www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 17th, 2021, 12:44 am.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 17 posts ]  Stranica 1, 2  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: SEVDALINKE I BOSANSKOHERCEGOVACKA EPIKA
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 9:58 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
"Nije pjesma svilena mahrama, da je svijes i u njedra metnes, neg' je pjesma jedna hodalica;
Ona ide od usta do usta, doc' ce pusta u medna usta!"


"Ipak imade nesto sto nije prolazno, sto ne moze ni puki slucaj, ni najljuci neprijatelj unistiti, a to su umotvorine, koje mi zovemo literaturom.

U tom carstvu ni sila, ni slucaj, dapace ni zub vremena, ne moze pomraciti umne stecevine naroda koje je privrjedio kad je pobjedio barbarstvo i neznanje. Taj trijumf ostaje na vijeke, jer je on amanet buducim narastajima i vremenima."

(SAFVET-BEG BASAGIC, BOSNJACI i HERCEGOVCI U ISLAMSKOJ KNJIZEVNOSTI, SARAJEVO, 1912).

"Koliko ima samo dusevne mehkote i ljepote u toj sevdalinci! Ne gledajte samo njenu spoljasnjost. Ima tu prikrivene njeznosti i obzira, ima tu jos rumenog stida u obrazima. Ima tu jos postivanja i prefinjene skromnosti, ima tu jos i ponosa, koji kao vatra plane. Ima tu jos i sirokog srca za dobro i odusevljenja za ljepotu prirode. Naposljetku, ima tu jedan krhko-obazriv i bratski njezan ton u medjusobnom ophodjenju kakav se rijetko susrece na drugoj strani. Otuda je sevdalinka u nasem zivotu kao biser u skoljci koji zadugo nece izgubiti svoj sjaj."

(HAMZA HUMO, 1937).

"Sevdalinka nije prosto pjesma o ljubavi, ona je pjesma o SEVDAHU. U tome je sadrzana njena specificnost i sustina. Ona je pjesma slavensko-orijentalnog emocionalnog oplodjenja i spoja: orijentalnog-po intenzitetu strasti, po sili i po potencijalu senzualnosti u njoj, slavenskog-po snatrivoj, neutjesnoj, bolnoj osjecajnosti, po sirini njene dusevnosti. Sevdalinka je, u stvari, lirski monolog zene, koja na emocionalno-subjektivnom planu prati podtekstualno zbivanje u njegovu apstrahiranom toku i nakon njega, monolog njena vlastitog osjecanja kao rezonanca i kao komentar ljubavi i zivota."

(MUHSIN RIZVIC, PANORAMA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI, 1994).

"Sevdalinka, jedan od najreprezentativnijih zanrova nase usmene knjizevnosti i nase narodne umjetnosti opcenito-mogla je nastati kada su istocnjacki oblici zivljenja bili potpunije shvaceni u onom dijelu stanovnistva Bosne koje je primilo islam, kada su se oblikovale specificne gradske sredine sa svim potrebnim institucijama, kada su se potpuno izgradile gradske cetvrti-mahale, u kojima su kuce, prema mogucnostima domacina, imale posebne prostore: ogradjenu avliju sa kapidzikom, bascu sa cardakom, asik-pendzer i drugo, dakle kada se zivot poceo odvijati u onom ambijentu koji cini dobro poznata zbivanja u sevdalinci. To se moglo zbiti pedesetak godina nakon pada Bosne pod osmansku vlast, tj. pocetkom XVI stoljeca, a kako se u nacinu zivota nije nista mijenjalo sve do okupacije Bosne i Hercegovine 1878., moze se smatrati dazlatno doba zivota sevdalinke traje do ovoga datuma. Sevdalinka se tada jos uvijek ne gasi, ali se narusava cjelovitost zivotne podloge iz koje se ova pjesma radjala, jer prodorom zapadnjacke kulture zivljenja pocinju isezavati neki od oblika zivota iz kojih je ona nicala, pa se gube okolnosti u kojima se mogla nesmetano, dalje razvijati. U dugom visestoljetnom zivotu, u razlicitim slojevima gradskog stanovistva, stvarana je i pjevana sevdalinka na djevojackim i momackim sastancima, u kolu, na sijelima, svadbama i drugim porodicnim skupovima, u avliji, u basci, u kuli, na cardaku, u kucnim odajama, na tefericu, na putu, na aksamlucima, u hanu, iduci kroz mahalu, jasuci na konju, na meraji, u lovu, na gradskim tvrdjavama, u zatocenistvu, na vojnim pohodima, pod tudjim nebom..."

(MUNIB MAGLAJLIC, "OD ZBILJE DO PJESME", 1983; "MUSLIMANSKA USMENA BALADA", 1985).

"Ulazeci pomocu narodne pjesme u evropsku duhovnu zajednicu, nas narod je tek u XIX stoljecu shvatio svu vrijednost svoga narodnog blaga. GRIMM je odmah rekao da nasa narodna pjesma ima u sebi sve ljepote istocne i zapadne lirike. Knjizevna Evropa je, dakle, otkrila sve vrijednosti nase narodne poezije ukazujuci na sve njene moralne, nacionalne, pjesnicke i stilske kvalitete. Njezin udio bio je vrlo velik u formiranju vjere u stvaralacku snagu naroda i u borbi za narodni jezik. Ona je dala najbolje obrazce stila i jezika naseme romantizmu, vrseci najvece uticaje na nase pjesnike, ona je istodobno, bila i najbolji izvor za nasu povijest."

(HAMID DIZDAR, 1944).

"Otac mi je pripovjedao kad se prvi put sastao turski parlament, da je Fehim ef. Djumisic pozvao na veceru sve bos. i herc. zastupnike. Fehim ef. je cuo od nekoga da se tada nalazila u Carigradu jedna Sarajka koja je slovila kao dobra pjevacica. Ne zaleci ni novca ni truda da gostima priredi pravu bosansku veceru, doveo je pjevacicu u svoj konak da im nekolike otpjeva. Medju gostima bio je i Hikmet (Arif Hikmet-beg Rizvanbegovic-Stocevic, bosnjacki pjesnik na turskom jeziku-opas. S.V.) sa svojom trpezom, jer bez aksamluka u njega nije bilo veselja. Tu je njegovu slabost svako poznavao i niko mu je nije uzimao za zlo. Rahmetli otac veli, da je cijelo vrijeme, dok su guslar i pjevacica pjevali, posmatrao Hikmeta i njegovo dusevno raspolozenje. Sjedio je mirno, sto je kod njega bilo rijetko, gledao je ozbiljno i slusao sve s nekim dubokim postovanjem i djecijim zanosom. Medju ostalim, zapjevala je Sarajka i onu sevdaliju u kojoj dolaze slijedeci stihovi:

Kun' ga majko i ja cu ga kleti,
al' stani ja cu zapoceti:
Tamnica mu moja njedra bila...

Na to je Hikmet skocio na noge i u velikoj uzbudjenosti povikao: "MOJ JE NAROD NAJVECI PJESNIK!", pa onda poceo tumaciti prisutnima po arapskoj poetici ljepote te narodne. Svi su se u cudu snebivali, sta je sve Hikmet u toj pjesmi nasao..."

(SAFVET-BEG BASAGIC, BOSNJACI i HERCEGOVCI, 1912).

"A tamo gdje nema duha ne mozemo ga ni na bilo kakav nacin uvesti. Nemoguce je nikakvim odgojem u pojedincu, koji ljubi bljutavo-vlaznu i lazno-sedimentalnu pjesmu probuditi smisao za istinski osjecajnu; Jer on sam vodi bljutavo-lazno-sedimentalan zivot i pjesma njegova ukusa ulazi u njega kao svoju prirodnu sredinu i iz njega zraci mirisima njegova bica."

(IVAN FOCHT, UVOD U ESTETIKU, 1979).

"Najnjeznije, naljepse, sto je lirsko-muzicka umjetnost ikada stvorila."

(GERHARD GESEMANN, 1937)

GERHARD GESEMANN je poznati i priznati slavist, koji je prvi publicirao ERLANGENSKI RUKOPIS, 1925, sa velikim brojem epsko-lirskih pjesama sa Balkana, koje je skupio nepoznati autor. U tom rukopisu nalazi se, i dosad nastarije zabiljezena sevdalinka, KISA PADA, TRAVA RASTE. Pored ovoga Gesemann je objavio i veci broj studija i ogleda na temu usmene narodne knjizevnosti, izmjedu ostalog, i ogled o SEVDALINCI).

"Kao sto je beskonacno morsko dno i kao sto je beskonacna morska pucina, tako je beskonacno i polje narodne sevdalinke, i sto bi ju je vise analizirali, to bi nas sve vise iz njenog rudnika zapljuskivala zlatna varnica neiscrpnih, bogatih i raznovrsnih motiva."

(SAIT ORAHOVAC, 1932).

"Iste godine (1814) izasla je i mala prostonarodna pjesmarica, koja ima doduse samo 120 stranica, ali je puna prekrasne prirodne poezije, kakove ne moze pokazati nijedno drugo slavensko pleme i kojoj se sladoscu, nevinoscu i milinom jedva mogu da isporede i najbolje pjesme njemackoga naroda. Ko u to sumnja, upucujemo ga samo na poznatu prekrasnu pjesmu HASANAGINICU, koju je vec prije GOETHE svojim prijevodom uveo u Njemacku. Zbirka bi ovakvih pjesama, u drugom, vise rasirenom jeziku i u drugo vrijeme svakoga zanijela."

(JACOB GRIMM, 1819).

"Sevdalinka stiti Bosnu od sund agresije i sa istoka i sa zapada."

(GRADIMIR GOJER)

"Nigdje mi nije tako cesto na um padala misao da prava umjetnost nosi pecat vjecnosti kao pri sakupljanju pjesama koje zive jedino u sjecanju naroda (Bosnjaka)... One (sevdalinke) moraju biti lijepe, jer im ne pomazu znacajni dogadjaji, herojska djela i znamenite licnosti, o kojima pjevaju epske pjesme. Pobjedjuju same sobom, obezbjedjuju se samo svojom vrijednoscu."

(LUDVIK KUBA, Ljubav u bosanskohercegovackim pjesmama, Prag, 1953;)

"Zaista taj narod u kome takve pjesme postaju, dok se sinovi njegovi izobraze, izuce, i sa klasicnim drevnim ljepotnim proizvodima upoznadu, kadar ce biti cudesa u pjesnopjevstvu uciniti."

(FERENC KAZINCZY, madjarski pjesnik, citirano prema: ALIJA ISAKOVIC, HASANAGINICA, Sarajevo, 1975).

"Citavih 40 godina (1774-1814) HASANAGINICA je, kao pjesma "morlackog jezika", kruzila uzburkanom evropskom literarno-folklornom pozornicom, vec iznurenom pseudoklasicizmom, a mi nísmo znali za nju, osim nekolicine ucenih pojedinaca.

Tako nas ova MUSLIMANSKA BALADA o plemenitoj Hasanaginici, i bez pravog imenovanja, otkri ucenom svijetu, ukaza na velicanstven poetski, stvaralacki dar nasega covjeka, postade eksport izuzetnog intenziteta i neslucenih razmjera, i postade plodonosan poticaj mnogima."

(VOJISLAV M. JOVANOVIC, 1913, cit. prema A. ISAKOVIC, HASANAGINICA, 1975).



LITERATURA

Munib Maglajlic, OD ZBILJE DO PJESME, Banja Luka, 1983

Munib Maglajlic, 101 SEVDALINKA, Mostar, 1978

Munib Maglajlic, USMENO STVARALASTVO OD STVARAOCA DO SAKUPLJACA, Tuzla, 1989

Munib Maglajlic, MUSLIMANSKA USMENA BALADA, Sarajevo, 1985

Alija Bejtic, PRILOZI PROUCAVANJU NASIH NARODNIH PJESAMA, Sarajevo, 1953-1955

Vlado Milosevic, SEVDALINKA, Banja Luka, 1964

Muhsin Rizvic, PANORAMA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI, Sarajevo, 1994

Hamza Humo, SABRANA DJELA, knj. VI, Sarajevo, 1976

Alija Isakovic, HASANAGINICA, Sarajevo, 1975

Smail Balic, KULTURA BOSNJAKA, Tuzla, 1994

Ivan Lovrenovic, LABIRINT I PAMCENJE, Sarajevo, 1990

Wolfgang Escher, UNTERSUNCHUNGEN ZUR IMPROVISATION UND TREDEIRUNG DER SEVDALINKA..., München, 1971

Hatidza Dizdarevic-Krnjevic, USMENE BALADE BOSNE i HERCEGOVINE, Sarajevo, 1973;




• Sevdalinka i sevdah bosanski
• Aksamluk, sijelo, saz i sevdah
• Sijela, igre i sevdalinka
• Kraj tanahna sadrvana, sevdalinka (Tekst)
• Note sevdalinke, Kraj tanahna sadrvana
• Hasim Muharemovic, sazlija, Saz
• Sevdah je sum moje Drine
• Spisak lektire za osnovce
• Dzevad Karahasan
• Jezik Bosnjacke knjizevnosti
• Camdzi Mujo i lijepa Uma
• Zenidba Hadzi Smailagic Meha
• Djenana Buturovic: Geografski prostor epike
• Literatura
• Sevdalinke
• Balade
• Smrt Smail-age Cengica
• Izabrani linkovi na temu sevdah
• BH Knjizevnost
• Kitabhana - Literatura BIH


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: SEVDALINKE
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 10:00 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Tekst posvećujem Vama, braći i dugogodišnjim prijateljima iz Sarajeva, velikim poznavaocima i ´stratezima sijela i akšamluka´, mojim dobrim dušebrižnicima punim sabura, čuvarima dobre pjesme sevdaha, reda i adeta, ljudi iskusnih u izboru ambijenta, upućenih u mnoge tajne dobrih međuljudskih odnosa, bosanske meze, dobrih i kvalitetnih šetališta, izletišta i odmarališta, diplomirani rastjerivači bolesti i poznatih uroka koji znaju ocijeniti pravi momenat i prizvati staro društvo iz dalekih prijateljskih zemalja, sa poznatih i razbacanih nam kontinenata i sub-kontinenata. Bez njih život ne bi bio, to što jeste!

Neka njihova imena ostanu upisana u pomenu i uspomeni, a posebno mom velikom ahbabu, prijatelju Mahiru, izvrsnom poznavaocu bosanskog sevdaha, sevdalinke, meze i akšamluka kao i velikim bosanskim srcima i dušama sevdaha, prvim grlima sevdalinke - Huse, Šuleta, Šuleta-harmonikaša, Adnana, Toke, Reške, Nuke, Mune, Releta, Seje, Hajrudina, Senada, Semira, Sakiba, Suada, Ibre.....kao i mnogih drugih ovdje nespomenutih, sadaka ih spasila od svih saobraćajnih nesreća, bolesti i uroka! :-))

Svojim jaranima i prijateljima

Hamdo Čamo

SEVDALINKA I SEVDAH TAJ BOSANSKI

Sevdalinke su posebne pjesme, ispunjene dubinom izraza bošnjačkog narodnog melosa!

Sevdalinka se, kao što to samo ona zna i može, znalački probija i utiska poput pečata u dušu onoga koji je sluša, neprimjetno preobražavajući i utapajući sve oko sebe u koloritu talasa osjećajnih naboja, punih mladosti i života, ispunjenih mehkoćom u izrazu ljubavi koju prenosi i iskazuje. A, onda - zasjeni iznenadnom žestinom udarca nemilosrdne sudbine i vodi opijena rukom magije najbližega u zanosu slušanja, začinjena prozirnom omamom u ozračju svoje nevine čistote, ispunjene sjetom, merakom i pomamom. Pluća vape za zrakom. Ponestaje daha...

Malo je takvih pjesama.

To nije slučajno, a nije niti namjerno, već jednostavno genetski generisana, istančanom pažljivošću od povoja istinski razvijana - u stoljećima posebnog načina življenja, prostorno određenog, ne sasvim slučajno tu, baš u planinama nakićenoj i rijekama nagizdanoj Bosni i Hercegovini! Da je to tako, nije potrebno daleko ići i voditi duge polemike, već samo pogledati preko ramena, naslove pjesama najpoznatijih bosanskih narodnih sevdalinki za koje najveći interes pokazaše ne samo domaći, već i strani ljubitelji ove posebne pjesme, darujući joj tako nekoliko trenutaka svog osjećajnog i nadasve cjenjenog života, čineći tako nju i sebe besmrtnom i vječnom.

Sevdalinka nije, kako se zna reći, ´za svakodnevnu upotrebu´. Svako će vam reći, da je kao takva, teška za slušanje. Teško pada, posebno na dušu i kao takva, nepripremljenom slušatelju može biti posebno bolna, pa je tada nije preporučljivo slušati.

Nije slučajan onaj, svima dobro poznati opis sevdalinke, kada pitaju bosansko dijete, šta je to sevdalinka, a ono na to odgovara:

"Ama, to je ono, kad babo pjeva, a plače!"

To je jedno od najorginalnijih i najbolje prihvaćenih objašnjenja u Bosni i šire, na pitanje - šta je sevdalinka, ali istovremeno, i koju moć ona ima!

Ambijent

Ambijent i izbor ambijenta je za sevdalinku od velike važnosti. Mislim da se jedino za ovu vrstu muzike ne moraju praviti posebne, velike dvorane i ´skâle´ u kojima vladaju komplikovani zakoni akustike, kao što je to slučaj sa dvoranama namjenjenim za izvođenje opernih arija i opereta širom svijeta, posvećenih u čast opere, boljoj akustičnosti, zvuku, izrazu i ljepote svakog tona, te skladu, melodičnosti, visine i jačine glasa njenog izvodjača.

Sevdalinki bi laskavo godila dvorana, posvećena isključivo i u čast samo njoj, ali ona je, u to sam duboko uvjeren - nepotrebna, jer je u genezi svoje skromne malenkosti našla, razvila i navikla na druga, manje upadljiva modena mjesta i nije u tome mnogo zahtijevna, to dobro znaju njeni izvođači, dajući i tako svoj prepoznatljivi pečat u amanet budućim pokoljenjima i generacijama. Ona traži širinu samo u svom zamahu, što više zraka za svoje mnogobrojno članstvo, obožavatelje-sevdalije koji je punih pluća svojim upražnjavanjem dižu poput plamenog feniksa iz pepela i smrti zaborava, postavljajući je na pijedastal života i pobjede.

Sevdalinka naravno, treba da bude ukomponovana prostorno tj. u ambijentu, ali treba da bude još pažljivije, ako ne i najvažnije, vremenski izabrana!

Za sevdalinku je od posebno velikog značaja, da se izabere i upražnjava u pravo vrijeme.

U pravi čas!

Baš kao što neko cvijeće neće da odaje mirisa ili neće da se razvija, bilo da je na suncu ili da je u sjeni. Neće da raste, ako je zalijevate i dajete joj više vode, ili opet, neće da raste ni onda, kada je sušno vrijeme. Tako i za sevdalinku, trebaju i moraju biti zadovoljeni neki, samo njoj znani zakoni i kriteriji, a na vama je da otkrijete i razvijete taj istančani osjećaj ciklučnosti vašeg ličnog ´periodnog sistema´, i vremena upražnjavanja sevdaha i sevdalinke. Potpuno sam siguran da ćete uspjeti u tome!

Sevdalinka se sluša sa žudnjom, pjeva rijetko nasamo, češće ili u pravilu - u društvu! Najčešće je to u večernjim satima kada počinje prelazno vrijeme opuštanja poslije svih tjelesnih stresova i napora učmale monotonije radnog dana. Onda se približava vrijeme akšamluka, vrijeme sevdalinke. Sevdaha. Vrijeme, kada noć smjenjuje dan. Kada noć požuruje mjesec, da težinom svoga tijela žurno odgura dan i umorno sunce natjera da zađe iza prvih obronaka. Da onda mjesec svježinom svoga hladnog svjetla napoji umorne duše, oživi uvehlo bilje sasušeno dnevnom žegom, da svojim zanosnim mirisima, uz razigranu pjesmu na tisuće cvrčaka, ispune i nestrpljivo razgale suha pluća prvog akšama. Da se tako rastjera jednoličnost dnevne more, sparine, žege i vrućine, jesenje magle, zimske hladnoće i sivila monotonije. Uvijek je isto. Najavljujući svoj dolazak, akšam izaziva nevidljivu radost, razdražljivo nestrpljenje, koje svi, sa skoro dječijim iščekivanjem predstojećeg zajedničkog sijela i druženja nestrpljivo iščekuju.

Akšam počne polahko da pada, sa prvim sjenama i kada se u daljini začuje ezan i poznati glas mujezina. Sve više tamne sjene počnu da nadvladavaju, dok sigurnim tempom u potpunosti ne savladaju carstvo svjetla. Vrijeme sjena tek dolazi. Polahko, ali sigurno. Samo pokoja prilika na obali rijeke, mora, u parku, pod debelim granama bagrema, u sjeni šimšira, mirisa badema, zagrljaju stabla kestena ili oraha iz djetinjstva, vinove loze, jasmina ili drugog omiljenog drveta zuri u tamu nestrpljivo očekujući prve tragove poznatog zvuka, pa da akšamluk počne sa željom, da mu kraja nema. Sve ste možda već doživjeli. Zato, sve i izgleda tako nestvarno. Lavež psa čuvara. Poznato lupanje cipela tvrdih potpetica pri žurnom hodu, koje vlasnika nose možda na prvi zakazani sastanak, tajnoj ljubavi, novoj sevdalinci i novoj temi u kojoj se jednom volješe dvoje mladih uz odzvanjajujuću klepu nanula cijelom đadom klizave i uglađene kaldrme, rastjerujući duhove tame iz nekad davnih strahova djetinjstva uz zveket sinđira rane posjete i klepet zatvaranja prozorskih kapaka, postepeno nestajući i umirući konačno negdje pri kraju ulice tamo negdje, iza ćoška.

To je vrijeme, kad se sva osjetila i svi osjećaji istančaju i zategnu, do nekog neobjašnjivo određenog naboja. To je prvi znak. Onda čovjeku zasvijetle oči čudnim sjajem, baš kao kakav znak upozorenja, gdje iznad glava jasno piše, kao na visećoj ploči iznad ulaznih kapijskih vrata: "Stop, pazi, grizem, ne diraj!" Akšamluk može da počne! Harmoniko moja, Šerbo, Omere, Šukro, gdje ste? Sevdalinko moja i moj crni akšam-mrače...

Skoro svaka sevdalinka svojom senzibilnošću i jačinom izraza tjera slušatelju kožu na onu ´tihu jezu´, poznatu samo sevdalijama, ali pronađe put i do onih najokorjelijih i najčvrstijih, a često natjera da se prolije i koja suza.

Koliko je suza samo poteklo zbog nje?
Samo o tome se može napisati cijela knjiga!

Šta je suza poteklo, ne samom pjesmom kao takvom, već onom nevidljivom niti kojom ona prenosi poruku, doživljaj, osjećaj, stanje…

Šta je samo suza poteklo kod zaljubljenih, razočaranih, ostavljenih, ucvjeljenih, onih koji su u domovini, u tuđini, u nekom od ukradenih trenutaka samoće, kao i onima koji su u trenucima drugovanja, sreće, ali i tuge.

Mnoge sevdalinke ne iskazuju samo ljubav, one često uz ljubav, u pozadini, kako to i biva u životu, iskazuju i drugu stranu, suprotnu od ljubavi.

Sevdalinka tematski obrađuje ljubav. Ljubav se često iskazuje u pjesmama i prema omiljenim mjestima, gradovima, rijekama, trenucima. Objektu ljubavi, a on ne mora biti usmjeren i isključivo, jedino i samo voljenoj osobi.

Sevdalinka tematski obrađuje ljubav, ali i zlu kob i nesreću kao nazaobilaznu propratnu pojavu nesrećnih ljubavi koja kao neizbježni produkt ´druge strane medalje´ u stvarnosti, nije zaobišla mnoge drage članove, nekada nadaleko poznatih i manje poznatih i sve malobrojnih familija. Često familija kojih više nema.

Njih nema, ali - pjesma je ostala! Njih pjesma, kao čarolijom, oživi i prikaže u vremenu i prostoru. I, tako sevdalinka svojom neuništivom mudrošću nahrani i održi sebe i prisutne na životu, svojim pomenom o patnji poznatih ljubavi iz prošlih vremena, hraneći sve temom koja je nepresušna, definitivno vječna, a koju samo sevdah i pjesma sevdalinka može održati na životu.

Njih nema, ali - pjesma je ostala! Njih pjesma, kao čarolijom, oživi i prikaže u vremenu i prostoru. I, tako sevdalinka svojom neuništivom mudrošću nahrani i održi sebe i prisutne na životu, svojim pomenom o patnji poznatih ljubavi iz prošlih vremena, hraneći sve temom koja je nepresušna, definitivno vječna, a koju samo sevdah i pjesma sevdalinka može održati na životu.

Sevdah je tipičan bosancima-sevdalijama i meraklijama koji obožavaju taj, posebno bosanski izražajni, dozvoljavam sebi slobodno reći - ljubavni melos, gajeći, njegujući i upražnjavajući ga, uzdižući ga u nebesa u svakoj prilici, na svakom mjestu i na svakom kontinentu. Sevdah odaje Bosanca, ne samo po mjestu geografske pripadnosti.

Naravno da postoje i razlike, ne samo u interpretaciji, već i u slušnoj percepciji i poimanju te vrste melosa. Samom doživljaju. Kultu vremena i prostora. Kultu vječnosti. Neiscrpnosti tematike generacija podložne načinu života, običajima, razvoju tehnike, umjetnosti preživljavanja i načina prezentiranja starine i novine, pri čemu načini prezentacije imaju i nose u sebi ´ono nešto´.

Posebno u zadnja dva stoljeća je primjećen sve veći interes stranaca za tu vrstu bosanskog folklornog izražajnog melosa. Pored sevdalinke, zainteresovanost nije ništa manja za bošnjačku epiku, izvornu pjesamu pjevanu uz gusle, saz, tamburu, kao i mnoge pjesme tipične bošnjačke balade.

Odakle toliko interesa za sevdalinkom i bosanskim sevdahom? On se još i danas dalje dokumentovano prenosi iz knjige u knjigu timova stranih iztraživača i izdavača, često pod našim pravim, ali nekada, na žalost, zbog nepoznavanja i pod drugim (tudjim!) imenom, u strahu da ne nestane to vrijedno izvorno bosansko kulturno narodno blago, često i opet na žalost, u sklopu istraživanja i očuvanja svjetske baštine kojoj prijeti uništenje i nestanak.

Dakle, nemojte se iznenaditi, ako budete naišli da se neki stranac ili strankinja bolje razumije u tajne bosanskog sevdaha od vas. Ništa čudno! Odgovor leži u biću Vašeg ili nečijeg (ne) interesovanja.

Mnogi se pojedinci, grupe, pa i narodi neopravdano čude, posebno oni koji ne poznaju tu vrstu izražajnog melosa i ne znaju šta on znači i može značiti, šta to toliko ljudi pričaju o tom sevdahu? Šta to ima toliko snažno u njemu?!

Tu razliku i ´šta to toliko´ ljude privlači taj sevdah, teško je objasniti. Stanje je isto i sa obožavateljima izvođača modernog džeza, da iskoristim priliku i navedem ovdje meni posebno dragog, Boba Mek Ferija ili na drugoj strani opere i slušateljima ili obožavateljima grandioznih arija Pučinija, Verdija i drugih, u izvedbama najvećih opernih pjevačica i pjevača klasike kao što je to bila pokojna Marija Kalas ili kao što su to danas Placido Domingo, Luciano Pavarotti, Karera ili sutra opet neki drugi, isto tako dobri i izražajno snažni izvodjači.

Ništa manje nije uskraćeno ljubiteljima, kako izvornog, tako i moderno obradjenog bosanskog sevdaha i omiljenih pjesama sevdalinki u izvedbi poznatih i najomiljenijih izvođača sevdalinki, veličanstvene snage i glasovnih mogućnosti, strastvenosti u izvođenju i nezaboravne svježine u izrazu svima znanog i nadaleko u svijetu poznatog Safeta Isovića, rahmetli Himze Polovine, Emine Zečaj, Nade Mamule, rahmetli Zaima Imamovića, Zore Dubljević, Zehre Deović, Nedžada Salkovića, rahmetli Zekerijaha Đezića, Bebe Selimović, za one malo starije koji se sa sjetom sjećaju izvođenja pjesama Omera i Behke Ljuce i mnogih drugih ništa manje vrijednih i ovdje nespomenutih izvođača koje će generacije i generacije pamtiti, oživljavati i uvijek iz početka ´iz mrtvih´ podizati.

Pojedinci, koji nekada u nagonu strasti bolesnih utjecaja ideja, trendova i okoline, u trenucima vlastite slabosti, dozvole sebi da pišu i da sebe blamiraju dirigovanim tekstovima objašnjenja o jedinstvenom karakteru bosanske sevdalinke, (ali i bosanske epike ili balade!), zalutaju i zagaze često preduboko u vode ljubomore, i u neke, za sevdalinku strane sfere, posebno one, koje u sebi sadrže mirisnu notu nacionalnih konotacija i predznaka. Takve skoro niko, a posebno oni iz krugova poznavatelja i obožavatelja sevdalinke, ne uzima za ozbiljno. Takvi nanose štetu prvo sebi, a onda posebnu i dodatnu štetu nanose interesima grupacija koje sami zastupaju, pokušavajući nemoguće, a to je - da nanesu zijan iz želje, da poput ptice kukavice, postave mrlju nevinoj ljepoti sevdalinke i da udare na čistotu poruke koju ona prenosi, a to je ljubav.

Dok jedni perceptiraju i doživljavaju svoju okolinu i muziku putem sluha, uhom kao organom sluha, meraklije i sevdalije perceptiraju, osim uhom, još i cijelom površinom svoje kože. Koža se odjednom naježi, postane tanahna, osjetljiva na sve titraje i vibracije i počne se neprimjetno pretvarati u najveće i najosjetljivije ljudsko čulo i osjetilo, (koje stvarno i jeste, ali ovog puta se koristi kao takvo u svrhu slušanja sevdalinke!), djelujući tako, da se u tijelu počnu lučiti sasvim drugačiji hormoni i hormonski spojevi koji na početku djeluju sporo, kao i lokomotiva kad počne da uzima zamah, sa sve jačim i jačim ritmom, intenzitetom i brzinom, izazivajući potpuni haos u tijelu i glavi, uz još uvijek nedovoljno istražene propratne kemijske reakcije, pojave i stanja, a jedno od tih je i u narodu dobro poznato stanje ´padanja u trans´. Mnogim koji ovo čitaju, može izgledati malo smiješno, čudno i nestvarno ili čak izmišljeno. Ali, nije! Dešava se, i to vrlo često, skoro svakodnevno!

Iz tog stanja, stanja transa, se nikada nikoga ne ´dira i ne budi´, već slušajući uživa u ljepoti zvuka, ne slučajno, po vlastitoj želji ´odabranog´ instrumenta, toplini teksta i mudrosti izbora svake riječi trajnog i upečatljivog izraza. Sve je na svom mjestu. Note, visina tona, pauza, zvuk, glas, tempo sve to izaziva kod slušatelja, a posebno ljubitelja sevdalinke, stanje od kojega mu se ´koža naježi´ i samo njemu poznato stanje od kojeg se poput opojne droge mora redovno u sve učestalijim večerima i u vrijeme dogovorenog akšamluka, naći sa svojim odabranim društvom na tom i tom mjestu, u to i u to vrijeme, po mogućnosti - bez velikih smetnji, a koji mogu da budu u liku i obliku neraspoloženih, neodgovarajućih, nedruštvenih kao i nepoželjnih osoba, pijanih i dosadnih, nedoličnog ponašanja i manira. Nekada može za akšamluk posebno važnu ulogu da ima temperatura, svjetlo, piće, meze, a sve to utječe na ugođaj, percepciju, viziju, trenutak događaja i doživljaja pri slušanju sevdalinke. Ko to nije probao, teško da će moći da shvati o čemu je riječ. Međutim, svijet je sasvim drugačiji kad se sjedi u nekoj mračnoj i hladnoj dvorani i sluša topla ljubavna pjesma, od svijeta ugođaja neke male mehane, bašče, voćnjaka ili šljivika na samku i negdje na osami pod vinovom lozom, kraj rijeke ili u planini kraj izvora, u planinarskoj ili vlastitoj kući, u večer, kad je akšam (zato se i zove akšamluk!) uz prisne prijatelje, poznate glasove i mile zvuke…

Redukcijom takta, tona, brzine, harmonijom zvuka nota i sklada same muzike, gdje veliku ulogu za jednog merkliju i obožavatelja sevdalinke imaju posebno zvuci harmonike (nekome violine ili klarineta!), u čemu ´ima nečega´ što čovjek teško može ili ni sam ne zna objasniti, ali slatko ili sa bolnom sjetom podsjeti na nešto, neki lijep ili bolan doživljaj, osjećaj, gubitak ili ushićenje, znak sreće, bola, tuge, zaljubljenosti, razočarenja ili uspjeha u ljubavi.

Ima nešto…

I, kada se potrefi dobro društvo, jarani, atmosfera…sevdah je nešto što se ne može onda perom opisati, već se mora doživjeti kao stanje (trans!) i svaki onaj ko pokuša opisati šta je doživio (slično činu vođenja ljubavi!), neće uspjeti - jer je teško, a nekada i nemoguće opisati takvo stanje sreće i ushićenja! Baš kad čovjek želi da se izrazi i kaže, jer ima pravu riječ i traženi izraz ´na vrhu jezika´, a ono, ostane najednom i sam iznenađen, bez teksta i daha.

E, to je sevdah!

A, sevdah je kao droga. Čovjek postane ovisan o njemu i vjeran za cijeli život. Sluša ga, slijedi, ugađa, upražnjava i uživa u njemu! Sevdah se može imati u krvi - ili nemati! Kao što je rasprostranjeno mišljenje, da svaki stanovnik Afrike ili u Americi svaki Afro-Amerikanac nasljedno tj. rođenjem, dobije osjećaj za ritam i muziku, tako isto i Bosanac dobije sa svojim prvim udisajem, osjećaj za sevdalinku i sevdah taj bosanski.

Taj osjećaj ritma za sevdalinku i sevdah, može se naučiti. Doduše nešto teže, ali ipak može! Uz veliku porciju volje, ljubavi i upornom praksom mukotrpne vježbe, može se naučiti i onda, kada izađete na vrh, na vrhu vas čeka neopisivi pogled i nagrada sevdalinke milog zvuka i nadzemaljskog osjećaja da ste željni, željeni i poželjni. To vas ona traži! Sevdalinka vas nikada više ne napušta, vjerno ne dozvoljavajući vama niti drugome da je zaboravite, izbrišete ili uništite. Od tog momenta, ona postaje neuništiva. Ritam, želja, potreba za njom uvijek ostaje. I, ako je kojim slučajem nema duže vrijeme, kad se ne upražnjava, čovjeku se osuše usta i usne i osjeća se jadno poput usamljenog pustinjaka sprženog na suncu pored presušenog izvora. Usta vape za pjesmom, i njenom večernjom svježinom, halucinacija zvuka harmonike vas više ne napušta, pa i onda kada ugledate voljeni instrument, slučajno na nekoj poznatoj reklami, žutom i od vremena izblijedilog lista poderane novine, srce vam zaigra od sreće.

To je sevdah!

Onda znajte, možete slobodno reći da ste zaraženi virusom sevdaha. Sevdahom! Doživotno.

Velika greška, ali i nepravda, koja može da se napravi i nanese tom jedinstvenom i još nedovoljno istraženom svijetu, njenom veličanstvu, sevdalinki - je taj: da navedete naslov ili ime pjesme koja slovi kao dobra ili najbolja sevdalinka! Razlog tome je vrlo jednostavan. On se krije u različitostima doživljaja i iskustva svake jedinke kao takve posebno gledane! Sigurno je da svako ima svoju omiljenu pjesmu sevdalinku. Ali, i to je sigurno zasluženo i sa razlogom!

Dok jedna pjesma nekoga ostavlja sasvim ´hladnim´, drugog opet sevdalinka razboli da je jadan prisiljen slušati jednu te istu pjesmu više puta! To govori samo u prilog tome, da ova prva osoba koja je sluša, nije doživijela ono što je dozivijela ova druga, kod koje riječi pjesme, riječi sevdalinke, ritam, vrijeme, instrument i još mnogo drugih komponenti, izazivaju reakciju, proživljavanje, ponovni doživljaj, sjetu, tugu i bol ili osjećaj zadovoljstva i sreće.

Različitost doživljavanja se može pojaviti u samom interpretiranju, izvođaču, mjestu, načinu, ali i vlastitom trenutnom raspoloženju! Svakome je jasno da čovjek ´ne može slušati´ sevdalinku ako je bolestan, prehladjen ili nezadovoljan. Zapravo, on može da je sluša! Ali, efekat i doživljaj će pri tome biti sasvim drugačiji. Često i kontraproduktivan u smislu očekivanih ´rezultata´ pri slušanju u takvom stanju i lošem izboru vremena, ambijenta i mjesta slušanja.

Sevdalinka je ogledalo duše i duševnog stanja

Trenutno stanje duha i vlastitih osjećaja sevdalinka pospješuje i još više izražava. Ako je osoba sjetna, kod takve osobe sevdalinka pojačava sjetnost, ako je osoba tužna, kod takve osobe sevdalinka pojačava tugu. Ako je osoba depresivna, izaziva, podstiče i povećava depresiju, ako je jedna osoba zaljubljena, podstiče ugodan osjećaj zaljubljenosti.

Sevdalinka je ogledalo duše i duševnog stanja! Kako indivudualnog, tako i narodnog. Nekada se orila pjesma sa radija i gramofona, (toga se sjećaju oni malo stariji!), da svi čuju i znaju da je u toj i toj kući veselo. Da u toj kući živi radost, ljubav, sloga. Situacija je danas isto prisutna na mjestima okupljanja mladih. Prava je milina bila živjeti u takvoj sredini. Danas se sevdalinka oglašava u baščama, na koncertima, izletištima, na svim kontinentima. Sevdalinka se ne naziva samo tako i bez razloga - narodnom sevdalinkom!

U davnim vremenima kada je postojala žudnja za određenim i neiskazanim, posebno iz odgojnih, tradicionalnih, religioznih ili trenutnih kulturoloških razloga, o ljubavi i ljubavnom izražaju čovjeku dragih osjećanja, narod je nalazio utjehu u pjesmi punoj sadržajnog ljubavnog naboja i narodu životno potrebnog i njemu samo znanog izraza, a to je vjekovima mogla i još uvijek može - sevdalinka!

Vremena su se mjenjala, mijenjali su se instrumenti, ljudi, države, vlade i običaji. Ona je ostajala i opstajala. Gorda i neuništiva. Kao religija! To može biti nekome nepravo ili mu može smetati, ali ne treba jer, to je činjenica, fakat i istina. Mi moramo priznati poraz. Mi smo ti koji su prolazni, a ona ostaje i opstaje. Ona nije prolazna. Ona je vječna, neuništiva i neprolazna. U tome leži njena jačina i snaga. U ljubavi leži jačina, snaga i veličina! I, tu možda leži zrno njenog, ali i našeg ponosa, prkosa, inata i ljubomore.

Pogledajmo ovdje, šta za sevdalinku kaže njen počasni ključar i vjerni čuvar, njen poznati praktičar i vrhunski poznavalac, ne samo današnje sevdalinke, a tome još i osnivač originalnog i jedinstvenog projekta u Bosni i Hercegovini - "Instituta sevdaha" - čije se osnivanje pronijelo brzinom munje i proširio cijelim dunjalukom - njegov utemeljitelj i vakif gospodin Omer Pobrić:

"Sevdalinka je bosanska, gradska ljubavna pjesma, pri čemu riječ "bosanska" geografski određuje autohtnost sevdalinke, riječ "gradska" urbanost, a riječ "ljubavna" sadržajnu tematiku."

(Omer Pobrić)

Ili na početnoj internet-strani "Instituta sevdaha" pod naslovom "Vrijeme i sevdah" gospodin Omer Pobrić pobliže ističe:

"Sevdalinka nije stećak, nije nišan-taš i nije spomenik - to je pjesma koja ima svoje rođenje, svoj život i svoje odumiranje. Autor sevdalinke uvijek je pojedinac. Putujući bosansko-hercegovačkim drumovima, gradovima, selima, rijekama, planinama i ravninama, pomažući dertli dušama da nadju dermana - od usta do usta, od uha do uha, prilagođavajući je vremenu i prostoru, sevdalinku oblikuje narod. Narod joj postaje sahibija - zato se i zove narodna pjesma.

Orijentalna melodičnost i zapadnjačka harmoničnost izatkale su u ranjenoj bosanskoj duši specifičan osjećaj, koji je iznjedrio sevdalinku - autohtonu bosansku pjesmu kakve nema nigdje na dunjaluku osim u Bosni i Hercegovini. A sevdaha ima... Dokle je stigao orijent, dotle je dobacio i sevdah - samo se u drugim državama zove različitim imenom, na primjer u Španiji "malagenja", u Mađarskoj "virtush", u južnoj Srbiji "kara-sevdah" itd. Vrijeme može otplaviti neku pjesmu, ali vjerovatno će se naći bar jedan zaljubljenik baš u tu sevdalinku, tako da je njeno odumiranje krajnje neizvjesno, ako ne i nemoguće. Ovo sve pod uslovom da se ne umiješa ideologija. Sevdalinka opisuje većinu segmenata našeg bitisanja, vrlo često poštenije od pisanih dokumenata. Naravno bude i uljepšavanja, jer tražeći ugođaj svojoj duši, uljepšavanjem stvarnosti, čovjek svjesno ili nesvjesno širi neku vrstu dobrine oko sebe.

Sevdalinka, zapravo, oslikava život. Naš život...

Danas je višestruko napadnuta...

Protok vremena, tempo življenja i ciklična tragičnost ovih naših prostora, nezaustavljivo uništavaju sevdalijski ambijent u nama i oko nas. Neki drugi, strani tonovi stalno pripremaju Bosance i Hercegovce da JESMO ono što NISMO! Neuki narod to prihvata, jer ta sorta muzike ne traži razmišljanje - ona razmišlja za takve slušače. Sevdalinka je nešto sasvim drugo i u muzičkom, a posebno u tekstualnom dijelu, to je čista filozofija, filozofija našeg opstanka u Bosni i Hercegovini... i živi dokaz da smo ovdje veoma dubokog korijena... i da se korijen omladio... i da je jedna od mladica tog korijena naša nacionalna pjesma - sevdalinka.

Sevdalinka je danas ugrožena - pomozimo joj da opstane. Stvarnost je da pomažući sevdalinci - pomažemo sebi".

Visoko, novembra 2001. Vaš Omer Pobrić

Na drugom mjestu gospodin Omer Pobrić ističe o sevdalinci sljedeće:

"Sevdah nije samo riječ - to je imaginarni ambijent ljepote, u čijem nepreglednom prostranstvu duše - koje osjećaju, pronalaze zrna radosti i formirajući mozaik čine sebi životom lijepim... U sevdalinkama su naši prvi drhtaji uzneseni čulima, prvi dodiri i prva sabjeranja u mraku - kad je čovjek sam sebi dovoljan, jer nije sam - u sevdahu je...

Sevdah je, po meni, aura koja okružuje čovjeka, nepojavnog je oblika i ne može se vidjeti, ali svaki pojedinac, koji artikulira estetiku kao sastavni dio življenja, može i u najmanjem obliku i u najmanjem prostoru očutiti sevdah. SEVDALINKA JE NAŠA PJESMA O NAMA.

(Omer Pobrić, Miruh Bosne. Visoko, 2002.)

Poslušajte: Besjedu Omera Pobrića - Šta je sevdah, u mp3 formatu, 2,49 MB. (Ubaciti)

Upravo zato, što sevdalinka živi svojim životom, što je puna istinskih doživljaja i životnog iskustva i što u punom smislu riječi ´oslikava naš život´, a to potvrđuju skoro svi njeni tekstovi, ona je, to se može sa potpunom sigurnošću reći, sastavni dio bosanskog duhovnog bića koje u grudima nosi genetsko zrno sevdaha, biće okruženo aurom nacionalne pjesme o sebi, biće okruženo himnom, odišući za sva vremena i pokoljenja miruhom bosanske filozofije. Bosanske životne filozofije!

Tekst "Sevdalinka i sevdah taj bosanski" napisao:
Prof. Hamdo Čamo

Zürich, 25. maj, 2006


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: SEVDALINKE
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 10:01 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
ZEKERIJAHU DJEZICU ZA RAHMET DUSI


- OMER POBRIC -


Za sve koji se sjecaju Zekrijaha Djezica, jedna bosanska prica


OMER POBRIC o rahmetli ZEKERIJAHU DJEZICU sa stranice sevdahbosne.com


ODE OSOBENO NEPONOVLJIV TUMAC SEVDALINKE -
ZEKERIJAHU DJEZICU ZA RAHMET DUSI...


U gluho doba odslusah "Bosanski mevlud", proucih fatihu pa uzeh da napisem...Ne Djeze radi, nego sebe radi. Djeza je presavio svoj tefter i preselio na Ahiret. Nocas lezi zadnju noc u Bakijama i ceka svoja cetiri tegbira sutra na Alifakovcu. Vise ne moze svjedocit nista i niocemu. Mozemo svjedociti mi koji smo se druzili i ahbabili sa Djezom - bespomocno dobrim covjekom i nesporno osobeno-neponovljivim tumacem sevdalinke. Mogu tumaciti i svjedociti ja - nek ostane zapisano u ovo gluho doba noci, uoci Djezinog odlaska. Neznam dali mi putujemo kroz vrijeme, ili vrijeme putuje pored nas, bezbeli mi putujemo, jer mi odlazimo jedan po jedan a vrijeme stoji. Vrijeme uvijek ima vremena. Za Djezu je vrijeme stalo... Uzviseni mu podario... prekrasan barsunasti bas-bariton, izrazito muzevnu pojavu, estetiku rezultiranu, izmedju ostalog, i visedecenijskim spikerskim pozivom i nepojavni oblik Djeze: ruh-dusu iz koje je isijavala dobrina sevdalije. Dobrina koja nikome nije bila prepreka a sama sebi, kao usud, uvijek dovoljna.

Sve to, davalo je lezernost u kreiranju sevdaha, sto i jest cilj, kad je lijepo meni, neka je lijepo i oko mene, to je sirenje sevdalijske dobrine - to je sevdah bez srkleta i ezijeta. Djezu je htjeo mikrofon. Kad neko sjajno donosi pjesmu mi, muzicari, kazemo: "hoce ga mikrofon". Od samog pocetka kao da je mikrofon cekao Djezu. Prvi je Tuzlak ciji ja glas snimljen na gramofonskoj ploci, a pjesma: TUZLANKA SE SARAJKAMA HVALI prva je novokomponovana tuzlanska sevdalinka snimljena na gramofonskoj ploci. To je bilo 1964. godine. Ja sve mislio da je Djeza prvo snimio BOSNO MOJA LIJEPIH PLANINA, dok ne procitah "TUZLANSKO SIJELO U PODNE" Nijaza Alispahica i naucuh ovaj prvi podatak. Nijaz sigurno zna bolje, Tuzlak je.

I krenulo Djezu... Nakon nepune dvije godine iz Tuzle u tadasnje radio-Sarajevo. Da bude spiker i pjeva sevdalinke - da razgaljuje dusu narodu radeci maksimalno prepoznatljivo i jedno i drugo. Ja od 1968. godine poceo svirati u orkestru maga Ismeta Alajbegovica-Serbe. Ponekad, za potrebe disko kuca snimali i sa Djezom. Serbo sjajnim aranzmanima pokusavao maestralnu Djezinu interpretaciju pribliziti srcu naroda. Tenori su, uvijek lakse, nalazili put do ljubavi publike, od baritona. A, Djeza bio bariton - maksimalno estetski i dikcijski donosilac pjesme i jos izuzetni lijep muskarac! Zenski dio publike, bio je opeinjen i zadovoljan, a muski ljubomoran. Takvi smo...lakse podrzimo inferiorne, u bilo cemu, nego superiorne.

A Djeza pjevao...otkidao. Nikad ne mogu zaboraviti "PUKNUTE STRUNE", komponovao Selver Pasic, aranzirao Ismet Alajbegovic-Serbo, odsvirali mi a istumacio Zekerijah Djezic. Ma lijepo k'o lijepo. Sretni su oni koji mogu osjetiti dubinu te ljepote.

Ja sa, sada vec, mojim orkestrom, posredstvom Natalije Bojic, radio, to jest, svirao u emisijama radio Sarajeva, kao spoljni ili vanjski saradnik. Uvijek mi je taj termin bio nejasan, pa svirao sam unutra, kako mogu biti "spoljni". U ekipama "Cik-caka","Selo veselo" i "Subotom uvece" vrlo cesto bio i Djeza. Estradni univerzalac - ne zna se jel' bolje pjevao ili vodio programe.

A godine prolazile...skoro neprimjetno. Kad je nesto lijepo ne broji se brojem godina. Bas nas islo... Dobrina kao da je nagovjestavala da nas nece ici. Ne kaze narod dzaba "kad ti je najljepse stavi kamen u cipelu". Stigosmo u 1990.-u kovitlac. Asicare na valja za Bosnu i Hercegovinu.
Nas certdesetorica osnovasmo SDA.

Dobismo zadatak da osmislimo osnivacku skupstinu 25.05.1990. godine u Holidey-inu. Sve ima ali nejma voditelja i glumca. Upitao ja dvojicu-trojicu i glat me odbili. Jedan poznati me na Titovoj urezili: ma kako sam ga smio upitat. Dan uoci, u 15 sati po podne sjetih se Djeze. Nazovem telefonom: "Djeza, imamo osnivacku skupstinu SDA, treba nam voditelj i ako ne nacemo profesionanog glumca, neko ko ce nam odrecitovati Makovu "Modru rijeku"; tvoje prisustvo ne znaci i tvoje pristupnistvo stranci; ovo smatraj tvojim profesionalnim poslom i bit ces honorisan".

A Djeza ce k'o iz topa, kao da mu je na jeziku stajalo i jedva cekalo da izadje: "cekao sam da me zovnete; moje prisustvo znaci pristupnistvo Stranci: mene, moje zene Gordane i moga sina Alena; honorar ni ne treba: kada i gdje trebam biti". Zamalo mi ne ispade slusalica iz ruke. I krenu nasa patriotska saradnja...Predosjecajuci zlo, a hrabreci, napravio ja "NE DAJ SE BOSNO". Pedeset i dvojicu kolega i kolegica molio da otpjevaju i nece ili ne smiju...

Kada sam nazvao Djezu samo je rekao "daj mi Omere prve stihove", ja rekoh "zemljo Bosno sta ti uradise, hoce da te nema nikad vise" a Djeza ce "unutra sam, gdje trebam doci". Od pedeset dvojice slatko su pristali Djeza, Hasiba Agic, Cazim Colakovic i Enes Begovic. To je toliko slatko zvucalo, sa Djezinom solo-dionicom, da i sada mislim da je to jedina prava glasovna kombinacija za takvu pjesmu.

To je prva pjesma koja je pozivala na otpor. Promovisana je na tadasnjem "Jutelu", u Zetri, i to pamtim i po tome da neke kolege nisu smjele ili htjele izaci na pozornicu da odzijevaju na plej-bek.

I zakuha u Bosni...Htjedose nas satrat. Ali neda se Bosna. Ovdje su carstva propadala a Bosna opstajala. Ja u ateljeu, u Visokom nastavio raditi moj posao: patriotsko-muzicki...

Kroz tunel, ispod aerodroma 1993. godine udjoh u gladno i smrznuto Sarajevo. Nigdje nista: ni hrane, ni vode, ni struje, ni ogrijeva - nista. A cetnici ubise granatama.

Ja hrupio u Sarajevo da pravim Prvi festival narodne muzike Bosne i Hercegovine. Kome god to kazem blijedo me gleda. Treba mi dio ekipe da je povedem u Lukavac. Salih Lemes - Cigla, odveo me u Lukavac, ljudi me obrlatili, Armija Republike Bih dala mi papire i ja bahno u opkoljeno Sarajevo da skupljam ekipu za Prvi festival.

Niko ne vjeruje. Ja vjerujem: treba vjerovati u pravdu i sloboda ce stici; samo se treba boriti na svim poljima.

Pronadjoh Djezu; mrsav k'o grana, umjetne vilice mu, pri govoru, ispadaju. Nemaju na cemu stajati. Nakon moga unutrasnjeg soka, ispricah mu, hiljadu puta ponovljenu pricu, da treba napraviti Prvi festival narodne muzike. Djeza sa srca prihvati.

Dogovorismo sarajevsku ekipu, Djeza ce koordinirat, i ja opet kroz tunel nakon 36 sati u Visoko. Valja obici svu slobodnu Bosnu, angazovati ucesnike a na sve strane borbe. Godina je 93. jako nas tesko ide na frontovima. Kontam, ne moze gore biti nego sto je, mora, ako Bog da, samo na bolje, pa da to bolje lijepo docekamo, i nasom pjesmom.

I bi Festival narodne muzike "LUKAVAC 94". Ispricasmo pjesmom pricu o Bosni...i nama u Bosni. Bi prica o vremenu kada su nas htjeli unistiti. Desi se ratni sevdah nase Bosne. Ostade zapisano u knjizi, na audio i video trakama da je Zekerijah Djezic, zajedno sa Zaimom Muzaferijom, estetski uoblicio Prvi festival. Nemjerljiva je Djezina uloga u tom poslu.

U jesen 94. prilikom izlaska iz sarajevskog tunela zivota, Djeza slomi nogu pa ostade kod mene u ateljeu lezati vise od mjesec dana. Snimismo dvadesetak pjesama - kao sjecanje na lijepo ahbabisanje srodnih dusa.

Djezu pokosilo to sto je, sin mu, Alen sa zenom, otisao u Svedsku. Rana neprebolna. Pozva nas Ministarstvo kulture Svedske da predstavljamo BIH na "ORIJENT FESTIVALU", mislim da je bilo pocetkom 95. odosmo Djeza, Zehra, Avdaga Vrabac i ja. Djezin sin Alen toliko daleko na sjeveru Svedske da se za tako kratko (i finansijski kratko) vrijeme ne uspjese organizovati da se vide. Otac i sin bise u istoj zemlji, izvan svoje domovine, a ne vidise se. Tesko i za gledati...

Dodje Dejton, donese mir, krenu zivot kakav-takav, ali krenu. Neko se sjajno snadje, neko se snadje, a Djeza se nikako ne snadje. Prekomplikovano je to za njegovu tanahnu dusu. Sin u Svedskoj, biologija pritisla, zdravlje popustilo, slaba i neredovna penzija, posla nema... pa casa...Ona nikome nije dobro donijela.

Javise mi da je digao ruku na sebe. Odletim u Sarajevo, pokusam ubjedljivom pricom hrabriti nastavak zivotne borbe, jer zivot jest borba, objasnjavam da smo prezivjeli milion puta teze situacije ali ne pomaze.

"Ja hocu, Omere, da umrem, samo ne znam kako"...u ocima totalna bespomocnost i suze moga ahbaba Djeze.

Suze za koje sam znao da odnose zivot...

Hvala Allahu dzellesanuhu, bolest bi brza...

Tako moj ahbab Djeza ima sansu da bude dzennetlija. Bog najbolje zna, ali ako covjek moze predpostavljati, a moze, moj saborac Djeza zasluzio je Dzennet. Zasluzio je da mu Zemlja bosanska bude lahka - neizmjerno ju je volio.

I jos nesto. Nikad moje uho nije culo da neko sa vise ljubavi, socnije i ubjedljivije, izgovara rijeci ALLAH i MUHAMMED.

Molim Allaha da svojom neizmjernom miloscu oprosti i Allejhisellama da mom ahbabu Zekerijahu Djezicu na Sudnjem danu bude na pomoci.

Eno svanjiva...sad ce horozi i ezan...

Danas, 19.10.2002.godine, u 14 sati, na Alifakovcu, u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, predati cemo rahmetliju Zekerijaha Djezica Majci-zemlji. Dunjaluk ce ostati siromasniji za specificno-neponovljivog tumaca sevdaha.

Dragi ahbabu, hvala ti za sve.
Molim Uzvisenog da se sretnemo u Dzennetu.
Tvoj suborac Omer Pobric.

Mulici, u gluho doba noci sa 18. na 19.10.2002.godine.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: SEVDALINKE
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 10:03 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
SEVDAH JE SUM MOJE DRINE, NIZ GORAZDE, DO SREBRENICE


NEDZMIN MUSTAFIC I OMER POBRIC

- NEZDMIN MUSTAFIC -


Dana 16.03.2005. godine, delegacija Instituta sevdaha, u sastavu: Omer Pobric, osnivac, Ramo Hadjajlic, Prijatelj Instituta i dr. Semir Vranic, Saradnik Instituta, posjetila je DOM ZA JETIME ( jetimi su djeca bez oba roditelja) na Mojmilu i zajedno sa predstavnikom Radija DEUTSCHE WELLE Zoranom Piralicem, darovala djecaku NEDZMINU MUSTAFICU poklon, kao priznanje zato sto je najbolje odgovorio na pitanje: STA JE SEVDAH I SEVDALINKA?

Nedzmin je odgovorio: "SEVDAH JE SUM MOJE DRINE, NIZ GORAZDE, DO SREBRENICE"

Seharu punu proizvoda Instituta sevdaha, u kojoj su sabrana djela Omera Pobrica, direktor DOMA ZA JETIME, gospodin SULEJMAN MEMIC ce izloziti u zbornici, do punoljetstva Nedzminovog, sa tim da ce Dom Nedzminu svakog mjeseca isplacivati po 50 KM, do sume od 2.013,00 KM kolika je nominalna vrijednost SEHARE, koja je poklon Instituta sevdaha Nedzminu.

Institut sevdaha se obavezao da ce stipendirati NEDZMINA MUSTAFICA do kraja skolovanja, sa tim da je obaveza Nermina da dobro uci. Nermin je izrazio zelju sa kuca u saz i Institut ce se potruditi da mu tu zelju ispuni.


POSJETITE: INSTITUT SEVDAHA

http://www.institutsevdaha.ba/


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: SEVDALINKE
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 10:03 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
SEVDALINKA KAO OTPOR ARABIZACIJI I TURKIZACIJI


- SEVKO KADRIC -


Helsingborg, Svedska. - U Koncertnoj dvorani simfonijskog orkestra u Helsingborgu je 6. maja odrzano neobicno druzenje uz muziku i to sevdalinku. Neobicnost je u prostoru (koncertna dvorana) u sadrzaju (sjajno organizovano vece sevdalinke) u gostima pedesetak aktivnih izvodjaca (pjevaca) uz dvojicu vrsnih harmonikasa muzicara (Emir Mahmutspahic i Camil Ikanovic). Snjezana Mahmutspahic, Sarajka, obozavalac sevdalinke je punih sest mjeseci prikupljala sevdalinke (128) i napravila manus (radnu verziju projekta sevdalinke), zatim uvezala izvodjace i pjevace i sve pretocila u nezaboravno vece u kom se sevdisalo, pjevalo nekoliko sati i na desetine i desetine nezaboravnih i besmrtnih pjesama. Neka to bude i povod da napravimo osvrt upravo na sevdalinku.

U porodicu naroda, unosi se, uz ono po cemu su narodi slicni i ono po cemu je svaki narod poseban, cim je oplemenio, obogatio tu porodicu, cijeli civilizacijski tok. Kad su u pitanju Bosna i Bosanci onda su to svakako tri kulturoloske tekovine na koje ovim povodom zelim skrenuti paznju. Bosanska bogumilska kultura, materijalizovana u kamenim steccima, za koje Miroslav Krleza ustvrdi i da su jedini kulturni spomenik u Evropi nastao; sevdalinka kao gradska ljubavna pjesma i svakako najpoeticnija ideja koju je Evropu oplemenila u zadnjih pedesetak godina je ideja bosanske piramide, istina nedovoljno verifikovana ali i ono sto se vec desilo je naprosto grandiozno.

Danas i ovim povodom zelim govoriti o sevdalinci gdje nije neophodno naglasavati i ono "bosansko" naprosto sto druga i drugacija ne postoji, vec samo bosanska i ono sto se od Bosne prelilo u zemlje okruzenja i tamo bilo prihvaceno.

Ono sto sevdalinku determinise u njenom pojmovnom i sustinskom kulturoloskom smislu, jeste cinjenica da je "Sevdalinka bosanska, gradska ljubavna pjesma, pri cemu rijec "bosanska" geografski odredjuje autohtonost sevdalinke, rijec "gradska" urbanost, a rijec "ljubavna" sadrzajnu tematiku," (Omer Pobric) sto je u najvecem tacno mada je ovo odredjenje "gradska" vremenom nestalo, posebno novim tehnickim mogucnostima emitiranja i reprodukcije (radio, gramofon, TV) tako da je sevdalinka naprosto samo bosanska narodna ljubavna pjesma.

Pojam "sevdah" ili glagol "sevdisati" oznacavaju imaginarni ambijent ljepote u kom prostranstvu je dusa - koja osjeca, pronalazi zrna radosti i formira mozaik koji zivotu daje smisao i lijepotu. "U sevdalinkama su nasi prvi drhtaji uzneseni culima, prvi dodiri i prva cutanja u mraku - kad je covjek sam sebi dovoljan jer nije sam - u sevdahu je." Sevdalinka pored tog individualnog duhovnog sazivljavanja sa melodijom i rijecima pjesme pa i samim sobom ima i onu socijalnu, drustvenu dimenziju gdje nestaje granica izmedju izvodjaca i slusaoca, kad svi ucesnici u druzenju pjevaju, sevdisu.

Sevdalinku mozemo odrediti i kao nirvanu, kao auru koja okruzuje covjeka, nepojavnog je oblika i ne moze se vidjeti (izuzme li se citanje osjecaja u ponasanju i licu izvodjaca i slusalaca), ona u nepreglednom prostranstvu ljudske duse trazi osjecaje, pronalazi zrna i formira mozaik ispleten culima koji slavi trenutak zivota ili zivot upravo tog trenutka, dajuci smisao i zivotu i ljudskom postojanju. Sevdah je naprosto duhovno stanje sjedinjavanja ritma i pjeva muzike sa ritmom sopstvenog bica gdje oni tvore harmoniju zadovoljstva, harmoniju koja slavi postojanje sopstvenog bica sjedinjujuci ga sa harmonijom dragih ne rijetko dalekih ili izgubljenih bica, predjela.

I bas kao sto Krleza ustvrdi za bosanski stecak "da nikad i niko nije vidio Bosanca na stecku da kleci da je suzanj" tako se i za sevdalinku moze ustvrditi da "nikad i niko nije cuo sevdalinku da je prozeta mrznjom ili niskim ljudskim strastima koja ne slavi ljepotu ljudskog postojanja i covjeka samog". Ovdje zapravo dolazimo do cudna ali ne slucajna spoja ova dva bosanska fenomena, kulturoloska stamena (bosanskog stecka i sevdalinke). I jedno i drugo pa i trece (Bosanska piramida) su odraz duhovnosti jednog tla, jednog podneblja i na njemu i po njemu izatkane radosti zivota i ode zivotu. "Da mi se ispod ovog hladnog kamena dici, svaki bi mi dan bio jedan cijeli zivot" procitacemo davno na stecku upisano ali i u svakoj sevdalinci, ali i sa njom samom, bice slavljen upravo taj dan kao jedan cijeli zivot, bas kao da je jedini ili posljednji.

Sevdalinka je i historijski trag mukotrpne borbe protiv tudjina koji je dosao silom i pokorio Bosnu, pobio bosansko plemstvo, odveo bosansku mladost na tudja ratista, nastojao zatrti tragovi posebnosti prostora, njegove religije, kulture, jezika. Ako Bosanci nisu uspjeli da se odupru snaznom osvajacu silom kad je napadao, ako nisu uspjeli da sacuvaju intimu sosptvene bogumilske religije ispovjedane na svom jeziku, vec im je nametnuta druga i drugacija lisena svake intime ispovjedana na arapskom (i pored Hamze Orlovica i hamzavija), sevdalinkom su nastojali upravo nastojali sacuvati to malo bosanske duse. I upravo tad nastaje sevdalinka kao jedan od najreprezentativnijih zanrova bosanske usmene knjizevnosti i nase narodne umjetnosti uopste na maternjem jeziku. Nastala je u vec formiranim urbanim sredinama u kojima je ogradjena avlija postala dio svijeta za sebe a sevdalinka simbol otpora u cuvanju intime, njegovan na bosanskom jeziku i suprotstavljanja arabizaciji.

Sevdalinka je bila i oblik sporazumjevanja i izrazavanja zelja, poruka, poduka. Muskarci su je poput trubadura pjevali ulicama ili preko avlijskih zidova da bi se dopali, izazvali, porucili ili poducili. Poznata je pjesma "Hajde duso da asikujemo" u kojoj imamo sve elemente dvoglasne horske pjesme ali i elemente poducavanja i izazivanja na ljubav "Kako cemo kad ne umijemo, Ja cu tebe nauciti duso, sjed' predame pa namigni name."

U metrickom pogledu, sevdalinka je vrlo raznovrsna pjesma i pojavljuje se cak u sest metrickih varijanti. Tu susrecemo trinaesterac "Uzeh djugum i mastrafu, podjoh na vodu," jedanaesterac "Ja kakva je djulbegova kaduna", simetricni lirski deseterac "Djevojka vice sa visoka brda", rjedje nesimetricnom osmercu "Ja svu noc lezah, ne zaspah." Ali najcesce su stihovi u simetricnom osmercu "Put putuje Latif aga" ili nesimetricni epski deseterac "Prosetala Hana Pehlivana". (Munib Maglajlic, 101 sevdalinka, Mostar, 1978.)

Sevdalinkom se stvarnost izrazava neposrednom filozfijom tonova i emotivnih uzdaha. Kao takva sevdalinka je izvan evropske muzicke konvencionalnosti. Dok se taj takozvani zapadnjacki tip muziciranja prilagodjava "pragmaticnim" ili "apsolutnim muzickim" normama to je sevdalinka pjesma jauka duse, struja zivota koja kao da sjedinjuje sve u jedno: muziku kao izraz ali i sam zivot pretvara u muziku, harmoniju sjedinjenu sa harmonijom pulsiranja cijelog mikro i makro kosmosa.

I zato sevdalinka i jeste izraz duha i duhovnosti podneblja koji se Bosnom zove i Bosanca bez obzira kojoj uze socijalnoj grupi pripadao.

08.05.2006.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: SEVDALINKE
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 10:04 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
POSJETITE:

• SEVDALINKE.COM - Urednik Semir Vranić, dizajner Mirso Bajramović

http://www.sevdalinke.com/


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: SEVDALINKE
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 10:14 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
AKŠAMLUK, SIJELO, SAZ I SEVDAH


Za vrijeme toplih ljetnih večeri u avlijama je počinjala večernja sjedeljka-akšamluk na kojem su se sastajali članovi porodice i bliže rodbine. Ovi večernji razgovori uz bogatu trpezu započinjali su oko akšama i trajali nekad čak do zore.

Ugodan razgovor i jelo, nerijetko je bilo prekidano tihim pjevušenjem, praćeno muzičkom pratnjom. Brojni su instrumenti korišteni u ovakvim prilikama, a mnogi od njih su i dan danas u upotrebi. U upotrebi je bio instrument koji je ko imao ili znao da svira. Svaka epoha ima i svoj omiljeni instrument.

To su: saz, tambura, def, klarinet, violina, harmonika i dr.

SlikaSlikaSlika


Saz Tambura Def

Jedanput sedmično organizovana su tzv. SIJELA kojima je prisustvovao veliki broj uzvanika i prilikom kojih se služilo 20-30 različitih jela.

Ovakvi susreti bili su osmišljeni igrom narodnih kola, pjesmom i sviranjem. Veoma često je na ovakvim sijelima dolazilo do prvog susreta i upoznavanja mladića i djevojke. Zbog običaja, njihovo daljnje druženje tj. ašikovanje odvijalo se prema utvrđenim pravilima: na kapiji ili ašik-pendžeru koji su sprječavali fizički dodir između mladića i djevojke. Jedan od načina udvaranja prilikom ovakvih susreta bila je i SEVDALINKA.

Sevdalinka je bosanska ljubavna pjesma kojom su se mladić i djevojka nadpjevavali.

Riječ "sevdah" ima značenje ljubavne čežnje i zanosa. Mnogobrojne sevdalinke su ostale sačuvane i do današnjih dana.

Mnogi evropski pjesnici bili su impresionirani ljepotom sevdalinke. Tako je slavni Henrih Hajne preveo sevdalinku kod nas poznatu pod nazivom "Kraj tanahna šadrvana" i objavio je pod imenom "Azra". I danas je sevdalinka veoma popularna među mladima u Bosni i Hercegovini. Pa, ko bi mogao da ima najvece zasluge za promociju ove sevdalinke ne samo na bosanskom jeziku, vec i na njemackom jeziku do jedne od nasih zvjijezda sevdaha, kao sto je to Hanka Paldum. Naime, jedna od interesantnih interpretacija ove sevdalinke je od strane malopoznate Marije Sestic, pa je zato valja i prikazati.

http://www.youtube.com/watch?v=zna5Be8szEw
Marija Sestic, "Kraj tanana sadrvana"

Tekst ove sevdalinke prezentiramo Vam ovdje pod tekst sevdalinke, a note možete pogledati ovdje pod note sevdalinke.
Pogledajte: Muzicko-dokumentarni film "Sarajevo u sevdalinci"

Pogledajte muzicko-dokumentarni film o sarajevskim sevdalinkama.
Radi se o arhivskim snimcima TV Sarajevo iz 1983. godine.

http://www.youtube.com/watch?v=0BlUDrQpdbE
Snimak: 1

http://www.youtube.com/watch?v=lGhcsWFy ... re=related
Snimak: 2

http://www.youtube.com/watch?v=SUwW2-oe ... re=related
Snimak: 3

Na kraju, Selim Salihovic (saz), "Voljeli se Mujo i Nizama", instrumental

http://www.youtube.com/watch?v=MGVsKfWH ... 37&index=1
Snimak: 4


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: SEVDALINKE
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 10:15 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
KRAJ TANAHNA ŠADRVANA


Kraj tanahna šadrvana
gdje žubori voda živa,
šetala se svakog dana
sultanova kćerka mila.

Svakog dana jedno ropče
stajalo kraj šadrvana,
kako vr’jeme prolazilo,
sve je bljedje, bljedje bilo.

Jednog dana zapita ga
sultanova kćerka draga:
"Kazuj, robe, odakle si,
i plemena kojega si?"

"Ja se zovem El Muhammed,
iz plemena starih Azra,
što za ljubav život gube
i umiru kada ljube!"


* Henrih Hajne je preveo ovu našu slavnu sevdalinku kod nas
poznatu pod nazivom "Kraj tanahna šadrvana" i objavio je pod imenom "Azra"

Evo i nota:

Slika


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: SEVDALINKE
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 10:17 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
HAŠIM MUHAREMOVIĆ - SAZLIJA

Slika

ISPOVIJEST

Dr. Hasim Muharemovic, sazlija Hasim Muharemovic, sazlija

Dr. Hasim Muharemovic (64) vazi za jednog od najboljih balkanskih sazlija i poznavalaca sevdalinke; ovaj autor mnogobrojnih pjesama, medu ostalima i cuvene "Sa Gradacca, bijele kule", koju danasnje generacije smatraju narodnom, pristao je da nas novinar zabiljezi njegovu izrazito uzbudljivu zivotnu ispovijest koja je pocela 1937. u Srebreniku...

"U Titin vakat saz i sevdah su postovani;
Poslijeratne vlasti ne vode racuna o nacionalnoj kulturi."


TAJNA HASIBA NURKANOVICA

Saz je zicani instrument perzijskog porijekla, koji se poceo svirati prije tri hiljade godina. Sireci se i na istok i na zapad, evoluirao je tako da vizuelni izgled a i zvuk instrumenta biljezi odstupanja - od Perzije, preko Turske i sjeverne Afrike, do BiH. Saz je perzijska rijec za trsku; smatra se da sum trske na vjetru zvuci kao zice saza. Vrsni sviraci saza prava su rijetkost ne samo u BiH.

Bosanski saz autentican je na vise nacina: prema Muharemovicevim saznanjima nema razlicite zice: "Turski imaju i pletene i metalne zice." Posto se uz saz izvode iskljucivo sevdalinke, stavlja se od tri do sesnaest zica. Dr. Muharemovic, pak, nikada ne stavlja vise od osam zbog toga sto je nemoguce ustimati puno jednakih zica. Ustvari, radi se o tri grupe struna unisono stimanih radi jace zvucnosti: "Stima se u tri visine, po sluhu. Dakle, prva zica svira melodiju a druge su pratnja - daju zvucnost. Posto je dug vrat, opseg je od 2 do 2,5 oktave u kojima se gradi melodija."

Prvi saz nas sugovornik kupio je na Bascarsiji. U svojoj dugogodisnjoj muzickoj karijeri promijenio je bezbroj instrumenata, no nazadovoljniji je sazovima koje izraduje jedan od u BiH rijetkih zanatlija koji se ovim zahtjevnim poslom jos uvijek bavi. Rijec je o najstarijem bh. saz majstoru Hasibu Nurkanovicu iz Srebrenika. "On izraduje jedan saz godisnje. Vec je odavno u penziji, ima oko osamdeset godina i radi to iz hobija. Bez obzira na neimastinu, sazove ne pravi da bi zaradio. U pitanju je cista ljubav i takve sazove niko drugi ne moze napraviti."

U vrijeme rezolucije Informbiroa 1948. odlazi u Sarajevo, na skolovanje u Gazi Husrev-begovu medresu. Bio je odlican ucac Kur'ana u mektebu gdje su primijetili da ima melodican glas. Dr. Muharemovic kaze: "Nisam se nikada pokajao sto sam svirao saz, samo su mi se neke stvari zgadile."

Dr. Hasim Muharemovic (64) po struci je epidemiolog, no nadaleko je poznat i kao odlican sazlija i vrsni poznavalac sevdalinke; on je i autor pjesme, za koju mnogi misle da je narodna, Sa Gradacca, bijele kule. Zivi i radi u Srebreniku; oni koji ga poznaju tvrde da je skroman i povucen, ali da je za drustvo nezamjenjiv. Reportere 'SB' primio je srdacno na svom radnom mjestu u Domu zdravlja i, iako vec dugi niz godina izbjegava javno promovisanje, pristao je za nas list da isprica svoju zivotnu pricu: "Rodjen sam u Srebreniku 1937. godine - ispod Starog grada.

Moji su preci bili Dizdari sve do dolaska Austrije. Pradjed Muharem je otisao u Izmir, a njegova hanuma je ostala sa dvoje djece i tako smo nastali mi, Muharemovici."

DRUGARSTVO SA HIMZOM POLOVINOM

Dr. Muharemovic, cije ce ime ostati zlatnim slovima zapisano u bh. muzickoj bastini, slabo se sjeca ranog djetinjstva: "Nije nas zapao muhadzerluk, jedino smo 1943. otisli u Visoko jer je babo radio u sumarstvu pa ga je po sluzbi tamo poslalo." Kroz Srebrenik su se izmijenjale razne vojske, a u obiteljskoj kuci Muharemovica su cesto bili smjesteni razni stabovi i komore. "I sad se sjecam imena dvije mlade partizanke koje su ostale u nasoj kuci kada su Svabe naisle - Ivanke i Ljubice; obje su bile iz Vojvodine. Smrzle im se noge pa nisu mogle ici dalje. Mati ih je oblacila, vezala im pletenice. Svabe su tu bile petnaestak dana, ali mati je njih dvije uspjela sakriti."

U vrijeme rezolucije Informbiroa 1948. Hasim odlazi u Sarajevo, na skolovanje u Gazi Husrev-begovu medresu. Za taj period ga vezu scene prvog hapsenja Mladih muslimana, starijih djaka i profesora medrese: "Otac me je povukao iz medrese tako da sam sest razreda gimnazije zavrsio u Gradaccu. A kako smo selili za ocevom sluzbom, preostala dva razreda zavrsio sam u Brckom. Kasnije, bilo je to 1958., otisao sam na studije medicine: prvo u Zagreb, pa u Sarajevo i zatim u Beograd. Specijalizirao sam preventivnu epidemiologiju." Kao epidemiolog radio je u Brckom, Tuzli i u Libiji, a od 1986. zaposlen je u Domu zdravlja Srebrenik.

Prateci oca na njegovim sluzbenim premjestenjima ("u petnaestak gradova smo zivjeli"), a kasnije i sam kao doktor prolazeci Bosnom, nije ni mogao ni htio ostati imun na bogato bh. muzicko naslijedje: "Prvo sam bio dobar ucac Kur'ana u mektebu, gdje su primijetili da imam melodican glas. Kasnije sam kroz skolu pjevao u raznim sekcijama, ali svu tu kulturu sam najvise usvajao hodajuci po Bosni." Jedan od njegovih djedova bio je vrsni sazlija: "Otac je tek ponekad znao uzeti saz u ruke." Prvi zicani instrument koji je Hasim uzeo u ruke bio je prim. Ni nagovaranja profesora nisu ga ubijedila da ne napusti nizu muzicku skolu. U srednjoj skoli se posvetio gitari, da bi prvi zapazeniji nastup imao 1958. na Tjentistu, i to u emisiji "Mikrofon je vas", koju je Radio Beograd priredjivao svake subote: "Otpjevao sam rusku romansu i nakon toga su me cesto pozivali u neke vece KUD-ove."

Kada je napunio dvadeset i petu, na nagovor kolege sa fakulteta Himze Polovine, polozio je audiciju na Radio Sarajevu. Na audiciju je izasao iz inata jednoj djevojci koja nije smatrala ozbiljnim njegove ceste pobjede na lokalnim priredbama: "Poloziti audiciju u Sarajevu, pjevajuci sevdalinke pred Serbom i Jovicom Petkovicem znacilo je svojevrsno priznanje vokalnih kvaliteta. Rijetkost je bilo da godisnje prime vise od jedno-dvoje, a ja sam polozio iz prve." Javne nastupe sa sazom poceo je nekoliko godina kasnije.

PROSLA, ZLATNA VREMENA ZA SAZ

Kao student uzimao je kurseve gitare, ali su profesori redovno primjecivali njegove stimove i neobicnu sviracku tehniku: "Pitao me je profesor gitare sta to ti radis i ja sam mu rekao da sviram saz. Kaze mi: Hajde donesi instrument pa da ja to vidim. I kada sam donio saz, rekao mi je da ostavim gitaru jer cu sa sazom sigurno postati poznat."

Tesko je govoriti o muzicarima cija je tehnika sviranja uticala na naseg sugovornika. Cesto se spominju sarajevske sazlije Kadiraga Kurtagic i Muhamed Mesanovic Hamic, te Salko Imamovic iz Tuzle. Mnoge tadasnje sazlije Hasim je kontaktirao i pokusavao ih kopirati: "Kad god sam vjezbao necije, nikada nisam uspio. Saz me je vodio, a ono sto sam naucio pjevati uz gitaru samo sam transformirao da izvodim uz saz. To nije instrument za reinterpretacije. Ne mozes imitirati nekoga, pjesma zvuci onako kako je sam dozivis."

Hasim Muharemovic dobro se sjeca perioda SFRJ: "Za Titinog vakta nema gdje me nisu zvali na gostovanja; od Beograda do Zagreba. Bilo je to zlatno vrijeme i za sazlije, ne deset nego stotinu puta bolje od danasnjeg. Prijasnja vlast daleko je vise brinula o kulturnom naslijedju nasih naroda i narodnosti." Kontaktirali su ga mnogobrojni uvazeni muzikolozi koji su postdiplomske teme bazirali upravo na njegovom kazivanju i onih na koje ih je on upucivao. Tada je nastupao na radijskim i televizijskim programima, ali... "Bilo je pojedinaca, urednika koji su saz poistovjecivali sa Turcima. Ipak, ta drzava nije fermala takve i ne mogu dusu grijesiti pa govoriti da je to vrijeme bilo lose za saz i sevdah. Mozda sam tad znao pomisliti da je ambijent za sevdalinku bio losiji cisto gledajuci nacionalnu strukturu uredjivackih kadrova. No, tada je neko vodio racuna o programskoj zastupljenosti nacionalne muzicke bastine."

Poslije rata pred svake izbore agitovalo se kako su sevdalinka i saz stub nacionalnog i kulturnog identiteta bosnjackog naroda, a na sve to vrsni sazlija i nas sugovornik kaze: "Sevdalinka nije unistena dekretom. Ali, dat je medijski prostor svim onim drekavcima koji su nakon rata iz Njemacke nahrlili u BiH. Zaplijenili su sve televizijske i radio stanice. I ova i ona vlast ne mrda prstom da od malih nogu djeca krenu u odgoj za spas sevdalinke i saza, ako neko to uopce i smatra nacionalnom kulturom. Kazu, ko biva, nemaju profesora koji bi bio dovoljno upucen predavati tu tematiku. Pa ne mozes ga ni imati, jer ni jedna drzava ne bi imala reprezentaciju da djecu od pet godina ne uci fudbalu."

Prije dvadesetak godina imao je ponudu turske ambasade da ode u Tursku gdje je imao obezbijedjene uslove da osnuje skolu saza i napise publikacije. Turci su, naime, bili odusevljeni njegovim svirackim umijecem i znali su mnoge podatke iz njegove biografije. Nakon dvije decenije sviranja saza, tek je krajem 70-ih prvi put javno nastupio: "Kada sam zavrsio medicinu, pojavio sam se javno kao doktor, da ljudi vide da se ne treba stidjeti saza kao neceg primitivnog." Prema vlastitoj evidenciji, zabiljezio je preko tri hiljade sevdalinki, ali nikada nije objedinio tekstove svih pjesama od kojih hiljadu zna napamet "jer postoji doza razocarenja pa bih progutao i one sto sam ih uradio." Posjeduje dvadeset autorskih radova medju kojima je najpoznatija "Sa Gradacca, bijele kule", koja se toliko ukorijenila u bicu bh. naroda da mnogi danas smatraju kako se radi o tradicionalnoj pjesmi. Dugo vremena uopce nije navodeno ime autora, pjesma je svrstavana tek pod narodnu.

ZMAJ I PREVARE

Nikada se nije nametao kao autor pjesme; tek nakon rata dozivio je zakasnjelu satisfakciju - priznanje autorstva nad najpoznatijom bosnjackom junackom pjesmom: "U Gradaccu sam pet godina isao u gimnaziju. Za tu tvradjavu me vezu najljepse uspomene. Ucili smo i u skoli o kapetanu Gradascevicu, doduse u negativnoj konotaciji. Napisao sam prve stihove, ali sam ih brzo zaboravio. Tek kroz tri godine tekst je sazrio u meni pa sam ga doveo u red. Kasnije, kao clan drustva esperantista u kojem su bili Nijaz Durakovic i Rusmir Mahmutcehajic, bilo je to 1969. i 1970., svirao sam tu pjesmu. Nijaz mi je rekao kako je zvao uredjivacku ekipu serijala 'Meraklije' i da im je kazao da je bruka sto ne navode pravog autora Zmaja."

Nikada mu nije bilo dozvoljeno da u tonskim studijima RTV Sarajevo snimi Sa Gradacca..., ali "odem u Jugoton i bez problema snimim tu pjesmu; ne bih danas zelio navoditi imena urednika koji mi nisu dali da javno izvodim Zmaja." Ipak, svaki koncert pocinjao je "sa kapetanom Gradascevicem" i to uz ovacije publike.

Od izdavaca, tantijeme je jedino redovno dobijao od Jugotona, dok je Sarajevodisk Muharemoviceve pjesme izdavao bez njegovog odobrenja. Danasnji arhiv JRTS BiH posjeduje preko sezdeset njegovih snimaka. Sa mnogo gorcine u glasu poziva nas "da provedemo heftu dana sa njim pa da izaberemo sta nas zanima." A na kraju razgovora za SB priznaje: "Nisam se nikada pokajao sto sam svirao saz, samo su mi se neke stvari zgadile. Ali, nista me ne moze opustiti kao saz koji i dan danas sviram barem sat dnevno. Mozda jedino slikarstvo kojim se takodjer bavim od kad znam za sebe. Ipak, nikada nisam znao, mozda ni htio, unovciti te svoje talente. Mogao bih, naprimjer, citav dan da pricam samo o gimnastici, sportu u kojem sam bio izuzetan talenat i pobjedjivao na nekim takmicenjima. Da mogu sve iznova, najradije bih radio sa djecom kao trener gimnastike ili profesor fizicke kulture."

"KUCATI U SAZ"

Obicno u jesen, odsijece se stablo tresnje divljake - mora biti zdravo i ne smije biti suplje. (Kao materijal, doduse, moze posluziti i drvo javora ili oraha.) Komad drveta za pravljenje saza duzine je sedamdesetak centimetara. Gornji dio se odsjece cime se dobija ploha na kojoj se ucrtaju zeljene dimenzije instrumenta. Izdubi se oblik kutle (tijela saza), sto zahtijeva pazljivu obradu da ne dodje do ostecenja, odnosno do probijanja buduce rezonantne kutije koja se zamota i stavi na susenje. Drvo koje se obradjuje mora se prethodno susiti najmanje tri do cetiri godine.

Vrat saza izradjuje se od sljivinog drveta, jer se tokom vremena najmanje izvitoperi. Posto sila zategnutih zica vuce vrat naprijed, Hasim Muharemovic je razmisljao da kao kod gitare kroz vrat saza provuce metalnu sipku cijim bi se zatezanjem mogla korigirati eventualna zakrivljenost. No, tu ideju jos uvijek nije pretvorio u djelo. Za plocu, kojom se zatvara kutla, koristi se, pak, jela koja ima najmanje smole u sebi.

Bitno je podvuci razliku izmedju sargije i saza, mada pripadaju istoj grupi - sarki, zicanih instrumenata. Sargija obicno ima cetiri zice, tek rijetko pet; tonski je siromasna za sviranje melodijskih linija. Dakle, ne koristi se kao vodeci instrument, nego kao prateci. Jeftina je, lako se izradjuje i samim tim u narodu je upotreba sargije masovnija. Termin "kucati u saz" govori o instrumentu koji trazi daleko njezniju i laksu ruku.

Objavljeno u 'Slobodnoj Bosni'.

Imate mogucnost na Youtube.com da poslusate naseg dobrog i vrsnog sazliju.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: SEVDALINKE
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 10:20 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Ovdje ubaciti linkove o sevdahu..


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: BOSANSKOHERCEGOVACKA EPIKA
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 10:55 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
BOSANSKOHERCEGOVACKA EPIKA


SINGER OF TALES

Slika

Avdo Medjedovic

• Pogledaj: Avdo Medjedovic 1 (Link, na odmah donji post i
• Pogledaj: Avdo Medjedovic 2 - linkovati na http://www.fas.harvard.edu/~folkmyth/Avdo.htm


"AVDO MEDJEDOVIC PJEVAC MILMANA PARRYJA (IZ KNJIGE ALBERT B.LORD, SINGER OF TALES, CAMBRIDGE, MASSACHUSETTS,1960) BALKANSKI HOMER. NIKAD AVDO NIJE PREVAZIDJEN PO JACINI I DATOJ DUZINI ISPJEVANIH NJEGOVIH STIHOVA"


• Zenidba Hadzi Smailagic Meha
• Camdzi Mujo i lijepa Uma
• Djenana Buturovic: Geografski prostor epike
• Literatura • Sevdalinke
• Balade
• Smrt Smail-age Cengica
• BH Knjizevnost


Ova stranica je posvecena usmenoj epici BOSNJAKA, ili jos preciznije njezinom vrsnom tumacu AVDU MEDJEDOVICU iz Bijelog Polja, u Sandzaku cija je nadaleko poznata epska pjesma " ZENIDBA HADZI SMAILAGIC MEHA" uvrstena u • Spisak lektire za osnovce.


Ova je stranica u potpunosti rezultat velike Kolekcije Milmana Parrya koji je Avda Medjedovica i otkrio. Cilj stranice je da se prezentiraju najvaznije cinjenice o Avdu Medjedovicu, te donesu nekoliko stotina stihova iz njegovog ponajboljeg epa ZENIDBA HADZI SMAILAGIC MEHA. Neka ova stranica bude skromni doprinos ocuvanju kulturnoga blaga bosanske provenijencije. Sto se pak samoga epa tice, valja takodjer napomenuti cinjenicu da je ovaj ep prvi put objavio zasluzni istrazivac bosnjackog kulturnog blaga Friedrich Salomon Krauss 1886. u Dubrovniku (Smailagic Meho” Pjesan nasih Muhamedanaca”. Zabiljezio Friedrich S. Krauss. U Dubrovniku 1886.), ali je taj ep imao svega oko 3000 stihova. Zaslugu za objavljivanje epa u novije vrijeme u Bosni i Hercegovini ima svakako Enes Kujundzic. (Enes Kujundzic, Zenidba Smailagic Mehe, Svjetlost, Sarajevo, 1987). Valja jos jednom jasno naglasiti cinjenicu da su tvorci tzv. "Homeroloske skole" Milman Parry (1902-1935) i Albert Bates Lord (1912-1991), najbolji poznavatelji svjetske epike, dali izvanredan i nemjerljiv doprinos proucavanju bosnjacke epike i uvodjenju iste u vrhove svjetske epike.


O kakvim se dometima te epike radi najbolje govore slijedece Lordove rijeci da medju modernim usmenim pjevacima nema nijedan ravan Homeru ali "Avda Medjedovica iz Bijelog Polja, u Jugoslaviji, izdvajam kao najblizeg velikom majstoru... On je nas savremeni balkanski pjevac prica." Djenana Buturovic, nas najbolji poznavalac epike, istice da da je Avdo bio nepismen te da je imao "izuzetnu zelju da nauci pjesmu koju cuje. Uz to je imao talenat da komponuje po zakonima poetike usmenog pjesnistva, vladao je oblicima, tematikom i multiformama usmenog tradicionalnog naslijedja. Njegova zrelost je opravdala mjesto najboljeg nakon Homera." (Djenana Buturovic, Usmena epika Bosnjaka, Sarajevo, 1995, str. 200).


U Danskoj Kraljevskoj biblioteci u Kopenhagenu, nalaze se vise tomova usmenog blaga Bosnjaka, pod nazivom "Serbo-Croatian Heroic Songs", koje je objavio ugledni Harvard University, odnosno njegov Center for the Study of Oral Literature.Vrsni poznavaoci juznoslavenskog (a posebno bosnjackog) usmenog stvaralastva Milman Parry i Albert Bates Lord, koji su prije punih 65 godina dolazili na prostore bivse Jugoslavije, vodjeni zeljom da upoznaju i perom i magnetofonom zabiljeze, neiscrpno narodno blago sto ga je bosnjacki covjek stoljecima stvarao i brizno cuvao. Jedan od takvih ljudi bio je i AVDO MEDJEDOVIC iz Bijeloga Polja, koji je pomenutoj dvojici naucnika, u periodu 1933-1935, kao i 1951, pjevao brojne junacke pjesme, medju kojima i napoznatiju i najbolju ZENIDBA HADZI SMAILAGIC MEHA, koja ima ukupno 12310 stihova, te se ti stihovi, poslije Homerovih, ubrajaju kako za NAJDUZA, tako i za NAJBOLJA ostvarenja te vrste: "It is the longest single dictated oral traditional epic text ever collected and published in its entirety from any tradition in the modern world". (Vol. VI, Prolegomena, p. 1; Foreword, p. XII). Jedna od najvecih vrijednosti ovog njihovog ostvarenja lezi u tome da su oni autenticno biljezili govore, kao i stihove, svih ljudi sa kojima su dolazili u kontakt. Time su u potpunosti ocuvali autenticnost jezika, a ujedno dali ogroman doprinos za poznavanje jezika te sredine.

Na pocetku vol. IV (str. 1-54), dat je veoma opsiran intervju sa Avdom Medjedovicem, u kojem on objasnjava kako je naucio tako veliki broj stihova. Prema evidenciji, Avdo je u samo 11 pjesama ispjevao 126684 stiha, a kada se uzme u obzir koliko pjesama Avdo zna, onda se da pretpostaviti da je taj broj doista ogroman. Evo sada citave liste pjesama koje Avdo zna. Stihovi su vjerno preneseni iz originalnog izdanja, objavljenog 1974. Brojke u zagradama oznacavaju broj stihova date pjesme.



Repertoar pjesama Avda Medjedovica


Sultan Selim uzima Bagdat
Kosovska bitka
Sultan Bajazit
Boj na Temisvaru
Hajdar Alajbeg vodi svatove u Stambol
Djerdjelez Alija i Vuk Jajcanin
Djerdjelez Alija i Sibinjanin Janko
Bolovanje Djerdjeleza...
Boj na Osjeku
Osmanbega Sestokrilovica scer...
Pogibija lickoga bega na Kunaru (6804 stiha)
Serdar Mujo osvecuje bega Lickoga... (6810)
Dolazak Cuprilica u Travnik (6812)
Pavicevic Luka izbavlja djecu Delibegovica iz Kajsara (12441)
Pasa Atlagic zeni sina iz Bihaca...
Beg Mustajbeg u robiji Janoku
Omer Hrnjicic izbavlja oca i amidzu iz Maltije
Luka iz Kotara ukro djogata Orlanovic Muja
Bolovanje cara Dusana u Prizrenu (12463)
Sultan Ahmetovu scer zazavtijo crni Arap...
Kralj iz Asara iste glavu Djerdjelezovu u cara (12379)
Sjajni Sulejman prosi djevojku...
Zarobljenje Glamockog Rama i trides' drugova u Francesku
Robija Tala Oraskoga osam godina u Ozimu... (12428)
Robija Mujove Ajkune u Oblic
Nakic Husein zarucijo curu...
Mujo i Halil ufatili Kostres harambasu (12427)
Pinjo iz Beca napada na sultana Sulejmana...
Zenidba Maksima Crnojevica
Kralj Vukasin i Momcilo vojvoda
Hrnjica i Halil i sedam begovije' bajraktara...
Robovanje Alagica Alije i Begzadic Rizvana u Zadru
Kara Omeraga u zindanu u Lengeru... (12465)
Ograsic serdar podize Bosnu...
Zenidba hadzi Smailagic Meha (12310)
Bosnic Mehmed izbavlja Fatimu Hadzikapetanovu iz Arsaga
Zenidba Vlahinjic Alije Zlatom Alajbega iz Klisa (12375)
Robija Fatime Rama Glamockoga u Sinje...
Zadrani ukrali bega Lickoga ispred kule...
Filip Madzarin ugrabijo Begzadu...
Zenidba Mujova Halila...
Zulum Murtata vezira u Budimu...
Brdljickog ajana Fatima zarobljena...
Mujo Hrnjica okrece vojsku na Timok...
Mejdan Jankovic Stojana i Mujova Halila na Zecevu...
Bojicic Alija prosi Begzadu begovu...
Mujov Halil i Cirko od Djirita dijele mejdan...
Marko Kraljevic i Musa Kesedzija
Smrt kralja Vukasina na Marici
Sultan Sulejman izbavlja sceri iz Kandije
Zenidba zmaj ognjenog Vuka iz Budima...
Robovanje Djerzeleza...
Robovanje carske sultanije...
Sultan Selimove dvije sceri zarobljene u Kandiji... (12447)
Zenidba Lalica Ahmeta iz Udbine...
Udaranje Muja Hrnjice...
Zajimbegova zendiba u Budimu
Novo buljukbastvo Bojicic Alije

(Naveo sam je ovdje, ali cu je obraditi, zbog preglednosti na internetu, posebno.
Naravno, ona pripada u ovom kontekstu - Historija Bosnjacke knjzevnosti - i tako je treba i prikazati! op.a)


Last edited by camo on Juli 16th, 2009, 11:05 am, edited 2 times in total.

Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOSANSKOHERCEGOVACKA EPIKA
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 11:04 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
AVDO MEDJEDOVIC - BOSANSKOHERCEGOVACKI HOMER


SINGER OF TALES

Slika

Avdo Medjedovic (1875-1953)

"AVDO MEDJEDOVIC PJEVAC MILMANA PARRYJA (IZ KNJIGE ALBERT B.LORD, SINGER OF TALES, CAMBRIDGE, MASSACHUSETTS,1960) BALKANSKI HOMER. NIKAD AVDO NIJE PREVAZIDJEN PO JACINI I DATOJ DUZINI ISPJEVANIH NJEGOVIH STIHOVA"


...u kojoj kuci gusle gude, tu zizak na tavanu zito ne jede... (Camil Sijaric o Avdu Medjedovicu)


Ko nije cuo za tradicionalne bosnjacke duhovne pjesme kaside i ilahije. U Bosni i Hercegovini, posebno kod Bosnjaka njegovane su poslenicke, svatovske i ljubavne lirske pjesme.

Na sajtu • Bosnjackog Nacionalnog vijeca iz Sandzaka stoji sljedeci tekst:

"Narodno pjevanje u ovom kraju javlja se kao jednoglasno i dvoglasno. Za Novi Pazar i Tutin karakteristicno je jednoglasno pjevanje, dok pestersko-sjenicku visoravan odlikuje, pored jednoglasnog, i dvoglasno pjevanje. Najzastupljeniji oblik pjesama u ovom kraju bila je sevdalinka kroz koju se iskazuje ceznja kroz sevdah i dert (ljubav i tuga). Pjevana je u porodicnom krugu bez instrumentalne pratnje, a rjedje na slavljima (uglavnom zenskim) bez ili sa instrumentalnom pratnjom (tamburica, karaduzen, saz..).

Književnost Bosnjaka je izrazena u narodnom i umjetnickom staralastvu. Usmeno stvralastvo Bosnjaka dostiglo svoj najveci domet u epskom stvaralastvu., ciji fond iznosi oko pola miliona stihova. Ispjevane su u stihu desetercu, najcesce bez rime. One se zovu jos i krajesnice, jer se smatra da su potekle sa rubnih predjela turskog carstva, gdje su najcesce vodjene borbe i bojevi opjevani.

Najpoznatiji epski pjevac iz Sandzaka je Avdo Medjedovic (1875-1953), autor cuvenog epa „Zenidba Smailagic Mehe’’ (12.226 stihova), dugog kao „Ilijada’’ i „Odiseja’’ .

Ostale vrste bošnjackih narodnih umotvorina su: price (hicaje), bajke, predanja, zagonetke, poslovice i anegdote.

U vrijeme osmanske vlasti na tlu Novopazarskog Sandzaka je zivjelo vise knjizevnih stvaraoca koji su pisali poeziju i prozu na staroosmanskom i drugim orijentalnim jezicima. Posebno mjesto zauzimaju Ahmed Gurbi Baba iz Novog Pazara i Sabit Uzicanin iz 17 stoljeca. Na svom maternjem jeziku prilagodjenim arapskim pismom (arebicom), Bosnjaci su stvarali tzv. • alhamijado knjizevnost. Od autora ove autohtone knjizevnosti Bosnjaka izdvajamo Sulejmana Tabakovica i Ibrahima Biocaka iz 19 stoljeca.

Sto se tice savremenog knjizevnog stvralastva nadaleko najpoznatije sandzacko knjizevno ime je svakako
• Camil Sijaric (1913-1989).

U plejadu velikih imena mogu se ubrojati takodjer Husein Basic, Muhamed Abdagic, Ismet Rebronja, Safet Sijaric, Sinan Gudzevic, Murat Baltic, a od mladjih stvaralaca valja pomenuti Fehima Kajevica, Refika Licinu, Hoda Katala i dr.


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 17 posts ]  Stranica 1, 2  Sljedeća

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 5 onih sto citaju, a nece da se registruju.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group