PARTIZANSKI KURIRI - MIRKO BJELAKOVIĆ I TEUFIK HODŽIĆ 1944. godina
Na Romaniji je oktobra 1941. godine formirana Muslimanska partizanska četa sa oko 60 boraca iz Šatorovića, Osova i Okruglog. Ne dugo iza toga u četu su stigli borci Muslimani iz drugih rogatičkih sela: Zakoma, Vragolova, Vjetrenika, Živaljevića... Također, u četu je došla i grupa srednjoškolaca i studenata iz Rogatice. Tako je u kratkom vremenu Muslimanska partizanska četa povečana na blizi 200 boraca, pa je ubrzo prerasla u Muslimanski bataljon sa legendarnim komandantom prvoborcem Mujom Hodžićem na čelu. O tome Rodoljub Čolaković u "Zapisima..." bilježi:"Jednog dana oko podne pred štabom se iskupio Muslimanski bataljon. Trebalo je da borci polože zakletvu i prime bataljonsku zastavu. Prije mjesec dana to je bila četa, a sad je već bataljon od 200 boraca. To je prva muslimanska formacija u našim odredima. Tempt je održao govor postrojenom bataljonu. ističući naročiti bratstvo i jedinstvo svih naših naroda kao zalog pobjede i bolje budućnosti. Poslije Tempa govorio je komesar bataljona Derviš Numić, "student". Nakon položene zakletve Muslimanski bataljon otišao je na nove borbene položaje kod Vareša.

U Rogatici iznad Mejtaša nalazi se Groblje gladnihu kom su pokopani mještani i pridošle izbjeglice, a koji su umrli od gladi i tifusa u Drugom svjetskom ratu. Rogatica je bila blokirana od 1 februara do 22 aprila 1942. godine. U to vrijeme hrana nije dopremana. Manje količine su bacane iz aviona za potrebe domobranske jedinice i žandare. To su veoma teški uslovi života, jelo se sve što je moglo ublažiti glad: žara, maslačak, razne trave. lišće od drveća, stočna repa... To je spašavalo, ali ne u potpunosti. Iz ana u dan glad je harala i odnosila bespomoćne ljudke živote. U tom periodu u Rogatici je umrlo 280 stanovnika, većinom od gladi, a nešto manje od tifusa. Najviše su stradale muslimanske izbjeglice čije su kuće po selima četnici zapalili, a seljane koji nisu uspjeli pobjeći u Rogaticu pobili
Najviše ubitstava i odvođenja u logore izvršili su okupatori u saradnj sa četnicima i ustašama. Svi su oni u ovom području ubijali, pljačkali i palili. Čak je i Azbukovača četnička brigada iz Srbije sa kapetanom Račićem došla na ovo područje i zajedno sa domaćim četnicima 14 0ktobra 1943. godine upala u Rogaticu. Odmah su krenuli u pljačku muslimanskih kuća i nosili sve što se moglo ponijeti, a stoku sa sobom otjerali. Opljačkanu imovinu građana odvlačili su u Srbiju, a domaći četnici su svoj dio u svoja sela. Nisu se time zadovoljili, pa kad su sve pokupili, četnici su Rogaticu spalili, može se reći , skoro dažo temelja. Izgorjelo je 850 muslimanskih kuća, a ubijeno 130 osoba, od kojih 117 u Drveniji džamiji u mahali Gračanica. Ovaj pokolj preživjela su dva invalida, desetak žena i djece. Krajem oktobra 1943. godine Druga krajiška partizanska brigada došla je na ovo područje i u bici totalno porazila četnike. Poraženi četnici su preko Višegrada pobjrgli nazad u Srbiju, ostavljajući iza sebe ogromna zlodjela nad nevinim stanovnoštvom rogatičkog kraja.
Rogatica i njeno područje spada među najviše stradala područja u BiH, kako u ljudskim žrtvama, tako i u materijalnim dobrima u Drugom svjrtskom ratu. Velika su bila pomjeranja i raseljavanja stanovništva. U svojoj historiji Rogatica je često ostajala bez svojih građana, ali su se, sve do poslednje agresije 1002-1995. godine, oni uvijek vraćali i na zgarištima ponovo gradili i nastavljali živjeti na svojoj pradjedovini
Prepisano iz radnog materijala za rogatičku monografiju