www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 14th, 2021, 6:31 pm.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 15 posts ]  Stranica 1, 2  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: ČELEBI PAZAR-ROGATICA U PERIODU TURSKE VLASTI
TekstNapisano: Juni 10th, 2009, 1:18 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
Boraveci u nasem seheru prosle godine dobih na poklon knjigu o Rogatici iz 1966.godine. To je prakticno jedna od prvih monografija Rogatice koja je izuzetno vrijedna. Knjiga pruza citaocu osnovna znanja i informacije o proslosti rogatickog kraja, o njegovim geografskim i teritorijalnim obiljezima a narocito o ulozi i putevima nas(ih)eg naroda u bivsoj drzavi (SFRJ). Knjiga je zista interesantna, sa puno ilustracija, podataka i slika.

Slika

Procitajte tekst o periodu turske vladavine, tekst je napisao ing. Alija Bejtic.



PERIOD TURSKE VLADAViNE

1. Topografski i gradjevinski razvoj naselja

Turska vlast otpocela je u Rogatici najkasnije 1462. god. kada su se vec sigurno u turskim rukama nalazili Visegrad i danasnje Sarajevo. Na podrucju stare zupe Borac, u koju je spadala i Rogatica, lormirana je istoimena nahija, a prvi vila-jetski vojvoda tie nahije, ustvari gospodar Pavlovica zemlje, kako se navodi u domacim dokumentima tog vremena, bio je Isabegov sin Mehmed Celebija, kojem su kao zijamet (leno) tada bill dati varos Visegrad, trg Rogatica i trg Praca ili Catal-dza. Na polozaju gospodara Pavlovica zemlje Mehmed Celebija se nalazio do 1468. godine, a spomenute varosi i trgovi ostali su i dalje u njegovom posjedu kao zijamet sve do poslije 1485. godine. Upravo taj Mehmed Celebija zasluzan jeza rani razvoj varosi Rogatice i po njemu je u novoj organizaciji Rogatica dobi-la tursko ime Celebi Pazar, sto znaci Celebijin trg. Prema tome, kao posve naivna pokazuje se uobicajena etimologija tog ime-na, koja ga izvodi od Dzelepi Pazar (od turskog dzeleb — sto-ka) po snazi stocarstva u torn kraju, a isto tako i misljenje da je ovaj naziv nastao po velikoj, gospodskoj (tur. celebi = gospodin, vitez) rogatickoj carsiji. U cemu se sve sastojala ta zasluga Mehmeda Celebije za razvoj Rogatice, ne znamo odre-deno, jer ne znamo ni za kakvu njegovu gradnju u Rogatici, a u Rogatici nema ni njegove mahale. Bice da se njegova za­sluga za izgradnju Rogatice sastojala u tome sto je zamjenom zemljista osigurao slobodne lokacije za gradenje u Rogatici, o cemu nalazimo i doslovnu potvrdu u jednoj biljesci turskog katastarskog popisa bosanskog sandzaka iz 1528/29. g. Tu se izricito kaze da je pokojni Mehmed Celebija, sin Isabegov, dao svoju njivu Potcrkvenicu, koja se nalazi u mjestu Varosistu, blizu napustene (harabe) tvrdave Borca, nekom vojnuku Tvrt-ku, a u zamjenu za to uzeo druge Tvrtkove njive i na njima osnovao varos Rogaticu. Takva praksa turskih osvajaca o za-mjenjivanju zemljista u svrhu izgradnje ili prosirenja grada poznata nam je i prije toga pri podizanju Pljevalja i Foce.

Nakon dvadesetak godina po dolasku Turaka u ovaj kraj, upravo 1485. god., a prema autenticnim podacima koje imamo iz le godine, Rogatica se navodi kao bazar — trg u vilajetu Pavle i Kovac, i to pod tri jednaka imena: Bazar Borac, Rogatica i Celebi Bazar. U ovom dokumentu Rogatica je oznacena kao zijamet Mehmeda Celebije. Tu nalazimo i prve podatke o ve-licini naselja: upisane su 83 kuce hriscana i 4 kuce muslimana.

Iz ovih podataka proizlazi da je Rogatica u to vrijeme tre-tirana samo kao trg, a ne kao varos (naselje hriscana) i da je tada samo mjesto po broju domacinstava, odnosno kuca, bilo zapravo vece selo. Takav zakljucak o velicini naselja vrijedi, naravno, uz pretpostavku, da popis obuhvata sva domacinstva u mjestu, Sto, medutim, nije sasvim sigurno.
Karakteristicno je da se ne spominje nijedna mahala, sto znaci da grad jos nije bio formiran kao nova i organizovana gradska jedinica, ali je mjesto vec nosilo naziv Celebijin Trg. Iz navedenog odnosa hriscanskih i muslimanskih kuca, u ko-jem su muslimani bili malo zastupljeni, moze se zakljuciti da je islamizacija ovog mjesta i poslije punih 20 godina turske vladavine tekla vrlo sporo.
U okviru naseg razmatranja topografskog razvoja Rogatice potrebno je spomenuti jos jedan podatak popisa iz 1485. god. Naime, tu se danasnji i vec potpuno izgradeni dio naselja Gracanica biljezi sasvim odvojeno od Celebi Bazara i navodi se kao ziratni kompleks zemlje (sijaliste) stanovnika Bazara Rogatice i kao zijamet spomenutog Mehmeda Celebije. Prema tome, podrucje danasnje Gracanice bilo je dvadesetak go­dina poslije pocetka turske vlasti u ovom mjestu jos uvijek neizgradeno i sluzilo je isto onako kao u predtursko doba sta-novnicima Rogatice — kao obradiva povrsina.
U sljedece tri decenije razvoj naselja dosta je napredovao, tako da se ono formiralo kao organizovana i rasclanjena cje-lina gradskog organizma. U torn periodu dotadasnja srednjo-vjekovna naseobina formira se kao mahala, odnosno varos, s"to u turskoj nomenklaturi oznacava naselje, s preteznim ili isklju-civim brojem hriscanskog stanovnistva, ali uporedo s tim tu se stvara i sasvim nova — Dzamijska mahala sa iskljucivo mu-slimanskim stanovnistvom, Medutim, Gracanica i dalje ostaje ziratna zemlja i nenaceta. Ove podatke pruza popis iz 1516. god. On nas obavjestava da je te godine nova, Dzamijska ma­hala imala 24 kuce muslimana i 7 muslimana samaca, za koje se posebno istice da ne daju resmove ili dace. U mahali Varos biljezi se 59 kuca muslimana, 42 inokosna muslimana i 42 ku­ce hriscana, zatim dvije udovice, 11 bastinskih zemalja i 1 cif-luk. Popis takode navodi da se sijaliste Gracanica nalazi uz mahalu Varos.
Navedeni izvor daje prvu odredenu potvrdu o postojanju starog hriscanskog naselja u Rogatici, pa cak i brojcane po­datke o njemu. Proces islamizacije poprimio je vec izrazitije forme. Ovaj podatak, zajedno s onim iz 1485. god., ukazuje da je jaci proces islamizacije otpoceo u Bosni zapravo tek pocetkom XVI vijeka. Dok 1485. god. u Rogatici postojisvega 87 kuca, od cega 83 hriscanske (95,4%), a muslimanske 4 (4,6 %), dotle tri decenije kasnije omjer hriscana i muslimana pokazuje ova slika: u ukupnom broju domacinstava od 121 kuce (ovdje ne ubrajamo onih 49 inokosnih muslimana u obje mahale) musli-manskih kuca je bilo 83, dakle 66,4%, a hriscanskih svega 42, odnosno 33,6%. Promatrajuci, pak, ove surname cifre o broju kuca kao gradevnih jedinica, prema onih 87 kuca iz 1485. god, vidimo da je za 30 godina izgradnja u Rogatici na-predovala za 38 kuca, a to znaci godisnje prosjecno po 1 kuca. To nas jos uvijek ne navodi na zakljucak o nekom jacem, ra-pidnijem razvoju naselja. Ipak je vazna konstatacija da se naselje pocelo teritorijalno dalje da siri od one osnovne, naj-starije stambene cetvrti — hriscanske naseobine.
Dalji podaci kojima raspolazemo o gradevnom i popula-cionom stanju u Rogatici odnose se na period 12 godina iza drugog popisa. To je popis iz 1528/29. god. U njemu su nave-dene samo one dvije mahale iz 1516. god., a zatim podaci da u mahali Varos postoje 53 kuce muslimana, 17 muslimana samaca i svega 9 kuca hriscana, a da Dzamijska mahala broji 41 kucu muslimana i 7 inokosnih, takode muslimana. Prema tome, u teri-torijalnom razvoju mjesta nema nekih vaznih promjena, a u ukupnom broju domacinstava, odnosno stanovnistva, osjeca se cak opadanje u odnosu na stanje iz 1516. god. (pred pretpo-stavkom da je ovaj popis stvarno obuhvatio sva domacinstva u torn mjestu). Upadljiv je podatak da je vec u ovo doba hri-scanski elemenat sveden na minimum od svega 9 kuca. Popis registruje u Rogatici 20 bastinskih zemljista na podrucju sa-moga grada, od kojih su 11 u rukama muslimana, sto nas uvjerava da se tu radi o starosjediocima koji su primili vjeru novih gospodara i zadrzali svoja ranija imanja kao bastine.
Ovdje se namece nekoliko pitanja: gdje se nalazila srednjo-vjekovna i kasnija hriscanska varos i mahala na prostoru da­nasnje Rogatice, u kojem pravcu se naselje pocelo siriti tokom XVI vijeka, gdje je nastala ona prva dzamija i oko nje mahala, o cemu nemamo odredenijih savremenih podataka za tacniju lokalizaciju.

Pokazali smo da je Gracanica u prvim decenijama nove organizacije bila neizgradena, cak da je, ustvari, bila obradivo ziratno zemljiste. U to doba ni danasnja gradska cetvrt Toplik nije spadala u gradsko naselje, nego je jos 1528/29. p-redstav-Ijala odvojeno, zasebno selo sa 29 muslimanskih kuca, 16 sa-maca muslimana ill bastina. Slijedi, dakle, da ni u torn kra-ju ne treba traziti ono prvo naselje. Sto se tice ostalih dijelova danasnje Rogatice na desnoj obali Rakitnice, zna se da su i oni kasnije nastali, pa, prema tome, ni tu nije bilo staro sred-njovjekovno naselje. Takvom naselju uopce ne treba traziti lokalizaciju na desnoj strani Rakitnice. Na osnovu svega mo-ze se zakljuciti da osnove danasnjeg naselja Rogatice treba traziti na lijevoj obali Rakitnice, i to upravo na prostoru od obale te rijekie do danasnje mahale Gracanice u pravcu zapad - istok, te od utoka rjecice Gracanice u Rakitnicu do nize da­nasnje pravoslavne crkve u pravcu sjever — jug. Na takav zakljucak, pored gornjih cinjenica, nedvojbeno nas upucuje vec izneseni podatak iz 1516. god. u kojem se kaze da Gracani­ca lezi uz mahalu Varos, kao i sama cinjenica da je upravo u torn predjelu oko danasnje crkve kasnije izraslo iskljucivo srpsko-pravoslavno naselje, koje se do danas tu odrzalo.
Danas se moze odgovoriti i na pitanje gdje se nalazila prva dzamija, odnosno nova cisto muslimanska mahala kao nova stambena jedinica u organizmu buduceg grada. Vidjeli smo da je ta nova mahala nastala negdje izmedu 1485. i 1516. godine. S obzirom na cinjenicu da je vec u to doba u onom liriscan-skom naselju bilo muslimana i da se to naselje pocelo sve intenzivnije islamizirati, a takode s obzirom na to da prva dza­mija nije mogla biti podignuta daleko od prvog muslimanskog zivlja i odvojeno od vec stvorene i utrte gradske jedinice, ispra-van je zakljucak da su ta nova dzamija i mahala nastale u ne-posrednoj blizini postojeceg naselja. Nova dzamija nije iden-ticna sa gracanickom, niti njena mahala s bilo kojom mahalom na desnoj obali Rakitnice, jer za njih tacno znamo da su ka­snije nastale. Zato prvu dzamiju i mahalu oko nje treba loka-lizirati ondje gdje su danas ostaci Tekijske dzamije na lijevoj obali Rakitnice. Osnivac te prve dzamije i mahale bio je neki Sinan-vojvoda, jer se njegovim imenom sve do nasih dana na-zivao kraj, odnosno mahala, oko te dzamije, ukljucujuci i do-bar dio kuca uz danasnji izlazni put za Visegrad. Ne treba da nas dovodi u sumnju cinjenica sto se danasnja Tekijska dza-mija javlja i pod drugim imenima, jer se tu sigurno radi o novim gradnjama na temeljima dotrajale Sinan-vojvodine dza­mije, pa su nove dzamijske gradnje nosile ime svojih osnivaca.
Sinan-vojvoda, sudeci po samoj tituli, bio je upravni starje-sina nahije Borac i imao je sjediste u Rogatici. Po tituli, koja je karakteristicna za prelazni period turske vlasti u Borcu, vidi se da je zivio u prvim deqenijama XVI vijeka, kad je i nastala prva njegova dzamija i mahala. U zakladnici rogatickog lega­tora Husein-bega iz 1558. god. spominje se Sinan-vojvodina kci Hatidza (zena legatora Husein-bega) i sin Oruc-aga. Za Sinan-vojvodu i za njegovu zenu Fatimu (Hatidzinu majku) zaklad-nica kaze da su vec tada bili umrli. A ti su podaci u potpunoj hronoloskoj saglasnosti s vremenom osnivanja ove prve dza­mije i mahale koju dovodimo u vezu sa Sinan-vojvodom.
Prva muslimanska mahala tokom iducih decenija sve je vise rasla, a, s druge strane, u susjednoj hriscanskoj mahali broj hriscana bivao je sve manji, pa su tako kasnije obadvije mahale prerasle u jednu veliku — Sinan-vojvodinu mahalu. To je tim razumljivije sto mahala Varos nije imala svoje dzamije po kojoj bi se mogla i kasnije odrzati kao zasebna stambena jedinica. Upravo zato u kasnijim izvorima i nema vise pomena mahali Varos.
Druga po redu nova mahala u Rogatici nastala je u Gra-canici. To svjedoci da je razvoj prvobitnog naselja bio i organ-ski i teritorijalno povezan. Nova mahala i dzamija u njoj, kao i njeno obavezno srediste, nastali su u vremenu izmedu 1529. i 1558. godine, jer se ova druga dzamija ne spominje u popisu iz godine 1528/29, ali se zato spominje u Husein-begovoj za­kladnici iz 1558. god. Osnivac dzamije i mahale oko nje bio je Oruc-aga, sin onog istog Sinan-vojvode koji je osnovao prvu dzamiju i mahalu u Rogatici. Oruc-agina dzamija u torn kraju, i po imenu i kao gradevina, odrzala se sve do nasih dana, a sama mahala je u kasnije doba bila u narodu poznatija pod starim nazivom tog kraja Gracanica.
Formiranjem ove dvije nove mahale, u koje se vec utopilo naselje iz srednjeg vijeka, kraj s lijeve strane Rakitnice bio je polovinom sesnaestog vijeka vec izgraden. Poslije toga u torn kraju ne nice nijedna nova mahala, nego se samo postojece dograduju, a slobodna zemljista u samom naselju sluze kao kucne avlije, vrtovi i baste.
Izgradnja novih stambenih cetvrti i citavog naselja kao cjeline od tada prelazi na desnu stranu, gdje se kasnije formi-raju jos dvije mahale i carsija s privrednim objektima. Prva mahala na toj strani, treca po redu u Rogatici, izgradena je oko 1558. god. Njeno srediste je bila dzamija, koju je te godine dovrsio Husein-beg, sin Ilijasov, i za njeno uzdrzavanje zavjestao niz drugih dobara.
Slika
ROGATICA UOCI DRUGOG SVJETSKOG RATA. U PRVOM PLANU SRPSKA VAROS (Donje Polje), A U ZADNJEM MAHALA GRACANICA. LIJEVO SINAN-VOJVODINA (kasnije Tekijska) DZAMIJA.

Po osnivacu te dzamije nosi ime i sama mahala. Ko je i odakle je bio taj legator i osnivac trece ma-hale, ne zna se nista pouzdano. Iz njegove zakladnice se vidi da je imao kucu i stanovao u selu Vrhbarju kod Rogatice, ali to ne mora znaciti da je i rodom odatle. Narodna tradicija ga naziva Arnautovicem (otuda taj naziv i za njegovu dzamiju) i iznosi da je rodom iz Arnautovica, ali ni to ne mora biti ta-cno. Ovaj Husein-beg je pored dzamije sagradio i mekteb (po-cetnu skolu) za potrebe stanovnistva nove mahale.
Cetvrta po redu i posljednja mahala u Rogatici jeste Ca-reva mahala ili, kako se u izvorima navodi, Hangarija. Nastala je oko 1571. god. kad je tu izgradena nova dzamija o trosku cara Selima II. Po njemu su i dzamija i mahala oko nje dobili svo-je ime. Ova mahala je izrasla u jugozapadnom dijelu naselja i u nju se potpuno, organizaciono i po imenu, ukljucilo dotad samostalno selo Toplik sa 29 kuca iz 1528/29. god. Kasnije se podrucje Careve mahale znatno prosirilo na istok, tako da je u njega ulazio i rejon oko Serhadije dzamije.
Na prostoru izmedu ove dvije mahale, na desnoj obali Ra-kitnice, izgradene su jos tri dzamije, ali one nikad nisu imale svoje mahale. To su Sudzaudinova ili Carsijska dzamija u sre-distu rogaticke carsije, koja je, vjerovatno, nastala u XVI vi-jeku; zatim dzamija serdara ili zabit-age Ibrahima na dnu car­sije, po cemu je i nazvana Serdarija; i dzamija bezimenog osni-vaca Serhadija na juznoj periferiji naselja — otuda je vjero­vatno i njeno ime, jer u turskom serhad znaci granica, perife-rija. Za te dvije posljednje dzamije, Serdariju i Serhadiju, ne-mamo podataka na osnovu kojih bi se moglo zakljuciti kad su sagradene.
Vazno je da opisemo i razvoj drugog, isto tako znacajnog dijela naselja. To je carsija kao privredni dio i srce grada.
Vec same trgovacke veze ovog mjesta s Dubrovnikom u XIV i XV vijeku, a isto tako njegov turski naziv (bazar), upu-cuju na siguran zakljucak da je tu negdje jos u srednjem vi­jeku morao postojati trg kao oblikovani prostor za razmjenu dobara. Ako kasniju rogaticku carsiju shvatimo kao logician prostorni nastavak tog starog trga, onda se moze konstatovati da je trg bio prilicno odmaknut od samog srednjovjekovnog naselja. To nije nemoguce, jer polozaj trga ne zavisi od na­selja, nego iskljucivo od spleta saobracajnica. U kasnije vri-jeme trg je, kao prostor za razmjenu i prodaju poljoprivred-nih dobara, bio uz sam tranzitni put na vrhu carsije, upravo na najprometnijem mjestu, odakle su vodile saobracajnice na pet raznih strana. Prema tome, to je bio najprometniji punkt u citavom naselju i imao je vrlo interesantan oblik zvjezdastog trga sa pet krakova, tipican za gradske trgove na Zapadu u toku srednjeg vijeka.
Rogaticka carsija se prostorno i oblikovno formirala u jednoj jedinoj ulici, na prilicno velikoj duzini s jedne i druge strane glavnog, tranzitnog druma. Ona jestarakolikoitrg o ko-jem smo govorili, a prvi sigurni podaci o njenom podizanju na-laze se u popisu iz 1528/29. g. Poimenicno se navodi da je lada u Rogatici bilo sest zanatlija. Oni su, razumije se, radili u du-canima koji su vec tada ili ubrzo poslije toga formirali Car­siju. To znaci da je rogaticka carsija imala sest ducana kao zasebnih gradevinskih jedinica iz kojih je ona pocela izrastati kao zaseban gradevinsko-urbanisticki i privredni prostor. Vec uz ove prve ducane bio je za potrebe ljudi iz carsije i okolnih mahala izgraden i prvi hamam — javno kupatilo s toplom i hladnom vpdom, jer se u istom izvoru iz 1528/29. g. spominje i upravitelj kupatila, neki hamamdzija Mahmud.

Slika
ROGATICA IZMEDJU DVA RATA, DIO NA DESNOJ OBALI RAKITNICE

Za razvoj rogaticke carsije, pa i citavog mjesta, u grade-vinskom i u privrednom pogledu velike zasluge ima vec spo menuti legator Husein-beg. On je sagradio cio niz drugih gra-devina u samoj carsiji i izvan nje, i time zaista mnogo dopri-nio razvoju mjesta, koje se vec u njegovo doba naziva kasa-ba.
Pored dzamije i mekteba, kao svoju trecu zaduzbinu sagra­dio je i zaseban vodovod, kojim je vodu doveo izvan grada i proveo je do svoje dzamije, pa i u samu carsiju. Zatetri svoje zaduzbine i mekteb, koji je izgradio pored svoje kuce, u Vrh-barju, u samoj carsiji i u blizini nje podigao je i privredne objekte s odredbom da se od zakupnine odrzavaju njegove osnovne zaduzbine i placaju njihovi sluzbenici. Evo tih privred-nih objekata:

- Hamam, drugo javno kupatilo u Rogatici, koji se nalazio u car§iji.
- Karavan-saraj za konacenje kiridzija i putnika.
- Deset ducana pod tim karavan-sarajem.
- Pet drugih ducana koje je kupio od nekog Sefer-celebije.
- Dva ducana koja je kupio od Ilijasovih sinova.
- Cetiri ducana koje je kupio od curcijje Alije, a uz koje je sagradio svoj hamam.

Kozara (tabhana — u originalu debbak-dukani) zvana »Toplik« na istoimenom potoku, koju je zajedno sa pristupnim putem kupio od kozara (tabaka) Hajdara.
Tri mlina sa zemljistem za jaz na rijeci Rakitnici (u origi­nalu pogresno Rogatici!), sto ih je kupio od terdzumana (tu-maca jezika) Alije.
Stupa za valjanje sukna pokraj tih mlinova koju je kupio takode od terdzumana Alije.
Prije i poslije Husein-bega sigurno je bilo i drugih legatora koji su u vidu ducana i drugih objekata ostavljali svoje za-duzbine. Tako pouzdano znamo da je jedan karavan-saraj ili veci ban sagradio osnivac Carsijske dzamije Sudzaudin. Taj han bio je u blizini Carsijske dzamije, a sluzio je svojoj svrsi sve do nasih dana. Pored objekata koji su podizani u carsiji kao zaduzbine raznih vakufa, ne treba zaboraviti ni pojedince, zanatlije i trgovce, koji su gradili ducane za svoj rad u njima.
Valja dalje spomenuti da je u nepoznato vrijeme pored
Carsijske dzamije u sredini carsije, s njene juzne strane,
bila sagradena i jedna medresa srednja skola. Ori-
jentacija ove zgrade bila je takva da su prema dzamiji stajale prostorije same medrese, a prema carsiji niz ducana. Svi ovdje navedeni objekti, kao i oni o kojima nemamo podataka, vre-menom su formirali veliku i znacajnu carsiju.
Iz svega ovog moze se zakljuciti da je do kraja XVI vijeka Rogatica bila izgradena i da je vec tada imala sve danasnje glavne mahale, najmanje dva kupatila, gradski vodovod, barem 5 dzamija, dva karavan-saraj a, dvadesetak ducana, jednu ra-dionicu koze, tri mlina i jednu stupu valjaricu. To samo po sebi govori o velikoj gradevinskoj djelatnosti koja je obavljena do kraja tog stoljeca. Tada su, po svoj prilici, izgradena i dva kamena mosta preko rijeke Rakitnice u samom naselju. U periodu poslije XVI vijeka razvoj grada ocrtavao se uglavnom podizanjem stambenih objekata i prosirivanjem postojecih ma-hala. Otuda nove cetvrti Poljun, Pothrid, Kruscica, Donje polje. Sto se tice javnih i privrednih objekata, sva tri posljednja sto­ljeca nisu dala ni polovinu onoga sto je u Rogatici sagradeno tokom XVI vijeka.


ing. Alija Bejtic (Rogatica 1966)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA-PERIOD TURSKE VLADAVINE
TekstNapisano: Juni 10th, 2009, 1:20 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
2. Urbanisticke karakteristike naselja

Promatrajuci naselje Rogaticu u cjelini onakvo kakvo se sacuvalo sve do vremena izmedu dva posljednja rata, mozemo odmah uociti njegova dva najistaknutija i najvaznija elementa:

Slika
ROGATICKA CARSIJA I GLAVNA ULICA IZMEDU DVA RATA

1) krivudavo i visokom vegetacijom obraslo korito rijeke Ra-kitnice, koja sijece naselje od sjevera ka jugu i
2) tranzitni drum koji velikom duzinom prosijeca naselje paralelno s ko-ritom Rakitnice i prolazi kroz centralni dio grada. Taj tranzitni drum ujedno je glavna ulica grada u kojoj je bila koncentrisana u proslosti, a tako je i danas, ne samo carsija i privreda nego i vecina drugih javnih objekata. Po ovoj glav-noj ulici, na kojoj je koncentrisana glavna izgradnja, grad Rogatica dobrim dijelom ima obiljezje tipa drumskog naselja. Cak se na glavnoj ulici formirao i sajmeni trg.
Medutim, Roga­tica po obliku ipak predstavlja mnogo razvedenije naselje od obicnog drumskog tipa. Paralelno s torn glavnom ulicom, na gotovo cijeloj njenoj duzini kroz grad, vodi jos jedna velika ulica koja znatno rasterecuje glavnu. To je onaj put kroz Kru§-cicu koji u dobroj mjeri skracuje vezu sa Gracanicom i Vise-gradom. Obadvije ulice, a paralelno s njima i samo naselje na desnoj obali, prilicno su izduzeni, tako da naselje na toj strani rijeke po svom obliku i po odnosu saobracajnica ima karakteristike tzv. vretenastog oblika naselja koji se u starije doba javlja i u drugim zemljama.
Navedena glavna saobracajnica, koja kroz carsiju prolazi na juznu periferiju grada, izlazila je u nepravilnoj liniji i tu se racvala u dva kraka: lijevi je u velikom zavoju prelazio most na Rakitnici i vodio dalje kroz naselje na lijevoj obali prema Visegradu, a desni krak, koji je graden 1879. god., vodio je prema Gorazdu. U prvim godinama poslije oslobodenja iz-vrsena je korekcija glavne krivine tog puta, tako da je sada osiguran prilaz gradu s juzne strane potpunim pravcem, a i prikljucak puta iz Visegrada rijesen je na mnogo povoljniji nacin.

U mrezi glavnih saobracajnica Rogatice vrlo je karakte-risticna veza transverzalnog smjera koja naselje prosijeca od zapada ka istoku, prelazeci glavni drum na dnu carsije i pove-zujuci dijelove naselja u torn smjeru na citavoj njegovoj sirini. To je, svakako, jedna od najstarijih saobracajnica ne samo ovog mjesta nego i citavog kraja. Ostali dijelovi ulicne mreze u naselju vezu se za ove tri istaknutije saobracajnice. To je cio sistem sokaka i sokacica u jednom dosta gustom raspore-du, tako da ulicna mreza Rogatice predstavlja jedno razvede-nije i bogatije rjesenje na koje se moze naici samo u dobro izgradenim gradovima.

U pozadini carsije, s jedne i druge njene strane, i oko dru-gih saobracajnica Ie2e stambene cctvrti ili mahale na obadvije obale Rakitnice. Srediste tih mahala bile su u svoje vrijeme dzamije, ali je princip takve organizacije odavno napusten. Poslije oslobodenja ulicna mi/eza je dobila svoje nove i savre-mene nazive.

Slika
TIP MUSLIMANSKE ESNAFSKE KUCE U MAHALI GRACANICA

Princip smjestaja stam-benih objekata u medusob-nom odnosu i u odnosu na ulicu jest slobodno stojeci u preteznom dijelu grada, pri cemu gotovo svaka kuca ima ne samo vlastitu avliju nego i bascu. Takvo rjesenje pro-izlazi iz cinjenice da je u ra-nija vremena stanovnistvo Rogatice, i to sve do nedav-no, bilo polugradansko i po-luzemljoradnicko, pa su uz kucu postojali vrtovi i basce ne samo za rekreativne i es-tetske, nego i za utilitarne potrebe. Princip smjestaja objekata s mnogo slobodnog prostora i zelenila oko njih davao je gradu sva obiljezja pejzaznog naselja. Takva se slika dobrim dijelom do danas odrzala u Rogatici, pa nije rijetka pojava da jos uvijek i u sredistu grada nalazimu velike i neizgradene povrsine, na kojima se i sada gaji kukuruz. Stambena arhitektura grada bila je u najvecem procentu po vertikalnoj razvedenosti jednospratna, a po obliku i kom-poziciji glavnih masa apsolutno plasticna i harmonicna. U svoje doba to su odreda bill objekti cistih ploha i pod visokim dr-venim krovom od simle, koja je svojom. crnom patinom davala lijep kontrast bijelo krecenim fasadama kuca i zelenilu oko takvih objekata. U oblicima i unutrasnjem rje&enju prostora u takvim stambenim objektima nije bilo gotovo niceg zajednic-kog s bogatijim rjesenjima stare gradanske arhitekture, kakvu vidimo, npr., u Sarajevu i Foci, jakim trgovackim centrima proslih vijekova, vec je sve to proizlazilo iz 'ekonomskih mo-gucnosti i shvatanja stanovnistva ovog naselja. Upravo zato je i stambena arhitektura nosila puno obiljezje regionalizma i predstavljala cisti proizvod lokalnih narodnih graditelja, ko-jih je istocna Bosna uvijek imala u velikom broju. U tome i jeste vrijednost i urbanisticko znacenje te arhitekture.

Dok je ta stara izgradnja bila nenaceta, silueta grada da­vala je utisak harmonizirane cipke koja se prostire po ravnici i jednim dijelom povija prema okolnim obroncima na zapadu. Ovu cipku prosijecala su tu i tamo visoka stabla i nekoliko minareta. Kasnijom izgradnjom, koja je otpocela sa periodom austro-ugarske okupacije od 1878. g., taj ritam posve je iskva-ren novim objektima koji su i svojom velicinom i gabaritom jako odudarali od sredine. Postepeno, ta stara arhitektura, koja nije bila konforna u savremenom tehnickom smislu, ali je imala svoje vrijednosti, sve vise je nestajala, a na njeno mjesto je dolazila tzv. moderna, u stvari, bezizrazajna arhitek­tura austrijskog i starog jugoslovenskog perioda. Posljednji ostaci one stare arhitekture propali su u velikom pozaru kra-jem 1943. godine koji je cio grad pretvorio u gomilu rusevina i pepela.

Arhitekturu u danasnjoj Rogatici mozemo posmatrati u njena dva razlicita vida. Arhitektura javnih objekata, koncen-trisana u carsiji i u blizini nje, ima manje-vise savremena arhi-tektonska rjesenja, a stambena, individualna arhitektura, koja se barem po broju istice u cijelom gradu, nije po obliku i ure-denju okoline objekata ni stara ni moderna. Ona je, u stvari, odraz nastojanja da se sa sto manjim sredstvima dobije krov nad glavom, pri cemu se nije u dovoljnoj mjeri vodilo racuna o skladu s okolinom i citavim naseljem.


ing. ALIJA BEJTIC (Rogatica 1966)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA-PERIOD TURSKE VLADAVINE
TekstNapisano: Juni 10th, 2009, 1:21 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
3. Razvoj privrede

Rogatica je po svom polozaju na starim saobracajnicama i u kraju poznatom po stocnom bogatstvu bila predestinirana za stocarski trgovacki centar. Ona je to i bila u proslim vijeko-vima. Kao sto je istaknuto, u XIV i XV vijeku Rogatica je bila jedan od glavnih izvoznika stoke u Dubrovnik. U kasnijem, tur-skom periodu, toj grani privrede prikljucuje se i pcelarstvo, a u vezi s tim i izvoz voska. U samoj Rogatici jos u XVI vijeku, tacnije 1557. g., radila je semhana — sabirna stanica za izvoz voska.
Do otvorenja modernih saobracajnica karavanski ili kiri-dzijski promet predstavljao je dosta jaku privrednu granu za Rogaticu i njen kraj. Ovaj promet strujao je kroz Rogaticu jednim krakom carigradskog druma, na putu s Istoka u cen-tralnu Bosnu i obratno, donoseci koristi rogatickoj privredi na taj nacin sto su se putnici i karavane koristili karavan-saraji-ma i uslugama raznih zanatlija rogaticke carsije.
Jos u srednjem vijeku tu je postojao trg za razmjenu eko-nomskih dobara. Taj trg, izgleda, nije bio stalan, a prve tra-gove organiziranog gradanskog staleza stalnih zanatlija nala-zimo vec u trecoj deceniji XVI vijeka. U popisu iz 1528/29. god. u Rogatici se osim hamamdzij/e Mahmuda navode ove vrste zanata i poirnenice ove zanatlije: jedan sabljar po imenu Ala-dzoz; tri kozara (tabaka): Husein Edrenelija, Mustafa, sin Jusuf-begov, Edrenelija, i Mehmed, sin Alijin; dva krojaca: Kasim, sin Jusufov, i neki drugi, sin Mehmedov. Upadljiva je cinjenica da se tu radi o zanatima koji su u prvom redu bili potrebni vojsci, sto pokazuje da su Turci u novoosvojenim i novoformiranim naseljima organizirali i podupirali u prvom redu one zanate koji su davali proizvode za vojne potrebe. Osim toga, znacajna je i druga pojava: medu tin sest prvih zanatlija barem dvojica su stranci, odnosno doseljenici iz Edir-ne (dvojica kozara). Proizlazi zakljucak da su u razvoju za-natstva nasih gradova u tursko doba, barem u pocetnim pe-riodima, ucestvovali i stranci, doseljenici s Istoka, a ne samo domaci ljudi. To je sasvim razumljivo kad se radi o zanatima ciji tehnoloski proces i sami proizvodi imaju iskljucivo ili pretezno orijentalnu tradiciju.
Svakako je zanimljivo postojanje sabljarskog zanata u to doba, jer je on bio inace rijedak u nasim krajevima. U Roga­tici se vjerovatno radi o zanatliji koji je vrsio samo opravke sablji, a nije proizvodio i opremao, za sto su bili potrebni spe-cijalni materijali i specijalna tehnika rada.
Krojaci su tu radili i u kasnije doba, imali su uvijek dosta posla i odrzali su se do danas.

Kozarski zanat, koji predstavlja stavljenje koze u naro-citim radionicama ill tabhanama na tekucoj vodi, spada mectu one zanate koji su se u Rogatici najranije javili, a najduze odrzali. Po broju zanatlija, kolicini i finansijskoj vrijednosti proizvoda, bio je to za citavo vrijeme ovdje najjaci zanat. Ro-gaticki kozari ili tabaci, kao brojne zanatlije, imali su svoj zaseban esnaf. Specijalitet njihovih proizvoda bila je koza mjesina. Tabhane su radile na potoku Topliku i na Rakitnici. Posljednja takva radionica zatvorena je pocetkom prvog svjet-skog rata 1914. god.

U Husein-begovoj zakladnici iz 1558. godine nalazimo prvi trag curcijskom zanatu u Rogatici. Iz tog dokumenta se vidi da su ovdje tada postojali i mlinovi i valjaonice sukna.

Legator Husein-beg ima velikih zasluga za razvoj i una-predenje privrede u rogatickoj carsiji. Vec smo spomenuli da je on podigao brojne privredne objekte. Na ovom mjestu valja istaci jos jedan njegov narociti doprinos podizanju privrede u rogatickoj carsiji. To je njegova novcana zaklada od 76.430 srebrenih akci, namijenjena kreditiranju zanatlija i trgovaca u rogatickoj carsiji. U ovu zakladu ulozile su posebne svote novca jos i njegova zena Hatidza (15.016 srebrenih akci) i se-stra Mihra (iznos od 3.000 srebrenih akci).

Navedena novcana zaklada Husein-begova, njegove zene i sestre predstavlja u malome prvi novcani zavod u Rogatici. Nije poznato do kojeg vremena je postojala i radila ta zaklada, ali je gotovo sigurno da nije bila narocito duga vijeka, kao ni vecina slicnih zaklada u drugim mjestima. Kratak vijek ovih zaklada posljedica je nesavjesnosti onih koji su se koristili kre-ditom, kao i onih koji su vodili brigu o novcu. Znamo za jos jednu takvu zakladu u Rogatici. Mutevelija (upravnik) Sudzau-dinova vakufa u Rogatici, Mustafa-efendija, sin Salih-efendije, tuzio je 1708. god. sarajevskom kadiji nekog Husein-efendiju, si-na Alijina, za neki novae tog vakufa, iz cega izvlacimo gornji zakljucak.

Pored navedenih zanata, u Rogatici su sigurno postojale jos neke vrste zanatstva, kao sto su kovaci, potkivaci konja ili nalbanti (otuda tu prezime porodice Nalbantic), ascije, peka-ri, berberi, abadzije i drugi. Ali, osim kozara, nijedan od ovih zanata nije uspio da se digne na visi nivo po broju zanatlija, niti po proizvodnji. U zanatstvu i u trgovini Rogatici su kon-kurisali obliznji veliki zanatski i trgovacki centri Foca i Sa­rajevo, pa je upravo zbog toga Rogatica ostala uglavnom ka-ravanska varosica i carsija sa zatvorenom, lokalnom privre-dom, sa izuzetkom kozarstva ciji su se proizvodi izvozili.


ing. ALIJA BEJTIC (Rogatica 1966)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA-PERIOD TURSKE VLADAVINE
TekstNapisano: Juni 10th, 2009, 1:22 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
4. Istorijski spomenici

U Rogatici je tokom njenog razvoja bilo izgradeno vise objekata javne i profane arhitekture koji po svome broju pred-stavljaju znacajan spomenicki ansambl. Uzevsi te spomenike u cjelini, barem one koji su doprli do nasih dana, mozemo odmah konstatovati da se na njima ne zapaza neka visoka umjetnicka, gradevinska i zanatska tradicija, niti teznja za narocito dotjeranim oblicima i zanatskom dekorativnom opre-mom. Medutim, kad ove spomenike promatramo iz okvira sa-mog mjesta, za koje oni predstavljaju citavu istoriju, i iz aspek-ta potreba i privrednih mogucnosti vremena i drustva u ko-jem su stvoreni, onda njihov znacaj i vrijednost postaju veliki. Vecina je vec odavno propala, a i medu onima koji su ostali do nasih dana nema vise ni jednog jedinog koji se sacuvao pot-puno u svom prvobitnom obliku. Upravo zbog toga je korisno ovdje iznijeti neke podatke o tim spomenicima kao sastavnom dijelu kulturne istorije Rogatice.

Javna kupatila

U Rogatici su izgradena dva takva objekta, obadva do 1558. god. To su bila zatvorena javna kupatila s toplomihlad-nom vodom, kao i svi drugi nasi hamami turskog doba, gra-deni na principu rimskih termi. Nij/e nam poznat oblik i ve-licina, kao ni to da li su rogaticka kupatila bila skupna ili dvojiui, posebno za muskarce i posebno za zene. Odavno se vise ne zna ni vrijeme kad su prestala da rade. Za Husein-begov hamam znamo samo to da se nalazio u vrhu carsije, iza njenog istocnog bloka, a uz lokalitet za koji je nedavno bilo poznato da se zove Podhamam. S obzirom na vrstu i namjenu takvih objekata, mozemo pouzdano konstatovati da su to morali biti masivniji kameni objekti s jednom ili vise kupola, za ciju su izradu birani vrsni klesari. Prema tome, ovi objekti su pred-stavljali impozantne spomenike.

V o d o v o d i

Po pomenu hamamdzije Mahmuda u popisu iz 1528/29. godine, kao stalnog stanovnika Rogatice, jasno se vidi da je prvo javno kupatilo ili hamam sagraden prije te godine. Na osnovu toga slijedi druga konstatacija da je vec te godine morao postojati barem jedan vodovod, koji je opskrbljivao vo­dom ako nista drugo, a ono navedeni hamam. Prema tome, Rogatica spada medu nasa mjesta koja su dosta rano dobila ovu vrstu komunalnih uredaja. Drugi vodovod u Rogatici iz-gradio je vec spomenuti rogaticki legator Husein-beg prije aprila 1558. god., koji je vodu doveo pred svoju dzamiju, u carsiju i u hamam u carsiji. Na tim vodovodima, a i drugim vodovodima koji su sigurno postojali u Rogatici, vjerovatno je postojao odredeni broj ulicnih kamenih cesama, ali im se danas ne zna vise ni trag, kao sto se ne vide ni ostaci starih vodovoda, jer su obje ove vrste objekata izbacene iz upotrebe izgradnjom moderne i jedinstvene mreze gradskog vodovoda 1905. i1906. god.

Karavan-saraji

U Rogatici su postojala dva takva objekta: jedan zaduzbina Husein-begova iz 1558. godine, a drugi u sastavu vakufa Sudzaudinove dzamije. Obadva su se nalazili u carsiji. Prvom se ne zna ni pobliza lokacija, ni vrijeme dokle je radio, a drugi, koji je bio u sredini carsije zadrzao se, uz manje ili vece opravke i adaptacije, sve do kraja 1943. god., kad je stra-dao u pozaru. To je bila zgrada na sprat, paralelna s ulicom i izgradena od mijesanog materijala. U prizemlju su se nalazili ducani, orijentisani prema carsiji, a na spratu odaje. Ulazilo se izravno s carsije na veliki ulaz, namijenjen i konjima pod tovarom. Sa straznje strane, kao odvojen objekat, nalazila se staja za konje. Han je imao veliko dvoriste za tovarenje i oto-varivanje robe. U Rogatici je bilo jos nekoliko hanova, ali oni kao gradevine nisu predstavljali nesto vrijedno. Jedan, svaka-ko bolji han, spcminje na svom putu kroz Rogaticu, nesto pri­je 1857. god., ruski konzul Hilferding, navodeci da ga je s ve-rande tog hana docekao i pozdravio rogaticki mudir. Moguce je da je to bio onaj drugi, Sudzaudinov han u sredini carsije.

Džamije

Rogatica je imala ukupno sedam takvih objekata, i to šest od masivnog materijala i s kamenom munarom, a jedan od polumasivnog materijala i s drvenom munarom. Nijedna džamija nije imala kupole. Danas su čitave još svega dvije, ali i kod njih su samo munare oni stari, originalni elementi. Najstarija među njima mogla bi biti Tekijska džamija na lijevoj obali Rakitnice. To je, vjerovatno, Jos' Sinan-vojvodina džamija, kao središte prve muslimanske istoimene mahale. Po kakvoj se tekiji i otkuda prozvala Tekijskom, ne znamo.

Slika
TEKIJSKA DZAMIJA, GOD. 1940.

Vremenom je bila dotrajala, pa je na njenim temeljima novu džamiju napravio neki Džafer-paša, tako da se ona službeno i prozvala njegovim imenom. Svakako, to je bilo prije sredine 1663. god., jer pod tim datumom imamo berat na nekog Abasa za službu mujezina u Džafer pašinoj džamiji u Čelebi Pazaru. I ova druga džamija za sljedeća dva stoljeća bila je dotrajala, pa je na njezinim temeljima ponovo 1870. god., sagradio novu džamiju šejhulislam Mehmed Refik-efendija Hadžiabdić, rodom iz same Rogatice, po kojem ona od tada nosi ime Šehislamija.
U zakladnici za novu džamiju, koja je datirana u Carigradu 21.oktobra 1870. god. kaže se izričito da je sagrađena na mjestu Džafer-pašine džamije. Datum gradnje nalazio se i u stihovanom hronogramu na kamenoj ploči više ulaza, koji je spjevao ondašnji sarajevski pjesnik Fadil-efendija Šerifović. Ova dža­mija nije bila velika (unutrašnji čisti prostor veličine 9,60 X 7,40 m) i zidana je od kamena. Kamena munara, dosta pomno oblikovana, potiče vjerovatno od Džafer-pašine džamije. Lijepu umjetničku vrijednost u toj džamiji činio je drveni strop i unutrašnja drvena galerija, sve izvedeno u rezbariji, po kojoj se naročito isticala velika rozeta ili sofraluk u intarziji na sredini stropa. U vanjskoj kompoziciji objekta vanredno je djelovao perforirani zid oko objekta koji je u vidu jače horizontalne lamele pružao krasnu dopunu vertikalno razvedenim linijama munare i stabla kraj nje. Sve to propalo je u požaru 1943. Danas strše samo zidine džamije.

Slika
ORUCAGINA DZAMIJA U GRACANICI, GOD. 1940

Oručagina džamija u Gračanici, nastala prije 1558. god., zapravo je običan mahalski mesdžid. Izgrađena je od polumasivnog materijala s drvenom munarom, malim predvorjem na drvenim stupovima i isto tako malom unutrasnjom površinom ( 12,00X6,20 m). Na njoj nema nikakvih pretenzija za luksuznijim izražajem. I ova džamija potpuno je izgorjela u požaru 1943.

Arnautovića džamija, poznata i pod imenom Arnaudija ili Husein-begova, napravljena je 1558. god. To je bilo masivno zdanje s naročito lijepom visokom munarom koja ima sistem stalaktita ispod šerefe. Temeljito je obnovljena 1938. god., pri čemu su otvori modernizovani, a unutrašnji prostor smanjen. Munara je originalni elemenat one prve džamije. Njen graditelj je bio neimar Jusuf, potpisan među svjedocima na Husein-begovoj zakladnici.

Slika
CAREVA DZAMIJA, GOD. 1940.

Careva džamija, nazvana i Hungarija po sultanu Selimu II, koji ju je sagradio 1571/72. predstavljala je lijepu građevinu s kamenom munarom, koja je, ipak, zaostajala iza Arnaudije. I ovdje je sliku objekta dopunjavao horizontalni pojas visoke kamene ograde, samo je ova ograda bila mnogo slabije oblikovana od one uz Tekijsku džamiju. Lijep i vrijedan kuriozitet na Carevoj džamiji predstavljala je velika slika u bojama na zidnom malteru (vel. 2,55x1,50 m) više ulaza, koja je prikazivala Aja-Sofiju s njenih šest munara. Sve je do temelja propalo krajem 1943. god.

Sudžaudinova ili Čaršijska džamija sagrađena je u XVI vijeku, ali pobližih podataka nemamo ni o njoj , ni o njezinom osnivacu. Po izradi i opremi gotovo je jednaka Arnautovićevoj džamiji.
Njen unutrašnji prostor iznosi 10,75 X 9,40 m. Munara joj je originalna. Zgrada je potpuno stradala u požaru 1914. god., pa je obnovljena 1933. god. I danas je čitava.

Serdarija džamija, zadužbina nekog janičarskog serdara ili zabitage Ibrahima, stajala je na dnu čaršije tik uz samu ulicu. Ne zna se kad je sagrađena. To je bio objekat manje veličine (unutrašnjost 9,60 X 5,90 m), bez naročite obrade u arhitekturi i s munarom s lijeve strane, do same ulice, što predstavlja iznimku, vjerovatno zato da bi se glas s nje mogao bolje čuti na što većem prostoru čaršije. Munara je stradala od groma oko 1932. god. i odmah zatim definitivno je porušena. Sam objekat džamije propao je u požaru 1943. god.
Serhadija džamija nalazi se na judžnoj periferiji. Kad je sa­građena i ko ju je sagradio, nije nam poznato. U proslom vijeku bila je dotrajala, pa je na njenim temeljima novu džamiju sagradio 1873. god. rogatički muftija Hadži-Mehmed-efendija (Škaljić). Otada je džamija službeno prozvana Ahmedija. To je manji objekat (unutrašnji prostor 7,65 X 5,76 m) i pokazuje običnu obradu. Zna se da je i zgradu i munaru, koja je slične obrade kao i sama džamija, zidao neimar Krsto Lalović iz Sočica. I ova džamija porušena je 1943. godine.


ing. ALIJA BEJTIC (Rogatica 1966)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA-PERIOD TURSKE VLADAVINE
TekstNapisano: Juni 10th, 2009, 1:25 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
Drugi spomenici

Medresa (srednja skola) kao objekat potice iz turskog perioda. Lezala je svojom duzom stranom prema carsiji, i to do same Carsijske dzamije. Ne znamo godinu kad je sagra-dena. Izgradena je od polumasivnog materijala. S istocne stra-ne bili su ducani prema carsiji, a sa zapadne, u prizemlju, kuhinja, kupatilo, ucionica i dvije sobe za ucenike, dok su se na katu nalazile dvije ucionice i sest soba za ucenike. Na gornjoj etazi prostirala se drvena veranda prema carsiji i sa bocnih strana. Odmah poslije okupacije 1878. godine zgrada je temeljito renovirana, a djelomicno i adaptirana. Potpuno je izgorjela 1914. god. zajedno sa dlamijom i vise nije obnavljana.

Slika

CESMA U CARSIJI KOD SUDZAUDINOVE (CARSIJSKE) DZAMIJE — IZA OKUPACIJE GOD. 1878.

Mektebi su pocetne Skole. Koliko se zna, bilo ih je cetiri: najstariji viz d/.amiju Arnaudiju, zatim Carev uz Carevu dza-miju, jedan u Gracanici i cetvrti uz Tekijsku dzamiju, koji je sagradio 1870. god. spomenuti Hadzi Mehmed Refik-efendija. Husein-begov mekteb davno je propao, stari Carev bio je obnov-]jen krajem XVIII stoljeca, a posljednja, modernija zgrada tog mekteba, koja je izgorjela 1943. godine, police iz 1891. Mekteb u Gracanici prestao je da radi A—5 godina poslije austro-ugarske okupacije, a onaj uz Tekijsku dzamiju takode je prestao s radom 1891. g., kad je otvoren novi, Carev mekteb. Od starih objekata jedino je onaj uz Tekijsku dzamiju bio ma-sivnije graden. Inace su to bile mahom zgrade jevtine konstruk-cije i malih dimenzija, nisu se ni po cemu narocito razlikovale od obicnih stambenih objekata i kao javni objekti u arhitek-turi nisu predstavljali nista narocito.
Ducani u carsiji radeni su na tradicionalni nacin: od drve-nog materijala i s cepencima. Vrijedno je napomenuti da je u rogatickoj carsiji, kao i u Sarajevu, bilo ducana i na dvije etaze, dolje ducan, a gore soba.

Slika
ZGRADA TURSKOG SUDA (MEHCEMA) U DNU CARSIIE, POGLED SA STRAZNJE STRA-NE, GOD. 1940

Sva rogaticka carsija bila je kon-centrisana u jednoj, glavnoj ulici, a u toj ulici ducan do du­cana, po jedan, dva ili vise njih pod jednim krovom. Poslije austro-ugarske okupacije nestalo je i tih starih ducana, koji su u carsiji imali svoj likovni izraz, a na njihovo mjesto dosle su samo pojedinacne masivne zgrade razlicitih etaza i mjerila, koji su tu carsiju ucinili veoma bezlicnom.
Sve do drugog svjetskog rata pri dnu carsije i u samom njenom tkivu stajala je prilicno velika zgrada lokalne, regio-nalne arhitekture. U njenom prizemlju prema carsiji nalazili su se ducani, a na katu prostorije bivseg turskog suda.

Slika

Bile su dvije kamene cuprije, i to obadvije na Rakitnici. Predstavljale su vrijedne saobracajne objekte i, istodobno, znacajne spomenike. Jedna se
nalazila na trasi transverzalnog puta kroz naselje i zvala se Kanarska cupri­ja, a druga je stajala oko 200 m nize, na trasi danas-njeg izlaznog druma za Vi-segrad, i zvala se Donja cuprija. Ove cuprije su bi­le od sedre i imala su po tri luka preko korita. Ka­narska cuprija je znatno manja. Duzina joj je izno-sila 16, sirina kolovoza 3 m, a visina kolovoza iznad normalne razine vode jedva 2 m, tako da su uporista lucnih nosaca bila u vodi. Raspon lukova iznosio je na dva desna luka po 4,20 m, a treci je bio manji — svega 2,70 m. Niveleta kolovoza bila je u vrlo neznatnom usponu prema sredini. To i mala visina mosta cinili su da je objekat u cjelini razvuceno djelovao i ni-je bio za oci narocito privlacan. Donja cuprija u torn pogledu je djelovala mnogo elegantnije. Po tome i po svojoj obradi spadala je u bolje kamene mostove turskog perioda u Bosni,a sigurno po vrijednosti medu prve gradevinske spomenike u Rogatici. Duzina ovog mosta iznosila je 33 m, sirina kolovoza 4,50 m, a visina s najvise tacke do iznad razine vode s donje strane 2,70 m. Rasponi lukova su dosta veliki: srednji 4,80 m, a dva po 3,80 m.
Slika
KANARSKA CUPRIJA (1940. GOD.)

U svoje vrijeme na obadva mosta stajala je masivna ogra-da od monolitnih kamenih ploca, tzv. korkaluk, koja je vec u doba austro-ugarske okupacije morala biti skinuta radi pro-sirenja kolovoza za nova drumska vozila. Nemamo odredenih podataka ni o pribliznom vremenu nastanka ova dva objekta, niti o njihovim osnivacima. U blizini Kanarske cuprije postoji jedno zemljiste koje je u nepoznato vrijeme uvakufio neki mjesni tabak (kozar) Alija s odredbom da se od njegove za-kupnine finansira odrzavanje Kanarske cuprije. To ne znaci da je ovaj legator podigao sam most, iako bi se moglo pomi-sljati i na to.
Obadva spomenika unistile su njemacke okupacione jedi-nice pri svom definitivnom povlacenju u martu 1945. godine.

Slika
DONJA CUPRIJA (1940. GOD.)

Medu nadgrobnim spomenicima spominjemo na prvom mjestu malu skupinu najstarijih i relativno vrlo velikih ka­menih nisana na Tvicijaku, iza Gracanice, koji nesumnjivo poticu iz prvih dana turske vlasti u ovim krajevima. Obliko-vno se tretiraju kao monumenti slicni srednjovjekovnim obeli-scima i kao prelazni oblici od srednjovjekovnih stecaka kakasnijim normalnim niSanima turske sepulkralne arhitekture. Na jednom od tih spomenika isklesan je lik maca. To su, u sva-kom slucaju, vrijedni spomenici vec po samoj svojoj pojavi i vremenu iz kojeg poticu. Slican nisan arhaicnog oblika, sva-kako iz iste prelazne epohe, nalazio se i u groblju ispred Te-kijske dzamije. Uoci posljednjeg svjetskog rata u groblju po­red Careve dzamije nasao sam jedan fragment nisana od cistog bijelog mermera, koji bi mogao pripadati znacajnom tipu ni­sana XVI vijeka, sto su ovamo uvozeni iz Skoplja. Nadgrobni natpis na arapskom jeziku sa ovog fragmenta nosio je ime neke Rukije, kceri Alijine, i godinunjenesmrti (1585. god.). U Rogatici postoji jos dosta nisana, ali su vecinom iz novijeg vremena. Medu njima jedan zenski nisan od kamena vapnenca, naden u groblju iza Tekijske dzamije, vjerovatno potice s kraja XVIII vijeka. Taj nisan vrijedan je po svojoj ornamentici na citavoj vecoj plohi, koja prikazuje svjezu grancicu kako crpi sokove iz vodenog suda -- ibrika. Tu se, u stvari, radi o tzv. motivu drveta zivota. Ovaj motiv je vrlo rijedak u nasim kra-jevima, a u nasem primjeru modifikovan je jos u domac'em izrazu i predstavljen zajedno sa ibrikom, dakle s predmetom koji je uvijek bio prezentan, pa kao takav i usao u sastav tog motiva.


Ing. ALIJA BEJTIC (Rogatica 1966.)


Slika
ZENSKI NISAN S MOTIVOM DRVETA KRAJ TEKIJSKE DZAMIJE


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ČELEBI PAZAR-ROGATICA U PERIODU TURSKE VLASTI
TekstNapisano: Mart 10th, 2010, 6:54 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Slika

NIŠAN SULEJMANA OŠKOPICE U DUMANJIĆIMA KOD ROGATICE 1582. godina

Na nišanu je isklesan sledeći natpis:"A si bileg Sulimana Oškopice".
Iznad natpisa isklesani su krugovi, a sa jedne strane nišana je tupasti mač.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ČELEBI PAZAR-ROGATICA U PERIODU TURSKE VLASTI
TekstNapisano: Mart 10th, 2010, 7:09 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Slika

MAHALA GRAČANICA 1872. godina

Druga po redu nastanka bila je mahala Gračanica. Nova mahala i džamija u njoj, kao i njeno obavezno središte, nastali su u vremenu između, 1529. i 1558. godine. Osnivač ove mahale je Oruč-aga, sin Sinan-vojvode koji je izgradio prvu džamiju i mahalu na desnoj obali rijeke Rakitnice u Rogatici.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ČELEBI PAZAR-ROGATICA U PERIODU TURSKE VLASTI
TekstNapisano: Mart 10th, 2010, 7:41 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Slika

TABHANE NA OBALI RIJEKE RAKITNICE 1876. godina
Ovaj svjetlosni zapis je najstarija sačuvana fotografija iz Rogatice i njene okoline.
VLASNIŠTVO: Porodična zbirka starih fotoghrafija porodice AKŠAMIJA


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ČELEBI PAZAR-ROGATICA U PERIODU TURSKE VLASTI
TekstNapisano: Oktobar 20th, 2010, 11:24 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Attachment:
nišani.jpg
nišani.jpg [ 174.25 KiB | Pogledano 5765 puta. ]


NIŠANI BRAĆE RADILOVIĆ U ČADOVINI KOD ROGATICE (između xv i xvi vijeka)

"Hasan i Ahmed dova (dva) Radilovića sina. I o (u) to stari Hasan umr e (umre). I čto bijaše uzur (uzor) h čoveke (čovječe) a onace (junače) onaka. I toj (tu) ne rovo brata Ahmeta, velike žalosti radi p(i)saše. I da je bla(go)sov(e)n tko će pojiti! Proklet (k)oji (će) privaliti (spomenik)"!


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ČELEBI PAZAR-ROGATICA U PERIODU TURSKE VLASTI
TekstNapisano: Novembar 30th, 2010, 12:20 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Attachment:
ULAZ U ROGATICU-2.jpg
ULAZ U ROGATICU-2.jpg [ 107.61 KiB | Pogledano 5292 puta. ]


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ČELEBI PAZAR-ROGATICA U PERIODU TURSKE VLASTI
TekstNapisano: Decembar 21st, 2010, 10:09 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Attachment:
ISPRED KAFANE-3.jpg
ISPRED KAFANE-3.jpg [ 166.34 KiB | Pogledano 5231 puta. ]


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ČELEBI PAZAR-ROGATICA U PERIODU TURSKE VLASTI
TekstNapisano: Oktobar 10th, 2011, 11:07 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Attachment:
1900-mladic.jpg
1900-mladic.jpg [ 88.96 KiB | Pogledano 5087 puta. ]


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 15 posts ]  Stranica 1, 2  Sljedeća

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 2 onih sto citaju, a nece da se registruju.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group