www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 17th, 2021, 1:32 am.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 61 posts ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5, 6  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: "PRODJOH BOSNOM KROZ GRADOVE..." A I HERCEGOVINOM
TekstNapisano: Januar 26th, 2009, 1:56 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
Evo,kandidujem ovu temu pod naslovom koji sam posudio iz prelijepe bosanske sevdalinke s namjerom da ce clanovi ovog naseg rogatickog foruma ispisati svoja vidjenja bosanskih gradova,bilo da su u njima boravili kao turisti,poslom,bilo da su gostovali kao pjevaci ili umjetnici,bilo da su vozeci kamione najpreciznije(a to je u prigradskim kafanama)upoznali Bosnu i bosanske ljude.I nije slucajno stavljena u rubriku KNJIZEVNOST jer to bi moglo u sustini i biti bilo da je u formi putopisa,zabiljezenog dogadjaja,posjete prijateljima i familiji,sportskom susretu.
Pa posto ja kandidujem temu da prvi i stavim jedno svoje sjecanje.Za pocetak o jednom gradu iz Hercegovine


LJUBUSKI

Sa imenom Ljubuski prvi put sam se susreo jos kao klinac igrajuci se tamno-ljubicastim kutijama cigareta istog imena izradjenih od kvalitetnih hercegovackih duhana.Kasnije mi je rahmetli otac pricao da je prije rata i uz rat u Rogatici radio neki dr.Sadikovic sin poznatog narodnog ljekara i travara Sadika Sadikovica iz Ljubuskog,a koji je u Rogatici ostao upamcen kao pravi narodni ljekar i neobicno human covjek.A onda je doslo vrijeme da se ide i u skolu u kojoj nam je Huso Konjhodzic predavao hemiju i biologiju i koji je imao obicaj,u pauzama,pricati o ljepotama svog rodnog grada LJUBUSKOG.Eto tako je nekako Rogatica bila povezana s Ljubuskim,a ta se veza ucvrstila i cestim gostovanjima nasih rukometasa kod tamosnjeg "Izvidjaca" i u uzvratnim susretima.Te utakmice bile su,nekako,pune pretjerane zestine jer su se sastajali jedan tipicni hercegovacki i jedan tipicni bosanski rukomet.
Mnogo godina kasnije pohodicu Ljubuski kao putnik namjernik.Vracajuci se iz Makarske uvijek sam volio popeti se na Biokovo,pa preko Vrgorca i Gruda ugledati prelijepo Bekijsko polje obraslo maslinama,juznim vocem i narovima i ogromnim nizovima duhana.Ljubuski je doista lijep grad.Doima se kao oaza u onom ljutom hercegovackom krsu,sav u zelenilu na bistroj vodi Trebizatu.I posao me je vezao za tamosnju "Famosovu" fabriku motornih dijelova i divne ljude koje sam upoznao.Jedan od njih,mladi ekonomista,direktor ,Milidrag Petrovic posebno mi je bio drag.Kad sam izgradlii prijateljske i poslovne veze(a usaglasili i neke politicke i povijesne poglede) otvorio je dusu.Pricao mi je da je on iz obliznjeg sela Klobuka koje je tada bilo na glasu kao ustasko mjesto,a i Andrija Artukovic,kojemu se tada sudilo za ratni zlocin,je iz istog sela.Tako me je Milidrag uvijek zapitkivao o Rogatici,zelio je znati vise o njoj nego sto se dalo vidjeti prilikom rijetkih poslovnih posjeta.Osjetio sam to i on se "otvorio".Rekao mi je da je on posebno vezan za Rogaticu jer je u drugom svjetskom ratu u njoj poginuo njegov dida kao pripadnik Franceticeve "Crne legije" i da je tu sahranjen.Obecao sam da cu se raspitati kod starijih ljudi,naravno potajno,pa cu ga onda pozvati u Rogaticu.Kad je stigao,nakon sto smo razmijenili nekoliko konvencionalnih fraza,odveo sam ga u novu TPR-ovu fabriku,u jedan biro s cijeg se prozora vidio cijeli "Sjemecov" krug.Pokazao sam mu u dnu malu katolocku crkvicu i rekao ."Eto,to je to."Naime,cijeli prostor je bio urbanizovan tako da se tragovi nekakvog groblja nisu mogli ni naslutiti,a grobovi njemackih vojnika davno su bili izmjesteni.O grobovima Franceticevnih bojovnika nije se javno govorilo niti spominjalo..Primjetio sam samo tisinu u njegovim ocima.Obecao je i svijecu zapaliti na oltaru tek obnovljene crkvice,ali rat je bio brzi.
U Ljubuskom sam volio biti,piti samotok i jesti pastrmku u jednoj taverni na samom ulasku u grad sa zapadne strane,na obali Trebizata.Spremi kilu-dvije hercegovacke skije koju bi Milidrag pripremi uz obaveznu flasu domace loze,pa onda lagano na vodopad Kravice,popit pivu ,dvije ispod hladnih slapova,razhladit ugrijane glave,pritom se cuvajuci poskoka koji lijencare na suncu, pa pravac Citluk,Gospa od Medjugorja,Mostarsko blato,a onda pogled na Mostar u svoj njegovoj ljepoti.Dok igra vreli hercegovacki zrak cini se ko da Grad lebdi izmedju neba i sasusene zemlje.
Prema pisanju ucitelja i novinara Mate Granica u "Oslobodjenju" ovaj zadnji rat pomutio je mnoge stoljetne veze i prijateljstva izmedju dva naroda,a pod uticajem kojekakve banditske politike,ali se ona(prijateljstva) kao feniks dizu iz pepela zahvaljujuci ljudima, poput niza ljekara iz familije Sadikovica, te Petrovica i Sarica,Konjhodzica,Galica i Matica,Granica i Terzica da Ljubuski,kazu,ponovo lici na sebe.


Last edited by Sele on Oktobar 26th, 2014, 7:04 pm, edited 1 time in total.

Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: "PRODJOH BOSNOM KROZ GRADOVE..." A I HERCEGOVINOM
TekstNapisano: Januar 26th, 2009, 4:46 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 2:11 am
Tekstovi: 4128
Evo i ja da sta sarnem, ali znam da ja to ne mogu ni blizu, 'vako k'o Sele. Al' eto, nekako, dok citah "ovo" Seletovo, osjecah se k'o da sam bio sa njim, i uzivah i ja u toj hercegovackoj ljepoti i sa tim hercegovcima.
Davno sam ja cuo za Pocitelj, mescini ptije nego se rodih ;) . Im'o sam ti ja tetku Hanku, naj starija babina sestra. E moja tetka je bila udata za hercegovca (mescini bas iz Pocitelja) a zvao se Fejzo Fatic. Oni su zivili u Sarajevu sa jos svoja dva sina, Meho i Adnan-Ado. Svo cetvero vise nisu medju zivima, nek him je rahmet dusi.
Fejzo, moj tetak je, je imao radnju, zanatsku, u Sarajevu RTV mehanicarsku. Bio je jedan od naj boljih majstora u citavom gradu, a i sire. Kod njega, izucise zanat njegovi sinovi, a i moj stariji brat, Senad-Pace.
Helenejse, po odlasku u penziju, tetak, tetka i dva sina preselise u Pocitelj da tamo nastave svoj zivot.
Slusao sam ja o Pocitelju mnogo, ali, kad god sam prolazio, a poslije i dolazio u Pocitelj, nista nisam vidio do "kamenih kuca" kula isto, kamena, rijeka... Meni to nije, tada, nista znacilo.
Ali, prvi put kada sam usao u "kamenu kucu" a i kulu, ostao sam zadivljen. Ocekivao sam da cu vidjeti, ne znam, nekako sam, ocekivao da ce se "to" srusiti na mene. Ali...
Nikad nisam vidio, do tada, da se jedna "gomila kamena" moze tako srediti (iz nutra). Nikad i nigdje se nisam osjecao, mirnim, u dusi, a nisam ni uzivao nigdje ko u tom "kamenu" ispijajucu kahvu, a poslije i...
Na zalost, vise nemam nikoga u Pocitelju.
Pocetkom rata, tu je i kraj mojih veza sa tim prelijepim gradicem.
PS
O istoriji, nek napise neko ko to zna bolje.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: "PRODJOH BOSNOM KROZ GRADOVE..." A I HERCEGOVINOM
TekstNapisano: Januar 26th, 2009, 5:35 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 20th, 2008, 2:51 am
Tekstovi: 2099
VISOKO

Ovaj mali gradic, izmedju Sarajeva i Zenice, jedna je od poslijednjih oaza izuzetno bogate bosanske historije. Visoko spada u grupu najstarijih gradova u BiH. Naziv Visoko potice od srednjevjekovnog grada Visoki, koji se nalazio na obroncima brda Visocica. To je ovaj dio, koji je nedavno postao poznat po Piramidama Sunca i Mjeseca. Dio grada koji se nalazi blizu mjesta gdje je bio srednjevjekovni grad Visoki, danas se zove Podvisoki.
Vecinu stanovnistva u Visokom cine Bosnjaci Muslimani i to se nije mjenjalo ni nakon jednog rata. Visocani su poznati kao dobri trgovci i zanatlije. Grad je prepun zanatlija koji se bave raznim vrstama obrade koze. Upravo je serija "Koze", snimljena u Visokom, a govori o poznatoj porodici Cabaravdica (prema romanu Hamze Hume - Adem Cabric). Glavna uloga u ovoj seriji je rogaticanin Dragan Jovicic.
U tako malom gradu kao sto je Visoko nalaze se i velike kompanije Vispak, Viteks, KTK i druge.
U vrijeme kada sam ja zivio u Visokom u gradu je bilo deset dzamija. Vjerovatno se taj broj uvecao do sada. Najvise paznje je privlacila Bijela dzamija, koja je bila novija od ostalih i ima specifican izgled.
Kada vec pominjem vjerske objekte, onda treba pomenuti da se u Visokom nalazi i jedna od najstarijih vjerskih skolskih ustanova. Rijec je o franjevackoj klasicnoj gimnaziji, koja je stara vise od stotinu godina.
Sama carsija je uspjela da sacuva u velikoj mjeri svoj stari i originalni izgled. Veliki je broj malih sokaka i starih kuca. Visocani i nisu bas prijateljski naklonjeni prema stanovnistvu iz okolnih sela. Postoji veliki animozitet na toj relaciji. Nisu nesto pretjerano topli ni prema ostalim dosljacima, ali ipak cini mi se da vise vole nekog sa strane, nego one koji su iz okoline Visokog.
Kada je sport u pitanju, onda su daleko najuspjesniji u rukometu. RK Bosna je bivsi prvak BiH, a prije rata se cini mi se zvala Viteks. I jedan rodjeni rogaticanin, Muhamed Mustafic, je preko RK Bosne, stigao i do dresa reprezentacije BiH.
I mogao bih pisati o Visokom jos puno, a opet ne bih napisao ni djelic bogate historije ovog gradica.
A eto da ne zaboravim napisati, da su Egipcani izbjeglice iz Visokog :D , to je po ovoj novijoj historiji. ;)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: "PRODJOH BOSNOM KROZ GRADOVE..." A I HERCEGOVINOM
TekstNapisano: Januar 26th, 2009, 7:57 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
Pogodih ja,izgleda,iz prve.Kerim napisa biljesku o Pocitelju kakvu jos nikad nisam procitao o tom gradu u kamenu,iako sam u njemu bio i boravio,drugovao s pjesnicima i slikarima...a nikad nisam izustio strah da ce se "to" srusiti na mene.A bilo je tako,dok u hladu,pod smokvom,nisam srknuo mirisnu kahvu i osjetio studen golog kamena.A potom i njegovo prijateljstvo.Suhi covjece,bravo.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: "PRODJOH BOSNOM KROZ GRADOVE..." A I HERCEGOVINOM
TekstNapisano: Januar 28th, 2009, 4:34 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 20th, 2008, 2:51 am
Tekstovi: 2099
BREZA

Dvadesetak kilometara od Sarajeva nalazi se rodni grad najpoznatijeg "svjetskog" rudara rahm. Alije Sirotanovica, Breza. Pravi mali rudarski grad, kakvih u BiH ima nekoliko. Cini mi se da je prva impresija kada se dodje u Brezu, da je rijec o siromasnom i radnickom mjestu, sto je i istina. Tako blizu Sarajeva, a opet tako daleko. Kao da je sudbina svih tih malih rudarskih gradica da budu zaboravljeni od svih.
Dakle, najvaznija grana industrije u Brezi je rudarstvo, pa je tako i najveca firma rudnik mrkog uglja. A upravo je iz tog rudnika rahmetli Alija Sirotanovic vise puta bio udarnik, te zasluzio i da se nadje na jednoj od novcanica u bivsoj Jugi. Nazalost, taj njegov rad i slava, nisu bas pomogli Brezi. Breza je i danas nekako zaboravljena od svih.
Kada je sport u pitanju, onda je Breza imala sasvima solidnu fudbalsku skolu. Nekada poslije rata bili su clanovi tadasnje prve lige. Stadion u Brezi je godinama imao daleko najbolju travu u BiH, a mozda i sire. Prava je milina igrati na tom terenu, jer sigurno ne zaostaje nista od najboljih svjetskih terena.
Ali je opet, susta suprotnost biti na tribinama stadiona u Brezi :). Imao sam priliku biti na utakmici Rudar - Sarajevo, kada je domaca policija napravila katastrofalnu gresku i prvo pustila sa stadiona lokalne navijace. Kasnije smo bili zasuti ogromnom kolicinom uglja :shock: , sto je valjda moguce samo u Brezi :D .


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: "PRODJOH BOSNOM KROZ GRADOVE..." A I HERCEGOVINOM
TekstNapisano: Februar 2nd, 2009, 3:12 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
U BOSANSKOM SAMCU,KOD JUKE

Da se prisjetim Bosanskog Samca kao jednog lijepog,u nizu bosanskih gradica,nije me impresioniralo to sto je Samac rodno mjesto Prvog u Bosnjaka,niti sto je to rodno mjesto Prvog predsjednika,nego jedno davno sjecanje na rahm.Jusufa Juku Causevica.Svojevremeno je Juka,nakon sto je diplomirao i jedno vrijeme radio u Tvornici precistaca odlucio,vodjen onim svojim urodjenim nemirenjem,da zapocne novi posao u potpuno nepoznatoj sredini,daleko od roditelja,brata i sestre,daleko od Rogatice.Izbor je pao na Bosanski Samac gdje je Juka dobio zaposlenje profesora u tamosnjoj Ekonomskoj skoli.Kad smo ga ispracali,a Juka odlazi u Samac u kom ranije nikad nije bio,odlucismo da to uradimo licno.Grof je dobro uglancao svoju poznatu "Simku" kako i dolikuje za daleka puta,Juka je potrpao svoje kofere,poselamio se s bliznjima koji su prolili,pored suza,i kante vode da put protekne hairli,i moglo se krenuti.
Usput sam Juki recitovao stihove Branka V.Radicevica koje sam slucajno pokupio od dobrog ahbaba,bivseg Sarajlije i boema Pedje Bojanica u nekoj cadjavoj beogradskoj mehani:
Lepo je biti kapetan
Na Dunavu i Savi
U Samcu cu se zaljubiti
U Brckom cu biti setan
Lepo je biti kapetan
Na Dunavu i Savi

Cijelim putem Juka je zaista bio "setan",ali ga je,mozda,tjesila pjesnikova poruka da ce se u Samcu zaljubiti.
Sam Samac,iako smo stigli u prekrasno jesenje podne,nije nas nesto dojmio.Podsjeca na sremske,usorene gradice,sa dugackim ulicama i rojevima muha.Ali s prvom hladnom pivom i smestajem kod jedne prijatne porodice ,sve je ktrenulo drugacijim tokom,pa nam ni Samac nije,kako nam se namah ucinilo,izgledao tako lose.A i sta smo mogli vidjeti iz debele hladovine,zavaljeni u udobne fotelje lokalnog hotela,a i poprilicno "veseli".
Zivot je tako htio da se Juka nije dugo zadrzao u Samcu,ipak je njemu Sarajevo i uspomene na studentske dane,na Mjedenicu i ulicu Hamdije Kresevljakovica,bilo blize.Kasnije je pricao da nije podnosio ravnicarski mentalitet tamosnjih ljudi,sparne noci i ceste zimske kosave,a to su i sva moja saznanja o Bosanskom Samcu u kome poslije toga nikad nisam bio.Tek kasnije o Samcu ce se pricati kao rodnom mjestu dvojice predsjednika,obojice pravnika,ali i mjestu gdje je rodjen ustrijeljeni srbijanski premijer Zoran Djindjic.Pored svih tih,vjerovatno istorijskih odrednica,meni Samac ostaje u uspomeni kao nesto sto je bitno obiljezilo moje djetinjstvo,naime pruga Samac-Sarajevo,omladinskih ruku djelo ,izgradjena je za samo sest mjeseci,a sto je tada,a Bogami i danas,pothvat vrijedan svake hvale.
A nas dobri sugradjanin Juka zasnovao je porodicu u Sarajevu,zivot je krenuo svojim normalnim tokom,dosao je rat u kom Juka nije htio biti po strani,borio se za svoju Bosnu,ali u slobodi nije imao srece.Presjekla ga je prerana,iznenadna smrt.Ali ostaje da zivi u sjesanju,i u ovoj maloj prici,u kojoj je Bosanski Samac samo slucajno jedna kratka epizoda jednog bogatog zivota.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: "PRODJOH BOSNOM KROZ GRADOVE..." A I HERCEGOVINOM
TekstNapisano: Februar 3rd, 2009, 8:11 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
U CAPLJINI NA UZANOJ PRUZI

Sjeca li se ko one uzane pruge od Sarajeva do Dubrovnika i dalje do Zelenike,i garavog cire koji je polazio s Banova oko 21 sat da bi ga zora docekala u Capljini u kojoj su prvi jutarnji zraci obasjavali pospana i umorna lica na putu za more.U Capljini je pravljena prva veca pauza,docekaj nas vrelo hercegovacko sunce i miris mediterana,okrijepi se tu hladnom vodom,friskim hljebom i marmeladom,ia sam osjecaj da smo na dohvat mora odagnavao je i pomisao na umor.Eto tako su izgledali prvi djecacki susreti sa Capljinom (o kojoj do tada nista nismo znali )razdragane djecurlije koja je isla ,jal na ekskurziju ,jal na more na 21 dan kupanja.
Mnogo godina kasnije u Capljinu sam isao kad se do nje dolazilo savremenom prugom za oko dva sata voznje.Ovaj put sa rahmetli Asimom zvanim Sime u obilazak jedne djevojcice koja je tada pohadjala gimnaziju.Dva tri dana boravka u Capljini omogucila su nam da je detaljnije upoznamo,sve njene ljepote,a ima ih u izobilju,od hladne i ko smaragdima obojene Neretve,do rimskih iskopina na Mogorjelu,vitkih cempresa,kamenog Pocitelja i ko lazur zvjezdanih noci.I djula i miomirisa na sve strane,i u cvijet zaraslih basci i ljupkih kafana,i cvrkuta bulbula.
Za Capljinu me veze i sjecanje na mog rahmetli Faruka koji je godinu prije pocetka strasnog rata kao regrut polagao zakletvu za vjernost domovini koja se vec tada opasno nagela na bezdan krvi i potopa.Dosli ja,Bogumil i rahmetli Tale da prisustvujemo tom cinu i jos na hiljade ponosnih roditelja.I dok sam ja s Farukovim roditeljima ispijao prve pive i zbijao sale s mladim regrutom,Bogumil i Tale,iz obzira da nam ostave malo vremena za porodicnu,familijarnu intimu,skoknuse do obliznjih Osanica i rimskog grada Daorosa koji je Bogumil poznavao bolje nego vlastiti dzep.Vratise se u kasno predvecerje umorni i prljavi,a Tale prestravljen od nimalo bezazlene avanture,uspona i penjanja,jos goreg silazenja sa strmih stijena i litica drevnog grada.
U Capljini sam cesto znao biti i u sastavu rukometne ekipe koja je vodila ljute bojeve s tamosnjim "Borcem".Posljednji put prije rata bio sam s Bogumilom,ovaj put na sluzbenom zadatku,kad su vec ,u martu 1992. avioni JNA nadlijetali dolinu Neretve,a pijani i prljavi crnogorski rezervisti pokazivali tri prsta vrijednim i preplasenim ratarima neretvanske doline.
Zadnjih godina kad se vracam s mora glava mi se nevoljko okrene lijevo prema mostu koji nosi ime Franje Tudjmana i na kome se vijore hrvatske zastave,nazirem konture Mogorjela i istoimenog hotela,kroz glavu mi u magnovenju prolaze sjecanja,ali nemam volje da predjem preko te inat cuprije.
A djevojcica s pocetka price tu se i udala,Simeta je vec vise od dvadest godina mrtav,Tale je nasao smiraj u tvrdoj ilovaci Vlakova nakon Paklenika,rahmetli Faruk pao je pokosen zlikovackim mecima u "zivom zidu",a ja i Bogumil jos uvijek se batrgamo po ovom svijetu prebiruci uspomene,hvatajuci zrak da ne zaboravimo,a kad zaboravis i kad se ne sjecas onda kao i da nisi ziv.


Last edited by Sele on Mart 2nd, 2009, 3:49 pm, edited 2 times in total.

Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: "PRODJOH BOSNOM KROZ GRADOVE..." A I HERCEGOVINOM
TekstNapisano: Februar 6th, 2009, 2:40 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
FOJNICA
Onome ko prvi put navrati u Fojnicu,kakvim poslom ili s namjerom da lijeci staracke kosti,prvo kad ugleda ovoaj pitoreksni gradic u Sredisnjoj Bosni na um ce mu pasti rijec KASABA koje je tako slikovito opisivao rodjeni fojnicanin Zija Dizdarevic,ili istinski cocijalni pripovjedac Hasan Kikic.Uske ulice u pitomoj dolini rijeke Fojnice,brezuljkasta okolina sa horizontom nad kim se nadnijela mocna Vranica,nadasve prijazni ljudi na prvi mah ce odagnati svaku sumnju da ste tu stranac.Ducani,kahve i kafane,basce,kuce s cvijecem obraslim avlijama,izbijeljena kaldrma.
Dvojica rodjenih fojnicana radila su u Rogatici,rahmetli Nezir Cohadzic vrstan tipomasinista i rahmetli Dzevad Salcinovic,graficki inzinjer i tehnicki direktor Stamparije u Rogatici.Bili se neobicno druzeljubivi ljudi,voljeli i znali svoj posao,ali voljeli i aksamluk i dobro pecenje.A to u Rogatici otvara sva vrata.S Dzevadom sam bio u njegovoj Fojnici dva-tri puta prije rata,malo poslom u tamosnjoj stampariji i nekoj fabrici sportske opreme,a vise,eto,da mi pokaze Fojnicu i dokaze da je ljepsa od Rogatice.Pa bi onda sjedi u neku ribarsku birtiju,pijuckaj i sejri dokone carsinlije i lijepe djevojke kako u vecernje sate zalijevaju mirisne baste.Onda,jednom prilikom,u sumrak vidimo gospodina,vidi mu se po hodu,kako seta pored rijeke.Raif Dizdarevi.Odmara u svojoj porodicnoj kuci i seta sa svojim sugradjanima.Predsjednik rahmetli Jugoslavije.
Iznad Fojnice,na planini,je prekrasno lednicko Prokosko jezero,raj za odmor uz ribolov i nocni smiraj u cobanskim katunima ispod zvjezdanog neba.
Uoci samoga ovog rata Dzevad odluci da napusti Rogaticu:"Odoh ja u svoju Fojnicu,tamo,prico mi dedo,u onom ratu se umiralo samo prirodnom smrcu.A vi,ovdje,kako ce te izaci na kraj sa ko psi pobjesljelim cetnicima,neka vam je sa srecom."Ali nije se ni Dzevadu posrercilo,Neko izazva sukob u toj mirnoj dolini izmedju Hrvata i Bosnjaka, prvi u njihovom stoljetnom zajednickom zivotu, i Dzevad pogide u uniformi Armije BiH.
Poslije rata nisam nikad bio u Fojnici,a sumnjam da cu i biti."Mladost" sa Seperkom vise nece tamo igrati utakmice,nema poznanstava starih i prijatelja da te pozovu,a odavno nema ni zlata u bistrom toku rijeke Fojnice.Ostaju samo sjecanja koja ce neki zapisati,neki nacrtati,na fojnicke sumrake,usnulu kasabu zavijenu dimom iz toplih ognjista i miris svjeze pecenog kruha.I zivot "nako" kako je govorila Zijina "Majka" savjetujuci ga kako da ide gradskim ulicama.NAKO.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: "PRODJOH BOSNOM KROZ GRADOVE..." A I HERCEGOVINOM
TekstNapisano: Februar 6th, 2009, 4:51 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 20th, 2008, 2:51 am
Tekstovi: 2099
Znam da ce zvucati otrcano, ali neku noc sam napisao jedan mali tekst o Fojnici i onda se nesto predomislim, jer ucinilo mi se da to nije dovoljno dobro, te obrisem taj tekst. Tako da ovo sjecanje na Fojnicu samo potvrdjuje da sam postupio pravilno prilikom brisanja.
A ja sam u toj Fojnici boravio kratko tokom rata, a dolazio sam i nakon rata. Iz rata mi je ostalo u sjecanju spustanje niz brdo u Fojnicu i pogled na samostan koji se nalazio na suprotnom brdu. To je jedan od najstarijih samostana u BiH, koji je prezivio sve ratove, sto valjda dovoljno govori i o toleranciji tamosnjeg naroda. O samom samostanu su ispricane razne price, koje su vec usle legendu. Meni najinteresantnija prica je da u samostanu postoji tunel, koji valjda izlazi na drugu stranu Vranice, sto vjerovatno nije tacno, ali je nekako interesantno cuti tu pricu.
Sam ratni boravak u Fojnici je propracen zestokim granatiranjem iz VBR-a (Visecjevni bacac raketa), a granatirali su Hrvati iz obliznjih Bakovica. Nakon toga je uslijedio put prema Sarajevu, preko Kozovgrada, koji je dio Vranice.
Taj Kozovgrad je turisticko mjesto, srednjevjekovni grad, a meni je ostao u sjecanju po nenormalnoj hladnoci i vjetru. Bio je to prvi put da sam osjetio da me vjetar jednostavno nosi.
A o kakvom usponu se radi, dovoljno je reci, da kamioni nisu u stanju da izadju na vrh Kozovgrada bez pomoci tegljaca. U toj okolini Fojnice od ustaske ruke zivot je izgubio i otac mojih najboljih prijatelja, pa mi eto i nije bas u nekom lijepom sjecanju.
Poslije rata sam dolazio u Fojnicu, ali nisam bas nesto posebno ostao impresioniran gradom, a vjerovatno zbog mojih ratnih sjecanja. Ali ko zna sta zivot nosi, mozda nekad opet navratim u Fojnicu, nako :).


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: "PRODJOH BOSNOM KROZ GRADOVE..." A I HERCEGOVINOM
TekstNapisano: Februar 7th, 2009, 9:04 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
KOLIKA JE U PRIJEDORU ČARSIJA

Prijedor sam najbolje upoznao u Kelnu gdje,evo već petnaest godina,susrećem se,druzim se,tugujem i ispijam pive sa mnogim Prijedorčanima...bilo da su iz same čaršije,ili iz Čarakova,Rakovćana,Ćele,Zecova,Hambarina,Rizvanovića,Kozarca,bilo da su logoraši,pobjegulje,papiraši...ali dobri ljudi i ponosni Bosanci i Hercegovci,a iznad svega Krajišnici ili kako bi rekao rahmetli general Mehmed Alagić:"Krajišnicima i kad su najpjaniji ne diraj u džamiju".Rukovodeći se time,a ja baš s džamijma neblizak,držao sam se toga i,evo,s ljutim Krajišnicima i dan danas pijuckam.
U Prijedoru sam bio mnogo godina ranije,nešto me teglilo da vidim je li ta čaršija baš toliko velika.Pa se za to potrudio moj vrli prijatelj Ezo,gitarista,s komšijom Halidom Muslimovićem po estradnom putu obišao po Juge,pa me odveo na kvrgušu kod "Želje".A bila to omanja,ljupka kafana/restoran,konobar neki Holandez,ali nije ukleti,oženio Bosanku,Hans se zvao,pa došao tu da služi pijane Bosance i ljute Krajišnike.A Ezu,jednog ogromng momka od dva metrća,zvao ezel,a ovaj ili nije razumio,a i da jeste,na Hansa se nije moglo naljutiti.I tako mi kod "Želje" pojedemo čuvenu kvrgušu,popijemo i zapjevamo:"Haj,kolika je u Prijedoru čaršija",pa nas onda gazda satima tuši pričama o Želji,Kurtoviću,Osimu i Smajloviću,Piketu i Džemalu Šerbi.A u Prijedor sam dolazio s raznih strana,od Kozarca kad se vraćaj s Kozare,gdje bi obilazio onaj veličanstveni Džamonjin spomenik,ili od Dubice preko Knešpolja gdje je tugovala majka Stojanka.
I u Prijedoru mi je uvijek bilo lijepo.Bilo mi je i onda kad smo sahranjivali Franju,vrlog čovjeka,a čini mi se da nije bilo grada u Jugi odakle nije došao bar jedan insan,toliko je Franjo bio omiljen,drag i poštovan...a bilo mi je lijepo jer sam se osjećao ponosnim što mog,i mnogih,prijatelja ispraća toliki broj ljudi kojih,kako su stari govorili,nije bilo u Prijedoru od zadnjeg Titinog dolaska.
Prijedor zaista ima golemu čaršiju,ima dobre kafane,dobre čevabdzinice,stari i novi hotel koji,govorili su,nije bio nikad pun,ima i ribarsku kafanu preko Sane odakle se put pruža prema Rizvanovićima.I koja radi,kako to Krajišnicima dolikuje,po cijelu noć,baš kao i stanićna birtija na koju stižu umorni gastarbajteri iz Slovenije "Sarajlijom" ,vozom ili vlakom,kako ko, koji direktno povezuje Ljubljanu i Sarajevo sa usputnim stajanjem u Novom i Prijedoru.
Moj Ezo otvorio je pred sami rat,sa suprugom Emirom,kafić u centru Prijedora.Jedne noći smo se iznapijali,osvanuli,bauljali do prvih ašcinica i više se nikad nismo vidjeli.O Prijedoru u ratu i poslije rata sve se zna,ali mislim da čaršija,ona prijedorska,nikada neće biti onolika kao što je nekad bila.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: "PRODJOH BOSNOM KROZ GRADOVE..." A I HERCEGOVINOM
TekstNapisano: Februar 9th, 2009, 10:58 pm 

Pridružen: Novembar 3rd, 2008, 8:06 pm
Tekstovi: 251
Bosanski Keln

Dolaze mi.
Moji.

Svijet izgleda puno ljepshe kad sam to cuo. Uzhurbane pripreme, ushicenost i ishchekivanje. Preci ce "pola svijeta", posjetice i nas, trachak bosanske topline ce opet grijati nash dom. Davno je bilo otkako mi nema roditelja, brata sam skoro izgubio, umro je prepuknuta srca od tuge za sinom sto ga zvijeri ubishe u ratu. Rijetki susreti sa sestrama u Sarajevu i Bosnom su bash takvi - rijetki, jednom ili dvaput godisnje.

Zato posjeta Muaza i Devle dobija na vazhnosti i ljepoti i prije nego je pocela. Pazit cu ih ko kapi vode na ispucalim dlanovima. Upijati svaki njihov pogled, rijech i pokret. Prisjecati sa sa njima vremena kada smo bili skupa i kada je zivot izgledao osvojiv kao Ljun. Prebiracemo po prijateljima i poznanicima, onima sto ih je ostalo a one sto ih vishe nema pomenut cemo i pored stisnutog grla i uzdrzhanih suza pri izgovoru njihovih imena.
Shalit cemo se kao sto smo to nekad radili. Ili bar pokushati, ovakvi kakvi smo ostali sa ozhiljcima rata. Bosanska jela ce neprikosnoveno vladati nekoliko dana a kafe moram josh dokupiti. Mlijeko cu sakriti.

Dva dana prodjoshe kao dvije minute - vec se uhvatih da stojim na peronu hladne zeljeznicke stanice u Kelnu koju je tako dobro opisao Pejakovic iako nikad nije bio tu. Gosti se spremili za put, odlaze a ja i moji doshli da ih ispratimo. Ja, bljedji nego inache, drzhim se ipak.

Kratki i dugi pozdravi, pozivi da se opet dodje kao i u uzvratnu posjetu, neizostavno mahanje rukom po nekoliko puta i zamicanje u voz, da bi se nedugo opet pojavila poznata lica na prozoru kupea. Osmijeh i uzdignuta ruka za dugo sjecanje.

U opshtoj guzhvi nismo putnicima dali brizhljivo pripremljeni burek. Korimo jedni druge ali vec je kasno.

Ne zuri nam se kuci, tamo nas ne ceka niko. Sjednemo na najblizhu klupu, hladno je, prohladno. Podijelimo u papir zamotani burek, josh je vruc. To je onaj isti ali ja ukusa ne osjecam.

Ispred nas vozovi odlaze, jedan po jedan, neumitno. Za razliku od mnogih nas, oni izgleda znaju gdje idu.

Nakon pojedenog bureka, komadic Bosne na stanici u Kelnu je ustao, pripazili su da se papir baci u kantu za smece, i onda hrabro krenuli dalje, u ostatak dana…


PS. Uzeh slobodu da pogledam svijet ocima drugog za trenutak - svaka slicnost je namjerna a male hronoloshke nedosljednosti i ostale nepreciznosti su u sluzbi price, uzete bez ikakve zle namjere.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: "PRODJOH BOSNOM KROZ GRADOVE..." A I HERCEGOVINOM
TekstNapisano: Februar 10th, 2009, 8:30 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
U CAZINU GRADU

Tako nekako pocinje stara narodna pjesma,"cudno cudo kazu".A jas nisam trazio cudo u Cazinu,iako sam o Cazinu,Pozdercima,Cazinskoj buni vec odvec znao,ali cudo se vidjelo svake godine kad bih navrati,"Sanitex",,"Agrokomerc",farme pilica,Kartonaza,i pored svega vidis Krajisnika kako ustaje,uspravlja se,postaje gospodar svoje sudbine,a njemu vise nista i ne treba.Kad se iz doline Une(jedine),skrene preko mosta,pa uz jedan naporan uspon ukaze se Ostrozac,stari grad nekakvih austrougarskih plemica,opasan zidinama,a u njemu Cazinjani smjestili Likovnu koloniju,a odozgo,sa Ostrosca grada,o kome opet pjeva jedna prava sevdalinka,sa kule bijele vidi se Una stijesnjena izmedju modrih stijena i modrog neba,a nepatvoreno zelena i cista ko biserli grana na grudima kakve prelijepe krajiske djeve,i dole,izmedju pjene i talasa,izmedju ribara i plivaca,hotel,i to kakav,"Sedra" se zove....
A u Cazinu ja potrazih Smaju Hurema koji tamo dodje posla trazeci,pa nadje i mladu i tako osta.U njegovom skromnom domu ispijasmo kahve hladeci se tursijom od smreka,a Smajo nas samo gleda i ne vjeruje,eto,kod njega,u Cazinu komad Rogatice u vvidu dva ziva insana.Potom odemo do prve mejhane,ascinice,restorana gdje uz abonentske bonove,sto bi znacilo u pretplati,objeduju tamosnji profesori,medju njima i stari znanac profesor matematike i fizike Faid Pleho.Osmijeh i nevjerica:"Pa vi to bas mene trazite?" i onda runda pica i put do "Sedre".Ljetna je noc,a tamo veceras,nastupaju i igraci narodnih igara iz njegove Gimnazije,ostajemo do ponoci pa se razilazimo,jer nas put rano vodi do obliznje Velike Kladuse.
Uz prvu jutarnju kahvu prebiremo utiske o Cazinu,doima se da je godinama bio zapostavljen,ali se budi,dotjeruje,i prkosom i ponosom,valjda samo Krajisnicima svojstvenim,neda na se.Kad se spustamo sa Ostrosca ukazuje se ogromna visoravan i po njoj polegle bosanske kuce,u nekom bosanskom skladu i redu,stare i oronule,iznad njih se vija plavicasti dim toplih ognjista.
I pricu o Cazinu i ne bi ispricali da u njoj ne nadjosmo dvojicu nasih,Rogaticana,a stranica na kojoj ostavljamo ove pisanije je Rogaticani.com.Pa kud ces bolju priliku nego uz spomen dva Rogaticana(a hvale vrijedna) ispricati i kratke dojmove o gradicu preko koga su se stoljecima lomile surove istorijske nepravde.I,da,jos jedna Rogaticka je tamo itekako poznata hanuma.Sestra Raze Ferhatbegovic (udate Bijedic )bila je udata za jednog poznatog cazinskog ljekara iz jos poznatije familije narodnog tribuna Nurije Pozderca ciji smo grob obilazili svakog juna u vrletima Vuceva i Zelengore.Prvog bega u cijoj je kuci serbes zanocio prvi komunista,Josip Broz.
Danas gledam Cazin na slikama i vidim,gura strasno naprijed,ljudi umiju,hoce,a cini mi se i znaju nauk(a nauk se uci na vlastitom iskustvu) da od svog gradica naprave GRAD,a kad Ljuti Krajisnici nesto hoce onda ce to i uraditi,makar i samo iz inata.


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 61 posts ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5, 6  Sljedeća

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 2 onih sto citaju, a nece da se registruju.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group