www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 17th, 2021, 12:41 am.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 58 posts ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5
Autor Poruka
 Naslov: Re: BOSNJACKE BALADE
TekstNapisano: Februar 16th, 2009, 8:32 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
VEZAK VEZLA ADEM-KADA

Vezak vezla Adem-kada, mlada nevjesta,
na cardaku, na visoku džamli pendžeru,
sav je derdef pokapala groznim suzama.
Njoj dolazi Omer-beže, mladi djevere,
pa on pita mladu nevu, Adem-kadunu:
"Šta je tebi, Adem-kado, mlada nevjesto:
sav si derdef pokapala groznim suzama?"
Odgovara Adem-kada, mlada nevjesta:
"Prodi me se, Omer-beže, mladi djevere!
Tvoja majka, dobra žena, al' zlo govori:
da ja ljubim tebe mlada, svoga djevera,
a Bog znade, i ti znadeš, to bit' ne može!"
U to doba beg Osman-beg stiže na cardak,
mestve skida, majku pita: "Gdje mi je žena?"

"Eno ti je u halvatu, ne bilo ti je!
Ona ljubi Omer-bega, brata tvojega!
Kad to cuo Osman-beže ode na cardak,
na cardaku vjerna ljuba akšam klanjaše.
"Brže, ljubo, brže, dušo, akšam predaji!
Sablja sjeknu, ljuba jeknu, cedo proplaka!
Uzima ga beg Osman-beg na b'jele ruke,
pa ga nosi na avliju, dade materi:
"Evo, majko, gr'jeha moga, moga i tvoga!
Pa uzjaha dobra konja, ode u nevrat.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOSNJACKE BALADE
TekstNapisano: Februar 25th, 2009, 6:16 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
JA KAKVA JE SJAJNA MJESECINA


Ja kakva je sjajna mjesecina,
jos je ljepsa Isabegovica.
Ona rodi devet djevojaka,
i desetu nosi pod pojasom.
Beg Isa-beg krece u carsiju,
svojoj ljubi tiho progovara:
"Cujes li me, moja vjerna ljubo,
ak' ne rodis desetoga sina,
pod kucom ti Drina voda tece,
vis' kuce ti badem drvo raste,
il' se vjesaj, il' u Drinu skoci!
Beg Isa-beg ode u carsiju.
Ona rodi i desetu kcerku,
pa je povi u crvenu svilu,
pa je baci u studenu Drinu:
"Hajde kceri, i majka ce doci!"
Pa se vrati svome bijelom dvoru,
pa otvara selvili sanduke,
ona vadi devet haljinica,
pa oblaci devet sirotica.
Sve devet ih sjetovala majka:
"Kad vam babo dodje iz carsije,
redom stan'te, redom zaplacite:
'A nas babo, gdje je nasa majka?'
Pa uzima svilenu mahramu,
ona ode Drini na obalu,
sveza oci, pa u Drinu skoci!
Kada beze dodje iz carsije,
redom stade devet sirotica,
redom stase, a sve zaplakase:
"A nas babo, gdje je nasa majka?"
Progovara beze Isa-beze:
"Otisla je rodu u pohode,
nece doci za svu heftu dana."
Opet beze dodje iz carsije,
redom stade devet sirotica,
redom stase, a sve zaplakase:
"A nas babo, gdje je nasa majka?"
Kad vidje beze Isa-beze,
kad vidje sta je ucinio,
u njemu je zivo srce puklo!


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOSNJACKE BALADE
TekstNapisano: Februar 25th, 2009, 6:18 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
Banjalucka balada



U srid sehera, u srid Bajne Luke,
bili dvori bega Omer-bega.
U njega je sestra Bisernaza,
ja kakva je, radosna joj majka !
Po seheru Naza primamila,
a najvecma Karaprohic Ibru.
Tome niko mani ne bijase,
do l’ nevista Omerbegovica.
Ona kuha sekerli baklavu,
na nju mece boscaluk haljina,
pa je salje Karaprohic Ibri,
po Lejliji,lijepoj robinji.


Ovako je njojzi govorila:
“Nosi ovo Karaprohic Ibri,
pa mu reci da mu Naza salje !”
Kad Lejlija baklavu donila,
na ducane Karaprohic Ibri,
tude bio beze Omer-beze.


To je njemu vrlo tesko bilo,
vecma kalpak na oci natisce,
pa on ide svome bilom dvoru,
pa on pita svoje virne ljube:
“Sto ce nasa kalajli tefsija,
na ducanu Karaprohic Ibre?”


Govorila Omerbegovica:
“Pitaj svoje seke Bisernaze !”
Podne bise, salle zaucise,
side Omer avdest uzimati,
vis njeg Naza vezen peskir drzi.
Na nju bratac prstom popricuje:


“Stan’ pricekaj,draga sestro moja,
dok ti bratac iz dzamije dodje !”
Ode bratac u Novu dzamiju,
Naza ode majki u cardake,
pa se valja majki po krilascu.
“Sta cu sada, mila majko moja,


ne smim sada brata docekati,
docekati iz Nove dzamije,
na me bratac prstom popricuje!”


Stara majka kazaje klanjala,
stara majka govorit’ ne moze.
Skocila je mlada Bisernaza,


otvorila sepetli sanduke,
uzimala jedan arsin platna,
ona uze vidre pozlacene,
ona ode na Vrbas, na vodu.
Vrbas vodu ‘vako zaklinjala:
“Vrbas vodo,ime plemenito,


ne nosi me dugo ni siroko,
donesi me do Hotica benta !”
Zavi oci, pa u vodu skoci.
Ona mlila da niko ne vidi,
al’ to vidi Karaprohic Ibro,
sa munare ezan davajuci,


pa on skoci sa bile munare
putem leti, a dolamu skida !
Drustvo mlide da je poludio.
Pa upliva u Vrbas, u vodu,
trazi Nazu po Vrbas, po vodi,
nigdje Naze ne moze pronaci.


Nadje Nazu pod Hotica bentom,
Iznese je vodi na obalu;
kad opazi Karaprohic Ibro,
da se Naza dusom rastavila,
ciknu Ibro kao guja ljuta,
trze noze od mukaddem pasa,


pa udari sebe u srdasce;
kako se je lahko udario,
na nozu je srce izvadio:
“Kada nije moje Bisernaze,
neka nije ni njezinog Ibre!”


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOSNJACKE BALADE
TekstNapisano: Juni 4th, 2009, 5:57 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Moja tajna

Bašagić, Safvet-beg

Srce moje za kim gori?
Za kim čeznu slabe grudi?
Ko mi dušu tako mori
Da obamre, da poludi?

E, to ti je moja tajna,
Koju nikom kazat neću;
Ma sve bilo naopako!
Sa tom tajnom umrijeću.

Majka mene često pita:
"Šta je tebi, dragi sine?
Ta daj kaži barem majci
Za kim tvoje srce gine?"

Ne pitaj me, mila majko,
Ne muči mi jadne duše;
Džigarice crne gore,
A bijele već se suše.

"Kaži tajnu svojoj majci,
Da ti rani lijek traži,
Jerbo majka svojom njegom
Polovicu boli blaži."

Ne, ne smijem, prođi me se!
Od straha me groza hvata
Reći tebi mrsko ime
Najmilijeg meni zlata.

Na to majka rukom mahne,
Pa okrene milu glavu,
A ja svrnem tužne oči
U zelenu čemin-travu.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOSNJACKE BALADE
TekstNapisano: Juni 18th, 2009, 9:01 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Balada Hasanaginica – u muškom analitičkom žrvnju

Slika
Napisala: Safeta Obhođaš

Slika

Posljednja bosanska kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je u Rimu 1478. godine. Nakon pada malog bosanskog kraljevstva, ta zemlja je okupirana od Osmanlija i sa njima je stigla i druga vjera, drugi običaji, drugo porodično i bračno pravo. Paše ili upravitelji su nam većinom slani iz Stambola, neki su sa sobom dovodili harem, neki ne, a kako je funkcionirao njihov porodični život, o tome se skoro ništa pouzdano ne zna, osim da su ženske osobe živjele iza mušebaka i zidova, potpuno odvojene od javnog života. Možda je među pašinicama bilo i pismenih, pametnih i socijalno angažiranih žena. Ali neka žena-uzor po nečemu naprednom iz tog vremena nije poznata, ni u jednoj religiji u Bosni i Hercegovini. Zato moramo preskočiti skoro dva vijeka da bismo „uboli“ jedno zapamćeno žensko ime. Ali ne lično, nego izvedeno iz muškog imena „Hasanaginica“ odnosno, supruga-vlasništvo ratnika Hasan-age. Kasnije je istraženo i utvrđeno da je balada opisivala sudbinu Hasan-age Arapovića i njegove žene Fatime, djevojačko Pintorović.

Hasanaginica je sjedila kod kuće i radila ono isto što i sve druge žene tog vremena. Dok je njen muž razgonio „Mletke na buljuke“, ona je rađala i podizala djecu, imala ih je petero, sve jedno drugom do uha. Hasanagin zadatak je bio da sa svojim vojnicima čuva granicu između Osmanlijskog carstva i Mletačke republike, koja se sredinom sedamnaestog vijeka širila i po Dalmaciji.

Sa bosanske strane polumjesec, sa dalmatinske katolički križ, može se pretpostaviti da na toj granici nikad nije bilo mira i da je Hasanaga više bio u vojni nego kod kuće. Granica je bila dugačka a askerskih sabalja i kopalja je bilo malo, pa su vojske i uskoci upadale i na jednu i na drugu stranu, pljačkale i odvodile stanovništvo u roblje. U to vrijeme je bilo potpuno normalno da se zdravi i radni zarobljenici oba pola prodaju na pijacama kao roblje. I u Veneciji i u Dubrovniku i u Stambolu.

Hasanaga nije sazidao svoje dvore u gradu, nego u kamenjaru Imotske krajine, današnjem Zagvozdu i Župi, gdje je po pretpostavci imao velika imanja. Ali on nije ostao u narodnom pamćenju po svom junaštvu nego po nepravdi koju je nanio svojoj ženi a koja je opisana u, kako književni historičari vole reći, „jednoj i vječnoj“ baladi „Hasanaginica.“

Uz svo divljenje mašti narodnog pjevača, njegovim metaforama i prabolama, od naših učitelja smo dobivali i mnoštvo netačnih informacija o toj pjesmi. Ne znam da li je u svim školama bilo tako ali u mom razredu su nastavnici više puta ponovili neistinu da prevođenje balade na njemački jezik možemo zahvaliti reformatoru srpskog jezika, Vuku Stefanoviću Karadžiću. Navodno je on zapisao tu baladu, uvrstio je u srpsko kulturno naslijeđe i poslao je velikom njemačkom pjesniku Goetheu, koji ju je preveo na njemački jezik. Hrvati opet nisu htjeli čuti o tome da je ta balada srpska ili bošnjačka kulturna baština, jer je Hasanaga sa svojom porodicom živio u Imotskoj krajini, dakle na njihovom teritoriju, pa je sa sigurnošću bio katolik koji je prešao na islam. Ali kasnija istraživanja su pokazala da je pjesma imala više verzija i da su je u evropske trezore kulture odnijeli stranci.

Balada je nastala između 1646 do 1649 godine. Godinama se vrtjela po tom krugu Imotske krajine, domovine Hasanage Arapovića, više od jednog vijeka i prenosila se sa koljena na koljeno, ali niko je nije zapisao, jer kao što je poznato, tada bosanski jezik nije imao pismo a još nije bila nastala arabica ili arebica, pisanje naših riječi arapskim pismom. Pretpostavlja se da su pjesmu u dalmatinske gradove prenijeli zarobljenici, jer je granica za obične smrtnike bila zatvorena. U drugoj polovini XVIII vijeka je po dalmatinskim gradovima putovao Alerto Fortis, italijanski geograf i etnograf. Čuo je tu pjesmu na našem jeziku i prvi put je zapisao, odnosno spasio od zaborava. On nije mogao odrediti odakle je potekla ta balada, samo je znao da zarobljenici govore jedan slavenski kako je on smatrao, morlački jezik.

U Veneciji su se Morlacima nazivali Vlasi koji su živjeli u Otomanskom carstvu. On ju je 1775. godine prvi put objavio na italijanskom jeziku u svojoj knjizi „Putovanje po Veneciji“ i to kao morlačku baladu. U to vrijeme je kod njega u gostima bio Goethov saradnik i prijatelj, pjesnik romantike, Clemens Werthes (1748-1817). Oni su zajedno čitali pjesmu i napravili prvi koncept prevoda na njemački jezik. Werthes je taj prevod pokazao čuvenom Goetheu koji je njegov koncept pjesnički doradio i uvrstio u antologiju „Glasovi naroda“ (Stimme der Völker) koju je štampao 1775. godine. Balada je na njemačkom imala naslov „Tužbalica uzvišene žene age Hasanage.“ Iz ovoga se može vidjeti da se sve to desilo prije nego što je Vuk Stefanović Karadžić stigao do Evrope.


Tužbalica naših muškaraca nad ženskom sudbinom

Analitičari modernog doba, po pravilu sve muškarci, ispisali su potoke tinte da objasne zašto Hasanaginca nije mogla posjetiti svog supruga u vojničkom logoru, kad je ovaj ležao ranjen pod čadorima koji su se bijeljeli u planini. Uvijek sam se pitala kako su ti načitani i obrazovani ljudi, koji su poznavali život i običaje muslimana, mogli braniti Hasanaginu okrutnost i nepravdu. Čak je i cijenjeni dr. Smail Balić, koji se inače u svojim tekstovima borio za ravnopravnost žene-muslimanke, davao više krivice Hasanaginici nego Hasanagi. Jer, objašnjavao je on, žena je po rodu bila begovica, po rangu viša od supruga, pa iz ponosa nije mogla ići na noge nekome ko je samo aga... Drugi su opet spominjali da običaji i nepisano porodično pravo nisu dozvoljavali ženi napustiti kuću bez odobrenja muža i uputi se kroz vojnički logor, čak i pokrivenog lica, čak i u posjetu mužu. (A ljubovca od stida ne mogla) Samo, po njihovom, Hasanaginica je morala znati da je njen suprug treba i prekršiti sva ta pravila i dokazati mu svoju ljubav i privrženost.

Ja sam više nego sigurna, da bi je on otjerao da je ona prekršila ta pravila, da mu je zamotana u deset zarova i došla u posjetu. Jer, onda bi bila kriva što nije znala gdje joj je kao majci i supruzi bilo mjesto, što se usudila nepozvana od strane muža proći kroz ordiju vojnika... itd. Hasanaga je sigurno već prije namjeravao otjerati svoju ženu, pa je njen nedolazak iskoristio samo kao povod, kako bi ona bila kriva za sve. Najinteresantnije od svega je kad se u takvim analizama pokušava dokazati kako su se Hasanaginica i Hasanaga voljeli, ali iz ponosa nisu mogli oprostiti ili popustiti jedno drugom.

Autor teksta „Hasanaginica - svjetska i vječna“, Nasko Frndić, koji je inače vrlo nepristrasno opisao položaj žene u braku i islamskoj porodici, također razvija tezu o ljubavi supružnika. Ali ni on ni drugi nisu naveli stihove u kojima su iskazana ta osjećanja. I ako bi uzeli lupu od hiljadu povećala, ne možemo ni u jednom stihu otkriti ni mikro ljubavi, osim ljubavi majke prema njenoj djeci. Gdje je tu ljubav ako je osioni aga otjerao majku od petero djece, poručio joj da nestane iz njegovog dvora i roda i na kraju je, slijep za svu njenu muku i bol pri ponovnom susretu sa djecom, nazvao pogrdnim imenima. A njena ljubav? Zar se u baladi ne čita samo njen strah pred mužem prijeke naravi, sa kojim je u kratkom vremenu rodila petoro djece. Radije će slomiti vrat niz kulu, nego što će se opet sresti sa njim. Zar joj ljubav, njena ili njegova, ne bi dala snagu da ga pokuša umilostiviti?


Umjetničke upotrebe i zloupotrebe „Hasanaginice“

Počele su već 1967. godine, jednom kulturnom udrugom Hrvata i Srba, kad je snimljen prvi film o Hasanaginici. Režiser je bio Miodrag Popović a glavne uloge su, između ostalih, imali Milena Dravić, glumica iz Beograda i Relja Bašić, glumac iz Zagreba. Sjećam se dobro kako se početkom sedamdesetih, kad je film prikazan na televiziji, cijela moja familija okupila kod moje zaove, jer je ona tada jedina imala televizor. Da mi je pri ruci bila kamera, da snimim to razočarenje na licima žena kad je Milena Dravić, filmska Hasanaginica, počela trčati po onim imotskim krajolicima ko „bijela po trnju“. Sjećam se još da se u filmu ljuljala na visokoj ljuljački, ili ju je ljuljao neki muškarac, i da je jedva progovarala i da su je slikali sa svih strana, uvijek otkrivenog lica, uvijek slobodnu. Nije ni bitno kako je tačno tekao film, ostalo je teško razočarenje da oni koji su ga pravili nisu imali pojma o stvarnom životu muslimanske žene, koji se odvijao „između četiri zida, od vrata do vrata“ (Zija Dizdarević, u priči „Majka“- tri vijeka kasnije).

„To nisu muslimanke, to nema nikakve veze s nama“, tvrdila je moja svekrva, koja je dugo godina kao snaha bila dužna služiti sve članove muževljeve bogate porodice. Ona mi je objasnila da je svog supruga, mog svekra, smjela vidjeti samo kasno navečer, u njihovoj sobi, jer porodična pravila nisu dozvoljavala mladim supružnicima da se pred ostalim članovima porodice približavaju jedno drugom. Moja svekrva je bila jedna vrlo inteligentna žena, sa puno interesovanja, kojoj otac poslije Prvog svjetskog rata nije dozvolio pohađati školu. Sjećam se njenih riječi: „Babo me je ostavio slijepom i ja mu nikad ne mogu od srca predati ni rahmet.“

Po jednom stihu u baladi da se zaključiti da je Hasanaginica u sedamnaestom vijeku znala čitati i pisati, jer je sama proučila svoju knjigu „otpušćenja“, odnosno razvodni list, kojeg joj je donio osvetoljubivi brat Pintorović. Ali ona nije bila gospodar ni svoga tijela, ni svoje duše, mogla je pročitati, otisnuti se niz kulu i slomiti vrat ili poći sa bratom domu roditeljskom. Po muslimanskim običajima, djeca su pripadala ocu i njegovoj porodici. Tako je i sada u arapskim zemljama.

Ja ne znam jesu li se naše pjesnikinje, autorice, naučnice zaista bavile proučavanjem sudbine svojih predaka. Ali balada je po ne znam kakvom apsurdnom pravilu, postala literarni podložak za dramsko iživljavanje netalentiranih muškaraca. Jer, tu se nije morala smišljati dramatika, sve je bilo tu, trebalo je našvrljati nekoliko dijaloga sve od jednom te istom: nepromišljenost uvrijeđenog supruga, osvetoljubivost brata, koji odmah udaje sestru i to ni manje ni više za kadiju u Imotskom. Žena kao žrtva ne traži puno riječi i opisa, i već je ispunjena ženska kvota na literarnom i kulturnom polju. Šta će nam drugi ženski likovi, kad imamo taj jedan, veliki, svjetski, univerzalni!?

Na pozornicama diljem bivše Jugoslavije su kao u karavanu prolazile i još uvijek prolaze inscenirane „Hasanaginice“: Alija Isaković, autor, Aleksandar Jevđević, režiser, Nada Đurevska kao Hasanaginica. Taj komad je u Sarajevskom narodnom pozorištu igran nebrojeno puta, a njegov snimak je bar desetak puta prikazan na televiziji. Po toj temi su lupali i Ljubomir Simonović i Milan Ogrizović, čije se usiljene dramaturgije i danas danile šetaju po binama, od Zagreba do Siska, do Bitole pa dalje do Sterijnog pozorja u Novom Sadu. Ni sva ta multiplikacija jedne te iste teme nije bila dovoljna našim muškarcima. Žene su valjda više bile oguglale na tu svoju ulogu žrtve pa se nisu ni obazirale šta oni prikazuju.

Ta se žrtva morala još zabetonirati i ovjekovječiti u drugim oblicima umjetnosti, pa se drama već 1970. pretočila u balet, u kojem je glavnu ulogu imala naša jedina baletna primadona Emina-Minka Kamberović. Početkom 21. stoljeća je nastala i opera, za koju je tekst pisao opet muškarac, Nijaz Alispahić, pa je onda obnovljena i baletna predstava. Ne, ni tu se nije smjelo stati. Zagrebčani su se osjećali dužnim još jednom dokazati kako je ta balada njihovo kulturno naslijeđe pa je ta predstava 2006. igrana na njihovim kazališnim daskama, glavne uloge prvaci zagrebačkog glumišta, Mustafa Nadarević, koji je bio i režiser, kao Hasanaga, i Alma Prica kao Hasanaginica. Iz Zagreba je predstava, uvijek hvaljena, naravno, krenula po svim značajnijim pozornicama Hrvatske.

Za mene je to sve skupa jedna beskonačno tragična kulturna komedija na štetu žene. Sjećam se jednog razgovora sa direktorom Sarajevskog narodnog pozorišta, pokojnim Ivanom Foglom, kad je on sredinom devedesetih odbio jednu moju dramu iz savremenog života. „Safeta, u vašoj drami ima puno životnih ženskih likova i naše glumice, koje skoro nemaju šta igrati na ovim daskama, bile bi presrećne da je uzmemo u program. Ali ne možemo, to neće odobriti naš dramski kolegij. Sa dvije verzije „Hasanaginice“ je ispunjena kvota ženskih glavnih likova iz srpsko-hrvatskog govornog područja.“ U to su u njegov biro ušle dvije glumice, koje su inače imale zapažene uloge u stranim klasičnim ali i modernim dramama, od „Hamleta“ do „Bjesnila.“ One su tada pred direktorom sa toliko ljutite rezigniranosti govorile o stvaralačkom sljepilu mojih muških kolega, dramskih autora.

„Ima li iko dara i smjelosti da na našim daskama stvori ženu ovog vremena?! Hoću da igram studentkinju koju su milicajci zbog demonstriranja za vrijeme studentskih nemira “68. prebili i silovali, hoću da igram našu zaposlenu ženu, rastrzanu između porodice i posla, hoću da igram političarku, kojoj su drugovi zaflasterili usta, hoću da igram majku, koja pokušava spasiti sina od droge, radnicu sa minimalnom nadnicom...“

Takvih ženskih uloga na našoj dramskoj sceni nije bilo, jer su svi pisali ono što se moglo prodati. A Hasanaginica se mogla prodati u svim verzijama i svim vrstama umjetnosti, jer ona kao nešto tradicijsko, nije podlijegala nikakvim cenzurama. Svi ovi drugi ženski likovi iz naše stvarnosti bi zadirali u tabu-teme tadašnjeg socijalističkog društva. Takve pokušaje obračuna sa stvarnošću zasijecali su urednici u nastanku, kako ne bi izgubili svoje pozicije.

A kako izgleda, i novonastala takozvana demokratska društva su posegnula za tim dramaturški provjerenim materijalom. I dalje će lupati po toj istoj temi u operi, baletu, drami, na red će doći još koji film, sve dok se sve žene bosansko-hrvatsko-srpskog područja ne uhvate za ruke, poklone njenom veličanstvu gluposti u obliku tradicije, muškog šovinizma, ženskog sljepila i inertnosti, i da priznaju: Sve smo mi Hasanaginice, i mi ne želimo ništa više u životu nego da nas žrtvujete u koje god hoćete svrhe.



18.06.2009.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOSNJACKE BALADE
TekstNapisano: Juli 13th, 2009, 10:26 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Pravim malu digresiju

Zaškripiše Audija gume
Kadrovici pristigli sa džume
Pa svecano potpisuju cage
Tranzicijski begovi i age
Efendija Ceric dvore gradi
Pepsijem se on rujnijem sladi
Na hastalu sahani su puni
Cujte, veli, braco i tajkuni
Bager prvu zapocinje fazu
Sutra clanak bice u Avazu
Povladjuje, glavom klima
Tajkun-beg što nebodera ima
Na minderu zasjeo je lobi
Efendija Ceric mudro drobi
Vijest mu je pristigla do uha
Bunu digla Bukovica Gluha
Optužuje novinare znane
Islamofobe i din-dušmane
Pozvao se na dragoga Boga
I Sigmunda Freuda velikoga

Cujte, braco, kako iz Cikaga
U Zagreb je doš'o tražit vraga
Snove snio, ambicije krio
Rezervni je tamo imam bio
Mocni KOS ga popeo na mimber
U Saraj'vo zovnuo na himber
Da Bošnjake utjera u suru
Da im bude šerijatski guru
Kralja Fahda pristigla hedija
Krojila se od nje ahmedija
Krojio se kaftan vezen bijeli
I kadrovska politika, beli
Komad velik ost'o od kolaca
Pa on dvore gradi sred Kovaca
Pa on veli tajkun-begu ovo
Da napiše u Avazu slovo
Dušmani nam din i iman blate
Fahrudine, tajkunu i brate
Dvore gradit veliki je sevap
Rece pa u usta stavi cevap
Što iz stranke što oni iz vlade
Složna braca stojnu kucu grade
Alijin ce Bakir ridje brade
Izdati im dozvolu da rade
Tu do njega Brankovicu sjedi
Efendiju sluša dok besjedi
Da mu daš da cuva dvije ovce
Izgubio taj bi tri doslovce
Iz budžeta nudi vel'ke novce
Postao je cimbenik i gazda
Nedostupan mobitel mu vazda
Sa njegove desne sjedi strane
Iz bolnice Gavran Kapetane
Na hafizu sedam ljutih rana
Od kick-boksa, žena i dušmana
Još tu ima za stolom momaka
Privrednika, hadžija, Bošnjaka
Eglenišu, dragog Boga slave
Finansijsku konstrukciju prave
Može im se, nisu iza brave
Sve od roda dobra kamarila
Što šejtanska veli sedma sila

O tome je dosta bilo price
Da cujemo sada kako nice
Nad Saraj'vom gradom kula
Što je zida iz Visokog mula

Šta se ono nad šeherom bijeli
Bakir-beže sitan konkurs šteli
Na karticu mece gutu para
Pa on zove pajdu neimara
Bagere je sakupio obnoc
I kranove uz Božiju pomoc
Objekat se brzo dici mora
Veci, ljepši i od Merkatora
Kaže reisu Radon iz Avaza
Da se objekt vrti kao Plaza
Pa kad ne zna ni kud bi ni šta bi
Daljinskim ga okrene ka Cabi
Još mu rece otprilike c'jenu
Da se avdest uzme u bazenu
Nije problem, ostace i para
Da na vrata stavi zaštitara
Kameru da snima ko se krece
Bez najave ni Azrail nece
Skupljace se samo baška krema
Privrednici, hadžije, ulema
Za rijaset vec su dali lovu
Kraj temelja uce bager-dovu
Bakir uz'o samo deset posto
Da bi islam u državi opst'o
Pismo pišu studenti sa faksa
Da islamska ovo nije praksa
Raja nema ni posla ni hljeba
Da li stvarno taj rijaset treba
Vec imamo i Bosmal i Plazu
Treba raji para za džennazu
Njima reis kaže: šta vi znate
Po Bolonji avdest uzimate
Iz medžlisa da li iko znade
Uz Božiju pomoc ko 'no krade
Ko to pije samo Colu, kafu
Petkom ko je u prvome safu
Ima l', braco, indicija, slutnja
Il' je suhog zlata vrijedna šutnja
Za ahiret ko to šteka lovu
Pa iz petnih žila uci dovu

Zinula je guzica kod mule
U Saraj'vu gradu zida kule
A sa neba mjesec mu se smije
Jerbo mrak je ispod ahmedije


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOSNJACKE BALADE
TekstNapisano: Juli 13th, 2009, 10:27 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
:mrgreen: :mrgreen: :mrgreen:


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOSNJACKE BALADE
TekstNapisano: Juli 14th, 2009, 8:11 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 10:52 pm
Tekstovi: 10155
Lokacija: nije u rogatici
Neznam jel bih se smijo il plako od tuge na ovo kako nam je.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOSNJACKE BALADE
TekstNapisano: Juli 14th, 2009, 10:47 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Dobri moj Zele, smij'o se ti ili plak'o - isto će da bude.

Eto, ove je - kad narod kaže svoje!

A, nikome teže neće biti, do onom, kome Bog dadne, pa uzme!

I, tako 2x (Ref.)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: BOSNJACKE BALADE IZGELD..
TekstNapisano: Juli 16th, 2009, 11:12 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Balade su prebacene, nalaze se pod istim nazivom,
na zalost nisu sredjene, pa ovdje samo
stavljam moj izgled stranice, a vi uredite kako zelite..


BOSNJACKE BALADE


• BALADE: Najljepse balade Bosnjaka (PDF) - (Ubaciti dok..)


• F o r t i s, Biljeske, Put po Dalmaciji
• G o e t h e i Mickiewicz o Hasanaginici
• Usmena balada
• Sakupljacki rad Vuka Karadzica
• Casopisi i sakupljena gradja o baladi
• Brojni vazni sakupljaci Bosnjackih balada 1
• Brojni vazni sakupljaci Bosnjackih balada 2
• Biljeske i izvori
• Lokalna obiljezja u bosnjackoj baladi
• Literatura


Obuhvata balade:

• Hasanaginica
• Efendina Hana
• Omer i Mejrema
• O Moricima
• O Hifzi begu
• O Ibrahim begu
• O Omer begu
• O Bisernazi


Termin balada cuva sjecanje na vezu ove pjesme sa plesom ( tal.balare - plesati ) uz koji je u zapadnoevropskim knjizevnostima pjevana.U juznoslavenskim knjizevnostima, u kojima je znatnije nego u zapadnoj Evropi balada ukorijenjena u usmenoj knjizevnosti,ova je pjesma pjevana nerijetko u kolu.Bosnjackoj baladi svojstven je poravni napjev,u kojem se preplicu istocnjacki islamski uticaji sa zatecenom starobosanskom osnovom.Oblikovana je najcesce desetercem,uglavnom epskim,rijetko lirskim,te simetricnim i nesimetricnim osmercem i trinaestercem,u rasponu od petnaestak do preko dvije stotine stihova.

Pjevana je u kolu ili mimo njega,ali i pojedinacno,muskim i zenskim glasom (ponekad uz okretanje tepsije),te uz pratnju saza,a u novije doba harmonike i violine.Balada se usredsredjuje na jedan kljucni prizor i ostavlja zacetak sukoba,kao i ugodjaj da se podrazumijevaju i naslute ili se samo ovlas naznacava.Likovi se otkrivaju kroz radnju i izjave,otvoreni moralisticki komentar u vezi sa ponasanjem junaka potisnut je,a motivacije je rijetko izrijekom data.Opis,bez obzira kakve je naravi,u baladi je kratak i uobicajen,prijelazi izmedju pojedinih prizora su nagli, vremenski pomaci tek ovlas naznaceni.Kljucni dogadjaji i osjecanja saopcavaju se u bolnim,zustrim dijalozima.

Najstariji zapisi bosnjacke balade nalaze se u tzv.Erlangenskom rukopisu,zbirci pjesama koje su biljezene oko 1720.godine.O licnosti autora ovog zbornika ne zna se nista pouzdano,kao niti o okolnostima pod kojima su bosnjacke pjesme biljezene - ne zna se nista ni o putu koji su bosnjacke balade presle do konacnog zapisivanja u rukopisu koji je pronadjen u Univerzitetskoj biblioteci njemackog grada Erlangena.Ko su bili nepoznati pjesnici,gdje i pod kojim okolnostima su pjevali ili kazivali balade,ostat ce vjerovatno zauvijek nepoznato.

U rukovijeti muslimanskih pjesama Erlangenskog rukopisa nalazi se pet balada sa temama i sizeima u bezbroj varijacija:nesretni zaljubljenici koji sa smrcu zapecacuju svoju ljubav,odani momak koji i u grobu zali za svojom ljubom “jedinom u majke”.Sa dosta sigurnosti moze se tvrditi da su sve te balade uoblicili bosnjacki pjesnici,a potrebno ih je razlikovati od onih pjesama Erlangenskog rukopisa u kojima samo imena junaka ili tematika upucuju na muslimansku sredinu.

Kao primjere cemo navesti tri kratke balade, a onda imate priliku da se upoznate sa najpoznatijim baladama sa nasih prostora:


1. LJEPOTICA FATA

Kolo igra na sred Sarajeva,
u tom kolu Fata ljepotica.
Sve je kolo glavom nadvisila,
a ljepotom kolo zacinila.
Gledala je Hasanaginica,
gledajuci tiho govorila:
"Mili Boze, cuda velikoga,
ja kakva je ljepotica Fata,
za moga bi Muhameda bila,
Muhameda, moga djevera."
Ona ide ljepotici Fati,
pa od majke isprosi djevojku.
Pokupise kitu i svatove,
pa odose po lijepu Fatu.
Tu ih oni lijepo docekali,
sve svatove u nove konake,
a atove u nove ahare,
jendjibule na gornje cardake.
Vecerase i aksam klanjase,
tad govori Hasanaginica:
"Prijo moja, Alibegovice,
izvedi nam Fatu ljepoticu,
da je vidim i da krnu metnem."
Progovara Alibegovica:
"Prijo moja, Hasanaginice,
ne mogu ti Fatu izvoditi,
moja Fata odvise je lijepa,
ovdje ima premnogo svijeta,
vec ti idi i krnu joj metni."
Otlen ode Hasanaginica,
ona ode u gornje cardake.
Kad je prva vrata otvorila,
obasja je sjajna mjesecina;
Kad je druga vrata otvorila,
nju obasja jarko sunasce;
Kad je treca vrata otvorila,
ali Fata na duseku spava,
dva joj nura na obrazu gore.
Skoci Fata na noge lagahne,
pa govori Hasanaginici:
"Hodi, hodi moja jetrvice,
cujes sada sto hurije zbore:
'Sad ce nama nasa Fata doci!'"
To izusti, pa dusicu ispusti,
i umrije, zalosna joj majka!


2. MAJKA FATU RANO BUDI

Majka Fatu rano budi:
"Ustan' gori ne digla se,
kamenom se kamenila,
mramorom se mramorila!
Tvoje druge uranile,
rumen ruzu potrgale."
I ustade lijepa Fata,
ona ide pod tu ruzu.
Tu se Fata okameni,
mramorom se omramori.
Kada njima Bajram dodje,
svaki bratac ide seki,
jadan Meho seke nema,
vec on ide prezalostan,
svom kamenu mramornome.
Iz kamena suza tece,
njemu kamen progovara:
"A bora ti, brate Meho,
upitaj mi mile majke,
nosi li joj kamen vodu,
mete li joj mramor dvore?"


3. JA KAKVA JE SJAJNA MJESECINA

Ja kakva je sjajna mjesecina,
jos je ljepsa Isabegovica.
Ona rodi devet djevojaka,
i desetu nosi pod pojasom.
Beg Isa-beg krece u carsiju,
svojoj ljubi tiho progovara:
"Cujes li me, moja vjerna ljubo,
ak' ne rodis desetoga sina,
pod kucom ti Drina voda tece,
vis' kuce ti badem drvo raste,
il' se vjesaj, il' u Drinu skoci!
Beg Isa-beg ode u carsiju.
Ona rodi i desetu kcerku,
pa je povi u crvenu svilu,
pa je baci u studenu Drinu:
"Hajde kceri, i majka ce doci!"
Pa se vrati svome bijelom dvoru,
pa otvara selvili sanduke,
ona vadi devet haljinica,
pa oblaci devet sirotica.
Sve devet ih sjetovala majka:
"Kad vam babo dodje iz carsije,
redom stan'te, redom zaplacite:
'A nas babo, gdje je nasa majka?'
Pa uzima svilenu mahramu,
ona ode Drini na obalu,
sveza oci, pa u Drinu skoci!
Kada beze dodje iz carsije,
redom stade devet sirotica,
redom stase, a sve zaplakase:
"A nas babo, gdje je nasa majka?"
Progovara beze Isa-beze:
"Otisla je rodu u pohode,
nece doci za svu heftu dana."
Opet beze dodje iz carsije,
redom stade devet sirotica,
redom stase, a sve zaplakase:
"A nas babo, gdje je nasa majka?"
Kad vidje beze Isa-beze,
kad vidje sta je ucinio,
u njemu je zivo srce puklo!


Izvor: Hatidza Dizdarevic-Krnjevic:
Usmene balade Bosne i Hercegovine:
Knjiga o baladama i knjiga balada. Sarajevo, 1973


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 58 posts ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 3 onih sto citaju, a nece da se registruju.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group