www.rogaticani.com

...iliti Heritage Park.

A naslov bi mogao biti i "Irska u mom srcu" kao i "Tamnica Sydney". Kako ko voli.

Ovo ce biti malo drugachija tema od vecine ostalih na forumu. Paralele, slichnosti, razlike, vrijednosti i sve ostalo - to je ostavljeno chitaocu. Ponukan zanimljivom historijom parka kojeg koristim za vechernje shetnje, odluchih da ga malo priblizhim posjetiocima ovih stranica.

"Svuda se sunce radja
lijepa svaka je zemlja
Kao shto je Irska moja
na svijetu ljepshe nema."

Da li su irski (ratni) zarobljenici pjevali ovu pjesmu oko 1800-te? Njih su Englezi prije vishe od 200 godina, proglasivshi ih Osudjenicima (Convicts), dovezli svojim sklepanim brodovima, galijama i splavovima, preko sedam mora, da rade na brijegovima Sydney-a ( nakon shto su ih zarobili par godina ranije ).
Sigurno je da Irci nisu pjevali ovu bosansku pjesmu (za koju ne znam da li je i postojala tada) ali da li su se osjecali kako pjesma kazhe - itekako da jesu.

Evo prevoda onoga shto tabla u Heritage Park-u kazhe:

" Smrt ili Sloboda, i brod da nas ponese kuci! "

-pobunjenichki vodja, Philip Cunningham, 1804

...nastavice se...

...(prevod teksta sa table u parku)...

1801-ve, guverner King je osnovao vladinu farmu na ovom mjestu da obezbijedi zhito za koloniju i prozvodni rad za Osudjenike. Do 1804-te, 700 hektara je bilo iskrcheno i otporne kamene kolibe (barake) sagradjene. Ali fizichki posao potreban za krchenje i obradu mjesta je bio tezhak "da slomish kichmu" i bez predaha. Prva pobuna Osudjenika se desila u februaru 1803-ce kada je ih 15 pobjeglo sa farme i napalo imanja u blizini, terorishuci srez prije nego shto ce biti uhvaceni.

Sljedece godine puno ozbiljnija i dobro planirana pobuna je organizovana od strane mnogih Irskih Osudjenika zatvorenih na farmi koji su bili transportovani nakon pobjede Engleske na Vinegar Brijegu (Vinegar Hill) u Irskoj 1798-me. Kada je mrak pao u nedelju navecher, 4-og marta 1804-te, osudjenichka koliba je zapaljena da oznachi pobunu. Vishe od 200 Osudjenika je pobjeglo, ukravshi oruzhje i municiju, i pretrazhilo (okolna) imanja za oruzje i pomagache. Oni su bili planirali da posade "Drvo Slobode" u Vladinoj Kuci u Paramati (zapadni dio Sidneja, nekadashnje mjesto Vlade - op. prev.), zatim da marshiraju u Sidnej gdje bi zarobili brodove i vratili se "kuci".

...nastavice se

...nastavak prevoda...

Guverner King je proglasio vanredno stanje 5-og marta. Jedinice (vojske) su se suchelile sa pobunjenicima na Podignutom Brijegu (Rouse Hill) i 15 ih je ubijeno u, shto se sada naziva, Australijska bitka za Vinegar Hill. Tokom slijedecih dana, vecina pobunjenicke grupe se predala ili je bila uhvacena. Njihov vodja Phillip Cunningham je objeshen bez sudjenja (mada mi jedan vrsni poznavalac historije natuknu da postoji verzija po kojoj je on vec bio mrtav prije vjeshanja tj. vjeshanje je bilo "pokazivanje shta bude ako se ne slusha" - op.aut.) i osam ostalih je pogubljeno nakon sudjenja na prijekom sudu. Red je uspostavljen na farmi ali za pet godina, zaraza i bolesti su prepolovile usjev. U decembru 1810-te, guverner MacQuarie je zatvorio farmu, ostavljajuci dovoljno vremena da se uberi prinosi iz 1811-te.

(kraj prevoda teksta)

nastavice se...

Zanima me koliko su australijski Irci sacuvali svoju kulturu i obicaje?
Te da li se pri sklapanju brakova "mjesaju" sa drugim nacijama?
Jer u Americi, npr. Italijani i Italijanke, ili Irci i Irkinje rjedje se zene/udaju drugim nacionalnostima.

Nije mi bash poznato da postoji neka statistika koja bi pokazala koja je etnichka grupa "zatvorenija" od ostalih a neke lichne procjene nemam. Vjerovatno je slichno kao i u US.

A u vezi teme - bice josh vjerovatno jedan post a koji je vezan za posjetu Irske delegacije 2004-te (dakle, u "nashe" doba), kada je polozhila spomen kamen u ovom parku. Dakle, vishe od 200 godina od gore opisanih dogadjaja.

U sljedecem postu bice prevod onoga shto pishe na spomen plochi.

Spomen plocha:

"Ovim kamenom sa Vinegar Hill-a, okrug Wexford, Nacionalna 98 Pike Asocijacija iz Irske prisjeca se bitke za Vinegar Hill, u blizini ovog mjesta 5-og marta 1804-te i njome ranog pochetka australijske demokratije.

Cuimhni Mis Orthu Go Deo, 2004 "

- kratko "googlanje" mi nije dalo rezultata da prevedem ovu zadnju izreku, izgleda da nije latinska vec na (staro)irskom tj valjda galik-u...

Ovo bi bio kraj ovog kratkog osvrta na historiju drugih (dviju) zemalja koja ukljuchuje i prapochetke trece, tek toliko da se malo zaviri u "drugu avliju".
Iako kraj priche, nije i kraj ovih i ovakvih deshavanja koji se deshavaju i dan danas, svuda po svijetu. Samo u malo drugachijoj formi i obliku jer ipak je oko 200 godina razlike.

Zadatak je prepoznati ih.

nisam znao da se jednom godishnje odrzhava "komemoracija" na dogadjaje vezane za ovaj Park Naslijedja...

prije jedno mjesec i po dana je bila ta manifestacija - te se i ja udostojio prisustvovat (prepishaj hoda - da neko ne chuje)...

uglavnom, fino...ujutro dobrovoljci rade svoj posao, pripremaju a ja po sreci, shetao ujutro, stanem da se raspitam...

rekoshe shta i kako i zakljuchim - ovo trebam vidjeti ...

i jesam...

zvanice, program, voditelj kojeg vec znam iz shetnji po parku, lokalna historijska sekcija te prigodni orkestar za himnu i par ostalih rodoljubivih pjesama kao nekad birvaktile za otvaranje spomen rodne kuce heroja Dzindo u Okruglom...

izredashe se govornici (iz Opshtine, zheljni dokazivanja drugima a i sebi, za zaradit koji poen u napretku), svirashe se pjesme, apeli i promocije, ukljuchivshi i knjigu jedne starije zhene (treca joj knjiga po redu, i bavi se istorijom ovog kraja, obilato gurajuci svoju porodicu gdje se god more)...

slusham ja pazhljivo, upijam...
asocijacije i poredjenja proshlih vremena sa sadashnjim vremenima ovdje, te sve to preslikano i poredjeno sa Bosnom, prije i sada se mijeshaju, preplicu, sudaraju...
dolazi do nevjerovatnih situacija, cak i likove preslikavam, kako proshle tako i sadashnje..

kako je svijet malo mjesto i proziran...

i u svemu tome, guranje dogadjaja po tepih, shto svjesno shto nesvjesno..shto me neobichno podsjeti na Monografiju Rogatice...

svi ovi dogadjaji koje sam opisao u prethodnim postovima su jednostavno zanemareni i pochelo se prichati od 1810-te..

shto znachi, svih ~600 zarobljenika irske vojske nakon poraza 1798-me koje su doveli ovdje (i dogadjaji vezani za njih poslije) su zanemareni i preskocheni..
jedino shto je ostalo iza njih je jedna jedina rechenica (i to nepravilna, kako mi se chini) na staroirskom koju sam naveo prije...

odmah mi se nametnulo pitanje - a shta ce biti sa Srebrenicom nakon 200 godina od tragedije, kako ce se ona pominjati tj hoce li se i pominjati uopshte ..