: ja Allah) - O, Boze!
- hojratskoga - hojratski - prostoga roda daji
- dájo (hipokoristik od daidza)
- ujak; materin brat devletu
- devlet - sreca; blagostanje


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOSANSKOHERCEGOVACKA EPIKA
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 11:07 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
UMIHANA ĆUVIDINA


(1794. - 1870.)


Umihana Cuvidina je rodjena u Sarajevu oko 1794. Umrla u Sarajevu oko 1870. Mezar joj je pod gajem na Hridu. Umihana Cuvidina je prva pjesnikinja Muslimanka i jedna od prvih pjesnikinja na nasem jeziku.

"Umihana se rodila na Hridu, a rodna kuca joj je bila na uglu Mujezinova sokaka. Cuvide, [zato: Cuvidina, a ne Cujdina] njena porodica, bavili su se ascijskim, a kasnije bostandzijskim obrtom.

Umihana je bila zaruccena s Mujom Camdzi-bajraktarom, Sarajlijom, koji je 1813., za srpskog ustanka poginuo pod Loznicom u vojsci Alipase Derendelije. Od velike zalosti Umihana se nije htjela nikada udavati, pak je pocela pjevati pjesme o svom junacki poginulom zarucniku.

Jedina njena, izgleda u izvornom obliku, sacuvana pjesma je epos od 79 stihova u osmercu i desetercu pod naslovom "Sarajlije idju na vojsku protiv Srbije", sto ju je pjesnikinja spjevala prije nego joj je poginuo zarucnik." (Muhamed Hadzijahic, 1936.)


Kratko o biografiji


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOSANSKOHERCEGOVACKA EPIKA
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 11:08 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
GEOGRAFSKI PROSTOR MUSLIMANSKE EPIKE


DJENANA BUTUROVIC


Muslimanska epika Bosne i Hercegovine je nastajala na znatno sirem prostoru nego sto ga cini danasnja Bosna i Hercegovina.

Ona je stvarana u dugom periodu i proslosti i savremenosti i na drugim podrucjima u kojima su zivjeli ili jos zive muslimani, u novopazarskom sandzaku, u znatnim dijelovima Crne Gore, Metohije i Kosova. Od tridesetih godina 16. vijeka muslimani Bosanci nosili su sa sobom svoju tradiciju u okolne zemlje. O sirini regionalnih granica muslimanske epike svjedoci ona sama sa svoja dva vise nego antipodna kruga: tzv. licko-krajiskim i crnogorsko-hercegovackim. Muslimanska epika u podrucjima gdje zive muslimani izvan savremenih granica Bosne i Hercegovine, a koja su u vrijeme nastanka ove poezije bila stoljecima, stalno ili povremeno, u sastavu Bosanskog pasaluka (novopazarski sandzak, Plav, Gusinje), znatnim dijelom tematski zatvara krug iste ili srodne poetske cjeline.

Stoga je pojmom bosanskomuslimanska epska tradicija u dobroj mjeri obuhvacen najveci dio juznoslovenske muslimanske epske tradicije. Promjene granica Bosanskog pasaluka,odnosno granica Bosne u osmanskom periodu,uticale su na bogacenje fonda njene usmene predaje.Stoga cu dati generalan pregled na geografsku rasprostranjenost muslimanske epske poezije i genezu njene rasprostranjenosti.

Vuk Stefanovic Karadzic je zabiljezio samo dio od ukupnog epskog stvaranja juznoslovenskih naroda. Citave epike objelodanjene su nakon njegove smrti: MUSLIMANSKA I MAKEDONSKA.

Muslimanska epika zabiljezena u 19.vijeku uglavnom je biljezena na podrucju danasnje Bosne i Hercegovine,a u 20.vijeku,osim sto je biljezena u Bosni i Hercegovini,biljezena je i na podrucju bivseg novopazarskog sandzaka i djelimicno u Crnoj Gori. U vrijeme sakupljanja muslimanskih epskih pjesama juznoslovenski muslimani su bili uglavnom okupljeni u Bosni i Hercegovini i najveci dio bosanskohercegovackih povratnika iz Ugarske, muslimani Bosanci migranti iz Slavonije, muslimani iz Hrvatske, Dalmacije, Boke i Srbije - vec su podarili muslimanskim bosanskim pjevacima tradiciju koju su sa sobom donijeli.

Za historijat epske tradicije Muslimana Bosne i Hercegovine cesto je znacajan i onaj sloj tradicije koji se odnosi na historijske dogadjaje koji su se odvijali na znatno siroj teritoriji bivse evropske Turske, u kojima su bosanski muslimani bili znacajni sudionici.

U 15. vijeku prvi osvojeni dijelovi bosanskog teritorija bili su pripojeni Isa-begovom krajistu,potom bosanskom krajistu;kasnije su Osmanlije na osvojenom podrucju organizovali novu upravnu jedinicu,zaseban bosanski sandzak (1463),koji je bio u sastavu Rumelijskog ejaleta.Osvajanjem od pocetka 16. do kraja 17. vijeka Osmanska Imperija je zaokruzila granice Bosanskog pasaluka na prostoru osam teritorijalnih cjelina - sandzaka (bosanski,hercegovacki, zvornicki ,kliski,pozeski,krcki ili licki, pakracki ili cernicki i bihacki). Krajem 17.vijeka Osmanlije su izgubili Ugarsku,osim Banata,zatim Slavoniju i Hrvatsku do Une i juzno od Velebita,te gradove i oblasti koje je osvojila Venecija (Herceg Novi, Knin, Sinj i vrgorac). Ovim gubicima znatno su suzene granice Bosne i ona je postala stjeciste izbjeglica i povratnika iz svih krajeva. Nakon karlovackog mira uspostavljena je njena dugotrajna granica,pa je ona obuhvatala podrucje od Novog Pazara do Bihaca i od Save do izlaza na Jadransko more.Bosanski pasaluk je sveden na cetiri stalna sandzaka: bosanski, hercegovacki, zvornicki, kliski,a povremeno mu je pripadao i bihacki.

Bosna kao domovina izrazena i dozivljena u epskoj pjesmi Muslimana u regionalno-politickom pogledu obuhvata granice Bosanskog ejaleta do Karlovackog mira (1699). Znaci da je geografski prostor muslimanske epike takodjer i onaj prostor koji je u epsku pjesmu usao kao domovina epskih junaka Muslimana Bosanaca.To znaci da su u muslimanske pjesme vec bile usle licnosti i sa onih podrucja koje Bosna, zapravo Osmanska Carevina, gubi ovim mirom, a posebno licnosti s podrucja Like i Krbave (Bosnic Mehmed-aga je od Novoga, dva Musica su ispod Perusica, Kumalic Mujaga je od Raduca, Kozlice su sa Siroke Kule, i t.d.).

Licki sandzak je bio granicna turska pokrajina prema hriscanskom Zapadu,pa je Udbina,danas selo u Krbavi,trajno usla u muslimansku epiku kao centar u kojem su se okupljali muslimanski epski ratnici, mjesto u komu se vijecalo o junackim podvizima ceta i pojedinaca, o pripremama i akcijama “neprijatelja”. Pjesme su sacuvale geopoliticki znacaj Udbine osmanskog perioda kao centra u kome su se branili interesi Carstva i donosile odluke o provalama u okolinu Zadra, u Hrvatsko primorje i na sjever preko Kupe i prema Karlovcu.U pjesmama je ona oznacavana pojmom Turcija kojim se podrazumijevala i Bosanska krajina kao i Osmanska Carevina. Pored Udbine,muslimanska epika je zapamtila brojne nazive nahija krckog kadiluka ili Knina ,iz 17.vijeka

(Knin,Zrmanja,Zecevo,Skradin,Vrana,Zvonigrad,Gracac,Lika,Perusic,Novi,Bunic).

Neubicirani Bilic u pjesmama je vjerovatno naziv za nahiju Bilaj.Cetina,Vrlika,Gospic,Ribnik,u pjesmi su kao i u povijesti perioda o komu ove üpjesme pjevaju,mjesta u kojima zivi muslimansko slovensko stanovnistvo,odnosno gradovi koji su u vlasti Osmanske Carevine. Brinje,Brlog,Otocac,Korlat,Novi ispod Velebita izvan su turske vlasti u pjesmi kao i u stvarnosti.Vojna krajina sa Sinjem i Otoccom ostavila je trag u muslimanskoj epici kao izvorista napada.Pjesme zabiljezene u 19.vijeku u Krajini konzervirale su tradiciju o zbivanjima u 17.vijeku pa je u vidjenju epskog junaka Durutagic Ibre granica muslimanskog svijeta Bosne ona koja je odgovarala granici lickog sandzaka i hriscanske Vojne krajine u 17.vijeku:

A moj Lika, direk od Udbine,
ja sam skoro uzjahao dorata,
protjerao ga preko Velebita,
pa od Zadra do herceg Novoga,
(misli na Novi ispod velebita),
i od Brinja do vlaskog Lendjera,
od Zrmanje pa do Zvonigrada,
od Otocca do vode Gascice.
Tud’ sam, tada, beze sve vod’o dorata,
trazec,beze, jadnih nevoljnika,
nas’o n’jesam, Licki Mustaj-beze.
Pa sam otle otisko dorata,
na Kunaru u cesarovinu,
pa sam placuc doso do Karlovca,
u Karlovac utjero dorata.

(Narodne pjesme Muhamedovaca u BiH
Sabrao Kosta Hörmann. Knjiga druga,
Sarajevo 1889,str.324)

Lika prve polovine 16.vijeka je gotovo opustosena docekala tursku vlast.Poislamljeni licki starosjedioci,rani muslimanski doseljenici u Liku iz susjedstva,iz Unca,Pseta,Sane,Livna, Grahova,brojno vlasko stanovnistvo u turskoj sluzbi,porijeklom od Ibra,Lima,Pive,Tare i Morace - sklono epskoj pjesmi,doprinijeli su iz fonda svog tradicionalnog nasljedja novoj zivo- tnoj i kulturnoj sredini koja ce sve do kraja 17.vijeka podsticati i stvarati ovdje epsku poeziju nove sadrzine i o novim junacima.Kasniji muslimanski doseljenici (17.stoljece) iz zapadnobosa- nskih krajeva osvjezice ovu tradiciju. O dugotrajnom uticaju martoloza,veoma cesto kao pjevaca i prenosilaca ovih pjesama svjedoce snazni nanosi i refleksi muslimanske epike i u onim krajevima dalmacije i dalmatinskih otoka u kojima Turci nisu bili nikada na vlasti i u kojima nije bilo muslimana,a koje naseljavaju martolozi od kraja 17.vijeka Fazu martoloskog uticaja u historijskom razvoju muslimanske epske pjesme potvrdjuje vec najraniji sloj zabiljezenih muslimanskih epskih pjesama u Erlangenskom rukopisu.2

2 Gerhard Gezeman,Erlangenski rukopis starih ‘srpskohrvatskih’ narodnih pjesama.Srpska kraljevska akademija,Zbornik za ustoriju,jezik i knjizevnost srpskog naroda.Prvo odeljenje,knjiga XII,Sr.Karlovci 1925 /U daljem tekstu :Erlangenski rukopis/

Muslimanska epska pjesma i njeni junaci su poznati jos u 17.vijeku u sjevero-zapadnim kraje- vima Hrvatske,koji su bili u ratnim sukobima sa osmanskom provincijom Bosnom.

Bugarstice i deseteracke pjesme koje su zabiljezene u 18.vijeku u raznim etnickim sredinama hriscanskih konfesija cuvaju,afirmisu i prenose muslimansku tradiciju 16.,17.i 18.vijeka. Pomenuti vlaski elemenat vojevao je zajedno sa beslijama(pripadnicima placene konjice),pa je muslimanska epska pjesma iz zapadnih krajeva Bosne sacuvala sjecanje na udio i znacaj ovih slojeva u pogranicnim i sirim osmanskim vojnim akcijama (prema epskoj pjesmi sin kneza Vukasina,Nikola,obavjestava Mustaj-bega Lickog o opasnosti koja prijeti Udbini od karlovackog bana i karlovacke krajine).U doba nemira i drugih raznih opasnosti Mustaj-beg Licki se oslanjao na Stjepana Maljkovica i vlasku raju koju je on predvodio.O tome rjecito govori pjesma Mehmeda Kolakovica “Licki Mustaj-beg brani Udbinu”:

Begu opet suze udarise,
a povika dvi pase careve:
“Cujete li dvi pase careve,
ko zametnu kavgu u planini ?
Ono je nasa raja ispod kraja,
i prid njima Maljkovic Stipane.
Doceko je bana u planini,
on je s njime kavge zametnuo.
Leze nasa raja u planini,
poginut ce Maljkovic Stipane,
od’ mi krilo od siroke Like!

(Luka Marjanovic,Junacke pjesme - muhamedovske.
Uredio dr Luka Marjanovic,knjiga cetvrta,Zagreb 1899,str 216-217.
Ista pjesma,kroz Maljkovicev primjer govori kako su za ratne zasluge vlaska raja i njeni predvodnici bivali privilegirani prastanjem poreza.I uskok Radovan je jedan od vlaskih pouzdanika u sluzbi Lickog Mustaj-bega,koji nakon Mustaj-begove smrti napusta Liku i odlazi u Glamoc.

Muslimanska epika crnogorsko-hercegovackog tipa

Slican slucaj je sa muslimanskom epikom tzv.crnogorsko-hercegovackog tipa, koju citavo jedno stoljece,od kraja 19.vijeka, donose crnogorsko-muslimanski doseljenici u Hercegovinu,a u kojoj ona vec egzistira u slicnim uvjetima.

Muslimanska epika u Crnoj Gori bila je veoma snazna i dugog kontinuiteta i u nauci se smatra da je praznina u kontinuitetu ove tradicije danas u Crnoj Gori novija pojava.O njenom postoja- nju u 19.vijeku svjedoci Sima Milutinovic Sarajlija.Prva zbirka muslimanske epike, nastala sezdesetih godina 19.vijeka -Junacke hercegovacke pjesme ( koje samo Srbi turskoga zakona pjevaju ),Vuka Vrcevica obuhvata i pjevace s podrucja Niksica,dijela tzv.stare Hercegovine, danas crnogorskog podrucja.

Vuk Vrcevic,/Predgovor uz naslovljen /Gospodo - Junacke hercegovacke pjesme (koje samo Srbi turskoga zakona pjevaju). Knjiga prva. Arhiv Srpske akademije nauka i umjetnosti -SANU, Etnografska zbirka 62-1.

“Staroj Hercegovini”,kako narod naziva nekadasnju drzavu Stjepana Kosace, pripadali su dijelovi nekadasnje Crne Gore (Banjani,Piva;Drobnjak i krajevi oko niksica).Najbolji poznavalac i najveci sakupljac muslimanske epike u Crnoj Gori u prvoj polovini 20.vijeka je Andrija Luburic. (Zaostavstina Andrije Luburica. Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti-SANU, Etnografska zbirka br.355;Zbirka Andrije Luburica.Arhiv Srbije:AL-4,AL-6, AL-7,AL-8,AL-9, AL-10.

Muslimanska epika je iscezla iz njenih nekada snaznih zona srednje Crne Gore:Takvu zonu je predstavljao Kolasin sve do 1912.godine. Naravno,iscezavanje muslimanske epike je uvjetovano povlacenjem muslimanskog stanovnistva iz Crne Gore.I zbirka Milmana Parryja sadrzi bogata obavjestenja o muslimanskoj tradiciji prije balkanskih ratova u Kolasinu i njegovoj okolini. Medjutim, muslimani nisu migrirali samo u Hercegovinu.

Murko istice da se (30-tih godina 20.v.)smatralo da su u Prijepolju,medju muslimanskim pjevacima najbolji doseljenici iz Kolasina u Crnoj Gori.Porodica cuvenog ‘Lordovog pjevaca’, sigurno najpoznatijeg epskog pjevaca novopazarskog sandzaka,Avde Medjedovica porijeklom je iz Rovaca, iz plemena Niksica ( “...a cijeli Rovcani su mi rodjaci, Rovcani-Bulatovici...” kaze Avdo Medjedovic.Zbirka Andrije Luburica,Arhiv SANU,Etnografska zbirka 355/282,Arhiv Srbije XX/53 i XX/178).

Najbolji pjevac u Sandzaku krajem 19 i pocetkom 20.vijeka bio je iz Crne Gore Kolasinac Cor-Huso, slijepi guslar, profesionalac, rodjen otprilike dvadesetih godina 19.vijeka (poginuo prije balkanskih ratova). Putovao je i pjevao po krajevima izmedju Crne Gore i Srbije i pjevao je gotovo po svim manjim i vecim mjestima Sandzaka,a u Bosni je proveo petnaestak godina.

Najmanje je istrazen udio muslimanskih iseljenika iz Srbije u epskoj tradiciji Bosne. Muslimani iz Srbije pocinju da dolaze u Bosnu jos pocetkom 18.vijeka, a svi muslimani definitivno napustaju Srbiju u periodu izmedju 1788 do 1862.godine. Medju izbjeglicama iz Srbije su i muslimani porijeklom iz Bosne,koji su se pred kraj 18.vijeka naseljavali u zapadnoj Srbiji.Najveci iseljenicki val bio je u vremenu izmedju 1830 i 1834 godine -(tada Osmansko Carstvo (pro)daje Srbiji drzavu, tacnije 1829.g.O.P.C.H), kada su sultanovim hatiserifom muslimani morali da iseli iz srbijanskih sela,osim onih direktno vezanih za gradove.Nakon 1862.godine muslimansko stanovnistvo je moralo da napusti i brojne srbijanske gradove i naseli se u za njih odredjene,izvan srbijanskog podrucja.Veliki broj muslimana iz Srbije naselio se u sjeveroistocnu Bosnu, a posebno muslimani iz zapadnog dijela Beogradskog pasaluka.

Epska tradicija kao centralni lik tih pjesama istice Djerdjelez Aliju.Vrlo vjerovatno da je bio slavan u citavom krajistu Isa-bega Ishakovica,koje se protezalo od Skoplja do Vrhbosne. U sestoj deceniji 15.vijeka Gürz Ilyas je uzivalac timara eskandzija skopskog vilajeta. (Hazim Sabanovic, Bosanski pasaluk,Krajista Isa-bega Ishakovica,Zbirni katastarski popis iz 1455.god. Orijentalni institut u Sarajevu,Monumenta turcica,Serija II.Defteri,knjiga 1,Sarajevo 1964).Tako je jos ovaj tajanstveni epski junak vjerovatno usao kao lik i u epsku tradiciju muslimana u Makedoniji,da bi se zadrzao kao Djerdj Elez Alija (Gjergj Elez Ali) u usmenoj predaji i pjesama Albanaca na podrucju Makedonije i Kosova.Turski pisac Ibn Kemal (Kemal pasa zade,1468- 1534)je mogao da cuje o Gürz Ilyasu,ratniku i akindziji u bosanskom sandzaku 1480.g. od njegovih saboraca u skoplju gdje je Ibn Kemal u 1511 i 1512 g.bio profesor u medresi.

Zbivanja na granici carstva, vladajucih religija i civilizacija, na granici koja je uspostavljena u 16.vijeku,a ostala je gotovo ista do kraja 17.vijeka (od Pozege i Virovitice,preko Gradiske i Kostajnice,te Bihaca i bihacke krajine,preko Perusica i dalje preko Kotara-Polesnik, Vrana, Skradin-Klis,Imotski,Vrgorac te primorskim pojasom sve do Novog i Risna)-obogatila su juznoslovensku epiku brojnim likovima iz uskockih i hajduckih cetovanja-muslimanskim i hriscanskim cetenicima. Tako su na ovako sirokom geografskom prostoru nastajale pjesme razlicite tradicijske kulture o istim junacima i dogadjajima,jednako orginalne,jednako znacajne i jednako lijepe.Upravo u takvom slojevitom geografskom tradicijskom krugu ostvaren je bogati ciklus pjesama o braci Hrnjicama, citava jedna poezija ciji su tradicijski korjeni mnogo dublji od 17.vijeka,vremena u kome su zivjela braca Hrnjice,a pjesme o njima poznate daleko od njihove Kladuse,kod svih naroda.Neke ranije nezabiljezene pjesme o njima zabiljezili smo tek u nasim danima,u arhaicnim ruralnim zajednicama,kakva je npr.Dreznica kod Mostara.

I drugi doticaji juznoslovenske muslimanske epike i muslimanske albanske epike - u regijama gdje je zivjelo i jedno i drugo stanovnistvo (novopazarski sandzak,Metohija,Kosovo,dijelovi Crne Gore), uticali su i na jednu i na drugu epiku.

Uzu zasebnu grupu cine Gorani, drugu, malobrojno slovensko starosjedilacko stanovnistvo, koje se zahvaceno procesom albanizacije utapa u albansku vecinu i trecu,doseljenicko muslimansko stanovnistvo, koje ima istu sudbinu kao prethodna pomenuta grupa. O epici Gorana nema podataka. O dodirima razlicitih tradicija na prostoru novopazarskog sandzaka ostavili su znacajne vijesti Matija Murko i Alois Schmaus kao i M.Parry i Albert Lord iz perioda njihovih terenskih istrazivanja,na putovanjima dvadesetih i tridesetih godina 20. vijeka.Parry i Lord su u Sandzaku tzridesetih godina.U jesen 1934.godine Parry je u Novom Pazaru.U ljeto 1935.Parry je opet u Novom Pazaru,gdje je susreo pjevaca Avdu Medjedovica i tom prilikom cuo i snimio najduze usmene pjesme Juznih Slavena. U godinama 1950 i 1951 Lord je biljezio pjesme u vecini krajeva gdje je to vec ranije radio Parry.A.B.Lord i david Bynum u periodu 1960-1965 obilaze podrucja juznoslovenske epike.Americki naucnici su naveli Novi Pazar i Bijelo Polje kao glavne centre u kojima su biljezili pjesme.

U isto vrijeme kada i Parry u Novom Pazaru biljezi pjesme i Gerhard Gesemann, ponekad od istih pjevaca od kojih i Parry,npr.Saliha Ugljanina.Upravo Murko donosi zanimljive obavijesti o ovom pjevacu,koga on spominje ka Salju Ugljanina (rodjen oko 1876. u Pesteru)koji je po ocu porijeklom Albanac,po majci musliman Crnogorac,uz to je “pravi bosnjak”,koji govori bosanski i arnautski. Znao je “bosnjacke”pjesme i nazivao ih “bosanskim”.Bio je begovski pjevac.Ugljaninov ucitelj je bio cuveni Cor-Huso Husovic,Kolasinac porijeklom.Schmaus je ispitujuci Cor-Husine ucenike i ljubitelje njegove pjesme,utvrdio njegov repertoar.Karakteristicno je da uz muslimanske krajiske pjesme i pjesme o Djerdjelezu,bitan dio njegovog repertoara cini maticni fond crnogorske muslimanske tradicije,pjesme o muslimanskim kolasinskim junacima (o Ismailagi Martinovicu,Fejzagi Kaljicu,Beciru bajraktaru,Muminu).Za epiku Sandzaka ce se nakon iscrpnih analiza ove epike kazati da prosiruje i zatvara tematski krug muslimanske epske cjeline.Schamus je jos tridesetih godina 20.vijeka ukazao na mogucnost da bi “Sandzak mogao umnogome upotpuniti nase znanje o muslimanskoj narodnoj poeziji i tradiciji”.Bez obzira sto je Sandzak karakterisalo stalno pomjeranje stanovnistva njegove su veze sa Bosnom bile veoma cvrste. Muslimani u Sandzaku su uvijek gravitirali prema Bosni time zeleci da imaju udjela u nekadasnjem politickom i kulturnom prestizu. Svoj udio epskoj tradiciji novopazarskog sandzaka daju i muslimani pjevaci,izbjeglice iz bosne,koji dolaze u Sandzak 1878.godine.Pjesme o Hrnjicama,o Djerdjelezu,koje Schmaus navodi da su priticale iz Bosne i tu su nakon duzeg zivota formirale vlastite specificnosti i vidan utjecaj na njih imali su i albanski pjevaci cuvari albanske tradicije.

Svi pjevaci muslimani Parryjeve zbirke pjesama, koja je publikovana kao gradja iz Novog Pazara, bili su iz Pestera i manje-vise posjedovali su jedinstveni repertoar “bosanskih pjesama”.Zanimljivo je da su od njih cetvorice, dvojica sigurno Albanci, salih Ugljanin i Sulejman Makic, vjerovatno i Alija Fjuljanin.Djed cetvrtog kazivaca Sulejmana Fortica u Pester je dosao iz Nevesinja.Salih Ugljanin je do tridesete godine govorio samo albanski i pjevao albanske pjesme (“bosanski je naucio od beranske nahije”).Po “bosanski” je poceo da gusla od trideset pete godine i “bosanske” pjesme je naucio od Cor-Husa Husovica od Kolasina i Hamze Aljibasica iz Pestera.

Dvojezicni pjevaci su bili cesta pojava na podrucju Kosova i Metohije,kako je to istakao Mur- ko Matija.Prema sacuvanim podacima iz prve polovine 20.vijeka albanski zivalj u najjuznijim dijelovima Crnogorskog primorja uticao je na repertoar pjevanja epskih pjesama slovenskog muslimanskog stanovnistva.Murko je u periodu od 1930-1932 na svojim putovanjima u Baru upoznao Hajdara Perocevica,muslimana iz sela Mikulici,koji mu je otpjevao pjesmu o Mahmud-pasi od Skadra,dok je “zaboravio”pjesme o junacima iz Like i Krajine. /Murko,Tragom...,144/.

Treba imati u vidu i ostalu rukopisnu gradju,primjere koje je zabiljezio Andrija Luburic -Arhiv SANU-i Arhiv Srbije,zanomljivu zbirku pjesama iz Sandzaka Camila Sijarica - Arhiv SANU,kao i pjesme koje su sakupili u nase vrijeme Ljubisa Rajkovic i Zlatan Colakovic, koje su jos uglavnom u rukopisu.Dobar uvid u usmenu epiku Sandzaka predtavljen je antologijom sandzacke poezije koju je pripremio knjizevnik Husein Basic.

Vitalnost bosanske epike potvrdjuje i njen zivot u iseljenickim sredinama Bosanaca u Turskoj (u Carigradu,Brusi,Adapazaru,Izmiru i dr).

Za izucavanje epske poezije bitno je poznavati utjecaje na nju,koji su slijedili nakon mitskih, nuzno je poznavanje historijenjenog razvoja u svim njenim geografskim tackama.Specificne zakonitosti geografskog rasprostranjenja epskih pjesama uticale su n apojavu da je odredjena sredina,kao pernosilac i cuvar epske tradicije bila presudna,uz trenutak u kojem su pjesme bile biljezene.

Tako je muslimanska tradicija o Husein-begu Gradascevicu i njegovom ustanku sacuvana od zaborava zahvaljujuci pjevacima iz hriscanske sredine,a iz vremena samog ustanka. Jedinstvenu i originalnu pjesmu o buni Husein-bega Gradascevica zabiljezio je Sima Milutinovic Sarajlija i objavio je u “Pjevaniji” pod naslovom “Buna bosanskie turaka protivu svoga cara i njegova nizama 1831e godine”.(Pjevanija crnogorska i hercegovacka sabrana djela Cubrom Cojkovicem Crnogorcem,pa i sa njim izdana istim,U Lajpcigu 1837,pj.62,str.99-102./Prema primjedbi na kraju pjesme ,ona je prepisana od Pavla Curle Patrijarovica,slijepca,praunuka pretposljenjeg “serbsko-peckog patrijarha”Arsenija Curle.Pavle je bio rodom iz Novog Pazara i imaoje “do cetrdeset godina kada je ovo pjevao i sam spjevao”.

Drugu pjesmu o ovom historijskom dogadjaju objavio je Ivan Franjo Jukic u “Bosanskom prijatelju” 1851.godine pod naslovom “Usein kapetan Gradacac digao se je protivu cau(God.1831.-2)”Koliko je meni poznato varijante ovih pjesama nisu nikada ni slucajno zabiljezene medju muslimanima. I mozda nije ni slucajno da su Milutinovicev pjevac,savremenik Gradasceviceve bune,i Jukicev pjevac,iz iste decenije,hriscani.Poznato je da su u Gradascevicev pokret bile ukljucene i hriscanske i muslimanske mase,kao vojnici,pa mozemo pretpostaviti da su o buni Husein-bega Gradascevica pjevali i jedni i drugi,mozda cak vise hriscani.

Potvrdilo se da se kategorija usmenosti tradicionalne epike najsnaznije iskazuje fenomenom varijanata,te je to sljedeci prilog.


Djenana Buturovic


Izbor teksta i priprema: Prof. Hamdo Camo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOSANSKOHERCEGOVACKA EPIKA
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 11:08 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
LITERATURA EPIKE BOSNJAKA


The Wedding of Smailagic Meho. Volume Three. Translated by ALBERT B. LORD, Harvard Univesity Press, 1974;

Zenidba Smailagina Sina. Volume four. Kazivao je Avdo Medjedovic. Edited by David E. Bynum with Albert B. Lord, Cambridge-Massachussets, 1974;

BELA BARTOK, Yugoslav folk music, I-IV, State University of New York, 1978;

Serbo-Croatian Folk Songs. Texts and transcriptions of seventy five folk songs from MILMAN PARRY COLLECTION. Columbia University Press, 1951;

Zenidba Vlahinjic Alije. Osman-beg Delibegovic i Pavicevic Luka. Vol. Six. Kazivao je i pjevao AVDO MEDJEDOVIC, Harvard University Press, 1980;

Bihacka Krajina: Epics from Bihac, Cazin and Kulen Vakuf. Volume fourteen. Edited with Prolegomena and Notes by David Bynum. Harvard University Press, 1979;

MILMAN PARRY, The making of Homeric verse: The collected papers of Milman Parry, Oxford, 1971;

JOHN MILES FOLEY, Comparative research on oral traditions: a memorial for MILMAN PARRY, Columbus, Ohio, 1987;

STEPHEN ERDELY, Music of Southslavic Epics from the Bihac Region, New York, 1995;

MATTHEW W. KAY, The Index of the MILMAN PARRY Collection, New York, 1995;

MILMAN PARRY, ALBERT B. LORD, DAVID E. BYNUM, MARY LOUISE LORD, Cor Huso, a Study of the Southslavic Song, New York, 1995;

ALBERT BATES LORD, Avdo Medjedovic, guslar. Journal of American Folklore, New York, 1956;

ALBERT BATES LORD, The Singer of Tales, Harvard University Press, 1960;

ALBERT BATES LORD, Epic Singers and Oral Tradition, New York, 1991;

Ukoliko ste opcenito zainteresirani za bosnjacku epiku,
relevantna Vam je slijedeca literatura:

KOSTA HORMANN, Narodne pjesme Bosnjaka u Bosni i Hercegovini, I-II, Sarajevo, 1996;
DJENANA BUTUROVIC-MUNIB MAGLAJLIC, Bosnjacka knjizevnost u knjizevnoj kritici, Knjiga II, Sarajevo, 1998;
DJENANA BUTUROVIC, Usmena epika Bosnjaka, Sarajevo, 1996;
DJENANA BUTUROVIC, Studija o Hormannovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama, Sarajevo, 1976;
DJENANA BUTUROVIC, Epska narodna tradicija Muslimana BiH od pocetka 16 v. do pojave zbirke Koste Hormanna, GZM. Etnologija. N.S. 22-23:5-100, Sarajevo, 1974;
DJENANA BUTUROVIC, Narodne pjesme Muslimana u BiH. Redakcija, uvod i komentari:, Sarajevo, 1966;
ALOIS SCHMAUS, Studije o krajinskoj epici, Zagreb, 1953;
ENES KUJUNDZIC, Zenidba Smailagic Mehe, Sarajevo, 1987;
SAIT ORAHOVAC, Stare narodne pjesme Muslimana BiH, Sarajevo, 1976;
ALIJA NAMETAK, Junacke narodne pjesme bh. Muslimana, Sarajevo, 1967;
NASKO FRNDIC, Muslimanske junacke pjesme, Zagreb, 1969;
HUSEIN BASIC, Zeman kule po cenaru gradi, Pljevlja, 1987;
RASID DURIC, Pjesme o Budalini Tali, Sarajevo, 1983;
MUNIB MAGLAJLIC, Pjesme o Muji Hrnjici, Sarajevo, 1990;


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 17 posts ]  Stranica Prethodna  1, 2

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 4 onih sto citaju, a nece da se registruju.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group