www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 17th, 2021, 2:02 am.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 58 posts ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: VARIJANTE BALADE O MORICIMA
TekstNapisano: Novembar 9th, 2008, 3:55 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
VARIJANTE BALADE O MORICIMA

• Varijante balade
• Kontekst balade
• Ustrojstvo balade
• Zbilja i pjesma

Ferman dodje iz Stambola,
bujruntija iz Travnika,
bas u seher Sarajevo,
a na ruke Dizdar-agi:
da hvataju dva Morica,
dva Morica, dva pasica,
Moric Ibru, Moric Pasu;
da hvataju, da ih vezu,
da ih vezu i osude.


Sultanu su dodijali
po tuzbama iz Travnika,
iz Travnika od vezira:
da Morici, odmetnici,
ne kabule ni sultana,
ni sultana, ni vezira;
nit ikaki gospodara,
vece sami gospodare,
gospodare kako hoce.


Kad vidio Dizdar-aga,
sto mu kaze bujruntija,
hrsum cini haskeriji,
da hvataju dva Morica,
da hvataju, da ih vezu,
da ih vezu, da ih vode
pravo gradu u tavnicu,
gdjeno Dizdar brzo kroji:
ko omrkne, ne osvane.


Uhvatise dva Morica,
uhvatise, savezase,
savezase, povedose,
bas kad majka pitu suce.
U ruci joj oklagija,
au drugoj zlatan ibrik.
Haber dodje staroj majci
da Morice uhvatise,
u tavnicu povedose.


Kad to cula stara majka,
sve je jadna pobacala
po avliji, po kaldrmi:
oklagiju prelomila,
zlatan ibrik ulupila,
pa poletje iz avlije,
bosonoga, gologlava,
figanj cini, kose cupa,
vas Hat-mejdan rasplakala.


Pa eto je u Sarace:
“Jazuk vama svi saraci,
sto pustiste dva Morica,
sto mi jednog ne oteste,
ili kako izmoliste ?
Ko ce mene utjesiti ?
Ko li staru prigledati ?”
Pisci stara kao guja,
i saraci zaplakase.


Otlen podje uz Kovace,
ruke lomi, a govori:
“Jazuk vama svi kovaci,
sto pustiste dva Morica,
sto mi jednog ne oteste,
ili kako izmoliste?
Ko ce mene utjesiti?
Ko li staru prigledati?
Tesko meni, jadnoj majci!”


Opet leti stara majka
pravo brdu uz Kovace,
dok je stigla Dizdar-agu,
di joj vodi oba sina,
oba sina savezana
sindzirima debelijem.
Bir ih stize jadna majka,
bir ih stize, pred njih pade,
pred njih pade, molit stade.


Lijepo moli stara majka:
“Bogom brate, Dizdar-aga,
pusti meni jednog sina,
pusti meni jali Ibru,
jali Ibru, jali Pasu!
Isci mala koliko ces!
Il cifluka, ili kmeta?
Ili volis suha zlata?
Samo jednog daj mi sina!


Ako li mi pustit neces,
kunem ti se dinom mojim,
a i postom ramazanom,
zaklinjat cu nebo,zemlju,
ucinit cu tesku dovu.
Nikad mira biti nece
ni sultanu ni veziru,
dok nad Bosnom oni budu,
a ni tebi dobra nije!”


Kad to cuo Dizdar-aga,
progovara staroj majci:
“Vrat’ se natrag, stara majko,
pustit cu ti oba sina,
oba sina bez dinara.”
Prevari se stara majka,
prevari se pa se vrati.
Cice halke u sindzira,
povedose dva Morica.


Kad su bili na Jekovcu,
progovara Moric Ibro:
“A bora ti, Dizdar-aga,
zastavi-der nubecije,
oprosti mi b’jele ruke,
i dodaj mi tamburicu,
da pogledam po Saraj’vu,
ne bi li mi lakse bilo !”
Kad to cuo Dizdar-aga,


zaustavi jasakcije,
naokolo nubecije,
oprosti mu b’jele ruke,
dodade mu tamburicu.
Ja da vidis Moric Ibre !
Kad se lati tamburice,
pritegnu joj tanke zice,
pa zakuca i zapjeva.
Sitno kuca Moric Ibro,


sitno kuca, jasno pjeva:
“Dunjaluce, golem ti si!
Sarajevo, sehir ti si!
Bascarsijo, gani ti si!
Cemaluso, duga ti si!
Latinluce, ravan ti si!
Taslihanu, sirok li si!
L’jepa Maro, l’jepa li si!
Dosta si me napojila,


od dusmana zaklonila,
vakat dos’o, valja mrijeti !”
Opet Ibru savezase,
savezase, povedose,
Moric Ibru, Moric Pasu,
i u grad ih dovedose,
u tavnicu zatvorise.
Kad je bilo po aksamu,
progovara Dizdar-aga:


“Izvedite dva Morica,
donesite svilen gajtan!”
Izvedose dva Morica,
donesose svilen gajtan,
udavise Moric Pasu.
Sve to gleda Moric Ibro.
Progovara Dizdar-aga:
“A bora ti, Moric Ibro,
je l’ ti zao tvoga brata?”


Progovara Moric Ibro:
“Jes’ mi zao moga brata,
jos zalije stare majke!”
Udavise dva Morica,
pred kapiju izbacise,
i dva topa opalise.
Kad to cula stara majka,
poletjela stara majka;
kad je bila na kapiju,


al’ joj leze oba sina.
oba sina udavljena:
na nogama bukagije,
na rukama lisicine,
oko vrata svilen gajtan.
Kad to vidje stara majka -
od jada joj srce puklo.



[Varijante balade - O Moricima]

Tesku za pjevanje, ali ipak, otpjevanu pjesmu "Ferman dodje iz Stambola", varijantu balade "O Moricima", mozete naci i na repertoaru naseg najpoznatijeg sevdalije, rahmetli, g. Safeta Isovica.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: KONTEKST BALADE O MORICIMA
TekstNapisano: Novembar 9th, 2008, 3:56 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
KONTEKST BALADE O MORICIMA


• Varijante balade
• Kontekst balade
• Ustrojstvo balade
• Zbilja i pjesma


Povijesni kontekst pogibije

Povijesnu jezgru balade o Moricima cini pogibija Hadzi Mehmeda (Pase) i Ibrahim-age, janicarskih prvaka koji su nasli smrt u nemirima u Sarajevu sredinom XVIII stoljeca. Opjevana pogibija dvojice Morica smjestena je u siri povijesni okvir desetogodisnjih burnih zbivanja od 1747. do 1757.godine.Pogubljenjem dvadesetak ucesnika bune u sarajevskoj tvrdjavi - medju kojima su bili i braca Moric - u aksam 13.dzumadel - ahira 1170./ 3.marta 1757.godine stavljen je krvav pecat na dogadjaje koji su potresali ne samo Sarajevo nego i citav sredisnji dio Bosne.

Sredina XVIII stoljeca,kada se odigravaju dogadjaji koji su u jednom kratkom isjecku opjevani osmerackom baladom, kod savremenika u Sarajevu i sire bili poznati pod nazivom “Morica buna “, sto uvjerljivo svjedoci o vaznoj ulozi zlosretne brace u politickim gibanjima koja su privukla ne malu paznju osmanske vlasti u Carigradu.

Znacaj ovih zbivanja te ulogu sarajevskih janjicarskoh prvaka u njihovu odvijanju nisu bili, sve do najnovijeg doba, rasvjetljeni u dovoljnoj mjeri. Nepotpun prikaz dogadjaja koji su vodili pogubljenju Morica, kasnijih junaka balade, donesen na pocetku ljetopisa sarajevskih hronicara Mula Mustafe Baseskije, pisan na temelju tudjih izvijesca i sa vremenskog odstojanja,usmjerio je kasnije historicare da ova dva slozena dogadjanja razmatraju pojednostavljeno. Pri tome su posve gubili iz vida da je i sam Baseskija, sedamnaest godina kasnije - u godini smrti majke Morica,takodjer junakinja balade - temeljito drukcije gledao na pogibiju Morica i njihov polozaj u gradu Sarajevu onoga doba.

Uz Baseskiju,ljetopisac na kojeg su se kasniji historicari oslanjali bio je fra Bono Benic.Njihovi ljetopisi posluzili su historicarima iz druge polovice XIX i pocetka XX stoljeca da oblikuju srazmjerno nepotpunu i dijelom jednostranu predstavu o Moricima i njihovu dobu. Prvi u nizu ovih historicara bio je Salih Sidki Hadzihuseinovic Muvekit, a nakon njega slijede Muhamed Enveri Kadic koji se drzao Muvekita, a zatim Basagic i nesto kasnije Vladislav Skaric, te u novija doba Avdo Suceska, koji donosi zakljucak u biti proistekao iz Beniceva vidjenja pogibije Morica, a koji su i drugi ponovili, tj. da je pogubljenje brace uslijedilo kao posljedica sukoba sarajevskih baseskija i trgovaca.

Tek nova su istrazivanja Djenane Buturovic dala osnovu za svestranije sagledavanje dogadjaja u Sarajevu sredinom XVIII stoljeca,u kojima su Morici igrali vaznu ulogu,koje ona pomatra “ u sklopu sirih odnosa na liniji gradjanskog muslimanskog drustva i njegove borbe za politicku vlast, a u odnosu na centralnu vlast tj.njene nosioce u Bosni”. Potpuniji uvid u dogadjaje u Bosni, posebno u Sarajevu, bio je moguc zahvaljujuci otkrivanju novih izvora, dubrovackih i osmanskih, do kojih je dosla Djenana Buturovic.

Iz dubrovackih izvora se jasno razabire da Morici spadaju medju najmocnije domace janicare u Sarajevu,a osma nski izvori kazuju prilicno iscrpno o njihovu polozaju u sklopu tereta i obaveza koje im je donosilo stanje Carevine sredinom XVIII stoljeca, odnosno Bosne kao njezine vazne pokrajine, posebno u okviru slozenih zbivanja u nemirima, medju cijim su se kolovodjama nasli.Iz uvida u carske fermane vidi se da je u ljeto 1756.godine naredjeno hvatanje citave skupine kolovodja, medju kojima su bili i Morici, a u isto vrijeme zapocinje sa pomilovanjima. Morici su bili medju onima iz skupine za koje se osnovano ocekivalo pomilovanje, koje je doslovno bilo “na putu“ u casu njihova smaknuca. Smisljena hitnja sa kojom su uhiceni i pogubljeni, prije prispijeca fermana o pomilovanju, zorno pokazuje kakav je znacaj pridavan “Morica buni” i u kojoj se mjeri smatralo da ona predstavlja opasnost po sredisnju vlast. Ostvarujuci podroban uvid u pronadjene dokumente, Djenana Buturovic je do sada najpotpunije osvijetlila okolnosti pod kojima su Morici uhiceni i pogubljeni. Po svemu sudeci bilo je to u nekom okrsaju kakav je bio napad na Agin konak.

Izvjesno je da su Morici bili pripravni za skoro smaknuce,jer su dan prije smaknuca bili,po vlastitom zahtijevu izvedeni pred kadiju da bi oporukom osigurali svoje porodice za vrijeme nakon njihove smrti. Djenana Buturovic drzi da su postojala dva razloga za smaknuce Morica: prvi je sadrzan u cinjenici da su uhvaceni u posebnim okolnostima, u vrijeme okrsaja,a drugi je da se svakog casa ocekivalo da stigne ferman o trazenom pomilovanju.

Na kraju Djenana Buturovic donosi dva vazna zakljucka koja se ticu ocjene zbivanja u kojima su nasli smrt braca Moric.

Prvi je da dokumenti daju dosta osnove da se pretpostavi da je ovaj buntovni pokret dijela sarajevskog stanovnistva, esnafa i domacih janicara, a okupljao je i gradsku sirotinju i pridoslice iz vana - bio izuzetno masovan.

Drugi je, da je citav koloplet zbivanja svega onog sto se sazeto nazvano “Morica buna” zapravo uvjetovan posebnim dogadjajima u najvecem gradu Bosne, te da su ti dogadjaji duboko povezani sa pitanjima koja su pratila gospodarski i politicki polozaj sarajevskog esnafa.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: USTROJSTVO BALADE O MORICIMA
TekstNapisano: Novembar 9th, 2008, 3:58 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
USTROJSTVO BALADE O MORICIMA



• Varijante balade
• Kontekst balade
• Ustrojstvo balade
• Zbilja i pjesma


Ustrojstvo balade

S obzirom na razvoj radnje,baladu o Moricima odlikuje izrazito dramsko ustrojstvo.Naime, uocljive su sve etape koje cine cjelinu dramske radnje opcenito. Ekspoziciju, kojom se uvodi u radnju, sacinjavaju stihovi o carskom fermanu, koji najavljuju stradanje junaka balade. Zaplet koji podrazumijeva javljanje dinamickih motiva, zapocinje u ovoj baladi od casa kada glavna junakinja, majka Morica, saznaje da su joj sinovi zasuznjeni,nakon cega u ovoj pjesmi sli jedi niz motiva koji radnju pokrecu naprijed. Kulminacija, u kojoj napetost narasta do nuzne poterbe da bude razrijesena, bez jasnog pravca razrjesenja,nastupa u casu kad se majka vraca kuci, ne uspijevsi privoliti sprovodnike ili tamnicare-dzelate svojih sinova da ih puste, ali jos uvijek sa nadom u spas njihovih zivota. Peripetija, u kojoj radnja krece u odredjenom pravcu, nastaje u ovoj baladi u trenutku kada postaje jasno da ce braca biti pogubljena, tj.kada im krvnici pristupaju, najprije jednom, a zatim drugom. Rasplet, koji podrazumijeva razrjese nje svih suprotnosti i sukoba, ukazuje se u prizoru majke koja umire od boli nad tijelima svojih umorenih sinova.

Majka Morica,kao svaki tragicki junak, zrtva je vlastite nesretne sudbine, u najsirem smislu rijeci.Udes njezinih sinova,ciju smrt ona ne moze prezivjeti. Majka Morica stradava u sukobu ideala (materinske ljubavi) i zbilje (udesa njezinih sinova), a ovaj se sukob razrjesava smrcu junakinje koja,kao svaki istinski tragicki junak, slijedeci svoj ideal ulaze i zrtvuje vlastiti zivot.

Balada o Moricima,iako pjeva o nesretnoj sudbini dvojice brace, kao tezisni motiv iznosi golemu materinsku ljubav.Lik majke gospodari ovom baladom i kroz njezinu svijest prelamaju se sva zbivanja. Stradanje brace Moric mjereno je njezinom patnjom i postaje najocitije sa ispoljavanjem materinske boli nad udesom djece. Balada o Moricima u svojoj ukupnosti pred stavlja molski intoniranu odu materinskoj ljubavi i materinstvu opcenito.

Jedino je stradanje glavnog junaka balade,majke Morica,u potpunosti zaokruzeno i obrazlozeno; u vecini inacica dato je samo stradanje njezinih sinova,ali ne i krivica;iz gotovo svih varijanata,osim podrobno predocenog stradanja,razaznaje se i tragicka krivnja majke Morica njezino materinstvo, koje radnju balade vodi ubrzano i neodgodivo njezinom kraju : smrti glavne junakinje.( U nekim varijantama stradanje brace dijelom je motivirano njihovom samovoljom naspram vezira i sultana,ali se ni tu ne razibire njihova krivica i pjesnik ih ne osudjuje, nego govori dalje o udesu koji ih stize). Ako se kod brace ipak moze govoriti o nekoj stvarnoj krivici - koja nije u njihovim naravima,nego u postupcima koje cine - njihova majka je posve izvjesno pravi tragicki junak jer je “bez krivice kriva”.

Udes majke Morica u baladi je gradiran.Prvi potres nastaje hvatanjem i sprovodjenjem brace ali punu zivotnu vaznost i tezinu ovoga cina saznajemo tek u razvijenoj slici ocajanja, ponasanju majke koja saznaje za udes sinova. Drugi stupanj u razvijenoj metafori materinstva,kako bi se ova balada mogla nazvati,predstavlja trenutak kada se majka,obnevidjela od goleme boli, obraca svjedocima stradanja njezinih sinova, ostro ih prekorijevajuci sto su pusti li da ih odvedu.

Treci stupanj gradacije ostvaruje se u casu kada se majka izravno obraca izaslaniku vlasti koji joj odvodi sinove i njezina bol ukazuje se jos vecom,suprostavljena bezosjecajnom drza nju onoga kome upucuju molbe. Cetvrti stupanj oblikovan je osebujnim pjesnickim zahvatom gdje majka nije izravno prisutna,ali se o njezinoj boli posredno kazuje izjavom jednog od bra ce.U samozaboravu pred vlastitim krajem on - u smrti brata cije je pogubljenje gledao - vidi sudbinu majke-sirotice, imajuci na umu bol koja ce joj biti nanesena smrcu sinova. Najzad, i najvisi stupanj ovoj gradaciji materinske ljubavi i boli nastaje u trenutku kada majka,saznavsi za smrt sinova, uznevjereno hita na mjesto njihova pogubljenja i umire,ne mogavsi prezivjeti da ih vidi zadavljene.

Osim prevladavajuceg lika majke,cija sudbina uokviruje zbivanje u baladi,skladno i raznovrsno su oblikovani likovi njezinih sinova, Ibre i Pase. Njihovo stradanje jedno vrijeme je nijemo i pjesnici svih varijanata daju im da se oglase svega dva puta: prvi put kada traze od svog sprovodnika da im dopusti da se pjesmom oproste od Sarajeva, sto u vecini uoblicenja cini mladji brat, a drugi put kada jedan od brace, koji je gledao pogubljenje drugog, odgovara na krvnikovo pitanje, sto opet vecina inacica pripisuje Moricu Ibri. Dajuci mladjem bratu da se pjevajuci oprosti od “dunjaluka” (ovog svijeta), pjesnici, zapravo, slijede usmenu predaju po kojoj u Moric Ibre “lice veselo, oko ljupko, usta otvorena, a desnica sad za cordu, sad za milovanje”, dok je stariji brat bio manje podoban da se pjesmom dijeli od ovoga svijeta jer je bio “ozbiljna lica, pogleda ostra, usta zatvorenih, a desnice uvijek jake i teske”.

Cetvrti lik koji se izdvaja u baladi jeste lik izaslanika vlasti, najcesce imenovanog kao Dizdar aga, koji se u nekim pjesnickim uoblicenjima pojavljuje u ulozi krvnika. Pjesnici uglavnom umjereno slikaju Dizdaragu (ili drukcije imenovanog izaslanika vlasti sa kojima su Morici u sukobu), ne izricuci nad njim osudu, shvacajuci ga kao izvrsnog organa nadredjene mu vlasti, vise sile ili same sudbine. Dizdaraga izvrsava volju visih i on se pred preklinjanjem ojadjene majke spasava laznim obecanjem jer ga uistinu ne smije izvrsiti, ali zato cini ono sto smije i moze: oslobadja ruke mladjem bratu i pusta ga da se pjesmom uz tamburicu oprosti sa rodnim gradom, gledajuci ga sa uzvisenja na putu za tvrdjavu iz koje nema spasa ni povratka Zamisli pjesnika ove balade i ne treba drukciji lik Dizdarage, jer je on sporedna licnost i izvrsilac vise sile, bez mogucnosti da izmijeni sudbinu zlosretne brace.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: ZBILJA I PJESMA BALADE O MORICIMA
TekstNapisano: Novembar 9th, 2008, 3:59 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
ZBILJA I PJESMA BALADE O MORICIMA



• Varijante balade
• Kontekst balade
• Ustrojstvo balade
• Zbilja i pjesma



Odnos pjesme i zbilje - O Moricima

Zasto je nepoznati pjesnik izmedju dvadesetak ucesnika bune koji su bili pohvatani i zadavljeni u tvrdjavi izabrao za baladu bas bracu Moric? U opisu toga nemira Baseskija nigdje ne izdvaja bracu, ali da su oni bili medju kolovodjama nema nikakve dvojbe, jer o tome sasvim odredjeno govore sacuvani historijski dokumenti. Osim toga, u spisku lica koja su pogubljena nalaze se kod ljetopisca Morici u samom vrhu, odmah iza ubijenog janicarskog prvaka Sari Murata, cije je umorstvo prouzrokovalo janicarsku odmazdu nad sestoricom trgovaca, sudionika ovog cina, a ovaj je dogadjaj - kap u prepunoj casi - izazvao prema Baseskiji srdzbu sarajevskih gradjana te hvatanje i davljenje, uz gruhanje topova, ”jaramaza-ubojica”, medju kojima su bili i Morici. Sve govori u prilog zakljucku da su Morici bili vazni sudionici nemira u Sarajevu sredinom XVIII stoljeca, poznatih u predaji pod nazivom “Morica buna”, i to je bio jedan od preduvjeta da dodju u zizu zanimanja pjesnika-hronicara.Baseskija ne navodi da je i u jednom slucaju, o sim kod Morica, medju pogubljenim postojao tako blizak rodbinski odnos, a da je postojao vjerovatno bi ga ljetopisac naveo, kao sto ga je spomenuo i u slucaju Morica.

Vec sama cinjenica da su dva brata skoncala nasilnom smrcu bila je dovoljna da privuce paznju pjesnika-hronicara, ali su na njihovo konacno opredjeljenje vjerovatno presudno uticale zivotne prilike u kojima se, nakon pogibije brace, nasla porodica Morica, prilike su prvim pjesnicima ove balade sigurno bile dobro poznate: ova janjicarska porodica bila se zatekla bez odraslog muskog potomka i bez odraslog muskarca opcenito. Otac nesrecne brace, Mustafaga, tada je vec bio preminuo, a njihov mladji brat Alija umro je koju godinu prije 1757; njihova sestra Atija i majka Amina sa nevjestama ostale su u porodicnoj kuci na Alifakovcu bez odraslog muskarca sa kojim bi bile u uzem srodstvu, sa potomkom mladjeg od pogubljene brace, Ibrahim-age, koji je iza sebe ostavio sincica od nekoliko mjeseci. Ovo stanje nije moglo ostaviti ravnodusnim pjesnike, ocevice dramaticnih zbivanja.

U rasvjetljavanju okolnosti pod kojima je nikla balada o Moricima sa dosta sigurnosti moze se pretpostaviti da je majka - nad cijim su se bolom zaustavili pjesnici - svojim drzanjem svratila paznju okoline: i balada i usmena predaja to potvrdjuju. Najzad, na bol nesretne majke ukazuje i nadahnut zapis nepoznatog pjesnika u formi “tariha” na turskom jeziku, koji se nalazi uklesan na kamenoj ploci, ugradjenoj u zidu harema Vekilharcove dzamije, gdje su braca sahranjena : ”Braci Moric, Hadzi Mehmedu i Ibrahim-agi, puhnu iznenada gorak i smrtonosan vjetar te obojicu pogubi za cas. Ostavise majku u velikoj boli, a njima neka Bog ucini milost. Jednim uzdahom napisa se datum. Njima bi vjecita pogibija 1170.”

Na sam cin uoblicenja balade o Moricima i bujnost njezina usmenog zivota svakako je utjecala omiljenost brace u najsirim slojevima sarajevskog stanovnistva, o cemu svjedoce sacuvane usmene predaje. Braca Moric su u predaji prikazani kao prznice i nabodice, a ono sto se o njihovu zivotu pouzdano znade daje mnogo slozeniju sliku o njima kao historijskim licnostima. Po jednom dokumentu, koji ujedno svjedoci da su uoci pogubljenja bili izvedeni pred kadiju, braca su uvakufila porodicni mlin na Miljacki i odredili da se od prihoda salje godisnje 50 grosa sirotinji Meke i Medine. Po drugom dokumentu, braca su preotela jedan bostan od Gazi Isa-begova vakufa, ali ne za sebe, vec u korist vakufa Vekilharcove dzamije koja se nalazila u blizini njihove kuce na Alifakovcu. U dugom usmenom prenosenju, u zabiljezenim predajama o Moricima, naslo se nanosa koji vjerovatno nemaju pokrica u zbilji zivota licnosti opjevanih baladom, o cemu svjedoci titula hadzije uz ime starijeg brata, koja govori o tome da je on obavio hodocasce u Meku i Medinu i sa cime je ponasanje brace sto im ga pripisuje predaja posve nespojivo. Ali da su Morici ipak mogli dati povoda radjanju slicnih predaja pokazuje svjedocanstvo o drzanju upravo starijeg brata, koji je ucestvovao u pregovorima sa Crnogorcima, u vezi sa granicnim sporom u Gacku 1754. godine. Napokon, predaja o izgledu i naravi brace, koju je zabiljezio I. Marunovic, saglasna je svjedocanstvu o drzanju starijeg Morica u razgovorima oko granicnog spora u Gacku, pa dosta uvjerljivo upotpunjuje predstavu o licnostima opjevanih janicarskih prvaka: “Slika Moric Pase u narodnoj predaji je ozbiljna lica, pogleda ostra, usta zatvorenih, a desnice uvijek jake i teske; brata mu Ibre lice je veselo, oko ljupko, usta otvorena, a desnica sad za cordu, sad za milovanje.”

Razmatranje odnosa pjesme i zbilje punosnazno je jedino kada se govori o prvom narastaju pjesnika ove balade, dakle onih pojedinaca koji su se kao ocevici dogadjaja suocili sa problemom “otkidanja” balade od stvarnih zbivanja, jer se ovaj problem kod pjesnika kasnijih narastaja koji su bastinili ovu temu zapravo i ne pojavljuje: stvarnosti dogadjanja u svijetu same balade nije bilo suprostavljeno sjecanje na tok zbiljskog desavanja.

Poznato je da je majka Morica, koja u svim razvijenim uoblicenjima izrasta u sredisnji lik balade, nadzivjela svoje sinove za punih sedamnaest godina. Usmena predaja dobro pamti ovu zbiljsku cinjenicu. Po njoj se majka na vijest o pogibiji sinova zatvorila u sobu u namjeri da umre od gladi, ali je osmi dan izasla, rekavsi snahama: ”Priteze glad jad!”

Medjutim, da bi se ostvarila balada, majka Morica morala je u pjesmi umrijeti neposredno nakon pogubljenja njezinih sinova. Balada kao pjesnicka vrsta oblikuje se po svojim zakonitostima koje proisticu iz njezine prirode: svijet balade svijet je za sebe, drugi i razlicit od onog zbiljskog. Pjesma sa tako izrazitim lokalnim obiljezjima, kakva je balada o Moricima, nastala je sigurno ubrzo po dogadjaju koji opjevava, a njezini prvi pjesnici, vjerovatno iz redova pristalica pogubljenih, bili su svjesni razilazenja kazivanja balade sa zbiljskim stanjem u kojem se zatekla porodica Morica.

Gotovo je suvisno isticati koliko su varijante, osobito one koje su zabiljezene u Sarajevu vjerno prenijele sliku grada iz vremena u kojem se pogibija zbila. Pjesma dobro pamti sve lokalitete za koje se pouzdano znade da su cinili pozornicu zbivanja vezanih za pogibiju Morica. Put koji prelazi nesretna mati, hiteci da sustigne svoje zasuznjene sinove, potpuno se podudara sa onim sto o opjevanom dogadjaju znade povijest, dopunjena usmenom predajom: Morici su uhvaceni u Bakrbabinoj dzamiji na Atmejdanu, sprovedeni kroz Carsiju, pa uz Kovace, preko Jekovca, odvedeni na Bijelu tabiju i tamo pogubljeni. Razvijanje inacice jasno pamte dijelove Carsije kroz koje su braca sprovedena : Halace, Sarace, Kovace, a u oprostajnoj pjesmi mladjeg brata potpuno je docarana zivopisna slika Sarajeva iz razdoblja zivota junaka balade: ciste Latinluka i Taslihana, obilje bezistana.

Neke varijante sadrze o samom cinu hvatanje Morica, ali se u lokalizaciji ne podudaraju sa predajom. Tako se u tri inacice vidi kako su braca upala u zasjedu kod Sehercehajine cuprije, kojom su oni zaista morali cesto prolaziti odlazeci kuci na Alifakovac. U tri druge varijente Morici - kao i u predaji - bivaju uhvaceni u dzamiji: u jednoj se spominje Kursumlija, u drugoj Magribija, dok je treca varijanta, koja sadrzi ime dzamije, zapamtila da su Morici zateceni i uhvaceni na molitvi: ”u dzamiji klanjajuci,/ i na sedzdu padajuci.”

Da su boziji hramovi skrnavljeni te da ponekad nije postovana nepovredivost okrilja svetih mjesta u razdoblju u koje padaju opjevani dogadjaji, nalazimo potvrdu kod ljetopisca Baseskije, koji u nekrologiju osoba poginulih u dogadjajima sto su prethodili pogubljenju Morica navodi da su ubijena “dvojica ljudi u dzamiji na Vogosci.”

Razmatranje slozenog odnosa pjesme i zbilje u primjeru balade o Moricima ukazuje se kao znacajno za upoznavanje procesa pretakanja stvarnosne gradje u tkivo jedne pjesnicke tvorevine. U slucaju ove balade sretna je okolnost u cinjenici da su dogadjaji koji cine povijesno jezgro pjesme vjerodostojno opisali savremenici-ocevici, odnosno da je citav kontekst zbivanja, u koje se opjevana pogibija uklapa, sagledljiv i dostupan zahvaljujuci brojnim izvorima. Tako je moguce pratiti pjesnicki postupak uvodjenje gradje - koju nudi stvarnosna zbilja - u samosvojan svijet sto ga cini zaokruzena jezicna umjetnina; moguce je promatrati kako se odredjena tema - istrgnuta iz zbilje povijesnog, ali i svakidasnjeg - oblikuje podlijezuci zakonitostima nastanka balade kao pjesnicke vrste.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: BALADA O IBRAHIM BEGU
TekstNapisano: Novembar 9th, 2008, 4:01 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
BALADA O IBRAHIM BEGU


Sarajevska balada o na smrt osudjenom


• Kontekst balade
• Ustrojstvo balade


Sunce bi sjalo, ali ne moze,
kisa bi pala, ali ne moze,
ni jedno nece od teska jada:
Ibrahim-bega svezana vode,
svezana vode, da ga objese.
Ibrahim-beg se natrag obzire:

“Ima l’ ikoga od roda moga?”

Za njim idjase bratac Alija.
“Alija, brate, pazi mi na djecu,
kada svoju djecu u mejtef dadnes,
Alija, brate, podaj i moju!
Kad svojoj djeci srezes haljine,

Alija, brate, srezi i mojoj,
svojoj crvene, a mojoj mrke,
nek se poznaju da su sirote!”


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: BALADA O IBRAHIM BEGU - Kontekst balade
TekstNapisano: Novembar 9th, 2008, 4:02 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
BALADA O IBRAHIM BEGU

Sarajevska balada o na smrt osudjenom


• Kontekst balade
• Ustrojstvo balade


Povijesni kontekst balade

Djelomican odgovor na pitanja o okolnostima nastanka i povijesnom identitetu opjevane licnosti u ovoj baladi nalazi se u knjizi o Sarajevu koju je objavio Francuz Rene Pelletier. Govoreci o lokalnim pjesmama i predajama, Pelletier kaze da ovu baladu u ono vrijeme - tj.tridesetih godina XX stoljeca - cesto pjevaju u sarajevskim ‘kahvama’ i navodi okolnosti njezina nastanka: ”U prvo vrijeme austro-ugarske okupacije jedna djevojka, krscanka, vrati se od nekog hodze rasjecena grla i srusi se na ulici; ona umrije u bolnici a hodza bi osudjen na smrt, usprkos ukazivanja na svoju neduznost: djevojka je, govorio je on, dolazila da trazi zapis da bi je zavolio mladic kojeg je ljubila; na njegovo odbijanje, ona se sama zaklala. Narod koji je prihvatio ovu tezu, opjevao je mucenistvo nevino osudjenog i nje gov odlazak na gubiliste. ”Iz ovog se moze zakljuciti da je usmena tradicija u stihu o na smrt osudjenom Ibrahim-begu bila jos ziva tridesetih godina, a moze se pretpostaviti postojanje usmene predaje o istoj temi koja je Pelletieru mogla posluziti kao izvor u objasnjavanju prilika pod kojima je pjesma nastala, iako nije iskljucena mogucnost da je Pelletier i u pisanim izvorima nasao tragove o sudskom procesu u kojem je Ibrahim-beg osudjen na smrt i dogadjajima koji su tome prethodili.

Potvrda Pelletierovim navodima nalazi se u predaji zabiljezenoj u sarajevskoj sredini u nasim danima, nezavisno od konteksta balade o Ibrahim-begu. Prema ovoj predaji u prvim godinama okupacije austro-ugarske vlasti su osudile na smrt i objesile hodzu Kusturu zato sto je svijetu pravio zapise, odnosno “zapisivao” i “ogledao” tj. bavio se djelatnoscu na koju nova vlast nije mogla mirno gledati. Povod za optuzbu i osudu, prema predaji bio je slucaj sa zenom nekog austrijskog oficira, koja je dosla hodzi Kusturi da trazi zapis, jer je muz varao. Navodno je hodza odmah pogodio sta zenu tisti i potanko joj razlozio njezine porodicne prilike. Hodzina vidovitost tako je upecatljivo djelovala na zenu da mu je ona ponovno dosla i izrazila zelju da primi islam. To je, prema predaji, dovelo do sudjenja hodzi i smrtne presude, cije je izvrsenje izazvalo zaprepascenje i veliku zalost u sarajevskoj sredini. U ovoj predaji osobito privlaci paznju pojedinost da se nakon vjesanja hodze Kusture - koje je obavljeno na Vracama - nad Sarajevom dogodio takav prolom oblaka da se tri dana “nikud iz kuce nije moglo izici.

Iznesene pojedinosti upucuju na pretpostavku da se predaja o hodzi Kusturi i balada o Ibrahim-begu odnose na isti dogadjaj. Sudjenje i izvrsenje smrtne presude - koji su osta vili tako dubokog traga u bosnjackoj usmenoj tradiciji, stihovanoj i proznoj - dogodili su se prvih godina austro-ugarske okupacije, u cemu se slazu i usmena predaja i navodi R. Pelletiera. Uocljivo je, da predaja i pjesma na razlicit nacin oblikuju temu na smrt osudjenog, pa se moze ustanoviti da se - u odnosu na zbivanje koje ih je izazvalo - pjesma pocinje baviti njegovom sudbinom znatno kasnije nego predaja, tek od trenutka kada ga sprovode na gubiliste. I pjesmi i predaji zajednicko je da kazuju o nekom izuzetnom stanju prirodnih sila, a to sto se u pjesmi govori o nekom neobicnom sumracnom stanju, a u predaji o , takodjer neobicnom, prolomu oblaka - nije dokaz protiv postavke da se i predaja o hodzi Kusturi i balada o Ibrahim-begu odnose na isti dogadjaj. Ovaj motiv u temi o na smrt osudjenog bio je podlozan promjenama, ali je - kao izuzetan - cuvan i prenosen od onih koji su ovu temu uoblicavali pjesmom ili predajom. Vjerovatno je da se nedavno zabiljezena predaja udaljila od stvarnih razloga usljed kojih su austrougarske vlasti osudile na smrt i objesile hodzu Kusturu, cemu su, po svemu sudeci, blizi navodi R. Pelletiera koji kaze da je proces i presudu izazvala smrt krscanske djevojke koja je dolazila hodzi da trazi zapis zbog nesretne ljubavi. Uvjerenje da se radi o neduzno okrivljenom i osudjenom moglo je u obicnog svijeta ucvrstiti vjerovanje da je u vremenskim prilikama oko izvrsenja presude sadrzan znak Bozije milosti prema osudjenom, prolom oblaka ili nesto slicno, buduci da i balada kazuje o nekom izuzetnom namracenom stanju pred izvrsenje presude. To je ujedno mogao biti najodlucniji razlog da se tema koja kazuje o neduzno okrivljenom i osudjenom Ibrahim-begu Kusturi tako duboko ukorijeni u bosnjacku usmenu tradiciju, ne samo u Sarajevu nego i u cijeloj Bosni i Hercegovini.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: USTROJSTVO BALADE O IBRAHIM BEGU - Ustrojstvo balade
TekstNapisano: Novembar 9th, 2008, 4:03 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
USTROJSTVO BALADE O IBRAHIM BEGU

Sarajevska balada o na smrt osudjenom


• Kontekst balade
• Ustrojstvo balade


Ustrojstvo balade

Balada o na smrt osudjenom Ibrahim-begu pripada, slicno kao i balada o Moricima, onom krugu bosnjackih balada koje su - iako nastankom ili lokalnim obiljezjima vezane za odredjeno mjesto - bile rasprostranjene po cijeloj Bosni. Tema na smrt osudjenog Ibrahim - bega, koji odlazeci na vjesala izgovara posljednje rijeci u brizi za svoju djecu, ostavljajuci ih u amanet svome bratu, bila je privlacna za usmeno oblikovanje i prenosenje. Svjedoce o tome brojne varijante zabiljezene u raznim krajevima Bosne u dugom razdoblju, a takodjer i cinjenica da se ova balada jos i danas pjeva. Pjesma koja kazuje o potresnom trenutku oprastanja od djece na smrt osudjenog, i to u trenu kada je suocenje sa smrcu i odlaskom sa ovoga svijeta neizbjezno, morala je ostati na usnama pjesnika i pjevaca, koji su njezinu dirljivu jednostavnost, u neznatnim varijacijama, bastinili do nasih dana.

Ova balada osvaja jednostavnoscu i jezgrovitoscu kazivanja. Tema ljudskog stradanja saopcena je stihovima dirljive suzdrzanosti. U zbivanju balade pjesnik nas uvodi uzvicima kojima udes pojedinca biva najavljen drzanjem prirodnih sila, koje u ljudskoj boli sucestvuju i u kojima su usmeni pjesnici vidjeli znak Bozije milosti. Jad pojedinca dobija kozmicke razmjere i ovo odazivanje prirode bolnoj kobi jedinke daje zbivanju u pjesmi velicanstven okvir. Intonacija pocetnih stihova odredjuje baladu u potpunosti, pridajuci njezinu zbivanju pecat sudbinske neodgodivosti. Pjesnik ove balade o ljudskoj boli zaustavlja se nad prirodom covjekova stradanja, ne upustajuci se u ispitivanje krivice koja mu je pretho dila. Sveprisutnost boli u slici na smrt osudjenog kojeg odvode na gubiliste cini svako kazivanje o krivici bespredmetnim. Ali pocetni stihovi daju mogucnost da se nasluti kako se radi o neduzno osudjenom: saosjecanje okoline, u kojem, Bozijom odredbom ucestvuju i prirodne sile, moglo je biti izazvano jedino neduznim stradanjem, koje je ucinilo bol sveprisutnom. Jedino je tako moguce objasniti kozmicke razmjere saosjecanja, koje bi bilo posve dovoljno u svakoj ljudskoj dimenziji, kad bi se radilo o nekoj obicnoj, konkretnoj ljudskoj, a ne tragickoj i apstraktnoj pa, prema tome, i kosmickoj krivici. Utoliko potresnije, u ovom kosmickom okviru, djeluju osudjenikove rijeci upucene bratu, pobudjene najelementarnijim covjekovim osjecanjem: ljubavlju prema djeci u kojoj se nastavlja.

Nakon odrzanja, suocen sa neminovnoscu zgasnuca ovozemaljskog zivota, nalazi pribjeziste u misli na djecu. Upravo ovo osudjenikovo obracanje bratu, zaklinjanjima koja treba da zastite djecu, uznosi osjecanje u baladi u smirujuce stanje tragickog samozaborava kojim se prevladava misao na smrt.

U dosadasnjim proucavanjima bosnjacke balade pjesmi o na smrt osudjenom Ibrahim-begu nije posvecena znatnija paznja: nista se odredjeno ne zna o okolnostima njezina nastanka niti je utvrdjen povijesni identitet opjevane licnosti. Hatidza Krnjevic, koja je jedina do sada dala tumacenje ove balade, iznosi misljenje, da bi je “mozda trebalo dodati ciklusu pesama o Moricima”, a u prilog ovoj pretpostavci navodi nekoliko podudarnosti izmedju ove balade koja pjeva o pogibiji sarajevskih janicarskih prvaka, Hadzi Mehmeda i Ibrahim-age; prvo, i Ibrahim-beg je, kao i opjevana braca Moric, bio prijestupnik; drugo, presuda, nacin sprovodjenja i oblik smrtne kazne isti su u obje balade; trece, na cemu autorica osobito istrajava, postoji podudarnost u imenima junaka i “tragicnom tonu naracije koji postoji bezmalo u svim baladama o Moricima”. Kao dodatne razloge u prilog svojoj pretpostavci, autorica ukazuje na povijesno utvrdjenu cinjenicu da se najmladji od brace Moric zaista zvao Alija - “mada je on umro prije svoje brace, sto je pjesma mogla i slucajno i svjesno zanemariti” - da je od opjevane brace iza sebe ostavio potomke “upravo Moric Ibrahim(beg)”,da su obje balade sarajevske i na koncu - da je i u baladi o na smrt osudjenom Ibrahim-begu uzrok smrtne presude, prema usmenoj predaji, ”urota proti veziru”.

Ovo obrazlozenje zasluzuje paznju. Jer slicnosti u izvjesnim pojedinostima izmedju ove dvije balade tako se primamljivo namecu da zavode promatraca na pogresan put prebrzog i ishitrenog donosenja zakljucaka. I zato je dobro, sto autorica nije kruto izrekla tvrdnju, nego se zadrzala na pretpostavci da bi baladu o na smrt osudjenom Ibrahim-begu “mozda trebalo dodati ciklusu pesama o Moricima”. To da se u obje balade radi o na smrt osudjenim samo po sebi nije neki dokaz, nego jedino pretpostavka koja moze, ali i ne mora, imati odredjenu tezinu u slucaju ako se utvrde podudarnosti u nekim bitnijim po jedinostima. Vec u opisu nacina sprovodjenja na smrt osudjenih u ove dvije balade posto je razlike koje je autorica previdjela, povucena upadljivim i nametljivim slicnostima o kojima je bilo rijeci: u svim inacicama balade o na smrt osudjenom Ibrahim-begu kaze se samo da osudjenog “svezana vode da ga objese”, dok izvjestan broj pjesnickih uoblicenja balade o Moricima sadrzi podroban opis sprovodjenja, cemu je i inace - u srazmjeru sa znatno duzom pjesmom data veca paznja: braca Moric imaju na nogama bukagije ili “topuzine”, na rukama lisicine, a u nekim varijantama i lanac ili “tesko gvozdje” na vratu. Jos je izrazitiji previd ucinjen pri poredjenju oblika smrtne kazne obavljene nad prijestupnicima, za kojeg autorica kaze da je u obje balade isti. Starije inacice balade o Moricima, medjutim, jasno pamte da su braca zadavljena svilenim gajtanom, sto je bilo uobicajeno kao nacin izvrsenja smrtne kazne u osmanskom razdoblju, koji je bio primjenjen i pri pogubljenju Morica. Jedna varijanta cak potanko i upecatljivo opisuje:

Kad je bilo po aksamu,
izlazio kolcehaja,
dovikuje nobetcije:
“Izved’te mi dva Morica,
Moric Ibru,Moric Pasu!”
Izvedose na avliju,

izlazio kolcehaja,
u ruci mu svilen gajtan.
Stade davit’ Moric Ibru,
pa govori Moric Pasi:
“Je l’ ti zao tvoga brata?”

Sve varijante balade o na smrt osudjenom Ibrahim-begu kazuju, medjutim, iskljucivo o vjesanju kao obliku izvrsenja smrtne kazne, sto je bilo uobicajeno u austrougarskom razdoblju.

U osvrtu na dokaz - podudarnosti u imenima junaka i zajednicki “tragican ton naracije” - na kojem H. Krnjevic osobito istrajava u prilog pretpostavci da se balada o na smrt osudjenom odnosi na Ibrahim-agu Morica, moze se primjetiti da postoje razlozi na temelju kojih se njegova punosnaznost moze osporavati. Naime, podudarnost u imenima junaka nije potpuna: sarajevski janicarski prvaci, Hadzi Mehmed i Ibrahim-aga, nisu bili begovi, jer Morici nikad nisu bili begovska nego samo aginska porodica, i to je povijesno nedvojbeno utvrdjena cinjenica. Lokalni pjesnici i pjevaci su to dobro znali pa je malo vjerovatno da se moglo dogoditi da janicarski aga serdengecdija, Ibrahim-aga Moric, udje u pjesmu kao Ibrahim-beg, tim prije sto za to nisu postojali ni metricki razlozi.

Sto se tice drugog dijela dokaza na kojem H. Krnjevic istrajava, tj. da je ovim dvjema baladama zajednicki “tragican ton naracije koji postoji bezmalo u svim baladama o Moricima”, moze se dodati da je to poeticka odlika balade opcenito pa, prema tome, nije zajednicka osobina samo ovih dviju pjesama. Na kraju, potrebno je osvrnuti se i na dodatni razlog u obrazlozenju H. Krnjevic, tj. da se najmladji od brace Morica zaista zvao Alija, “mada je on umro prije svoje brace, sto je pesma mogla i slucajno i svesno zanemariti”. Naime, uza sve sto je naprijed receno o obrazlaganju H. Krnjevic u prilog pretpostavci da je balada o na smrt osudjenom Ibrahim-begu opjevala zapravo Ibrahim-agu Morica, treba kazati da je vrlo malo vjerovatno da bi se - pored bujne tradicije o pogibiji sarajevskih janicarskih prvaka koji su, sudbinski povezani, u svim poznatim inacicama balade zajedno opjevani - medju lokalnim pjesnicima osjetila potreba da jednog od njih opjeva izdvojeno, i to u suodnosu sa bratom koji je umro nekoliko godina prije nego sto su se odigrali krvavi dogadjaji koji su potresli Sarajevo,i u kojima su braca Ibro i Paso nasli smrt da bi se rodili za baladu sto se danas pjeva.

Iz svega iznesenog moze se zakljuciti da balada o na smrt osudjenom nije opjevala Ibrahim-agu Morica, kako je mislila H. Krnjevic, ali to ne umanjuje njezine zasluge za svracanje paznje na ovu temu: ona je prva u nasoj knjizevnoj historiografiji dala tumacenje ove pjesme i pokusala objasniti okolnosti njezina nastanka te utvrditi povijesni identitet opjevane licnosti.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: BALADA O HIFZI BEGU
TekstNapisano: Novembar 9th, 2008, 4:05 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
BALADA O HIFZI BEGU

Pogibija Hifzi-bega Djumisica



• Varijante
• Kontekst balade
• Ustrojstvo balade
• Zbilja i pjesma


Knjigu pise srpski knjaze,
a na ruke Salih-pasi,
Salih-pasi u Bijelinu,
pa,u knjizi ‘vako kaze:

“Salih-pasa,diko nasa,
daj ti nama Hivzi-bega,
Hivzi-bega Djumisica,
i uz njega britku sablju,
i njegova b’jelog ata,
ja za srebro, ja za zlato,

ja za koje drugo blago !
Sve cemo ti opremiti,
k’o sto reces izdraviti,
da nam nece nist’ ostati!”

Otpisuje Salih-pasa,
srpskom knjazu u Biograd:

“Srpski knjaze,zlatna kruno,
ne mogu ti Hivze dati,
Hivzi-bega Djumisica,
ni za srebro, ni za zlato,
ni za koje drugo blago,
jer za Hivzu i car znade,

i carevi svi veziri
da je Hivzo muska glava!”
U Hivze su do tri brata,
do tri brata na mejdanu;
on se drzi svoga jata,
i daidze Dervis-pase;

da ti prodam Hivzi-bega,
bila bi nam sreca losa.”

Tako knjigu nacinio,
pa je odmah opremio,
srpskom knjazu u Biograd,
srpskom knjazu,zlatnoj kruni.

Iza toga malo prodje,
dok na jednoc’ vakat dodje,
divan cini Salih-pasa,
a na svoje borozane:
“Borozani, djeco moja,
zasvirajte Hivzi-bega,

Hivzi-bega Djumisica,
zasvirajte,zapjevajte,
neka uzme dva buljuka,
Arnauta i Bosnjaka,
pa nek ide bas na Racu,
bas na Racu,rad tajina.

Borozani zasvirase,
Hivzi-bega dozivase:
“Hivzi-beze,carski sine,
tebe zove Salih-pasa,
da ti uzmes dva buljuka,
Arnauta i Bosnjaka,

pa da ides bas na Racu,
bas na Racu,rad tajina!”

Kad to cuje Hivzi-beze,
on unidje Salih-pasi,
pa on njemu kaze:
“Salih-paso, muko nasa,

zar si bolan poludio,
ili pamet izgubio,
gdje ce ici dva buljuka,
dva buljuka u Srbiju!
Sva je Raca posjednuta,
napunjena srpskom vojskom!”

Otolen se Hivzo vrati.
pa on ide svome dvoru,
svome dvoru bijelome.
Pripasuje britku cordu,
britku cordu dimiskiju,
pa uzjaha b’jelog ata,

i on uze dva buljuka,
Arnauta i Bosnjaka,
uputi se bas na Racu,
bas na Racu,rad tajina.
Kad je bio blizu Race,
susrete ga stara baba,

i sa babom mlado Srpce,
mlado Srpce gologlavo,
pa je njemu govorila,
Hifzi-begu kazivala:
“Hivzi-beze, carski sine,
znas li, beze, kuda ides?

Ti ces ludo poginuti,
rusu glavu izgubiti !
Skupila se silna vojska,
silna vojska, sva Srbija,
i bosanska vlasadija,
svu su Racu napunili,

i hendeke potpunili,
neces proci da si tica!”

Progovara Hivzi-beze:
“Hajd’ otolen, stara babo,
evo tebi zlatan dukat,
pa ti hajde svojoj kuci,

svojoj kuci,pa ti muci.
Volim muski poginuti,
neg’ se zenski povratiti !”
On doziva dv’je juzbase,
dv’je juzbase, dva buljuka,
pa je s njima govorio,

govorio, halalio.

Pa udari on na vojsku,
bas na vojsku od Srbije,
svu je vatru preturio,
nije rane zadobio.
S Vlajkovicem kad se tuknu,

i s njegovim dobrovoljcim’;
i tu beze sretan bio,
nije rane zadobio,
svu je vatru pregazio.
Treci put je udario,
sve po sr’jedi na topove,

svu eskiju precerao,
preko Drine, hladne vode,
sedam topa osvojio,
a osmi ga udario,
udario posred srca,
gdje junacko srce kuca.

Ranjen Hivzo progovara,
Ibrahima on doziva,
pa je njemu govorio:
“Ibrahime, dragi brate,
evo tebi moga ata,
pa ga vodi Banjoj Luci,

Banjoj Luci,bratu mome,
mome bratu Muharemu,
neka gleda b’jelog ata,
a vec nikad svoga brata!”
Dalje Hivzo progovara:
“Ibrahime, dragi brate,

otpasi mi britku sablju,
pa je nosi Banjoj Luci,
Banjoj Luci, mome bratu,
mome bratu Fehim-agi,
neka pase britku sablju,
britku sablju dimiskiju,

a, vec nikad svoga brata!”
Opet Hivzo govorio,
i treci put zamolio:
“Ibrahime, dragi brate,
hodi skini zlatan sahat,
pa ga nosi Banjoj Luci,

pa ga podaj bratu mome,
bratu mome Mustaj-begu,
neka gleda zlatan sahat,
a vec nikad brata svoga,
brata svoga Hivzi-bega!”
Najposl’je je govorio:

“Ibrahime,dragi brate,
skidaj enam ti sa mene,
pa ga nosi do Travnika,
do Travnika, mom daidzi,
mom daidzi Dervis-pasi,
neka uci zlatan enam,

nek ne gleda svog sestrica,
svog sestrica,Hivzi-bega!”
To izusti, dusu pusti.
Bog mu dao dusi dzennet,
lahka zemlja gdjeno lezi!


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: VARAJANTA BALADE O HIFZI BEGU
TekstNapisano: Novembar 9th, 2008, 4:07 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
VARAJANTA BALADE O HIFZI BEGU


KNJIGU PISE SRPSKI KNJAZE



• Varijante
• Kontekst balade
• Ustrojstvo balade
• Zbilja i pjesma



Knjigu pise srpski knjaze,
a na ruke Salih-pase:
“Salih-paso, lalo nasa,
izdaj nama Himzi-bega,
jal’ za srebro, jal’ za zlato,
jal’ za koje drugo blago!”

Otpisuje Salih-pasa:
“Ne mogu vam Himze dati,
Himze dati, ni prodati,
jer za Himzu i car znade,
i carevi svi veziri
da je Himzo muska glava!”

Opet pise srpski knjaze,
i na ruke Salih-pase:
“Salih-paso, lalo nasa,
izdaj nama Himzi-bega,
jal’ za srebro, jal’ za zlato,
jal’ za koje drugo blago!”

Borozani zasvirase,
Himzi-bega dovikase:
“Himzi-beze, lalo nasa,
tebe zove Salih-pasa,
da pokupis tri buljuka:
dva buljuka Arnauta,

treci buljuk sve Bosnjaka,
pa da ides bas na Racu,
bas na Racu,na Staracu!”

Kad to cuo Hifzi-beze,
on unidje Salih-pasi,
pa se rukom sablje masi,

pa je njemu govorio:
“Salih-paso, murtatine,
murtatine, dusmanine !
Il’ si bolan poludio,
il’ si pamet izgubio,
il’ je nisi ni imao?

Gdje ce ici dva buljuka,
dva buljuka na Srbiju,
pa da tamo bitku biju?
Sva je Raca napunjena,
i hendeci napunjeni,
napunjeni srpskom vojskom!”

Salih-pasa njemu rece:
“Ja sto rekoh, ne porekoh,
pa kada bi i smrt steko!
Hajde odmah Banjaluci,
pa ti uzmi dva buljuka,
Arnauta i Bosnjaka;

hajde odmah ti na Racu,
ti na Racu, rad tajina,
rad tajina turskoj vojsci!”

Otolen se Hivzo vrati,
pa on ide svome dvoru,
svome dvoru bijelome.

Pripasuje britku cordu,
britku cordu, dimiskiju,
pa uzjaha b’jelog ata,
i on uze dva buljuka,
Arnauta i Bosnjaka.
Uputi se bas na Racu,

bas na Racu, rad tajina.
Kad je bio blizu Race,
susrete ga stara baba,
i sa babom mlado Srpce,
mlado Srpce gologlavo,
pa je njemu govorila,

Hifzi-begu kazivala:
“Hivzi-beze, carski sine,
znas li, beze, kuda ides ?
Ti ces ludo poginuti,
rusu glavu izgubiti.
Skupila se silna vojska,

silna vojska,sva Srbija,
i bosanska vlasadija.
Svu su Racu napunili,
i hendeke potpunili,
neces proci da si tica!”

Progovara Hivzi-beze:

“Hajd’ otolen, stara babo,
evo tebi zlatan dukat,
pa ti hajde svojoj kuci,
svojoj kuci, pa ti muci.
Volim muski poginuti,
neg’ se zenski povratiti!”

On dozovnu dvi juzbase,
dvi juzbase, dva buljuka,
pa je s njima govorio,
govorio, halalio.

Kad je bila prva klasa,
tu je beze sretan bio,

nigdje rane ne dobio,
sve je zdravo prolazio.
Kad je bila druga klasa,
i tu beze sretan bio,
nigdi rane ne dobio,
sve je zdravo prolazio.

Kad je bila treca klasa,
treca klasa Vlajkovica Djoka,
izlazio Vlajkovica Djoka,
silnu vojsku isturio,
i cuprije oborio,
a topove prekrstio,

pa doceka, aman, Himzi-bega.

Grlom vice, Himzi-beze:
“Stan’, pricekaj, Vlajkovicu!
Ne goni te Salih-pasa,
vec te goni Himzi-beze!”
Pod topove podletio,

sest topova osvojio,
a sedmi ga pogodio,
sa atom ga rastavio.

Ranjen Himzo zemlji pade,
a Ibro mu tu dopade.
“Ibro, brate, ja sam ranjen,

rane su mi neprebolne;
pa ti uzmi moga ata,
pa ga vodi Bajnoj Luci,
pa ga podaj mome sinu,
neka sine ata gleda,
neka babe ne pogleda.

Pa ti uzmi zlatan sahat,
pa ga nosi Bajnoj Luci,
pa ga podaj miloj majki,
neka majki sahat kuca,
a za sinom srce puca.
Pa ti uzmi zlatan prsten,

pa ga nosi Bajnoj Luci,
pa ga podaj mojoj ljubi,
neka ljuba prsten gleda,
neka bega ne pogleda.
Pa mi uzmi ostru sablju,
pa je nosi ti Stambolu,

pa je podaj padisahu,
neka care sablju gleda,
neka Himze ne pogleda.”


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: KONTEKST BALADE O HIFZI BEGU
TekstNapisano: Novembar 9th, 2008, 4:08 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
KONTEKST BALADE O HIFZI BEGU



• Varijante
• Kontekst balade
• Ustrojstvo balade
• Zbilja i pjesma



Povijesni kontekst balade

Smrt Hifzi-bega Djumisica, bimbase u tuzlansko-bijeljinskoj vojnoj posadi,koji je poginuo 1876.godine, opjevana je osmerackom baladom koja je zabiljezena u vecem broju oblika u raznim dijelovima BiH.

Pogibija tuzlansko-bijeljinskog vojnog starjesine snazno je odjeknula i ostavila jasan trag u usmenoj tradiciji vjerovatno zato sto je Hifzi-beg Djumisic - prema uvjerenju nepoznatih pjesnika - pao kao zrtva izdaje bijeljinskog vojnog komandanta Salih Zeki-pase.

Balada o pogibiji Hifzi-bega Djumisica redovito sadrzi motiv izdaje,a prema onome sto se znade o opjevanom dogadjaju ovo uvjerenje lokalnih pjesnika nije neutemeljeno.

Hifzi-beg Djumisic nasao je smrt vracajuci se iz Bosanske Race u Bijeljini, na celu tuzlanskog bataljona redife (rezervista), u pratnji kolone zapreznih kola kojima je trebalo da bude preuzeto brasno i zivezne namirnice za snabdijevanje vojske. Hifzi-beg je otisao iz Bijeljine u Racu pod cudnim okolnostima: bijeljinski vojni komandant Salih Zeki-pasa je poslao Hifzi-bega u Racu, iako je morao znati da su se tim putem povlacile jedinice srpske vojske, nakon neuspjelog napada na Bijeljinu prethodnog dana.

Hifzi-begov odlazak u Racu ima zapletenu prethistoriju. Vojni nabavljac Anastas Petrovic je zatrazio od bijeljinskog komandanta Salih-pase da mu pribavi zaprezna kola za prijevoz brasna i ostalog ziveza iz Slavonske Race, s obrazlozenjem da je u bijeljinskom vojnom skladistu nestalo brasna za ishranu vojske. Na ovaj zahtjev izdao je Salih-pasa nalog civilnim vlastima da pripreme kola, sto je i ucinjeno. Ali, kolona sa zapreznim kolima ne mogne krenuti u Racu u ponedeljak 21.6. kako je bilo planirano, jer toga dana napadne srpska vojska na Bijeljinu. Bio je to dio ratnih operacija koje su uslijedile nakon sto je - po izbijanju ustanka u nekim dijelovima BiH godine 1875. - Srbija objavila rat Turskoj. Ovaj napad na Bijeljinu bude odbijen i jedinice srpske vojske povlacile su se upravo podrucjem kojim je valjalo proci na putu za Racu. I umjesto da se posve zabaci plan o dovozu brasna i ostalog ziveza iz Slavonske Race - tim prije sto se brasno moglo osigurati iz begovskih hambarova, gdje je lezalo na hiljade tovara zita, ili pribaviti iz Brckog, ili iz Zvornika, kamo su putevi bili sigurniji - krenu u srijedu 23.6. rano izjutra put Race kolona zapreznih kola (dvadeset i cetvera na broju ) u pratnji tuzlanskog bataljona rezervista, pod komandom bimbase Hifzi-bega Djumisica. Sa kolima je krenuo i zastupnik vojnog nabavljaca Anastasa Petrovica, Jovo Okanovic.

Kolona prispije u Bosansku Racu oko podne a zastupnik vojnog nabavljaca zaputi se preko Save u Slavonsku Racu, s namjerom da preuzme brasno i namirnice. Zadrzavsi se tamo oko cetiri sahata - “usprkos dovikivanja Hifzibegova” - povrati se Okanovic natrag praznih saka, izjavivsi da mu za to odgovorni povjerenik nije htio izruciti brasno, jer da je, navodno, primio od banke brzojav u kojem mu je nalozeno da ne izda brasno, ako to vec nije ucinio. Na ovu Okanovicevu izjavu Hifzi-beg izda naredjenje vojnicima i kocijasima da se spreme na povrata, ne obaziruci se na upozorenja carinika u Bosanskoj Raci i pridoslih putnika iz Slavonske Race da se ne vraca istim putom, buduci da se istog dana vodila bitka u Obarskoj, sjeverozapadno od Bijeljine. Hifzi-beg ove opomene ne uzme u obzir i krenu istim putem u Bijeljinu. Na putu, u sumraku, naidje na nekoliko zalutalih vojnika koji mu javise za dnevna carkanja i bitke u Obarskoj, ali ga ni to ne pokoleba u nakani da po noci nastavi put za Bijeljinu. U noci naidje Hifzi-beg na jednu, a zatim na drugu pripravljenu zasjedu, ali mu njegovo ratnicko iskustvo i vjestina pomognu da iz obje izvuce zivu glavu. Konacno, naidje Hifzi-beg i na trecu busiju i pogibe, ostavivsi vojnike bez komande, koji vecim brojem zaglavise, zajedno sa kolima i konjima. Jedino se bijegom spasise troja kola i nekolicina vojnika sa cetiri casnika.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: USTROJSTVO BALADE O HUFZIBEGU
TekstNapisano: Novembar 9th, 2008, 4:09 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
BALADA O HIFZI BEGU
USTROJSTVO BALADE O HUFZIBEGU


• Varijante
• Kontekst balade
• Ustrojstvo balade
• Zbilja i pjesma



Ustrojstvo balade

Zbivanje u pjesmi o pogibiji Hifzi-bega Djumisica cini baladicin motiv svjesnog odlaska u susret opasnosti, a Hifzi-begova rjesenost da ne odustane od svoje nakane, usprkos zivotne pogibelji, cini od njega junaka balade. Hifzi-beg je jedini junak u pjesmi i on se zapravo bori samo sa sudbinom. Odlucnost sa kojom izaziva sudbinu cini baladicnog junaka, a od pjesme i njegovoj pogibiji baladu.

Junak ove balade stradava kao tragicni junak. Njegova tragicna krivnja sadrzana je u neustarsivosti njegove prirode, koja se ispoljava u rijesenosti da ide u susret zivotnoj opasnosti, usprkos upozorenju. Njegovo stradanje nije posljedica zavjere uperene protiv njega; stvarna opasnost na koju ga upozoravaju i od koje konacno stradava samo je nacin iskusavanja i potvrdjivanja tragicke crte njegova karaktera, po kojoj on ne zazire od opasnosti i koja ga najzad odvodi u smrt.

Oglusenjem o upozorenje junak balade ispunjava i muski, epski ideal svoga vremena: radije ide u susret smrti nego sto se odlucuje “zenski” povratiti natrag. Zato je glas babe, koja junaka balade susrece na putu ka pogibelji, glas iskusenja koji ga usmjerava da svojim drzanjem odbrani glas o vlastitom junastvu, izrecen na pocetku pjesme.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: USTROJSTVO BALADE O HIFZI BEGU
TekstNapisano: Novembar 9th, 2008, 4:10 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
USTROJSTVO BALADE O HIFZI BEGU




• Varijante
• Kontekst balade
• Ustrojstvo balade
• Zbilja i pjesma



Odnos pjesme i zbilje - Balada o Hifzi-begu

Zapletene okolnosti pod kojima je poginuo Hifzi-beg Djumisic dale su nepoznatim pjesnicima,hronicarima i ocevicima, osnove da povjeruju kako je njihov junak pao kao zrtva izdaje, za koju su onda okrivili bijeljinskog vojnog komandanta Salih Zeki-pasu. Rasprostranjeno uvjerenje da je Hifzi-beg Djumisic pao kao zrtva izdaje vjerovatno je pokrenulo lokalne pjesnike da spjevaju osmeracku baladu o njegovoj pogibiji. Moze se sa sigurnoscu tvrditi da je motiv izdaje od presudne vaznosti za oblikovanje ove balade, ali takodjer i za dugotrajno usmeno prenosenje ove teme sirom Bosne i Hercegovine u razdoblju dulje od jednog stoljeca, sve do danasnjeg dana.

Medjutim,da bi dosao u srediste zanimanja lokalnih pjesnika-hronicara, Hifzi-beg se morao isticati svojom ratnickom vjestinom i hrabroscu, jer cinjenica da je pao kao zrtva zavjere, sama za sebe, ne bi bila dovoljna da ga ucini junakom osmeracke balade. Prije bi zavjera mogla biti izmisljena da bi opravdala pogibiju jednog glasovitog ratnika, kakav je po svemu sto se znade - bio Hifzi-beg Djumisic. O njegovu junastvu pjesma govori sasvim odredjeno i o njemu je glas - opet prema pjesmi - stigao do samog sultana, sto i jeste razlog da se Salih-pasa u pocetku koleba izdati Hifzi-bega, kako to stoji u svim zabiljezenim uoblicenjima balade. Hifzi-begovo drzanje u odbrani Bijeljine, dva dana prije pogibije, potvrdjuje ovakav glas o njegovu junastvu. Hifzi-beg je dakle bio ratnik koji je zbog svog junastva zasluzeno usao u pjesmu.

Prema predaji koja je zivjela u tuzlanskom kraju, Hifzi-beg je u svojoj pratnji imao i pjevaca koji je kao najneposredniji ocevidac zbivanja mogao biti prvi pjesnik balade o nje govoj pogibiji. Hifzi-beg je, prema tome, po svemu zivio epski.

Balada,u zbiru zabiljezenih inacica, dobro pamti porodicne prilike u kojima je Hifzi-bega zatekla smrt. Bio je ozenjen, a o sjaju i bogatstvu njegova pira kolale su predaje, sto je svakako uticalo na propast popularnosti ovog junaka. Sva pjesnicka uoblicenja balade vezu Hifzi-bega za Banju Luku, sto odgovara zbilji, jer je on zaista ponikao u banjaluckoj porodici Djumisica, koja je do njegove pojave vec dala nekoliko znacajnih pojedinaca.

Rodjen je oko 1840.godine, pa je u casu pogibije mogao imati oko 35 godina. Hifzi-begov djed Abdulah Hifzi ef. bio je muselim ( oblasni upravitelj ) banjalucki, a otac Nazif-aga bio je najglasovitiji banjalucki spahija u svoje doba. Mati mu je bila iz porodice Teskeredzic, sestra Dervis-bega Teskeredzica iz Travnika, sto neke varijante takodjer pamte. Imao je trojicu brace: Muharema, Fehima i Mustafu. Sve njih spominje umiruci junak dijeleci se sa zivotom.

U odnosu na Hifzi-begove porodicne prilike nepoznati pjesnici koji su se kao ocevici zbivanja prvi suocili sa uoblicenjem ove pjesnicke teme nisu nista mijenjali jer su im stvarne pojedinosti, u kojima se izabrani junak u casu smrti nasao, bile dobrodosle za baladu: mati ostaje bez sina, braca bez brata,a ljuba bez vojna. Medjutim, u procesu poeti zacije - od dogadjaja u kojem se zbila Hifzi-begova pogibija do pjesme o njoj - desile su se znatnije izmjene. Sam tok zbivanja u kojem je Hifzi-beg nasao smrt u pjesmi je posve pojednostavljen. Buduci da balada kao knjizevna vrsta tezi sazimanju radnje - za razliku od epske pjesme koja to potanko opisuje - nije bilo mjesta podrobnijem opisu Hifzi-begova kretanja, pa on u baladi gine vec odlazeci u Racu, a ne vracajuci se iz nje, kada se pogibija uistinu i zbila. Pjesma se ne bavi pojedinostima o samom dogadjaju i preko njega prelazi brzo i jednostavno, ali se zato zadrzava na oprastanju umiruceg junaka sa najblizim, koji je kao zbiljska cinjenica sasvim neizvjestan. Vec motiv svjesnog odlaska u susret opasnosti, koji je neobicno vazan za ovu baladu, temelji se na stvarnim prilikama u kojima se Hifzi-beg nasao vracajuci se iz Race u Bijeljinu.

Oblikujuci temu pogibije Hifzi-bega, nepoznati su pjesnici posve prirodno posegli za baladom, jer je ova knjizevna vrsta bila najprimjerenija gradji koja im se nudila. U toku prenosenja ove teme u vremenu i prostoru odlucujuci znacaj imao je motiv izdaje, koji se moze smatrati konstituivnim motivom za ovu baladu, utemeljen na zbiljskim okolnostima pod kojima se pogibija zbila, a na njega se po vaznosti u procesu oblikovanja balade, nadovezuju motiv svjesnog odlaska u susret opasnosti i motiv oprastanja umiruceg junaka.

Moze se uociti da su inacice koje su vremenski blize opjevanom zbivanju i prostorno blize pjesnickom zavicaju balade - ujedno i cinjenicno vjernije dogadjaju, sto je i razumljivo.


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 58 posts ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5  Sljedeća

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 2 onih sto citaju, a nece da se registruju.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group