www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 14th, 2021, 6:15 pm.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 7 posts ] 
Autor Poruka
 Naslov: TRAGOVIMA BOSANSKOG KRALJEVSTVA
TekstNapisano: Septembar 26th, 2009, 7:45 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Bosna i Hercegovina

TRAGOVIMA BOSANSKOG KRALJEVSTVA


Slika

Kao mjesto gdje se čuvala kruna Bosanskoga Kraljevstva i gdje su se od početka 15. stoljeća sahranjivali bosanski vladari,
Bobovac je do samoga kraja srednjovjekovne bosanske države 1463. predstavljao simbol njezine političke samostalnosti.


26.09.2009

Na prostorima centralne Bosne ovog vikenda promovira se jedinstvena bosanskohercegovačka turistička inicijativa ''Tragovima bosanskog kraljevstva'',
u okviru koje će se za dvadesetak predstavnika turističkih agencija iz zemlje i inostranstva organizirati posjeta čak deset bh. gradova.

Kroz zanimljivo i nesvakidašnje putovanje, koje će između ostalog ponuditi tajne i život ''na dvoru kralja Tvrtka'', gosti će posjetiti Visoko, Čajengrad, Vareš,
Bobovac, Kraljevu Sutjesku, Vranduk, Maglaj, Tešanj, Jajce i Travnik.

Kroz ovo putovanje prikazat će se tematika, okusi, historija i običaji srednjovjekovne bosanske države, te kulturnohistorijski spomenici iz tog doba, što je
do sada neiskorišten turistički resurs, saopćeno je iz Udruženja Infohouse.


Slika
Bobovac

Učesnicima studijskog putovanja bit će predstavljen i zenički hor Modus Vivendi sa svojim originalnim izvedbama srednjovjekovne muzike, potom historijski
detalji - ulomci iz putopisa i srednjovjekovne poezije, te uprizorenje zapisa sa stećaka uz pratnja zurle... posjetit će tvrđave, katakombe, probati
srednjovjekovnu gastronomsku ponudu te čak i okušati se u igrama iz tog doba poput kamena s ramena...

Ova aktivnost dio je istoimenog projekta kojeg vodi Fondacija Mozaik u saradnji sa 10 odabranih zajednica u želji da izrade jedinstveni, brendirani turistički proizvod
u niši kulturnog turizma, a sve je bazirano na zajedničkoj temi srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva.

Cilj projekta je jednostavan - kroz tematiku srednjovjekovne bosanske države poboljšati konkurentnost BiH u sferi kulturnog turizma i dovesti turiste.


http://www.slobodnaevropa.org/content/bobovac/1836756.html


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: TRAGOVIMA BOSANSKOG KRALJEVSTVA
TekstNapisano: Septembar 26th, 2009, 7:48 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Ukoliko niste prisustvovali glavnoj izložbi u Sarajevu: "JA, BAN BOSANSKI KULIN!"

Pogledajte ovdje, http://www.slobodnaevropa.org/soundslide/414.html


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: TRAGOVIMA BOSANSKOG KRALJEVSTVA
TekstNapisano: Septembar 26th, 2009, 7:56 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Bosna i Hercegovina

Povelja Kulin bana temeljni dokaz postojanja Bosne

Slika


Povelja Kulina bana

28.08.2009

Marija Arnautović

Prije 820 godina bosanski vladar Kulin ban napisao je Povelju dubrovačkom knezu kojom su u to vrijeme regulisani trgovački odnosi Bosne i Dubrovnika. Povelja Kulina bana prvi je diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku, odnosno bosančicom. Istoričari je smatraju rodnim listom države Bosne. Orginalni primjerak ovog dokumenta u posjedu je Ruske akademije nauka i umjetnosti i nalazi se u Sankt Petersburgu.

„U ime Oca i Sina i Svetog duha, ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi, kneže Krvašu, i svim građanima Dubrovčanima pravim vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa vama i pravo povjerenje, dokle budem živ. Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.“

Ovom je poveljom prije 820 godina, 29. avgusta, 1189. godine., tadašnji bosanski vladar Kulin ban sa dubrovačkim knezom regulisao trgovačke odnose između Bosne i Dubrovnika, odnosno dao je dubrovačkim trgovcima u Bosni slobodu trgovanja bez ikakvog poreza.

Suvereni vladar

Povelja Kulina bana temeljni je materijalni dokaz istorijskog i pravno-političkog postojanja Bosne. Istoričari će je nazvati rodnim listom ili ugaonim kamenom države Bosne. To je i prvi diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku. Vrijednost Povelje nemjerljiva je za bosansku srednjevjekovnu istoriju. Ujedno to je i prvi dokument izdan od strane jednog bosanskog vladara vladaru druge države, podsjeća akademik Muhamed Filipović:

„Taj vladar je apsolutno suvereno i nesmetano vladao svojom zemljom i o svemu odlučivao samostalno, što znači da je on bio suveren, koji je samostalno, politički i u svakom drugom pogledu, pravno dakle, bio gospodar svoje zemlje. To se vidi iz teksta same Povelje, kao i iz vokacije jer on se poziva samo na Oca i Sina i Svetoga Duha kada se kune, a ni na kakvog drugog sizerena, dakle višega nekakvoga državnog ili bilo koje druge vrste autoriteta. Dakle postoji Bog - i Kulin.“

Slika

Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka. Nijedan se danas ne nalazi u Bosni i Hercegovini. Dva primjerka su u Dubrovniku, a orginal se danas nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu. Direktor Zavičajnog muzeja Visoko Senad Hodović:

„Ima više varijanti kako je nestala i kako je otišla Povelja Kulina bana vani, doduše iz Dubrovnika ne iz Bosne. Jedna je da je jedan sveštenik ukrao, pa je dao ruskom konzulu, druga je da je kupljena riba zamotana, što je van pameti jer Povelja kulina bana je na pregamentu, veoma mali papir itd. Ali ono što posebno raduje je slijedeće: Ruska Federacija je prije četiri godine zvanično potvrdila da se originalna Povelja bosanskog bana Kulina nalazi u biblioteci u Sankt Petersburgu.“

Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Šaćir Filandra:

„Nisam sklon nekom glorificiranju povijesti, glorificiranju same Povelje, nekim posebnim znanstvenim ili političkim razumatranjima na njoj jer je to manje-više sve dovršeno i sve je poznato. U njenom svjetlu treba posmatrati sadašnje stanje, sadašnju državu, sadašnji oblik države, njen karakter, njene unutarnje odnose. Povelja, zapravo, treba samo da posluži kao jedna incijacija ozbiljnih rasprava o sadašnjem stanju bh. državnosti, bh. društva.“

Značaj dvojezičnosti Povelje

Izuzetan značaj Povelje Kulina bana je i u tome što je napisana dvojezično. Pored bosančice i bosanskog jezika, tu su i latinica i latinski jezik. Profesor Dubravko Lovrenović kaže da Povelja ukazuje i na dobru organizovanost i uređenost zemlje u tom momentu jer se iz nje vidi da Bosna ima svog vladara, državnu teritoriju, da vladar raspolaže svojom kancelarijom. Lovrenović ukazuje i na drugi kontekst u koji se u moderno doba stavlja ovaj značajani istorijski dokument:

„Drugi konktekst, nažalost, nije ovako optimističan kao ovaj prvi. Drugi kontekst je kontekst u kojemu mi živimo, koji je obilježen pravom invazijom nestručnjaka na bosansko srednjevjekovlje i procesom politizacije bosanskoga srednjevjekovlja koje se na vrlo grube i zanosti neprimjerene načine nastoji politizirati i na taj način sadržaje bosanskoga srednjevjekovlja upumpati u naš suvremeni politički život.“

“Za Kulina bana i dobrijeh dana", krilatica je koja se zadržala u narodnom govoru sve do danas. I ona svjedoči o tome da je za vladavine Kulina bana Bosna doživjela privredni prosperritet, ponajviše zahvaljujući trgovini sa Dubrovačkom Republikom. Nema naznaka da li će ijedan od primjeraka Povelje Kulina bana uskoro biti vraćen u BiH.

Rusija je odbila zahtjev za njeno vraćanje smatrajući da Povelja jednako pripada i njihovoj istoriji.


http://www.slobodnaevropa.org/content/article/1809803.html


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: TRAGOVIMA BOSANSKOG KRALJEVSTVA
TekstNapisano: Septembar 27th, 2009, 12:11 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 10:52 pm
Tekstovi: 10155
Lokacija: nije u rogatici
Cudno je od tog doba pa sve do posljednje veliko srpske najezde Bosanski narod a narocito Bosnjaci u Bosni nisu osjetili veliku potrebu za drzavnoscu.Ni 500 godina osmanlijske vladavine Bosnjake nije osokolilo da nastave drzavnost i Bosnu dovedu u ravnopravan polozaj u okruzenju.Mozda po onoj Selimovicevoj da nismo dovoljno mali da bi nas zemlja popila nit dovoljno veliki da bi postali more Bosna i njen narod su sutjeli i pristupali svim dogovorima nikada ne razmisljajuci o sebi.Mozda i zbog nedovoljno hrabre intelegencije(a toga je bilo i kod stvaranja drzavnosti)a osilnosti poluintelegencije njen narod je tjeran kao stado,upisivan u grunt,davao se glas u ime njega a sve to bez protivljenja a o pobuni ni da se govori.Potpisnika trojnog pakta partizani proglasise izdajicom a potpisnike novog trojnog(puta dva)pokusavaju sami braniti trazeci opravdanje za taj cin a da se sam potpisnik i ne brani vec likuje misleci da je ovim sramnim cinom trijumfovao.
Sijetih se i onih 6 srebrenicana ubijenih u Trnovu koji mirno cekaju svoj red na ustreljenje s tim da prije toga prethodno ubijenog maknu s mjesta zlocina.Bez pobune,otimanja,pokusaja spasa ili samoodbrane cekaju na odluku njihovih dzelata.
Da li su oni odraz u ogledalu nase Bosanske nacije ili samo Bosnjaka??
Tesko je dati odgovor na sva pitanja i zasto je to sve tako isto kao i prihvatiti cinjenicu da zahvalnost za drzavnost zasluzuju komsijski nacionalisti.
Bojim se da politika po pricipu u kom se prikazujemo zrtvom i tim pravom od drugih ocekujemo razumjevanje,sazaljenje i pomoc nece mnogo pomoci.Kada nasa intelegencija skupi hrabrosti i pocne razmisljati kako da vise nikada zrtvom ne postanemo tek tada ima nade za opstanak drzavnosti.Kada nas zarobljenik pred streljanje skoci da ogrebe,ujede,pljune svog ubicu i ostavi mu trag ili uspomenu za sijecanje bilo kom sitnicom,ali da je to bio otpor tek tad cemo znati da smo nacija.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: TRAGOVIMA BOSANSKOG KRALJEVSTVA
TekstNapisano: Septembar 27th, 2009, 1:35 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
ODGOVOR I KRATKA DISKUSIJA NA TEKUĆU TEMU

Držaću se redosljeda pitanja..

„Čudo da Bosanci nisu osjetili veliku potrebu za državnošću!“

O razmišljanju I

Državnost Bosne je bila i ostala, tu nikada kod Bosanaca nije bilo spora niti razmišljanja. Potreba za njom je bila Bosancima tako prirodna i normalna, kao što se čovjek ne pita, zašto se diše ili zašto je gladan?

Ono što se mijenjalo jeste, sama okolina. Susjedi i odnosi u evropskoj sredini, koji su se odnosili, doduše puževim korakom, zbog puteva, koji se nisu do danas bitno izmjenili. (? km autoputa za 25 godina! Dok druge države mjere kojom brzinom se vrši prenos elektronskih poruka, koliko svijet vrši izdvajanja za hranu domaćim ljubimcima, kod nas se gleda još uvijek koliko košta kg hljeba?!)

U međuvremenu, dogodilo se svašta.

Narod bi da ostane ‘na istom nivou’ u želji, „Ne diramo nikoga, neka niko ne dira nas » !

I, tu dolazi do kolizije, tu griješi !

Bosanci su miran narod. U historiji i genezi svog postanka i opstanka, nalazi se skoro nepromjenjljivo, na istom području, dok su drugi narodi imali velika pomjeranja.

Ako se zna, da su Bosanci, posebno Bošnjaci, ‘nastavak loze’ Ilira, Bogumila, ne treba gubiti vrijeme uopšte objašnjavajući drugim narodima ko smo i šta smo, jer mi to znamo, dok to drugi ne znaju. Ni danas ne postoje naučne potvrde, već samo nagađanja, sa kojeg dijela zemljine kugle su došli Srbi, a odakle Hrvati. To je njihov problem i na žalost, da bi sve druge ‘stavili pod noge’, izazivaju ratove i gaze druge narode dokazujući da su oni ti « koji su bili prvi » na prostorima, gdje ih u vrijeme postojanja ‘naše loze’ nije moglo biti, jer je njihovo doseljavanje počelo negdje u VI stoljeću, odakle, ni sami ne znaju, niti to mogu dokazati ?!

Njihova povijest kreće od stvaranja države, na području naše, uništavajući, kao danas, sve ono što može da nas podsjeća, da smo nekad bili tu. To traje već duže vrijeme i ne misli, još za dugo vremena u budućnosti prestati, dok Bosna ne bude toliko jaka, da joj isti ne mogu ništa - iz razloga, što su to narodi koji vjeruju jedino u zakon sile !

Mi smo vjerovali, a vjerujemo i danas u silu Zakona, pa evo, dešava nam se po 11, 12 i koliko još genocida ?!

To je tema dva ovog odgovora, a to je, da je narod Bosne i Hercegovine, zaboravio osnovne postulate zakona prirode !

Slabljenje naroda, pa čak i njihovo izumiranje, možemo vidjeti i pratiti u staroj Grčkoj, u jednoj od najjačih država onog vremena – Sparti !

Ona je cijeli svoj opstanak i državno biće podčinila izgradnji jake vojske ! Greška je u tome, da u svom opstanku zaboravljaju priirodni naraštaj, te na taj način – nestaju !

Dolaskom Turaka, Bošnjaci su bili ‘ubačeni vojni sistem’ Otomanskog Carstava, za razliku od kršćanskog svijeta, koji je radije odsjecao ruke i noge sebi i svojoj djeci (pripisujući to sve danas nama !), da bi izbjegao ‘vojnu obavezu’, nazovimo to modernim nazivom.

Ko je imalo ozbiljnije proučavao historiju Bosne i Hercegovine, mogao je da dođe do zaključka, da je nestajanjem Otomanske imperije, involvirane na svim krajevima svijeta u nekakve ratove, ‘polahko nestajalo i naše Bosne’ !

Ono, što će dokusuruti istu, jeste ljubomora izmežu begova, kojom će pasti glava samom Huseinu kapetanu Gradaščeviću, ostatak ostataka će uništiti Srbin, Omer Paša Latas.

Srbi i Hrvati su više profitirali od Otomanske Imperije, od nas Bošnjaka, koje će na kraju prodati za dva miliona zlatnih dukata Austrougarskoj Monarhiji, a Srbija kupuje kneževinu !

To je stvarna slika na terenu.

Ono Bošnjaka nastanjenih ne u Srbiji, već u Turskom Carstvu, ali na današnjem području Srbije i Hrvatske, protjeraće usrdno iste, a evo danas, bacajući još oko i na neke druge dijelove Bosne i Hercegovine !

Zašto Bosna i Hercegovina ‘ne baca očima’ nikad preko svojih granica ?!

U svemu ovome, pokušavam da objasnim, da je cijeli narod Bosne i Hercegovine, ZABORAVIO nešto, što se ni danas zaboraviti ne smije!

To je vojna sila!

U mnogome, čak i ekspertima, pa i običnim ljudima, teškoće postavljaju drugi, prigovarajući Bošnjacima i naturajući im multikulturu, sa kojom danas problema imaju i neke, veće i jače evropske zemlje! Njihovi problemi su manje prirode, jer su STVORILI državu po svom liku i obliku, čija država toga i vjera, pa ko dođe, mora da zna da je ‘gost’ i da se shodno tome i ponaša!

Ovim želim da kažem,d a se BiH poturaju kukavičija jaja na bazi “nacionalnih ključeva”, ’zakonima mulietičnosti’, samo da ne bi došlo do čega mora doći, a to je stvaranje države,sa vlastitim džepom, kakve su stvorile okolne države, a onda je lakše.

U svemu tome, Bošnjaci su zaboravili plemensku obavezu, ako žele da prežive (pomislim se i na Rogaticu !), da pored ‘hjeba i igara’, uvijek moraju da imaju na dohvat ruku naoružanje, a najbolji oblik, (mada, poznavajući nas, može biti predmet šprdnje! Označava Alfu i Omegu našeg opstanka), i način je, ne više TO i naoružanje u magacinima, već kao u Švicarskoj – kod svakog u kući!

Iako danas Švicarcima to nije potrebno, obzirom a im ne prijeti nikakva opasnost od susjednih zemalja koje može slobodno nazvati prijateljskim, kod nas to nije slučaj i neće još dugo vremena biti, ‘dok se stvari’ ne vrate na svoje mjesto i silom, ako treba, drugima jasno nacrtaju granice, koje će, ako ne silom zakona, zakonom sile da poštuju.

U ovom svemu, Bosni i Hercegovini stoje na putu i neke ‘više sile’, koje više vode računa o sebi, što je i normalno, ali da država nema glavu, što nije normalno, ne možemo zamjerati drugima, već sebi!


O razmišljanju II

Dakle, mi razmišljamo o sebi, ali se uvijek eko drugi nađe, d nam to ne da I provesti. Nemamo dovoljno jake ljude, koji su se rodili kao predvodnici, da imaju jaka *uda! Taj se još nije rodio, niti smo ga od vremena poput Huseina kapetana Gradačevića - (čast izuzecima koji nisu mogli biti presudan faktor) - imali!

O merhametluku neću ništa napominjati, barem ne ovdje!


Inteligencija

U Tursko doba, imali smo inteligenciju koja se bavila najčeće pisanjem i problematikom Bosne u sastavu Otomanskog Carstva, pjesmama, literaturom, književnošću, otkriće se mnogo toga, a mnogo toga je uništeno.

Pisanje je uglavnom bilo na perzijskom, arapskom i turskom jeziku, pa odatle i problem odgovora, šta je radila naša ‘inteligencija’ svih tih 500 godina?!

Radovi, od tih 500 godina, leže negdje neprevedeni u budžaku kakve biblioteke u Istambulu, Bursi i ko zna sve ne! Pa, i državne listine. Ko da se time bavi, ja?! Ti?! Time se bave oni koji su plaćeni za to, onih koji poznaju te jezike?!

Potrebno je, samo koliko, otići i pregledati sve te biblioteke i državne arhive. Posebno one vojne, od Beča do Stambola.

Mnoga inteligencija je poslije pada Otomanskog Carstva otišla sa područja Bosne, neki su poumirali ‘tamo odakle ni bili nisu’, Budimu, Pešti, Misiru, Stambolu i t.d.

Ono što je ostalo u Bosni, pogubilo je glave, poput begova, u vlastitim kavgama, svađama i međusobnim okrivljavanjima. Bosna poslije odlaska Omera Paše Latasa, ličila je na obezglavljenog lava iza kojeg dolaze narodne pobune povodom nacionalnog buđenja Srpskog i Hrvatskog naroda. Bošnjaci ostaju siročad na vlastitij zemlji, koji će im ionako raznim Srpskim reformama oduzeti, a to se nastavlja, svjedoci smo, i danas, pitajući se, kada će jedno Bosna i Hercegovina da počne sa našom nekom agrarnom reformom, da vrati zemlju onome, kome je i pripadala?!

Bezi i age, mada školovani, nisu bili inteligencija, smatrali se jesu, ali se nisu ponašali tako, pa nije ni smatrana tako, kao ova danas! Oni su, po sistemu koji je onda vladao, imali imanja, zemlju, vlast. Polahko, slabeći vlast domaćih, vlast je prelazila u ruke sitnih kalkulanata, lopova, državnih i evropskih firmi. Begovsku zemlju su begovi‘gubili’ otimačinom, agrarnim reformamama, ali i davajući istu, pred kraj života, da ih ima ko da dvori do kraja života, svojim slugama, nadničarima, kmetovima, pretežno hrišćanima, pa čak i ljubavnicama iz istog kora!

To je bila tako masovna pojava, da se o njoj ni danas javno ne priča, ali se može naći u historijskoj dokumentaciji. Znajući šta su sve radili, danas, ja se nešto ne bih ponosio begovskom titulom (čast izuzecima, ali njih je jako malo !).

Da li ste se ikada upitali odakle masovono naseljavanje Glasinca, Mokrog, okolice Rogatice, i pustih mjesta, za koja danas Srbi kažu da je to ‘njihova tisućljetna Srpska zemlja?!” Ja znam, ali drugi treba da pročitaju više, ako ih zanima. Puno toga stoji u knjigama, kojima se mnogi, čak i danas izruguju, govoreći da im one nisu bile potrebne u vrijeme školovanja, a kamo li danas?! (Čovjek se školuju čitav život!).

One su im danas potrebnije, nego ikad! To je moje mišljenje, naravno.

Da završimo, mada je tema teška, barem sto knjiga, ko god se u narodu pojavi, iole pametan, niko nikad neće prodrijeti u glavu našeg naroda, biva ‘odbačen’ (a koga to mi prihvatismo ?), te, po pravilu, biva izvrgnut JAVNOM RUGLU ! Zašto, ko će mu ga znati ?!

Tako dolazi često do toga, a narod i ljudi se stide o tome da pišu, za razliku od Srba i Hrvata, kao sramota je, te se nastavi hajka dok ‘pametniji ne popusti’.

Rogatica je klasičan primjer toga. Oni koji malo bolje poznaju Rogaticu, znaju, kako Rogatica može biti opasna i kako je ona, zapravo, opasna čaršija bila i ostala ! Danas, i ova virtualna, opet stvrana, ništa nije drugačija !

Pogledajte samo informaciju, šta se dešava u vašoj ‘novoj domovini’, da zbog onog – sramota je – ne bi trebalo da spominjem ?! « Podjela Bošnjaka SA!“

To nije sramota, to je činjenica i odgovor na ono, « Zašto smo takvi ! » , to smo mi, i kakvi god da jesmo, ne treba glavu u stranu okretati, već problemu ponuditi čelo! , ‘kakvi mi jesmo’, većina će podviti rep i otići u svoj čošak, čekajući priliku da ti vrati milo za drago, kad se učini za zgodno ! To je jednostavnije, ali hinjski i to se desilo upravo našem Huseinu od vlastitih, a ne od nekog tuđina.

Inteligencija nema veze sa tim !

Ona može da prosvećuje, da upozorava, ukazuje na knjige, ali ja ću reći jednu staru :
« Natovarite magarca knjigama, magarac ostaje magarac ! » Ne, misleći naravno na nekog određeno, već samo, na magarca natovarena sa knjigama, da opet neko ne izvadi ovaj pasus samo iz konteksta. Sto bi bilo podlo i neumjesno !


O šoku prilikom strijeljanja


Priča, kao što je navedena, ta u Trnovu, ima iz svih ratova, a tiče se « Šoka ! » i samo šoka !

Poznatiji je u svijetu životinja, kako to, da jedna veća životinja, koja ima rogove, kopita i t.d., se ne suprostvi’ manjem’ lavu, hijeni i sl.

Tijelo ispušta u tim trenucima ‘supstance’ koje tijelo, zbog odbrane i kolapsa, ‘prepušta u stanje mirovanja’, te zbog prevelikog šoka dolazi do pojave
poznate ‘miran k’o janje’ !

Svaki čovjek reaguje drugačije, ali u principu, slično !

Da li su oni odraz u ogledalu nase Bosanske nacije ili samo Bosnjaka??

Tu je narod, zbog onih 500-600 godina tuđe vladavine, ‘zaboravio’ vlastitu jačinu, koju će morati da upotrijebi, ukoliko ne želi da dočeka sudbinu Palestine, a zemlja nam se otima, to je činjenica i mi Rogatičani smo svjedoci toga, svjedoci da su Srbi prešli granicu u namjeri da ‘idu dalje’ dok « Sarajevo spava ! »

Iskreno rečeno, ja sam se nadao ove godine da će od marta početi ‘događanje naroda’ na ulicama širom BiH, ali ono je izostalo, a kakva je situacija, onda tek od marta naredne 2010 godine ! Jednom mora, ako ne žele da im ‘drugi kupe vrhnje’ dok oni gladuju ! Ako tako žele, bujrum, ja ću mirne savjesti gledati! Mojim tekstovima, barem sam jednim dijelom odradio dio moje dužnosti i obaveze, ali i skinuo 'veo loše savjesti' sa sebe i svog imena, kako to drugi gledaju ili nazivaju, manje mi je važno.

Tesktovi se mogu pročitati od najnovijih kao što je „Peta strana svijeta“, Bošnjaci, zemlje Beneluksa, Orbus, foruma raznih boja, dok domaći, kao što je to na primjer Avaz, kako je rečeno:“imaju svoju radnu krilaticu“, a odnosi se na 'izvještavanje samih aktera', dok im komentari nisu „in“.

Svako ima svoje pravo i to je u redu.

Da su izvještaji dijaspore jači, značajniji i ubjedljivo kvalitetniji, malo koga to značajnije ‚dodiruje’ u domovini, po onoj, „šta tu nam ima neko drugi soliti pamet!“ Ako je tako, ja sam ‚tiho’!

U zadnje vrijeme, svjedok sam, prilokom pokušaja da tekstove prikažem 'domaćoj javnosti', odbijanja, (za divno čudo - finog, primjer Bitno.ba!), jer su stvoreni, mislim, ne zbog mojih tekstova, mnogi nacionalizovani mediji, što nije nikakav novuum, već stara praksa, koja će se obiti mnogima o vlastitu glavu, što ne priliči baš slici jake želje u stvaranju slobodoumne, sekularne, napredne, moderne i demokratske države.


Prof. Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: TRAGOVIMA BOSANSKOG KRALJEVSTVA
TekstNapisano: Septembar 28th, 2009, 2:13 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Tragom srednjovjekovnih spomenika na olimpijskoj planini Bjelašnica

Slika

Piše: Mustafa SMAJLOVIĆ

25.09.2009.


NIGDJE, NIKAD, NIKO NIJE PRONAŠAO STEĆAK NA KOME BOSANAC MOLI!


Slika
Mustafa Smajlović u Umoljanima

Poljubio sam kamen. Znam, vjera mi ne nalaže da ljubim kamen. Trebao bih samo izgovarati molitvu, ali kad god čučnem pored stećka javi se unutarnja potreba da zagrlim i poljubim kamen i u kamenu Bogu milog mog dalekog prekta. To je jače od mene, ovodunjalučkog prolaznog hodača koga mudrost „kamenog spavača" uspravlja kada postustajem. Naumpada mi i viliki Krlaža: „Neka oprosti gospođa Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Evropa, samo Bosna ima spomenike. Stećke."

Dvadesetak kilometara jugozapadno od Sarajeva kraškim sjajem blista olimpijska ljepotica Bjelašnica. Ovu, u isto vrijeme i lijepu i divlju, i pitomu i surovu planinu (koja vrhom Opservatorija „dodiruje nebo" na nadmorskoj visini od 2067 m), s pravom smatraju misicom među gorama dinarsko planinskog sistema. Sa razvijenim kraškim i ledničkim reljefom, u čudesno zamršenom i lijepom mozaiku kojeg čini harmonija haosa kamena i sitno rastinje prošarano raznovrsnim bojama gotovo nestvarne prirode, Bjelašnica je neponovljiv san u očima svakog izletnika. Kamo god da krenete, propinjali se kemenitim uzvišenjima u vrhove, ili silazili u vrtače i „gejzire", dočekuju vas mistični znakovi prirode. Planinom „prosuti" kameni zapisi u obliku arapskih harfova, (koji su za vjernike Božiji znakovi!) ištu od vas u isto vrijeme i znanje i opreznost. Ko ne poznaje promjenljivu čud ove kraške gore neka se ne „vere u njene vrhove". Lijepo mi to reče 80-godišnja nana Fata Ismić iz Sinanovića: „Sinko, ova planina je ljeti Džennet, a zimi Džehennem!"

Slika
Uz kamen koji govori


Čud Bjelašnice najbolje poznaju njeni gorštaci, u posve pojednostavljenoj filozofiji kako je ova planina poput nabujale vode; što se više otimate, više vas uvlači u svoje vrtloge. Ište od čovjeka poslušnost, prilagođavanje, oprez... Pogotovo na Bjelašnici ne mokrite uz vjetar. Grješka se skupo plača. Sve je jasnije, samo ako promatrate kako se odjevaju i ponašaju gorštaci iz Lukavca, Milišića, Kramara, Brda, Šabića, Rakitnice, Bobovice, Ozimina, Perviza, Sinanovića i Umoljana... i najposlije, starosjedioci posljednjeg bogumilskog sela Lukomir. Stariji planinci iz zabjelašničkih sela možda nemaju niti jednog razreda škole, ali ne petljajte se u njihovo znanje čitanja znakova prirode koje je, bezbeli, naslijeđeno od dalekih i mudrih predaka.

PUTEVIMA KUDA SU BOGUMILI HODILI

Bogumilskim tragovima preko Bjalašnice krenuh sa „predznanjem" da je prvi ukrašeni nadgrobni spomenik sa natpisom na bh.prostorima bio postavljen oko 1391. godine, te da se prvi put stećci pominju u putopisu Slovenca Benedikta Kuprešića 1530. godine. U 2988 nekropola, u bivšoj Jugoslaviji registrovano je 66663 ovakvih nadgrobnih spomenika, od toga je u BiH na 2016 lokaliteta registrovano 58547 stećaka. Među najbogatijim nalazištima su ovi prostori...

Slika
Na putu za Umoljane

Zašto baš ovi prostori?

Bježeći od svojih mnogobrojnih neprijatelja, prema Hercegovini, čiji vladar im je obećao spas, tu, na padinama Bjelašnice, Visočice, Treskavice..., izumirali su posljednji bogumili. Rijetki stećci sa uklesanim didovskim (djedovskim) štapom govore da su to stećci didova, čelnika ove grupe ljudi, sljedbenika Crkve bosanske. (Vjeruje se kako je posljednja porodica koja je prešla na islam na bh.prostorima bila porodica Heleži iz Dubočana u konjičkoj općini). Ove bogumilske nadgrobne spomenike, koji predstavljaju najsnažniju kulturnu i umjetničku pojavu srednjovjekovne Bosne, biljege jednog vremena i prostora, možete vidjeti u Šabićima, Milišićima, Umoljanima... Lukomiru... Vežu se za pristaše Crkve bosanske, koja se nije uklapala u dotadašnja vjerska učenja istočna i zapadna, nego je bila posebna, samo svoja, bosanska. Zbog toga je smetala raznim moćnicima, svi su je gledali zatrijeti, uništiti, slali su emisare i vojske da ih prevedu u drugu vjeru, silom ili milom. Na kraju krajeva, gubitnici su bili samo sileđije koji su se oglušili o staru mudrost da u vjeri i ljubavi nema prisile.
Hodimo od stećka do stećka. Uspravlja nas pomisao kako pod svakim tim isklesanim kamenom leže dobri ljudi, Bošnjani, koji pogubiše glave u borbi protiv svakovrsnog zla svoga vremena. (U sušnim vremenima ljudi su obilazili oko stećaka i molili kišu, a ostrugani tanki sloj, prah liječi od raznih bolesti, vjerovali su Bosanci).

„U STEĆCIMA JE TAJNA BOSNE"

Posljednji bogumil našeg vremena, glasoviti slikar Lazar Drljača (eno mu 'stećka' u Borcima povrh Konjica!), leže pod zemlju ostavivši u amanet da ga pokopaju kao bogumila. Kameni spavači i po Bjelašnici sanjaju bosanske snove, dok upitnici vrište sa kamenih biljega. U kamen su uklesavali svoje misli ljudi Bogu i nama mili: "Ova ruka ti kaže da staneš i zamisliš se nad svojim rukama"! Neko će zapisati, u naše vrijeme, ovo: „Spomenik je velika i lijepa kuća u kojoj žive naša sjećanja i počiva naše odano poštovanje."

Slika

„U stećcima je tajna Bosne" - kazao je bh.pjesnik „Kamenog spavača", veliki Mehmedalija Mak Dizdar, a brat mu, po peru i istini, Mak Dizdar, nije štedio mastilo o Bosni: „Neka oprosti gospođa Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Evropa, samo Bosna ima spomenike. Stećke."
Stotinu puta iščitavam zapisano i uvijek mi malo. Iznova, s radošću, čitam: „ Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči ili moli. Na kome je prikazan kao sužanj."
Nakon obilaska nekropole sa stećcima u Šabićima, tamo gdje rijeka Rakitnica počinje dubiti najmoćniji kanjon u Evropi, kod istoimenog sela, na granici koja razdvaja Bjelašnicu i Visočicu, skrenuh na put koji kao da vodi na nebo, pa haj, haaj, heeej Umoljani! Usput razmišljam kako je do rata (1992.-1955), na ovim prostroima živjelo 2.500 dobrih Bošnjana. Danas uglavnom starci naseljavaju Umoljane, Milišiće, Brdo... Lukomir! U ratu, osim posljednjeg bogumilskog sela Liukomir, sva sela su opustošena. Izgorjela. Samo su stećci ostali. Nakon rata vratili su se potomci onih koji leže pod kamenom.

ŠTA KAŽU HISTORIČARI?

Kako ni do danas bjelašnička prostranstva nisu dovoljno istražena, kako arheološki tako ni historijski, teško je preciznije govoriti o vremenu naseljavanja ovoga područja, porijeklu i strukturi stanovništva. Dodatne poteškoće usložnjavanja i činjenica da je literatura o ovim područjima veoma oskudna. Dugo je vladalo uvjerenje da je područje bjelašničkih sela bilo ustvari bastion bogumilstva, područje gdje se ovo učenje najduže zadržalo. U naučnoj literaturi urbicirano je selo Milišići kao posljednje mjesto gdje su njegovi stanovnici u 18.stoljeću primili islam. Ipak ostaće naučna nepoznanica da li je predosmansko stanovništvo ovoga područja bilo bogumilsko koje se usljed progona katoličke crkve sklonilo u ova planinska područja i zahvaljujući geografskoj izoliranosti i teškoj prohodnosti uspjelo zadržati sve do 18. stoljeća.

Nije isključena opcija koja se u novije vrijeme sve češće zagovara da su u stvari pripadnici Crkve Bosanske, dobri Bošnjani, naseljavali ovo područje prije dolaska osamnske vlasti u ove krajeve.

Neizbježno je pomenuti i treću hipotezu koju zagovara historičar Jusuf Milišić u monografijama Konjica, a posebno u knjigama da su ovo područje nastanjivali Vlasi koji su tu stigli iz stare Hercegovine u sklopu činjenice o njihovom nomadskom kretanju duž Balkanskog poluostrva od vremena kada su stigli zajedno sa rimskim legijama i tu ostali nakon propasti Rimskog carstva u 4. stoljeću.

Zasigurno je da je ovo područje bilo naseljeno još u predhistorijskom dobu, o čemu svjedoči i kamena utvrda Gradina nadomak Umoljana. Tu su još lokaliteti Crkvina (nedaleko od rijeke Rakitnice na jednom brežuljku iznad srednjovjekovnog groblja). Iliro-Rimljani su dolaskom Slavena u Bosnu postepeno slavizirani i potiskivani iz svojih starih naselja sa plodnih predjela u planinske krajeve.

Stanovništvo slaviziranih Iliro-romana se bavilo pretežno stočarstvom i kiridžijskim poslovima. Stupili su u vezu sa dalmatinskim gradovima koji su trgovali sa slovenskom pozadinom. Robu su prevozili konjima, mulama i magarcima. Bila je to „karavanska trgovina", što ukazuju tragovi i stari putevi koji se penju preko vrletnog područja i spuštaju prema kanjonu Rakitnice.

Imena bjelašnička sela, Donji i Gornji Kramari, potiču od vlaških starješina karavana koje su zvali kramarima. Naselje Vlahinja svjedoči u prilog ovoj tvrdnji. Nedvojbeno je da je područje bilo naseljeno vlasima, povezano „trgovačkim putem" sa Sarajevom. Hipoteza da su ovo područje u predosmanskom periodu nastanjivali nomadi - vlasi, može biti najbliža historijskim činjenicama s obzirom na običaje, način odijevanja i druge elemente koje pamti i današnja generacija, a koji su najsličniji sa onima u Staroj Hercegovini. U prilog tome svjedoče i mnoga prezimena ovdašnjih porodica (Bandići, Aljovići, Fajići...) čiji su preci doselili iz Hercegovine, te brojni lokaliteti koji su u narodu zadržali naziv „vlahinja."


I KAMEN GRANIČNIK I ČUVAR BOSNE

Već u prvom popisu vilajeta Hercegovina iz 1477. godine (petnaestak godina poslije pada Bosne pod Osmansku vlast), spominje se bjelašničko selo Tušila koje pripada timaru Zagorje sa stavke Grgura vojvode. Na tom timaru zabilježena je jedna kuća koju nastanjuje Radovan sin Miroslava. Od prihoda spominju se pšenica, zob, i nešto povrća sa veoma skomnim prihodom od 214 akči dok selo Drežica na primjer ima prihod od 1992 akče. Deset godina kasnije (u popisu iz 1488. godine)spominje se selo Umoljani kao timar Sinana Čelebija sina Abdusselama. Ovome popisu se javljaju muslimanska imena u prvoj generaciji kao na primjer Hamza sin Radina, Hamza sin Vukčina, Ahmed sin Tvrtka... Umoljani su imali 20 kuća i ukupni prihod od 1572 akče. Ovo nas navodi na zaključak da je islam veoma rano došao do stanovnika ovih sela i da su nakon 20 godina počeli primati islam. Zabjelašnička sela Umoljani, Lukomir, Bobovica i Brda, pominju se u popisu iz 1604.godine, u kome se neka imanja vode na precima koji su bili nemuslimani.

Ove krajeve je pohodio i čuveni turski putopisac Evlija Čelebija polovinom 17. stoljeća. Pominje Tušila i Rakitnicu. Pominje i neka mjesta kojih danas nema. Zapisano ostaje: „Čudan zelenilom obrastao i naseljen planinski kraj".

No, vratimo se stećcima... Zasigurno nisam jedini koji je zagrlio bogumilski kamen sa osjećajem da grlim dalekog pretka. Taj prisni odnos sa spomenikom koji sjedoči o postanku Bosne još u vrijeme kada su neke današnje susjedne države bile „obične krčevine", dobija na snazi u ovo pogano vrijeme kada nikogojevići misle da mogu običnom „gumicom" izgrisati srednjovjekovnu državu sa geografske karte. Sa radošću i ponosom ponovo se prisjećam riječi mudraca nagetog nad kamen koji ne zna šutjeti: „Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči ili moli. Na kome je prikazan kao sužanj."

Bez dvojbe, stećak je i menjik (kamen graničnik) i čuvar bosanske postojanosti i opstanka BiH.


Piše: Mustafa SMAJLOVIĆ


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: TRAGOVIMA BOSANSKOG KRALJEVSTVA
TekstNapisano: Oktobar 25th, 2009, 2:31 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Kraljevski grad Bobovac

Slika

Bobovac je predhistorijska gradina, kasnoantička utvrda i srednjovjekovni grad. Nalazi se nedaleko od sela Mijakovići i Dragovići, u općini Vareš.

Bobovac je bio sjedište bosanskih vladara od perioda vladavine bana Stjepana II. Kotromanića, preko svih bosanskih kraljeva i kraljica i sve do
prestanka bosanske samostalnosti turskim osvajanjem Bosne 1463. godine.

Od kasnoantičke utvrde očuvan je samo jedan zid koji je ukomponiran u glavnu kulu Bobovca.

Posebno je zanimljiv kompleks vladarskog dvora izgrađen na tri vještačke nivelirane terase, s dvije palače, pomoćnim zgradama, zanatskim
radionicama, cisternom i dvorskom kapelom. U predjelu Crkvice otkriveni su temelji jedne oveće, tek započete troapsidalne crkve, franjevačkog
samostana i kraljevske grobne kapele.

Kapela je bila oslikana freskama i ukrašena bogatom kamenom dekoracijom. Suvremenici su ga smatrali najtvrđim bosanskim gradom.

Ovdje se čuvala i kraljevska kruna, a vladari su ga nazivali svojim stolnim mjestom.

Zbog svog geostrateškog, vojnog i političkog značenja, u međuvremenu je bio meta napada nekih osvajača.

Bobovac su Turci osvojili 21. svibnja 1463. nakon samo tri dana borbe. Govori se da ga je predao knez Radak, koga su Turci nakon predaje pogubili.

Turska posada je bila prisutna na Bobovcu do 1626. godine, kad je grad napušten zbog gubitka strateškog značaja nastavljanjem turskih osvajanja
prema sjeveru.



KRALJEVA SUTJESKA-BOBOVAC

Od Bobovca, snažnog utvrđenja bosanskih kraljeva nije mnogo ostalo. Ratovi i vrijeme nagrizli su i uništili čak i kamene ruine.

Ispod utvrde smještena je Kraljeva Sutjeska.

U njoj su bili vladarski dvori Kotromanica. Tu je i čuveni samostan podignut u 14. stoljecu u kome se čuva bogata kulturno-povijesna ostavština.

Nešto niže, kao simbol stoljetnog suživota, nalazi se najstarija džamijau BiH, koju je navodno dao sagraditi sultan Mehmed el-Fatih, nakon ulaska
u Bosnu.


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 7 posts ] 

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 1 onaj sto cita, a nece da se registruje.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group