www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 14th, 2021, 7:04 pm.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 4 posts ] 
Autor Poruka
 Naslov: BHDani
TekstNapisano: Decembar 14th, 2008, 10:11 pm 

Pridružen: Novembar 3rd, 2008, 8:06 pm
Tekstovi: 251
namjera je prenijeti zanimljive tekstove iz BHDana i istraziti moguce veze Rogatice i teme teksta...

za pocetak...o hotelu koji je i mnogim Rogaticanima ostao u sjecanju...

--------------------

Evropa

Mile Stojić

Ako ne možemo u Evropu, možemo barem u "Evropu". Tim spontanim i gorkim aforizmom prokomentirao sam vijest da će na dan izlaska ovog tjednika na kioske biti ponovno otvoren sarajevski hotel "Evropa", jedan od simbola gradskog urbaniteta, već temeljito nagrizenog divljom gradnjom, nebrigom, neukusom i javašlukom aktualnih gradskih vlasti.

"Evropu", prvi sarajevski moderni hotel, sagradio je 1882. godine Gligorije Jeftanović, "zenđil Sarajlija", kako su ga zvali mještani. Zdanje je projektirao Karlo Paržik, a svečano je otvoreno 12. prosinca 1882. godine. Više od jednog stoljeća "Evropa" je bila najugledniji sarajevski hotel, stjecište društvenog i kulturnog života grada. Njegovu slavu nisu uspjeli ugroziti ni puno komforniji "Bristol", sagrađen početkom sedamdesetih, pa čak ni mundijalistički "Holiday Inn", koji je otvoren povodom ZOI.

U svakoj provinciji bivše Austro-Ugarske nalazi se po jedan hotel s imenom "Evropa", kao topos neke nejasne čežnje za svijetom u kome nas nitko ne priznaje niti prihvaća. Sarajevska "Evropa" bila je mjesto na kome su na neki način potajno promicali ostaci krhke aristokratske tradicije u sivilu socijalističkog hotelijerskog egalitarizma. Njegov vrtni restoran, potom Night club Plavi podrum, a nadasve Bečka kavana, bijahu mjesta gdje se njegovala izumrla kultura kuglofa, sahertorte i abažura.

"Evropa" je bila daleki eho austrougarske hotelijerske kulture. U toj "bečkoj" kavani sjedili su za svojim Stammtischima znameniti Sarajlije, filozofi, novinari i pisci i tu raspredali svoju usmenu književnost, koju je vrijeme već pomelo nemilosrdnom metlom. Bečka kavana bila je neka vrst intelektualne agore, dok je Plavi restoran ugošćavao mlade ljubavnike što su padali u trans uz zvuke glasovira i starogradske pjesme. U hotelskoj kavani na trščanim Zeitungstaenderima, sjećam se, visili su sarajevski dnevni listovi Oslobođenje i Večernje novine, a zidovi su bili ukrašeni tapetnim motivima šenbrunskih i secesionističkih enterijera.

Hotel "Evropa" bombardiran je i zapaljen u travnju 1992. godine. Pjesnik Miljenko Jergović piše kako se tada u hotelu obrela grupa kineskih turista, koji nisu mogli pojmiti što se tu uopće zbiva. "Ti Kinezi", veli on, "posljednji su stranci koji su vidjeli 'Evropu' u njezinoj ljepoti i ozbiljnosti, taj najljepši sarajevski hotel i spomenik dvadesetog stoljeća kroz koje je promarširalo, protrčalo i prošetalo sve i svašta da bi na kraju, posljednjeg proljeća njezinog europskog vijeka, u prah i pepeo otišlo sve ono gospodsko iz kratke povijesti naših života."

Nakon rata bilo je pokušaja da se hotel obnovi, a pri jednom takvom poginuo je radnik, na koga se srušilo ruinirano hotelsko dizalo. Hotel je privatiziran 2006. godine od strane firme Astrea, a projekt rekonstrukcije napravio je sarajevski arhitekt Sead Gološ. U nove klimatizirane prostore i digitalizirane sustave ući će ovih dana neki novi ljudi, nesvjesni da si ti jedini stvarni vlasnik tog mjesta u kome se desio smak svijeta; ti ispred čijih očiju prolaze nevidljive sjene žena i muškaraca zamaklih kroz kapije smrti i zaborava.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BHDani
TekstNapisano: Decembar 15th, 2008, 12:18 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 20th, 2008, 2:51 am
Tekstovi: 2099
Dobra tema, a evo da ja postavim tekst, koji nema nikakve veze sa hotelom Evropa, ali ima veze sa Evropom i ostatkom svijeta, koji su hladno gledali pokolj Bosnjaka Muslimana na brdovitom Balkanu. Samo ovaj tekst je dovoljan da se u meni nakupi toliko mrznje i prezira, prema svemu onome sto na bilo koji nacin podrzava genocidnu tvorevinu zvanu RS.
Ovaj tekst je pomenuo Sele u nasem Abecedariju.

PROPAST, HLADNIJA OD SMRTI

Jos jedna masovna grobnica krila je istinu osam godina. A 17. augusta dosje Paklenik je otvoren. Ekshumacija je u toku, a pretpostavlja se da u jami Propast ima barem sezdeset do stotinu tijela zrtava genocida. Dani su obisli mjesto zlocina koji se godinama prikrivao

Pise: Irham Ceco

--------------------------------------------------------------------------------

15. juni 1992: Polahko koraca kroz sumu, u koloni je jos pedesetak ljudi, oko kolone dzelati. Dan je lijep, suma mirise, ali koraci su teski, posljednji. Debela zica steze ruke, ali sve manje osjeca bol, dok pokusava da shvati sta mu se desava. Jucer su ih okupili na gradskom trgu. Usred Visegrada, pozvali su ih na konvoj. Muslimani treba da napuste grad. Ne tako davno, rekli su da JNA garantuje sigurnost, da zavodi red. Da mogu ostati kod svojih kuca, vratiti se na radna mjesta, nastaviti miran zivot, kao da se nista pretjerano vazno ne desava. A jucer su ih ipak potrpali u osam autobusa, sedam kamiona. Muskarce, zene, djecu. “Turci, idete svojima!”, “Mater vam balijsku!”, mrznja je kuljala na usta poznatih lica, komsija, prijatelja... Sutke je, kao i ostali, usao na autobus. Kada je Zeljko Tasic kod Olova izveo zene i djecu da ih posalje preko linije razgranicenja, ostao je u autobusu. Nije pustio ni glasa ni dok su ga tu vecer prebijali u Rogatici. Sutke je predao i dokumente, novac, sve sto su od njega trazili, kao i od ostalih. Papiri su potrpani u kese, i svima je vec bilo jasno da nesto nije u redu. Kad su ih prije podneva potjerali kroz sumu, bilo je vec jasno da nista nije u redu. Sacica ljudi s puskama, ali oni su vezani i mire se sa sudbinom. Stizu na mjesto koje se, kako kazu sprovodioci, zove Paklenik. Nije mu jasno zasto, sve dok ih ne dovedu na rub jame, bezdana obrubljenog sibljem. Prvi pucanj, bol koja ga trga, u padu pokusava kriknuti, ali nema glasa, dok pada na dno, ne osjeca udarce o hladno stijenje, ne osjeca tresak vlastitog pada, samo hladnocu, posljednji put cuje jos jedan pucanj i vise ne cuje nista. Nista.

22. august 2000: Jama se zove Propast. I pored sablasnog naziva, Paklenik je sasvim obican grabov sumarak, koji vec osam godina krije uzas. Zrtvama se, pak, jos ne znaju imena, a ni njihov broj. Strijeljanje 15. juna prezivio je N.N., haski svjedok. Taj dan s njim su strijeljani visegradski Bosnjaci, mjestani Gornjeg i Donjeg Dubovika, Velatova, Zagri, Smijeca, Zupe i Dobruna. A na Pakleniku je bilo jos zlocina, cije tragove su ubice pokusali prikriti, istresajuci u jamu zemlju, kamenje, crkotine i kosti zivotinja. No, uzas istine ovdje pocinje izvirivati ispod naslaga. Komisija za istrazivanje ratnih zlocina sprema se na jos jedan radni dan. Krupan, sredovjecan muskarac s ray-ban tamnim naocarama, koje skida i stavlja bez nekog vidljivog razloga, pozdravlja se s Amorom Masovicem. Upozorava da su “salunge” koje u jami drze kamenje sklonjene s leseva slabe, da bi ih trebalo pojacati. Popisuje prisutne, i ekipu Dana. Predstavlja se: “Renovica Milos, krim-inspektor, CSB Srpsko Sarajevo.” Kolege sa BBC-a zele znati cemu popis. “Pratimo ko dolazi, da ne bi bilo zloupotrebe.” Policija RS-a zaduzena je za osiguravanje mjesta zlocina, kao i pripadnici talijanskog SFOR-a koji paze na jamu i osiguravaju pristupni makadamski put.

Eva
Specijalci federalnog MUP-a na skelu postavljaju konopce, prusike za osiguravanje, a ekipa se priprema za silazak niz ljestve. Patolozi i radnici koji ce kopati navlace bijele, papirnate, jednokratne kombinezone i jedan po jedan spustaju se u ambis niz ljestve oslonjene na dascanu skelu. “Ove ljestve su nam najbolja investicija poslije Eve!”, u polusali veli Masovic. A Elvira Eva Klonowski, Poljakinja koja zivi na Islandu, zaista je uz Masovica jedan od motora-pokretaca citavog tima. Sjedokosa, kratko podsisana i zivahna, doktorica Eva stize svugdje, radi sve. Sudska je antropologinja-forenzicarka, na bosanskim masovnim grobnicama radi od ‘96. “Znate kako je to, u Poljskoj ili na Islandu, imamo par slucajeva tu i tamo. A ovo se radi jos samo u Ruandi. Pocela sam raditi za Tribunal 1996.” Sada radi za Drzavnu komisiju, manje-vise volonterski. “Radim ovo od srca za muslimane. Zapravo, od srca za zrtve. A zna se ko cini 92 posto zrtava u Bosni. To su zrtve agresije, zapravo zrtve genocida. Onih osam posto su zrtve rata. Zasto da ja radim samo za osam posto zrtava.”

U jamu se spusta i Sarajka Nermina Sacic, asistentica na FPN-u. “Moja mati je iz Visegrada, i dolje je, najvjerovatnije, cetrnaest mojih nestalih rodjaka, blizih i daljih.” Pokusat ce da prepozna daidzu Muharema Zukica. Po trenirci, koju je obukao ispod hlaca da ga manje boli ako ga budu tukli. “Ako nadjem daidzu, bit ce mozda lakse. Nije to ni lakse, ali malo je ipak drugacije kad se svojima moze otici na mezar, ako nista drugo”, kaze Nermina po povratku iz jame i nastavlja: “Nisam ovo ovako zamisljala. Ne znam ni kako se to uopce moze zamisliti, ali dolje je puno zivotinjskih kostiju, klizavo je, lesevi na svakom koraku. Te zice, tako zvjerski su pobijeni. A valjda ce i zlocinci doci pred nekakav sud, znaju im se imena, hvala Bogu, ima i prezivjelih.”

Fotografije dva tijela pronadjena u ostacima trenirki pogledat ce i ostala rodbina. To bi mogla biti prva identifikacija, ostalim ce se pronadjenim zrtvama odjeca oprati, radi lakseg prepoznavanja, kad jednom iskopavanje okonca. Osim zemlje, u jamu je nabacano dosta kamenja, tako da je odjeca sporije truhnula. Uz jedan les pronadjeni su i ostaci novca, njemackih maraka. Papir je struhnuo, ali plasticne niti su ostale.

Bezdan
U jamu silazi i reporterska ekipa Dana (Ivan Lovrenovic, Nerzuk Curak, Almin Zrno i potpisnik teksta). Kroz grotlo obraslo ljeskom, korovom i koprivama, sve dublje, sve je hladnije, kopriva, mahovina, a onda goli i vlazni kremeni zidovi skrape. U bijelim odijelima, svi djelujemo pomalo sablasno.

Na dnu ljestvi, na prvom koraku i prvi zgrceni les. Zeleni dzemper, sacica kostiju. Na desnoj strani, dascana pregrada i gomila vec uklonjenog kamenja i zemlje. Lanac radnika uklanja kantu po kantu iskrampanog kamenja i zemlje, sloj po sloj otkrivajuci istinu. A istina je uzas. S lijeve strane, donekle je rascisceno, pored svakog lesa je pobodena mala zuta zastavica s brojkom sedam. Dublje lijevo, jama ima jos jedan odvojak navise. Na vrhu, odvojen od ostalih, bosonog ljudski les, pored njega lisicji skelet i dva komada rasparene obuce. “Vjerovatno je ostao ziv neko vrijeme poslije strijeljanja i pokusao ispuzati. Obucu je mozda vukao sa sobom. Lisica je vjerovatno nesto nanjusila i upala u jamu”, pojasnjava Masovic. Ruke zrtve vezane su grubom, gradjevinskom zicom, razaznaje se plavkastobijela karirana ljetna kosulja.

Na sredini je humka, sudski patolozi rade osjetljiviji dio posla, spahtlama cisteci odjecu i kosti. “Ne pitaj nas puno, istraga je u toku”, s kiselim osmijehom crnomanjasti patolog uzvraca na “tehnicko” novinarsko pitanje. Zauzet je, pazljivo spahtlom uklanja zemlju. “Evo jos jedne lobanje, daj nam neku kesu!” Kesa odgovarajuce velicine trenutno nema. A lobanja ima, ali mnoge su odvojene od trupla, i cesto se skotrljaju prema dnu. No, bitno je da se uz lobanju nadje i prsljen, radi lakseg sklapanja mozaika.

Esref
U jami je ledeno, sijalice, baterije i reflektori osvjetljavaju stratiste. Ostati priseban, raditi svoj posao u tolikoj smrti i uzasu nije lahko, crni humor je ocito jedan od glavnih obrambenih mehanizama. Radnici uz prepunjene kante jedan drugom dobacuju i masne posalice na racun bivsih i buducih supruga, sitna prijateljska podbadanja, ponekad se nasmijese, ali u tom smijehu je dovoljno studeni da se vidi da niko nije potpuno oguglao.

Jedan patolog uzvikuje: “Evo, imamo ime!” Pazljivo cisti rastvoreni novcanik, neciji. “Je l’ osobna karta?”, pita specijalac. “Ma jok, od Postanske stedionice Beograd. Al’ covjek je sto posto musliman!” Na pronadjenom dokumentu je ime Esrefa Muhica.

Oko podneva, na trenutak nestaje struje i jama je ponovo mracna, kao sto je bila onih osam godina skrivanja istine o zlocinu.

Natrag na povrsinu, korak po korak. Dok specijalci u cuturi kuhaju “Podravkinu” supu, tece razgovor sa dr. Nerminom Sarajlicem, specijalizantom iz tima sarajevskog Instituta za sudsku medicinu. Dr. Sarajlic ovaj posao radi dvije godine. Kako je to? “Zavisi od puno faktora. Valja posao nazvati poslom, biti profesionalan, raditi sto je moguce bolje. Ponekad je fizicki tesko, a covjek uvijek mora zatomiti neka licna osjecanja.” Moze li se to? “Ne moze”, odgovara doktor, i nakon krace stanke polahko nastavlja: “Vi novinari mozete pisati svasta, ali nema rijeci za te osjecaje. Mozda bi neko ko bi duze vremena proveo s nama svaki dan i shvatio. A mi moramo nastaviti, radi porodica tih ljudi, radi istine, radi cinjenica. Bitno je da svako odradi svoj dio posla najbolje sto moze, kao ovi momci, specijalci, koji nam sve pripreme. Kao Eva, vidjeli ste kako radi.”

Specijalci pak koriste pauzu da odmastaju planove o izletima na Prenj, neiskoristenim godisnjim odmorima, i pripreme se za ostatak radnog dana. Svi se vracaju u jamu, a ekipa Dana u Sarajevo. Preko sokolackih suma, koje su osam godina krile zlocin, a vjerovatno jos uvijek kriju njegove naredbodavce, Mladica i Karadzica. Tu negdje, zive valjda i svjedoci. Sutljiviji od zrtava.



Thomas Miller, ambasador SAD-a:
Zasto sam rekao holokaust?


Agilni americki ambasador posjetio je Paklenik, mjesto uzasnog zlocina, i bez ikakvog dvoumljenja izjavio da je u pitanju holokaust. Specijalno za Dane gospodin Miller dao je sljedecu izjavu

Genocid nije rijec za izbjegavanje. Na kraju krajeva, nekim ljudima odavde je vec sudjeno radi genocida. Koristio sam rijec holokaust jer sam tako izabrao, mislim da se to desilo u ovoj zemlji. Ako nekom treba pravno tumacenje ove rijeci, moze pitati pravnike. Mislim da je strasno ovo sto se dogodilo na Pakleniku. To je jezivo: dok se uspinjete prema toj lokaciji, put postaje gori i gori, a pretpostavljam da su na zadnjem kilometru tih pedesetak ljudi vjerovatno morali sici s kamiona i ici s rukama na ledjima. Ne moze se ne pomisliti na to dok se krecemo tim istim putem: ti ljudi su bili vezani, i sigurno su vec znali da ce biti ubijeni. Zato treba otici na ovakva mjesta, pogledati ih. Nije isto kao o tome citati, jer covjek tu razmislja o onome sta se zaista dogodilo. Detaljno su mi opisali sta se dogadjalo na mjestu zlocina, i zamislio sam se nad onim sto se desilo, pitajuci se: kako su se ti ljudi osjecali. Oni su slusali pucnjeve, znajuci da im se sapatnici nece vratiti. Ocigledno je koliko brutalno, kako zlocinacki je bilo to sto im je ucinjeno.

Jako vazno je obici mjesta gdje su se masakri dogadjali i pokusati zamisliti kroz sta su ti ljudi prosli. Naravno, nikad necemo moci u potpunosti pojmiti sta im je prolazilo kroz glavu, ali moze se makar steci bolja predodzba o tome. Ti ljudi su dovedeni do ruba jame, nekih 15-20 metara duboke, pobijeni i gurnuti dolje. To je zaista zastrasujuce. Ali to nas podsjeca da nasa misija jos nije zavrsena. I ako neko zeli raspravljati sa mnom zasto sam rekao holokaust, nema problema. Bit cu sasvim spreman da branim rijec koju sam koristio. Pedeset ljudi je gore pobijeno, naprosto zato sto su pripadali jednoj religiji…

Ova vrsta ubistava, ovakvi zlocini se ne mogu tolerisati. Koliko god to potrajalo, odgovorni se moraju pronaci. Oni ce imati ono pravo koje ubijeni ljudi nikada nisu dobili. Pravo na zakonit proces, sudski proces, upravo ono sto su uskratili ljudima koje su masakrirali. Vrlo je bitno i da nacelo zakonitosti u ovoj situaciji nadvlada. Isto tako, i da porodice saznaju sta se desilo, pod kakvim okolnostima su njihovi najmiliji pobijeni. I da se stvari konacno privedu kraju.

Senator Dole dolazi u ponedjeljak ovdje. On, kao sto znate, vodi Medjunarodnu komisiju za nestale osobe, a oni sada rade na vrlo ambicioznom projektu identifikacije prema DNK. To je tezak i skup projekt. Ucinit cemo koliko mozemo da podrzimo ova i slicna nastojanja. A ako mogu pomoci, bilo svojim prisustvom na tim mjestima, bilo time sto cu progovoriti o tome, o zlocinima koji su pocinjeni, ucinit cu to najbolje sto mogu. I naglasavam, zaista se necu ustrucavati da koristim rijec holokaust.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BHDani
TekstNapisano: Decembar 15th, 2008, 12:07 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
Potresno.Znate da su u toj jami zavrsili i nasi Nasko,Tale,Sok,Adonis...I Ivan Lovrenovic je objavio potresno svjedocenje u "Danima",rekao je da je "vidio kako izgleda pakao".Kad bi u arhivi "Dana" neko to potrazio...


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BHDani
TekstNapisano: Decembar 15th, 2008, 4:01 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 20th, 2008, 2:51 am
Tekstovi: 2099
Sele je napisao:
Potresno.Znate da su u toj jami zavrsili i nasi Nasko,Tale,Sok,Adonis...I Ivan Lovrenovic je objavio potresno svjedocenje u "Danima",rekao je da je "vidio kako izgleda pakao".Kad bi u arhivi "Dana" neko to potrazio...


Ubacicu taj tekst, on je izasao koliko se sjecam nekoliko godina poslije. Ma zato sam i postavio ovaj tekst, trebamo se podsjecati....

Ovaj dio je i vise nego potresan...

Quote:
Nije pustio ni glasa ni dok su ga tu vecer prebijali u Rogatici. Sutke je predao i dokumente, novac, sve sto su od njega trazili, kao i od ostalih. Papiri su potrpani u kese, i svima je vec bilo jasno da nesto nije u redu. Kad su ih prije podneva potjerali kroz sumu, bilo je vec jasno da nista nije u redu. Sacica ljudi s puskama, ali oni su vezani i mire se sa sudbinom. Stizu na mjesto koje se, kako kazu sprovodioci, zove Paklenik. Nije mu jasno zasto, sve dok ih ne dovedu na rub jame, bezdana obrubljenog sibljem. Prvi pucanj, bol koja ga trga, u padu pokusava kriknuti, ali nema glasa, dok pada na dno, ne osjeca udarce o hladno stijenje, ne osjeca tresak vlastitog pada, samo hladnocu, posljednji put cuje jos jedan pucanj i vise ne cuje nista. Nista.


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 4 posts ] 

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 4 onih sto citaju, a nece da se registruju.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group