www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 14th, 2021, 7:26 pm.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 74 posts ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 7  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: ROGATICA - PERIOD AUSTRO-UGARSKE UPRAVE
TekstNapisano: Juni 10th, 2009, 1:33 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
Boraveci u nasem seheru prosle godine dobih na poklon knjigu o Rogatici iz 1966.godine. To je prakticno jedna od prvih monografija Rogatice koja je izuzetno vrijedna. Knjiga pruza citaocu osnovna znanja i informacije o proslosti rogatickog kraja, o njegovim geografskim i teritorijalnim obiljezima a narocito o ulozi i putevima nas(ih)eg naroda u bivsoj drzavi (SFRJ). Knjiga je zista interesantna, sa puno ilustracija, podataka i slika.

Slika

Procitajte tekst Rogatica pod austrougarskom upravom, tekst je napisao Veselin Kosoric.


ROGATICA POD AUSTROUGARSKOM UPRAVOM (od 1878. do 1918. godine)

Na Berlinskom kongresu 1878. godine Austro-Ugarska je dobila mandat da izvrsi okupaciju i pacifikaciju susjedne Bos-ne i Hercegovine, te periferne i nemirne pokrajine Turskog Carstva. Tim mandatom Austro-Ugarska se obavezala pred evropskom diplomacijom da ce nakon izvrsene okupacije u ovoj zemlji uspostaviti red, zavesti evropsku administraciju, osigurati licnu i imovinsku bezbjednost i rijesiti goruce agrarno pitanje.

Nakon zauzimanja Sarajeva, okupacione trupe su 1878. godine u istocnoj Bosni naisle na posljednji snazan otpor na Glasincu.

Tu su se ponovo okupljali ustanici i utvrdili na polozaju izmedu Bandina Odzaka i Senkovica. Ustanicku snagu cinilo je oko 7.000 boraca sa tri topa. Borba je trajala od 7 sati ujutro do 1 sat po podne 21. septembra 1878. godine i zavrsila se porazom ustanika, koji su se sa Glasinca povukli prema Rogatici i dalje prema Gorazdu i Visegradu. U toj borbi austro-ugarske jedinice su imale osjetne gubitke. Pod komandom pukovnika Rakosovica, okupacione trupe usle su u Rogaticu 22. septembra 1878. bez otpora. Odmah je preduzeto razoruzavanje naroda, koji je pod prijetnjom smrtne kazne pozvan da preda oruzje.

Prilikom okupacije austrougarske trupe vrsile su i mnoge »izgrede« kako ih naziva nota Turske od 8. oktobra 1878. godine. Tako se u borbi na Glasincu odigrala velika pogibija srpskog stanovnistva u zbjegovima na Mladu, kada je jedan odred austrijskih trupa upao u te zbjegove i izvrsio mnoga ubistva.

Medutim, i poslije ulaska okupacione vojske u ovome kraju otpor nije odmah prestao. Austrijskim vlastima zadavali su posebnu brigu naoruzani ljudi, koji su krstarili nekoliko godina i ugrozavali javnu sigurnost i saobracaj. Cak su izne-nada upadali i u zandarmerijske stanice. Prema njima je okupatorska uprava bila nemocna jer su se prebacivali preko turske i crnogorske granice, pa se opet vracali. To su bill hajduci harambase Jove Tandarica i Dure Pekica-Zekanovica. Njihovom pogibijom 1881. godine prestaje i ovaj vid otpora prema austrougarskom okupatoru.

Poslije donosenja vojnog zakona (1881. godine),odmetnuli su se Risto i Perisa Rosnici-Macari iz Baltica posto nisu htjeli da sluze u austrougarskoj vojsci pa su neko vrijeme i hajdukovali. Obojica su uhvaceni i po presudi Vojnog suda objeseni u Rogatici.

Kada je 1882. godine buknuo hercegovacki ustanak i prosirio se preko podrucja Foce sve do Trnova i Jahorine, izvjesno vrenje osjetilo se i u narodu sreza rogatickog. Ipak, ustanak se nije mogao prosiriti na ovaj kraj, mada je Husein-beg Zulfi-karpasic iz Foce dolazio kao delegat ustanickih voda u misiji da pobuni Glasinac. Oko Ranjena i Prace krstarile su jedinice austrijske vojske koja je bila stacionirana u Rogatici.

Poucena iskustvom iz tog ustanka, okupaciona uprava je i u rogatickom kraju, pored drugih mjera, zapocela politiku strogog podvajanja izmedu muslimana i pravoslavnih. Susjed-ne granice prema Srbiji i Crnoj Gori bile su potpuno zatvorene, a u cijelom srezu, narocito u gradu Rogatici, sve je preduzimano da se onemoguci zblizavanje pravoslavnih i musli­mana. Iz zvanicnog popisa stanovnistva 1895. godine vidi se da su stalne vojne jedinice bile ne samo u Rogatici nego i u Po-dromaniji (178 vojnika) i u Praci (133 vojnika). Radi obez-bjedenja javne sigurnosti postavljene su zandarmerijske sta­nice u Rogatici, Sokocu, Praci, Sjemecu, Sjeverskom, Zljebovima, Ustipraci i Mededi.

U cilju ucvrscivanja svoje vlasti austrougarska uprava od­mah pristupa i poboljsavanju komunikacija. Radi toga se hilno izvodi rekonstrukcija postojecih putova. Tako su vojne jedi­nice 1879. godine izvrsile potpunu rekonstrukciju glavnog druma od Sarajeva preko Podromanije i Rogatice do Visegrada (148 km) i od Podromanije preko Sokoca u pravcu Vlasenice i Zvornika (101 km). Odmah iza toga (1880—1883. pod.) izgradjen je i put Rogatica—Gorazde preko Gnjila (26 km). Radi pokrica izdataka oko izgradnje drumova austrijska uprava za-vodi kulucenje, kakvo je od ranije postojalo po turskom za-konu. Svi muskarci od 16 do 60 godina bill su obavezni da kuluce. Svaki obveznik morao je 5—6 dana sa teglecom sto-kom da radi na drumovima ill da plati u novcu tu obavezu.

Austro-ugarska okupacija je unijela velike promjene u ekonomski i socijalni zivot ovog kraja. Zbog povoljnog vojno-geografskog polozaja u Rogatici su bile stalno stacionirane ja-ce vojne snage prema Srbiji. Ta cinjenica je imala presudan znacaj i za privredni razvoj Rogatice. U novim prilikama stva-raju se bolji uslovi rada i zarade, narocito za odgajivace stoke, trgovce hranom i zivotnim namirnicama kao i za zanat-lije raznih struka. Rogaticki kraj postaje podrucje sa kojeg se vrse velike vojne isporuke. Sam grad mijenja svoj izgled i velicinu. Vojska izgraduje znatan broj objekata za svoje po-trebe. U krugu vojnih »baraka« na ulazu u grad isticala se velika dvospratna zgrada vojne kasarne, izgradena 1901. godine, a nesto kasnije i »oficirski paviljon«. Za potrebe grada, a na-rocito za potrebe vojnog garnizona u Rogatici, Jos' 1893. je podignuta veca stocna klaonica. U Borikama je 1903. osnovana vojna ergela za uzgoj konja arapske i bosanske brdske pasmi-ne. Tokom 1905/1906. o trosku vojske i opstine izgraden je moderan gradski vodovod u Rogatici. Kaptirano je »hladno vrelo« i ureden rezervoar na Plandistima nize Seljana, odakle je sa udaljenosti od 4 km provedena voda u grad i vojni logor; gradska vodovodna mreza dobila je vise javnih cesama. Iz strategijskih razloga izgradena je istocnobosanska zeljeznicka pruga, koja od Sarajeva pored rijeke Prace prolazi juznom granicom rogatickog sreza i preko Mesica vodi u Ustripracu i Visegrad, odnosno Uvac. Gradnja pruge trajala je od 1902. do 1906.

ROGATICA POLOVINOM XIX VIJEKA
Slika
Otvaranjem zeljeznickog saobracaja znatno je pogoden dosta jak drumski promet koji se do tada odvijao preko Rogatice. Kiridzijski putovi preko Romanije i Han Pijeska brzo gube na znacaju i javni saobracaj iz Rogatice se vise orijentise na zeljeznicku stanicu Mesici. U 1906. godirii izgradena je cesta izmedu Rogatice i Mesica (dugacka 9 km) i na njoj su od tada vlasnici fijakera i drugih prevoznih sredstava nasli zaposlenje i zaradu. Iza 1908. godine izgradena je i gradska kanalizacija, pocevsi od vojnog logora za glavni dio grada. Posta je cijelo vrijeme ostala u rukama vojske (k. u. k. Militarpost-amt). Njen saobracaj vrsen je sve do 1906. godine konjskom zapregom - brzim postanskim kolima (dilizans) uz pratnju trubaca i naoruzanih vojnika. Od tada je i postanski saobracaj orijentisan na zeljeznicku stanicu Mesici.
Okupacija je zatekla gradsko naselje Rogatice u dosta zapustenom stanju. Osim dva kamena mosta preko Rakitnice, nekoliko lijepih dzamija i dva hana iz turskog vremena, u Roga­tici nije bilo znacajnijih javnih gractevina ni tvrdo zidanih objekata. Obicno su to bile zgrade od cerpica i catmare sa kamenim podzidom ili bez njega, oblijepljene zemljom i okrecene, pokrivene drvenim krovom, a rijetko ceramidom. Najvise je bilo prizemnih kuca, a gotovo svaka kuca na sprat imala je vanjske drvene basamake. U kucama su se nalazila ognjista, a u sobama zemljane furune i mangale. Stambene prostorije su imale razne dolafe i rafe koje su sluzile za ostavu raznovrsnog bakrenog posuda. Za osvjetljenje je upotrebljavan luc, vostane i uglavnom lojane svijece.
Sa austro-ugarskom okupacijom dosle su nove navike i novi oblici zivota. Pocinje upotreba kreveta, stolova i stolica, ormara, ogledala, a malo kasnije i tucanih peci, zatim uvodenje stednjaka (spareta) i drugih novina u domacinstvu.

O javnoj higijeni i zdravlju u prvo vrijeme su se starali vojni Ijekari. Prvi civilni Ijekar dolazi u Rogaticu 1883. godine. Od tada zapravo i pocinje rad zdravstvene sluzbe u narodu.

Veoma bogat stocni fond cijelog kraja nalazi na pijaci u Rogatici sigurnu produ, a preko nje i stalan izvoz. Od stoke su na glasu cuveni glasinacki brdski konji i goveda, koji eksportom dopiru na inostrano trziste. U prvo vrijeme veterinarsku sluzbu vrse vojni veterinari i Ijekari, pod cijim je nadzorom i promet stokom. Godisnji sajmovi odrzavaju se redovno 7. i 8. maja, te u jesen 13. i 14. oktobra, a nedjeljni pazarni dani svakog ponedjeljka.

U prvo vrijeme vojne isporuke su u rukama stranaca, ali taj posao postepeno preuzimaju »snalazljivi« domaci ljudi. Ranije tabhane, kao domace radionice za stavljenje koza, zatim papucarstvo kao zanat i cilimarstvo kao domaca radinost, koje »salnania« iz 1874. godine posebno spominje u Rogatici, naglo izumiru i ustupaju mjesto drugim domacim zanatima koji odgovaraju potrebama novog vremena. Brzo izrasta rogaticka dugacka carsija sa mnogim ducanima na obje strane ulice, sa brojnim »kahvama« i gostionicama i sa raznim zanatlijskim radnjama podesenim po ukusu novog vremena.

U 1890. godini otvorena je jedna tvornica likera manjeg kapaciteta sa etivazom sljiva, ali se nije mogla odrzati. Po­stepeno se stvara domaci kapital koji ulazi u eksploataciju suma. Tako u Rogatici 1900. godine nice prva pilana za preradu drveta Becir-age Capljica, koja radi za lokalne potrebe, U Kovanju kod Rogatice 1901. godine otpocinje da radi ciglana Nur-bega Brankovica, ciji proizvodi podmiruju samo jedan manji dio lokalnih potreba.

Osim raznih vojnih objekata u Rogatici se podize znatan broj drugih javnih zgrada u koje su smjestena nadlestva i skole. Nisu izostale ni privatne kuce »pod plan«. Medu njima su se svojim vanjskim izgledom i Ijepotom unutrasnjeg uredzaja narocito isticale kuce Hadzi-Nuridin-efendije Hafizovica (muderisa od Edrene) i Suljage Vajzovica (narodnog poslanika u Bos. saboru). Po svome izgledu ove gradevine su odrazavale ekonomsku snagu i ugled njihovih vlasnika. U isto vrijeme, na drugoj strani, postojale su kao odraz drustvene nejednakosti i klasne podvojenosti, kucice od pletera muslimanske i pravoslavne sirotinje, koja je zivjela od nadnicarenja i sa grupom bijelih Cigana, vecinom kovaca, sacinjavala ovaj periferni dio grada.

Tokom austro-ugarske okupacije u Rogatici je doslo do izvjesnih promjena i pomjeranja u strukturi samog stanov­nistva. U grad se doselilo nekoliko jevrejskih trgovackih po­rodica, kao i izvjestan broj zanatlija i hotelijera strane narodnosti. Nove prilike i priliv novog stanovnistva, smjestaj jakog i brojnog garnizona, boravak zandarmerije i finansijske straze, zatim sluzbovanje stranih cinovnika i naseljavanje njihovih porodica — sve to uveliko mijeiija dotadasnje uslove zivota i rada u rogatickoj sredini.

U Rogaticu pocinje da se doseljava i okolno srpsko sta­novnistvo. Ono postepeno silazi sa sela i pojacava mail broj porodica koje je okupacija zatekla u gradu. Osim toga, u Ro­gaticu se doseljavaju i pojedine zanatlijske i druge gradanske porodice iz Foce, Cajnica, Visegrada, Nove Varosi i drugih obliznjih mjesta. Vec 1880. godine otvorena je Srpska osnovna skola u Rogatici, ciji je prvi ucitelj bio Crnogorac Milovan Stanisic iz Vinica od Danilograda. Zajednickim naporima gradskog i okolnog srpskog stanovnistva podignuta je 1886. godine pravoslavna crkva u Rogatici. Glavni pokretac u toj akciji Mico Kojic brzo se afirmisao kao lokalni voda Srba u borbi za crkveno-skolsku autonomiju (1893—1905). Njemu se pridruzio mladi skolovani svestenik Atanasije Kosoric, koji se narocito istice na kulturnom prosvjecivanju naroda i svojim borbenim stavom prema austrijskim vlastima.

Muslimansko stanovnistvo u Rogatici bilo je nepovjerljivo prema okupatoru. Ono je u pocetku ostalo dezorganizovano i povuceno u sebe. Kod nekih porodica se zapazala tendencija za seobom u Tursku. Tako je u prvo vrijeme muslimansko stanovnistvo brojno opadalo, nesto seobom u Tursku, a vise preseljenjem u unutrasnjost, narocito u Sarajevo. Uzimajuci ucesca u pokretu za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju (1899—1909), muslimani i u Rogatici istupaju jedinstveno i zauzimaju borben stav prema okupatoru.

Saradnja muslimana i pravoslavnih, koja je u BiH u vri­jeme borbe za vjersko-prosvjetnu autonomiju dobijala sve vise politicki karakter, u rogatickoj sredini nije mogla da dode do punog izrazaja i pored nastojanja nekih naprednijih gradana. U sijanju razdora i mrznje okupatorski upravljaci upotreblja-vali su sva moguca sredstva. Da bi stvorili atmosferu nepovje-renja i netrpeljivosti, organizovali su i mucka ubistva poje-dinih Srba (Dorda Pereulu, Tanasija Draskovica, Mila Bajcetica). Tako su pod okriljem austrougarske vlasti u Rogatici dolazile do izrazaja grupe koje su zauzimale kompromisan stav prema okupatoru.

Medutim, pod kraj proslog vijeka pocinje djelovanje mlade generacije u rogatickoj sredini. Kod nje se javlja iriteresovanje za odlazak na rad, za obrazovanje i za izucavanje zanata. Poslije zavrsene osnovne skole mladi Mico Sokolovic odlazi na rad u Beograd, gdje izucava knjigovezacki zanat i kao kvalifikovani radnik 1903. godine prosiruje svoje znanje. Tu se on upucuje u socijalisticke doktrine i praktican rad u partiji i sindikatima, pa se nakon dolaska u Sarajevo sav predaje po-slu, gdje se svojim izvanrednim sposobnostima u organizacijskoj aktivnosti brzo istice kao videna istorijska licnost toga doba u radnickom pokretu Bosne.

Na celu gradske opstine u Rogatici nalazio se populari gradonacelnik Hadzi-Ahmed-beg Bukvica, koji je na taj polozaj dosao odmah poslije 1878. god. Svojim razumnim i takticnim drzanjem on je punih 40 godina vrlo dobro djelovao medu muslimanima i srbima. Pod njegovim rukovodstvom opstina je omogucavala sporazumijevanje i saradnju u rjesavanju pitanja koja su bila korisna gradjanima. To se narocito ispoljavalo u nevoljama prilikom poplava ili lokalnih pozara, pri cemu je uzajamna solidarnost i bratsko saosjecanje dolazilo do punog izrazaja.

Pored dotadasnja dva pisma, arabice i cirilice, uvedena je u upotrebu i latinica, a u internoj prepisci organa vlasti i gotica. Raniju grubost turske adrninistracije zamijenila je vje-sta i ugladena administracija Austro-Ugarske. Strano cinov-nistvo nastupa sa mnogo znanja i rutine i trudi se da drzavna uprava i sudstvo najbolje posluze interesima okupatorske politike.

Prodor »zapadne kulture« bio je pracen i negativnim po-javama, prema kojima se, u uslovima zaostale sredine, stvarala odvratnost u odnosu na sve sto je tudmsko. Otuda je, i pored nastojanja naprednih ljudi da se ide u korak s vremenom, rogaticka sredina pokazivala veoma slabo interesovanje za »svapske« skole. Tadasnja konzervativna shvatanja stajala su na putu svakom nastojanju da se mladim generacijama omoguci moderno svjetovno obrazovanje. Od toga je Rogatica dugo patila.

U Sokocu je postojala Srpska osncvna skola jos iz turskog vremena (osnovana 1875. godine). Ona je nastavila da radi, ali joj je austrougarska uprava nametnula svoj nadzor u pogledu programa, udzbenika i nastavnog kadra. Medresu i mektebe, koje je zatekla u Rogatici, takode je zadrzala kao muslimanske konfesionalne skole. U njima se nisu predavali svjetovni predmeti. Nastava je bila ogranicena samo na vjersku obuku.
Radi uvodenja osnovne pismenosti i svjetovnog obrazovanja, okupatorska uprava je pristupila otvaranju osnovnih skola za djecu svih konfesija. Tako u Rogatici dolazi do pretvaranja Srpske osnovne skole u zajednicku osnovnu skolu, a nesto docnije osnovane su i osnovne skole u Praci, u Stjenicama, u Medjedjoj, Sjeversku i Osovu. U njima su se ucila oba pisma (latinica i cirilica). Radi izolacije od pravoslavnih, ko-jima je ostavljena cirilica, muslimanska djeca su zajedno sa katolickom i jevrejskom djecom ucila latinicu. Na takvoj podjeli — prema ova dva pisma — odvijao se cio skolski zivot. U duhu Kalajeve politike o stvaranju posebne »bosanske nacije«, nastavni jezik se zvao »bosanski«, odnosno u pocetku perioda okupacije »zemaljski jezik«. Obavezna nastava u ovim skolama uvedena je tek 1911. godine. Zbog malog broja skola, na podrucju bivseg rogatickog sreza ostajalo je preko 80% djece bez osnovnog skolovanja. Slaba briga za narodno prosvjecivanje od strane austrougarske uprave nalazi svoju drasticnu potvrdu u tome sto je ovaj kraj imao gotovo dvaput vise zandarmerijskill stanica nego osnovnih skola.

U kolonijalnom porobljavanju strani kapital je nastojao da ubrzanim tempom zauzme glavne pozicije u privredi ovog kraja. U eksploataciji prirodnih bogatstava Austro-Ugarska je omogucila privatnom kapitalu podjelu sfera u sumskoj industriji. Tako je u Praci pocela da radi italijanska firma »Feltri-nelli«, u Kraru austrougarsko preduzece »Ugar« i najjace austrijsko preduzece »Ajzler i Ortlio« u Zavidovicima, koje je radilo sa 22 gatera, sto je u ono vrijeme bila rijetkost u svjetskoj industriji drveta. Eksploataciono podrucje ove posljednje firme zahvatilo je najgori prostor istocnobosanskih suma, pa velikim dijelom i rogatickog kraja. Preduzece »Ajzler i Ortlio« izgradilo je i posebnu zeljeznicku prugu (118 km dugacku) na liniji Zavidovici—Olovo—Han Pijesak—Kusace u pravcu drinskog bazena. Tom eksploatacijom obuhvaceni su neotvoreni predjeli velikih sumskih povrsina Kustravice, Studene Go­re, Zepe i Devetaka. Strani kapital vrsio je brzu akumulaciju, jer su mu kvalitetno drvo i jevtina domaca radna snaga omogucavali uspjesnu konkurenciju na svjetskom trzistu. Ali od svega toga seljak je imao vrlo malo koristi. Nemilosrdno je eksploatisana jevtina radna snaga. Zapostavljanje sela i seoskog stanovnistva proizlazilo je kao neminovna posljedica samog sistema austrougarske kolonijalne politike. Stvarajuci nove klasne i ekonomske suprotnosti Austro-Ugarska je forsirala razvitak kapitalizma, a istovremeno podrzavala feudalne odnose, stiteci interese feudalnih posjednika na racun seoskog stanovnistva. Austro-Ugarska zato ne pristupa radikalnom rjesavanju agrarnog pitanja, iako je na to bila obavezna prema odluci Berlinskog kongresa. Ona nerijeseno agrarno pitanje, u stvari, iskoriscava za svoju politiku: sami procesualni propisi omogucavaju beskrajno parnicenje stranaka, cime se pojacava i produbljuje mrznja izmedu aga i njihovih kmetova. Takvo je stanje u pocetku odrzavano bez vecih potresa. Ali kada se stanovnistvo na selu snazno povecalo, a zivotne potrebe feudalnih gospodara znatno porasle, nezadovoljstvo je morale buknuti.

Nastaje »prodavanje« kmetova i novi vlasnici prema seljaku nastupaju mnogo bezdusnije (»kmetoderi«), jer novae ulozen u kupovinu zemljista po zakonima kapitalisticke privrede trazi, pored dotadasnjeg »haka«, i anuitetno izvlacenje ulozene glavnice i njene rente. Pojedini zemljoposjednici, pod raznim izgovorima, gone seljake sa zemlje da bi upravu nad imanjem preuzeli u svoje ruke i svoju reziju. Oni prisiljavaju seljake da sa porodicama, radi odrzavanja golog zivota, zauzmu kao uzur-panti krcevine erarnih Ziemljista. A kada bi ovi bezemljasi licnim trudom, kultivacijom neproduktivnog tla, stvorili sebi na tim krcevinama makar kakve mogucnosti za opstanak, okolni zemljovlasnici bi ih ponovo tjerali radi obezbjedenja sto veceg pasnjackog prostora za svoju stoku. Kako je u gradskom pod-rucju Rogatice bio koncentrisan najveci broj zemljovlasnika, pocela je sve jace da se javlja i duboka protivrjecnost izmedu grada i sela. Iz te protivrjecnosti izvlace svoj udio i trgovci i zanatlije, jer na razne spekulativne nacine uvlace seljake u dugove i sve vecu ekonomsku zavisnost. Tako se odnosi izmedu rogatickih zemljopasjednika i okolnih seljaka bezemljasa zaostravaju do te mjere da izmedu njih dolazi i do otvorenog sukoba u 1908. godini. Jednoga dana krenuli su ljudi u vecim grupama iz rogaticke carsije i nasilno porusili ograde na uzurpacijama bezemljasa Milana Jevdevica i Nuke Ramica za Hridom i na Hapsanu.

Da ovaj sukob ne bi uzeo maha i presao u otvorenu borbu Sirih razmjera, okupatorski upravljaci su brzo intervenisali oruzanom snagom. Odmah su, pored zandarmerije, pokrenuli i vojne jedinice lokalne posade, sa velikim pojacanjima iz Tuzle i Sarajeva. U cilju zastrasivanja gradskog i okolnog sta-novnistva Rogatica je bila opkoljena vojnim jedinicama sa svih strana. Upotrebom manevarske niunicije, a narocito to-povskom paljbom sa ostrim nabojem preko okolnih brda, Ro­gatica je skoro dva dana drzana u stanju vojne opsade. Narod je torn dogadaju ostavio pomen u nazivu »druga okupacija«. Ovaj otvoreni konflikt desio se u Rogatici upravo u periodu stisavanja politickih borbi pred aneksiju Bosne i nazvan je »nemiri agrarne prirode«. Uoesnici obaranja ograda u tim »nemirima«, sa Arifom Musanovicem-Tvicom na celu, bili su pohapseni i odgovarali su pred Okruznim sudom u Sarajevu, ali je taj veliki proces uskoro okoncan amnestijom povodom proglasenja aneksije.

Ni poslije ovog dogadaja, pa ni poslije proglasenja aneksije Bosne i Hercegovine (5. januara 1908. godine) potresi ove vrste nisu prestali u rogatickorn kraju. Pritisak na selo i seljastvo nastavljen je svom zestinom. Prema stenografskom izvjestaju VI sjednice Bosanskog sabora, odrzane 25. juna 1910. godine u Sarajevu, vidi se da je rogaticki poslanik Gavro Ga-sic podnio interpelaciju (koju su zajedno s njim potpisali Pe-tar Kocic, Zivko Nezic, Svetozar Corovic, Simo Erakovic i Pero Todorovic) u kojoj je postavljeno pitanje Bosanskoj vladi zasto se beskucnicima — tezacima deloziranim sa aginskih citluka, a koji su se naselili na erarnim zemljistima u izvjesnim srezovima, narocito u rogatickom srezu, kuce obaraju a usjevi unistavaju i zasto im se ta zemlja koju vec obraduju ne bi dala u zakup, kada im nije poklonjena?

Protivrjecnosti u odnosima izmedu feudalaca i zemljoradnika i dalje se odrzavaju i preplicu. Dok prvi u ekonomskoj ekspanziji kapitalizma nalaze svoj izlaz na stetu drugih, dotle se drugima, kao pauperima, ne priznaje ni pravo na parce zemlje da odrze golu egzistenciju, Tako se iz redova kmetova, a najvise iz redova beglucara, sukcesivno regrutuju napoliSari -seljaci koji ranije feudalne posjede obraduju kao obicni zakupci. Pored njih stvaraju se pravi najamnici i obicni nadnicari, dakle, po pozivu seljaci — poljoprivredni radnici. Broj njihovih porodica je vec 1910. godine bio prilicno velik. U popisu stanovnistva iz 1895. godine nalazile su se 273 takve porodice, a u 1910. godini 786 porodica. Tako se u meduvremenu od 1895. do 1910. godine njihov broj gotovo utrostrucio.

Narocito je bila slaba i neujednacena ekonomska struktura pravoslavnih zemljoradnickih porodica. Prema popisu iz 1910. godine rogaticki srez je imao svega 378 slobodnih pravoslavnih seljackih porodica na vlastitoj zemlji i 1.382 kmetovskih porodica na aginskim zemljama. To znaci da je kmetovskih porodica bilo oko cetiri puta vise. U istom popisu vidimo
otovo obrnut omjer kod muslimanskih zemljoradnickih poroica, medu kojima je 2.168 slobodnih, a kmetovskih samo 98. Njihova je ekonomska struktura mnogo bolja i ujednacenija, jer slobodnih seljaka sa vlastitom zemljom ima neuporedivo vise prema neznatnom broju kmetova. Muslimani su u ogromnoj vecini slobodni seljaci na vlastitoj zemlji, a pravoslavni u feudalnom odnosu — kmetovi.
U redovima zemljoposjednika kao feudalnih gospodara nad kmetovskom i begluckom zemljom prema popisu iz 1910. godine od ukupno 699 porodica bilo je muslimanskih begovskih i aginskih porodica 644 ili 92,13%, pravoslavnih 52 porodice ili 7,44%, katolickih 2 porodice ili 0,29%, i jevrejskih 1 ili 0,14%. Ovi podaci pokazuju kako je »kmetoderstvo« dovelo do toga da do 1910. godine u redove ranije iskljucivo musliman­skih posjednika udje i izvjestan broj bogatijih Srba, pa i iz redova onih koji su ovamo dosli tek sa austro-ugarskom okupacijom. Tako su i u rogatickom kraju poslije okupacije nastupila nova socijalna i klasna pregrupisavanja, a u vezi s tim i nove politicke orijentacije. Seljak se sada morao boriti na dvije strane: protiv feudalnog spahiluka i protiv sopstvene burzoa-zije.

U takvom stanju nejednake raspodjele zemljisnog posjeda, koji je po svojoj sustini bio vezan za raniji feudalni sistem, i u Rogatici je pocela da izrasta gradanska klasa sa svim nje-nim politickim konsekvencijama. Za kmetove je pitanje oslo-bodenja ispod austrougarskog jarma bilo usko vezano sa pitanjem potpunog ukidanja feudalnih odnosa i sa temeljitim rjesenjem agrarnog pitanja. S druge strane, za muslimanske zemIjoposjednike, kao i burzoaske skorojevice, rjesenje agrarnog pitanja znacilo je gubljenje ekonomskih pozicija, a za neke krupnije feudalce jos i gubljenje nasljedem stecenih prava. U toj protivrjecnosti okupatorski upravljaci su nastojali da svojom politikom stvore sto dublji jaz izmedju ovih grupacija.

Nakon provodenja katastra i na njegovoj osnovi organizo-vane gruntovnice u 1884. godini stvorena je tehnicka i pravna podloga za regulisanje buducih imovinsko-pravnih pitanja zem­ljisnog posjeda, pa su time u dobroj mjeri sprijeceni meduso-bni sporovi seljaka zbog zemlje i postavljen osnov za buduce kreditiranje seljaka.
Iz zvanicnih popisa 1895. i 1910. godine vidi se da je stanje populacije u gradu Rogatici i po selima sreza rogatickog bilo ovako:

pravoslavni - 387 15,43 -- 12383--51,31--12771--47,93

muslimani - 2010--80,14--11685--48,42--13695--51,41

katolici - 67--2,67-- 48--0,20--115-- 0,43

jevreji - 40-- 1,60 -- 13 --0,05-- 53-- 0,20

ostali -4 - -0,16 -- 3--0,02--7-- 0,03


U k u p n o: 2508------24132----- 26640----- 654---3624---4278


pravoslavni -851--- 25,19 16436--- 50,74 ---17287--- 48,33

muslimani- 2335---69,13---15433---47,66---17774---49,69

katolici- 136--- 4,03---498 ---1,64--- 634---1,77

jevreji- 40--- 1,18--4 --- 0,01---44---0,12

ostali -16---0,47--- 17--- 0,05---33--0,09

U k u p n o: 3378 ---32394---35772---760---5306---6066


Ovi podaci pokazuju da je gradsko stanovnistvo poraslo od 1895. godine (kada ga je bilo 2508 ili 9,41% od ukupnog stanovnistva sreza) do 1910. god. (kada ga je bilo 3378 ili 9,44% )za 870 ili 45,91%.
Za to isto vrijeme poraslo je seosko stanovnistvo od 24.132 na 32.394, tj. za 8.262 ili 34,24%.
Podrucje sreza Rogatica u oba popisa ostalo je u istim granicama i iznosilo je 1.462 km2, pa je naseljenost prema po-pisu iz 1895. godine na 1 km" iznosila 18 stanovnika, a u 1910. godini 24 stanovnika.
Prema popisu iz 1910. godine pismenost stanovnistva od 7 godina starosti pa dalje izgledalo je ovako: od ukupnog bro-ja tog stanovnistva 27.340 (muskih 14.570 i zenskih 12.770) bilo je nepismenih 25.846 (koji nisu znali ni citati ni pisati) i svega 1.494 pismenih (od kojih je 1.436 znalo citati i pisati, a 58 samo citati). Pismeni su bili uglavnom u gradskom dijelu stanovnistva, jer je pismenost po selima u to doba bila rijet-kost.

Prema istom popisu, statisticki podaci pokazuju da je u srezu rogatickom u poljoprivredi bilo zaposleno 10.850 ljudi koji su izdrzavali 21.651 lice, sto znaci da je svako zaposleno lice u poljoprivredi izdrzavalo jos po dva lica koja nisu radila. Od poljoprivrede je, dakle, zivjelo svega 32.501 stanovnika. Srez je imao 35.772 stanovnika, sto znaci da je od poljoprivrede zivjelo 90,86% stanovnika, a ostalih 9,14% otpadalo je na sva ostala zanimanja. Ostalim zanimanjima bavio se 3.271 stanov-nik (1.303 zaposlenih i 1.968 izdrzavanih). Od tog broja otpada na industriju, obrte i zanate 731 zaposlenih i 854 izdrzavanih stanovnika; na trgovinu i saobracaj 208 zaposlenih i 462 izdr­zavanih; na javne sluzbe i slobodna zanimanja 123 zaposlena i 352 izdrzavanih i na razna druga zanimanja 241 zaposlenih i 300 izdrzavanih stanovnika.
Za ocjenu ekonomskog stanja rogatickog sela interesantni su podaci o kretanju broja stoke prema zvanicnim popisima. Seljak je ovdje jos od ranije bio vise orijentisan na stocarstvo nego na zemljoradnju. Od stocnog priploda nije davao haka, a povoljni uslovi na velikim pasnjackim povrsinama i drago-cjena pasa po Sumama omogucavali su mu uspjesno gajenje stoke. Osim toga, seosko stanovnistvo ovih krajeva nalazilo je u bijelom mrsu svoju glavnu hranu. Sluzbeni podaci popisa stoke pokazuju sljedecu sliku:

Za vrijeme zvanicnog popisa
----------Konja----Goveda--- Ovaca----Koza----Svinja---- Pernate zivine----Kosnica
1895. god. 7875---45933-----87400----32733---1514 ----- --------------- 3113
1910. god. 7044---41030-----57612----33504---3194------19939----------5606

Iz ovih podataka proizlazi zakljucak da se u periodu od 15 godina stocni fond smanjio, jer je broj konja, goveda, a na-rocito ovaca bio u vidnom opadanju. To se moze objasniti susnim godinama (1907—1909) u kojima su stocari bili pri-morani da prodaju stoku, a, osim toga, na brojno opadanje stoke uticalo je i povecanje oranicnih povrsina na racun li-vada i pasnjaka. Stocni fond u ovom vremenskom periodu, dakle, jako je opao, a to pruza i jedan dokaz vise za konstantno osiromasenje rogatickih sela u doba austrougarske uprave.
Nepismenost seoskog stanovnistva predstavljala je veliku smetnju za njegov privredni napredak. Selo nije podizano u odgovarajucem stepenu s razvojem grada. Skolovani svestenici su svojom inicijativom doprinosili kulturno-prosvjetnom radu u narodu. U rogatickom srezu osnovana su tri pododbora »Prosvjete« (Rogatica, Sokolac i Praca), jedna Srpska zemljorad-
nicka zadruga u Sokocu i jedna Srpska narodna citaonica u Rogatici. Iz Rogatice — 11, a iz Podromanije — 4, u svemu 15 mladica, upuceni su »Privredniku« u Novi Sad na izucavanje raznih zanata. Pored toga, iz Rogatice — 3, iz Sokoca — 3 i iz Prace -- 1, ukupno 7 djecaka »Prosvjeta« je razmjestila narazne zanate po Bosni i Hercegovini. Ovi podaci pokazuju da
je u periodu od 10 godina (1902—1912) bio mali broj onih koji su se mogli otrgnuti iz ove sredine. Subjektivne teskoce kv.ale su u konzervativnim shvatanjima onog vremena i u tome sto su djeca nerado upucivana u svijet izvan roditeljskog doma,a objektivne teskoce u tome sto je sve ovo cinjeno privatnom inicijativom, kojoj su organ! vlasti stajali na putu i sistematski
onemogucavali svaku djelatnost na uzdizanju masa. Pa ipak, rad ove vrste donosio je rezultate.
Srpska narodna citaonica (osnovana 1906. godine) i muslimanska citaonica djeluju jednovremeno na sirenju bratstva i tolerancije, kao i na kulturno-prosvjetnom uzdizanju naroda
u rogatickoj sredini. Kad su clanovi jedne i druge citaonice poceli da se uzajamno posjecuju u drustvenim prostorijama i na pojedinim priredbama javno manifestuju saradnju i tole-
ranciju, doslo je do intervencije lokalnih vlasti. Osnivaci Srpske citaonice imali su velikih nezgoda zbog pritiska vlasti da usvoja pravila, a narocito u sam naziv ove kulturno-prosvjetne
ustanove, unesu pored izraza: »Srpska« jos i rijec »pravoslavna«. Time je trebalo postici da se od vjerski obojenog drustva odbiju pripadnici drugih konfesija. Nedovoljno situirane, ove
citaonice nisu sire i snaznije djelovale u masama, ali su sluzile kao pouzdana stjecista u kojima su izmjenom misli lakse sirene razne ideje onog vremena. Bilo je teznji i za objedinjavanjem citaonica, ali sve su to ostale samo licne zelje pojedinaca.

Medu gradskim odborima »Prosvjete« i »Gajreta« odrza-vani su licni kontakti. Ovi odbori su se uzajamno pomagali oko priredbi i sprovodenja opstih intencija prosvjetnog rada. Kao istaknutiji pobornik »Gajreta« poznat je Hasan-beg Sahinpasic, koji je cijelog svog zivota bio glavni djelatnik ovog kulturno-prosvjetnog drustva u Rogatici. Preko njega je u muslimanske redove Rogatice prodrlo novo shvatanje o potrebi svjetovnog skolovanja mladih generacija, Dobar broj mladih muslimana otisao je iz Rogatice na dalje skolovanje. Neki su kao ucenici zivjeli u »Gajretovom« konviktu u Sarajevu, a neki su odlazili i na studije. Svi oni su u rogaticku sredinu unosili nova shva-tanja. U generaciji »Prosvjetinih« daka — srednjoskolaca — u Sarajevu, po vrijednosti, licnim vrlinama i po svom buntovnom stavu prema okupatoru, vidno odskace Veljko Mijatovic iz Rogatice. Ponesen tadasnjim nacionalnim zanosom, on je otisao u Srbiju i pred sam balkanski rat poginuo vrlo mlad u borba-ma u Makedoniji.

Drustvo »Prosvjeta« pokusavalo je da svoj kulturno-pro-svjetni rad, narocito poslije 1908, poveze sa pokretom nacio-nalnog organizovanja i sa osnivanjem »Sokola«. U ovu orga-nizaciju trebalo je privuci clanstvo bez razlike na vjeru. Ti po-kusaji nisu dali povoljne rezultate, iako se pri osnivanju »So-kola« manifestovala jaka teznja za takvom saradnjom. Kada su izgledi za uspjeh vec bill na pomolu, brzo i perfidno su se umijesali sluzbenici upravnog aparata (Frank i Fruduk) koji su u borbi oko naziva uspjeli da razbiju tu akciju i javni zivot vrate u okvire zvanicne okupatorske politike. Oni su oprezno nastupali, pa je medu muslimanima osnovan poseban »Sokol«, nesto kasnije nazvan drustvo »Derdelez«. Ovo drustvo je razvilo kulturno-prosvjetnu djelatnost i u svoje redove privuklo pri-lican broj mladih muslimana, koji su u radu stajali pod neo-sjetnom, all stvarnom kontrolom vlasti.

Uzevsi u cjelini, sva ova drustva, pored mnogih teskoca, pa i nedostataka, postizala su u ondasnjim prilikama srazmjer-no lijepe uspjehe u sirenju pismenosli, u budenju i jacanju nacionalne svijesti i u kulturnom uzdizanju uopste. Saradnju ovih drustava u kulturno-prosvjetnom radu zvanicni organ! su sprecavali u svim prilikama. Vlast je znala da ih stalno drzi na oku, a raznim intrigama i spletkama nastojala je da ih medusobno udalji i konfrontira. U »Cinovnickoj kasini« dr-zala je pod kontrolom cinovnicki kadar u Rogatici, a oficiri mjesnog garnizona provodili su slobodne casove odvojeni u velikom kasarskom krugu.

Aneksija je donijela novu orijentaciju i nova stremljenja u rogatickoj sredini. Izuzimajuci okupatorske zvanicne krugo-ve, stanovnistvo je bilo uglavnom potisteno. Srbi su narocito bili ogorceni vijescu da je po novom ugovoru od 25. februara 1909. Turska potpuno ustupila Bosnu i Hercegovinu Austro-Ugarskoj i da joj je za dva i po miliona funti u zlatu prodala sve svoje nepokretnosti u BiH. Na te vijesti su s velikim ogor-cenjem reagovali i muslimani, osudujuci zvanicnu politiku Turske.

Srpsko stanovnistvo, jace pritisnuto teskim ekonomskim prilikama i tadasnjim politickim kursom, pojacava svoju ne-pomirljivost prema okupatoru, a pojedinci ulaze u tajne orga-nizacije »Narodne odbrane«, koja je ovamo sirila svoj uticaj iz Srbije. Na drugoj strani, muslimanski elemenat, vezan po vjerskoj pripadnosti za Tursku, pokazivao je znake potiste-nosti nakon balkanskih ratova i u rogatickoj sredini nije po­kazivao neku odredeniju orijentaciju. Bliski vodecu ulogu u borbi ovog kraja protiv tudina i u najtezim danima stradanja tokom cijelog prvog svjetskog rata podnijeli velike zrtve.

Neposredno iza Sarajevskog atentata (28. juna 1914. go-dine) Srbima je u ovom kraju bilo ograniceno kretanje, a neki su odmah stavljeni pod policijski nadzor. Nakon ultimatuma koji je Austrp-Ugarska predala Srbiji otpocela su hapsenja naj-videnijih ljudi. Oni su odvodeni kao taoci i u tamnice, a neki su bili internirani u Arad. Iz naroda su prvo odvojeni sveste-nici i sa nekoliko gradana prebaceni na zeljeznicke stanice u Mesice i Pracu. Tu su drzani kao taoci radi sigurnosti zeljez-niidejama nacional-nog oslobodenja poslije aneksije i balkanskih ratova, a naro-cito poslije »Skadarske krize« i »Iznimnih mjera« (3—15. maja 1913. godine) Srbi su preuzeli ckog saobracaja pri prebacivanju austrijske vojske na gra-nice Srbije i Crne Gore. Predati u ruke vojnika, svi su bili na razne nacine zlostavljani, a neki i strasno muceni. I po selima su vrseni progoni, ubijanja i pljacka od strane »suckora«. Ovo istrebljivanje srpskog stanovnistva prekinuo je prodor srpske i crnogorske vojske (u avgustu 1914. godine) u ove krajeve.

Kad je 28. jula 1914. godine Austro-Ugarska objavila rat Srbiji, brzo su nikla dobrovoljacka odjeljenja za prethodnice i izvidnice regularnim trupama srpske vojske. Instinktivno i spontano uvjerenje da je dosao istorijski cas konacnog obra-cuna sa crno-zutom monarhijom privuklo je u ova dobrovo­ljacka odjeljenja, pored boraca iz Srbije, i mnoge rodoljube iz Bosne i ostalih krajeva nase zemlje. Te su se jedinice odmah rasporedile duz Drine, preko koje je ocekivana prva najezda austro-ugarskih vojnih formacija na Srbiju.

U sastavu uzicke vojske na sektoru koji nas zanima operisala su tri dobrovoljacka odreda: »Gornjacki odred« u pravcu Glasinca i Babljaka, zatim »Zlatoborski odred« u pravcu Lijeske, Devetaka, Han Pijeska i Olova i »Vemicev odred« u prav­cu Podromanije, Sokocai Sarajeva.
Ovi dobrovoljacki odredi sa svojim komandnim kadrom ucinili su izvanredne usluge glavnim operativnim jedinicama srpske vojske. Ulazeci u najteze zadatke u borbama protiv neprijatelja, junacki su se borili i nanosili neprijatelju ogromne gubitke, ali su i sami imali toliko gubitaka da su za relativno kratko vrijeme bili rasformirani, a rijetki prezivjeli borci iz ovih odreda odlazili su u sastav drugih regularnih jedinica.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA POD AUSTROUGARSKOM UPRAVOM (od 1878. do 1918. god.)
TekstNapisano: Juni 10th, 2009, 2:23 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
(nastavak)

U vojnim operacijama sa srpskom uzickom vojskom na podrucju istocne Bosne ucestvovala je i crnogorska vojska (Sandzacki odred) u ukupnom sastavu od 23.000 boraca pod komandom generala Janka Vukotica. Ona je poslije zauzimanja Cajnica preduzela napad preko Drine i nakon zauzimanja Go-raida, Foce, Kalinovika i Rogatice nastavila prodor prema Sa-rajevu. U septembru i oktobru vodene su na Glasincu i na Ro-maniji vrlo ostre borbe izmedu crnogorske vojske (Sandzackog odreda) i austrijskih vojnih formacija. Austrijska protivofan-ziva isla je za tim da izvrsi prodor izmedu crnogorske i srpske vojske ondje gdje su se one povezivale, Crnogorci su svako nadiranje austrijskih vojnih jedinica na Glasincu uspjesno od-bijali i cesto im u protivnapadima nanosili ogromne gubitke, Sa nesravnjivo vecim snagama okupatorska vojska je iz dana u dan nadirala i dozivljavala velike poraze, ali su joj stalno do-lazila pojacanja. U sastavu austrijske vojske koja je ovdje ope-risala bilo je vojnika raznih narodnosti, a najvise Nijemaca, Madara, Ceha, Slovaka i Poljaka.

Rogatica je 1914. godine bila slobodna oko dva mjeseca. Za to vrijeme u velikoj kasarni bila je smjestena vojna bolnica, u kojoj su radile vojno-sanitetske misije: ruska, engleska i grcka. Ranjenici su nakon ukazane pomoci otpremani preko Gorazda u Pljevlja i preko Visegrada u Uzioe. Komandant srbi-janske Vojne komande mjesta u Rogatici bio je pukovnik Kon-stantinovic. Vojno-civilna vlast u Rogatici bila je u rukama cr-nogorske vojske, ciji je predstavnik bio sreski kapetan Blazo Andelic sa pisarom Komnenom Dragovicem. Duznost predsjed-nika gradske opstine vrsio je Josif Kojic iz Rogatice, a kao se-kretar Opstine bio je delegiran iz staba crnogorske sandzacke vojske Mile Perimicic. U pocetku se i komanda crnogorske voj­ske nalazila u Rogatici, pa je zatim presla blize ratistu — u selo Stjenice. Za cijelo vrijeme, a narocito u toku posljednjeg mjeseca, u Rogaticu je danonocno dopirala snazna grmljavina topova i tresak bombi. U toj ratnoj atmosferi zivot se odvijao sa vrlo ogranicenom slobodom kretanja, u radu na snabdije-vanju borackih jedinica hranom i na prevozu municije, Kroz rogaticke ulice cesto su promicale grupe crnogorskih mladih zena i djevojaka u pravcu Glasinca, koje su borcima iz dalekih crnogorskih brda donosile presvlaku i ponude. Desavalo se da su u kriticnim momentima prezauzetosti prevoznih sredstava radi dobacivanja municije, smjelo dolazile u prve borbene redove, a bilo je slucajeva da su i ranjavane.

Po »Planu dejstva«, koji je postojao izmedu Srbije i Crne Gore, ove »operacije u istocnoj Bosni« vodene su ma-nevarski radi olaksanja situacije u Srbiji. Nakon pobjede u Cerskoj bici u oktobru doSlo je do povlacenja srpskih i cmo-gorskih jedinica iz Bosne na nove polozaje linijom desne obale rijeke Drine. Lezeci u granicnom pojasu prema Srbiji i Crnoj Gori, rogaticki srez je usljed evakuacije stanovnistva 1915. godine bio skoro opustio.

Na cjelokupno stanovnistvo rogatickog kraja u toku pr-vog svjetskog rata srucile su se razne nevolje, iz kojih su pro-izasle mnoge zrtve i stradanja. Jos od pocetka rata 1914. mno-go muslimanskog i pravoslavnog stanovnistva izbjeglo je na razne strane. Pred nadiranjem srpske i crnogorske vojske pre­ko Drine u pravcu Sarajeva evakuisan je sa austrijskom voj-skom znatan broj muslimanskih porodica iz Rogatice i njene okoline u pravcu Sarajeva. Mnoge od tih porodica otisle su dalje u unutrasnjost Bosne u »muhadzire«. Kada je poslije toga, iste godine, doslo do povlacenja srpsfce i crnogorske voj­ske iz ovog kraja, povukao se znatan broj srpskih porodica u Srbiju i Crnu Goru.

Prilikom odstupanja crnogorske vojske sa Glasinca i Ro-manije 1914. godine Rogatica je stradala od pozara. U carsiji je izgorio cio niz ducana. Vojne crnogorske vlasti odvele su oko 40 videnih gradana muslimana iz Rogatice u taoce. U prvo vrijeme smjestili su ih u Pljevlja, a zatim u Bijelo Polje. Iza toga su ovi taoci bili odvedeni u Berane, a zatim u Tuzi. Postu-pak prema njima u taostvu bio je human. U mjestima boravka mogli su slobodno da se krecu, imali su pravo zaposlenja i zivjeli su pretezno od licne zarade. Nekoliko starijih ljudi umrlo je u ovom taostvu, a ostali su se poslije okupacije Crne Gore u februaru 1916. godine vralili preko Cetinja i Ko-tora svojim kucama.

Znatan broj seoskih porodica iz Prace, Vihara, Buda, Pod-graba, Vrhprace, Gorovica, Otocine, Glasinca, Podromanije i Socica zatecen je 1914. godine na putu prema Drini i nije uspio da se na vrijeme evakuise preko mosta u Gorazdu. Te poro-dice pohvatali su austrijska vojska i suckori. Na Jabuci, upravo na mjestu gdje se razdvajaju putovi za Rogaticu i Gorazde, izdvojeno je 48 domacina i tu su strijeljani. Njihove zene i djeca odvedeni su u internirske logore. Samo u decembru 1914. godine i januaru 1915. godine iz Rogatice i njene okoline u Arad je otpremljeno 314 ljudi, od kojih je 81 umrlo u Aradu a 10 je nestalo.

U isto vrijeme iz sreza rogatickog iseljeno je i u unutras­njost Bosne protjerano preko 400 srpskih porodica. Najveci dio je prevezen preko zeljeznickih stanica u Mesicima i Praci do zeljeznicke stanice u Sanici i dalje, pa su razmjesteni po raznim selima. Izvjestan broj tih porodica sproveden je preko Kljuca i smjesten u okolini Ribnika. Tu su neki sacekali i oslobodenje, a nekima je uspjelo da se jos ranije vrate u rodni kraj. Mnogi su, iznureni velikim naporima, oboljeli i izgladnjeli, pomrli u toku teske 1917. godine.

Neposredno poslije okupacije Crne Gore i odstupanja srp­ske vojske preko Albanije, austrijska vojska je pred kraj 1915. i pocetkom 1916. godine pohvatala po Srbiji i Crnoj Gori skoro sve srpske porodice koje su bile izbjegle iz ovih krajeva. Vrlo mali broj zemljoradnickih porodica (pretezno zene i djeca) vracen je u rodni kraj na svoja zgarista i imanja. Veci broj tih porodica sproveden je u internirske i zarobljenicke logore — Doboj, Zenicu i Soprenjak. U tirn logorima, a narocito u Doboju, bile su izlozene svakakvim teskocama i organizova-nora zlostavljanju. U Doboju je doslo do najveceg stradanja usljed mucenja, gladi i pomora od pjegavog tifusa. Neki od prezivjelih su pusteni svojim kucama lek 1918. godine nakon pada Austro-Ugarske.

Svestenici koji su se istakli u politickom zivotu ovog kraja prezivjeli su najvece nevolje: u prvo vrijeme kao taoci, a zatim kao robijasi — osudenici (Vaso Kosoric, Atanasije Kosoric, Simo Begovic i Dimitrije Jevdevic). Sva njihova imovina bila je konfiskovana, opljackana i unistena. Isto se desilo i sa imo-vinom onih porodica koje su izbjegle u Crnu Goru i Srbiju. Njihove kuce su spaljene, a prerna tadasnjiin komentarima beckih listova »te kuce, koje ne zasluzuju ni ime rusevine, nisu bile srusene oruzjem nego vatrom koju je podmetnula nasa voj­ska za kaznu.«

Patnje i stradanja nisu mimoisli ni ono rijetko stanovni-stvo koje se tokom rata pod rizikom zivota odrzalo na svojim imanjima. Poslije objave rata Srbiji nastale su rekvizicije stoke za ishranu vojske i stanovnistva. Za racun vojnih liferanata zandarmi su vrsili rekvizicije, koje su predstavljale pravo eko-nornsko ogoljavanje ovog kraja. U mnogim slucajevima nije nista placeno, a kada se i placalo, sve je uzimano u bescjenje. Radi snabdijevanja zitom i brasnom, kao i nekim najnuznijim artiklima ishrane, lokalne vlasti u Rogatici organizovale su aprovizaciju. Davanje hrane preko aprovizacionog ureda vrseno js po naliodenju pojedinaca, a nekontrolisana samovolja cesto nije imala granica. Po selima su proizvodaci morali predavati i svoj posljednji zalogaj. To je dovodilo do velike neimastine i gladi i izazivalo svakovrsne bolesti. Da bi to izbjegle, mnoge porodice su bile prisiljene da krenu u unutrasnjost Bosne u »muhadzire«, a neka djeca su odvojena od roditelja i deporti-rana na prehranu u Slavoniju.

O teskim uslovima zivota u rogatickom kraju, narocito tokom 1917. godine pisala je i tadasnja stampa. Tako »Bosnis che Post« (Sarajevo, br. 128/1917) navodi da bosanska djeca gladuju i da je njihova situacija u istocnoj Bosni uzasna. Iz tog vremena datira u Rogatici groblje umrlih od gladi, kad su mno-gi jeli »hljeb« pravljen od samljevenog kocanja i Ijeskove rese. 2ara, zelje zvano masnik, jedna vrsta divljeg stira, kao i goru-sice (urodica zita) bili su redovna hrana izgladnjelom stanov-nistvu po selima. Te patnje naroda oteiavane su surovim po-stupcima pojedinih cinovnika, koji su ovu oskudicu iskorisca-vali u licne svrhe. Vlasti su cinile vrlo malo da ublaze opstu bijedu.

Posljednji pokusaj Austro-Ugarske da na perfidan nacin obmane svjetsku javnost i da opravda »istrebljenje« koje je provodila prema svojim podanicima u nasem kraju najbolje ilustruje zvanicna izjava njenog vojnog atasea u Hagu pocet-kom 1918. godine. Po njegovim rijecima, broj zrtava se »ne smatra visokim, kad se uzme da je veliki dio stanovnistva istoc-ne Bosne svim sredstvima nastojao da oSteti austrougarsku vojsku, buduci da su se mnogi ljudi prikljucili neprijatelju«. U izjavi se daje i ovakvo objasnjenje: »U pocetku rata desila su se mnoga ubistva iz vjerskih razloga, i vlasti to nisu mogle spri-jeciti u udaljenim, gotovo nepristupacnim krajevima«, a ma-sovna umiranja u Doboju dosla su »od bolesti i iscrpljenja« — pa i to je nastalo »prilikom povlacenja crnogorske vojske, za kojom su isli«.

Neposredno iza proboja solunskog fronta (14—17. septem-bra 1918) doslo je u Sarajevu (20. septembra 1918) do osni-vanja Narodnog vijeca za BiH, sa zadatkom da vrsi pripreme radi ucestvovanja u stvaranju jugoslovenske drzave. U toku oktobra kroz Rogaticu se povlace pojedini odredi porazene austrijske vojske iz Srbije prema Sarajevu. Njih razoruzava Narodna garda u sluzbi odbora Narodnog vijeca u Rogatici. Austrijska vlast u BiH prestaje i formamo da funkcionise na dan 1. novembra 1918. godine, kad je vojni poglavar general Sarkotic predao vlast u ruke Narodne vlade, koju je imenovalo Narodno vijece BiH.

Dogadaji i vrijeme izmedu 1878. i 1918. godine u rogatickom kraju oznacavaju period ekonomskog razvoja. koji nije bio posljedica okupatorske zelje za poboljsanjem standarda na­roda, vec je proizisao iz cinjenice da je rogaticko podrucje bilo vrlo vazno za obezbjedenje interesa i vojno-politickih intencija crno-zute monarhije na sirem prostoru nasih zemalja. Otuda je u Rogatici izrazitije i nesto brze nego u mnogim drugim bosansko-hercegovackim mjestima tekao proces u kome su novi drustveni odnosi otvarali putove za prelaz iz starog feu-dalnog drustva u novo gradansko drustvo.

Veselin Kosoric (Rogatica 1966)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: ROGATICA - PERIOD AUSTRO-UGARSKE UPRAVE
TekstNapisano: Mart 7th, 2010, 3:50 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
PERIOD AUSTRO-UGARSKE UPRAVE

Slika

POSJETA AUSTRO-UGARSKOG VOJNIKA HRIŠĆANSKOJ PORPDICI U OKOLINI ROGATICE oko 1885. godine

Sjedenje uz karakteristično ognjište unutar kuće i zemljani pod. Nad ognjištem nalazile su se verige, obješene o verižnjači (motki). Po strani se nalazi vodnica, na kojoj je breme s vodom, a nad vodnicom su dolafi. Spavalo se na slami a pod glavu se stavila trupina ili savijen pokrovac. Radi zdravlja i mirisa, kuća se zimi kadila granama smreke.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA-PERIOD AUSTRO-UGARSKE UPRAVE
TekstNapisano: Mart 7th, 2010, 4:03 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
PERIOD AUSTRO-UGARSKE UPRAVE

Slika

AUSROUGARSKI VOJNIK SA SELJANIMA U MOKROM LUGU oko 1885.godine


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA-PERIOD AUSTRO-UGARSKE UPRAVE
TekstNapisano: Mart 7th, 2010, 4:16 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
PERIOD AUSTRO-UGARSKE UPRAVE

Slika

DOSELJENIK IZ HERCEGOVINE oko 1900. godine


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA - PERIOD AUSTRO-UGARSKE UPRAVE
TekstNapisano: Mart 9th, 2010, 11:13 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Slika

ČARŠIJA 1908. godina

Da su o čaršijskom moralu kao o nepisanom zakonu vodili računa i skoro svi došljaci svjedoči nam zapis o Ernestineu Gottfrieudu, vlasniku svratišta. U to vrijeme u Rogatici, dvojica trgovaca su se bavila otkupom i prodajom stoke. Jedan je bio Hasib Kazić a drugi Aksentije Kojić. Ernestine, da se ne bi zamjerio niti jednom niti drugom, jednom je kupovao kod jednog a drugi put kod drugog. Isto tako je postupao kada je bila u pitanju roba široke potrošnje.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA - PERIOD AUSTRO-UGARSKE UPRAVE
TekstNapisano: Mart 9th, 2010, 2:25 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 10:52 pm
Tekstovi: 10155
Lokacija: nije u rogatici
Dok je bilo obraza sve se gledalo pa i kako i od koga kupiti.Vele da kad bi koji od vlasnika ofalio s poslom da bi se ostali dogovorili i kod njega pazarili da se iscupa.Novi vakat i ovaj dobri adet otjera iz Rogatice.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA - PERIOD AUSTRO-UGARSKE UPRAVE
TekstNapisano: Mart 10th, 2010, 6:34 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Slika

CAREVA MAHALA - POGLED SA ZORLOVCA 1906. godina

Izgradnja većih i konstruktivnih čvršćih kuća od kvalitetnijih materijala (pečena cigla) bila je u usponu. Svojim vanjskim izgledom i unutrašnjom enterijerskom organizacijom, kao i detaljima fasadne plastike i duboreza u drvetu isticale su se nove kuće muderiza hadži Nurudin ef. Hafizovića i kuća poslanika u bosanskom saboru Suljage Vajzovića.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA - PERIOD AUSTRO-UGARSKE UPRAVE
TekstNapisano: Mart 10th, 2010, 10:53 am 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
...


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA - PERIOD AUSTRO-UGARSKE UPRAVE
TekstNapisano: Mart 10th, 2010, 12:29 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
U pravu si. Ja sam bez razmišljanja prepiso i napravio grešku. Imam puno posla oko ovog postavljanja (da vama ugodim) pa neke stvari već mehanički radim. Ali kada počne priprema za FOTOMONOGRAFIJU (i za tebe će biti posla, dogovorićemo se dok dođeš) koju kanim uraditi, svaka će slika biti studiozno obrađena i objašnjena.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA - PERIOD AUSTRO-UGARSKE UPRAVE
TekstNapisano: Mart 10th, 2010, 3:56 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
Pa vidio si da ja bez ikakve zle namjere,onoliko koliko znam,prokomentarisem svaku sliku,mogao bih i vise,ali eto cekam da i drugi daju svoj doprinos,a sve iz razloga da sto preciznije objasnimo svaki detalj,pa zato i ne volim kad se oko ovih slika prave sale(dozvoljeno u tajmautu).Ja se nadam da ce ova stranica jednog dana posluziti kao odlican materijal za jednu hroniku Rogatice jer smo mi tu nabacili sijaset materijala i ideja.Jos kad se Bogumil ozbiljnije ukljuci,a javno je obecao bice to vrijedniji dokument nego i jedan do sada objavljen.Bice i oko toga laprdanja,ali se svima mogu zacepiti usta,evo,otvoreno je za sve price i sve komentare,za sve slike i sve ideje vec skoro dvije godine,pa bujrum.
Pozdravljam te.Sele
Kako vidis,posto su nam dali mogucnost uredjivanja,ja sam to prepravio uz tvoju saglasnost,a onu svoju primjedbu izbrisao.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA - PERIOD AUSTRO-UGARSKE UPRAVE
TekstNapisano: Mart 10th, 2010, 5:17 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Sele je napisao:
Pa vidio si da ja bez ikakve zle namjere,onoliko koliko znam,prokomentarisem svaku sliku,mogao bih i vise,ali eto cekam da i drugi daju svoj doprinos,a sve iz razloga da sto preciznije objasnimo svaki detalj,pa zato i ne volim kad se oko ovih slika prave sale(dozvoljeno u tajmautu).Ja se nadam da ce ova stranica jednog dana posluziti kao odlican materijal za jednu hroniku Rogatice jer smo mi tu nabacili sijaset materijala i ideja.Jos kad se Bogumil ozbiljnije ukljuci,a javno je obecao bice to vrijedniji dokument nego i jedan do sada objavljen.Bice i oko toga laprdanja,ali se svima mogu zacepiti usta,evo,otvoreno je za sve price i sve komentare,za sve slike i sve ideje vec skoro dvije godine,pa bujrum.
Pozdravljam te.Sele
Kako vidis,posto su nam dali mogucnost uredjivanja,ja sam to prepravio uz tvoju saglasnost,a onu svoju primjedbu izbrisao.

:up: :up: :up:


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 74 posts ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 7  Sljedeća

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 3 onih sto citaju, a nece da se registruju.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group