www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 14th, 2021, 6:12 pm.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 79 posts ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 7  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: ROGATICA KROZ HISTORIJU
TekstNapisano: Novembar 5th, 2008, 2:51 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
PERIOD TURSKE VLADAViNE

1. Topografski i gradjevinski razvoj naselja

Turska vlast otpocela je u Rogatici najkasnije 1462. god. kada su se vec sigurno u turskim rukama nalazili Visegrad i danasnje Sarajevo. Na podrucju stare zupe Borac, u koju je spadala i Rogatica, lormirana je istoimena nahija, a prvi vila-jetski vojvoda tie nahije, ustvari gospodar Pavlovica zemlje, kako se navodi u domacim dokumentima tog vremena, bio je Isabegov sin Mehmed Celebija, kojem su kao zijamet (leno) tada bill dati varos Visegrad, trg Rogatica i trg Praca ili Catal-dza. Na polozaju gospodara Pavlovica zemlje Mehmed Celebija se nalazio do 1468. godine, a spomenute varosi i trgovi ostali su i dalje u njegovom posjedu kao zijamet sve do poslije 1485. godine. Upravo taj Mehmed Celebija zasluzan jeza rani razvoj varosi Rogatice i po njemu je u novoj organizaciji Rogatica dobi-la tursko ime Celebi Pazar, sto znaci Celebijin trg. Prema tome, kao posve naivna pokazuje se uobicajena etimologija tog ime-na, koja ga izvodi od Dzelepi Pazar (od turskog dzeleb — sto-ka) po snazi stocarstva u torn kraju, a isto tako i misljenje da je ovaj naziv nastao po velikoj, gospodskoj (tur. celebi = gospodin, vitez) rogatickoj carsiji. U cemu se sve sastojala ta zasluga Mehmeda Celebije za razvoj Rogatice, ne znamo odre-deno, jer ne znamo ni za kakvu njegovu gradnju u Rogatici, a u Rogatici nema ni njegove mahale. Bice da se njegova za­sluga za izgradnju Rogatice sastojala u tome sto je zamjenom zemljista osigurao slobodne lokacije za gradenje u Rogatici, o cemu nalazimo i doslovnu potvrdu u jednoj biljesci turskog katastarskog popisa bosanskog sandzaka iz 1528/29. g. Tu se izricito kaze da je pokojni Mehmed Celebija, sin Isabegov, dao svoju njivu Potcrkvenicu, koja se nalazi u mjestu Varosistu, blizu napustene (harabe) tvrdave Borca, nekom vojnuku Tvrt-ku, a u zamjenu za to uzeo druge Tvrtkove njive i na njima osnovao varos Rogaticu. Takva praksa turskih osvajaca o za-mjenjivanju zemljista u svrhu izgradnje ili prosirenja grada poznata nam je i prije toga pri podizanju Pljevalja i Foce.

Nakon dvadesetak godina po dolasku Turaka u ovaj kraj, upravo 1485. god., a prema autenticnim podacima koje imamo iz le godine, Rogatica se navodi kao bazar — trg u vilajetu Pavle i Kovac, i to pod tri jednaka imena: Bazar Borac, Rogatica i Celebi Bazar. U ovom dokumentu Rogatica je oznacena kao zijamet Mehmeda Celebije. Tu nalazimo i prve podatke o ve-licini naselja: upisane su 83 kuce hriscana i 4 kuce muslimana.

Iz ovih podataka proizlazi da je Rogatica u to vrijeme tre-tirana samo kao trg, a ne kao varos (naselje hriscana) i da je tada samo mjesto po broju domacinstava, odnosno kuca, bilo zapravo vece selo. Takav zakljucak o velicini naselja vrijedi, naravno, uz pretpostavku, da popis obuhvata sva domacinstva u mjestu, Sto, medutim, nije sasvim sigurno.
Karakteristicno je da se ne spominje nijedna mahala, sto znaci da grad jos nije bio formiran kao nova i organizovana gradska jedinica, ali je mjesto vec nosilo naziv Celebijin Trg. Iz navedenog odnosa hriscanskih i muslimanskih kuca, u ko-jem su muslimani bili malo zastupljeni, moze se zakljuciti da je islamizacija ovog mjesta i poslije punih 20 godina turske vladavine tekla vrlo sporo.
U okviru naseg razmatranja topografskog razvoja Rogatice potrebno je spomenuti jos jedan podatak popisa iz 1485. god. Naime, tu se danasnji i vec potpuno izgradeni dio naselja Gracanica biljezi sasvim odvojeno od Celebi Bazara i navodi se kao ziratni kompleks zemlje (sijaliste) stanovnika Bazara Rogatice i kao zijamet spomenutog Mehmeda Celebije. Prema tome, podrucje danasnje Gracanice bilo je dvadesetak go­dina poslije pocetka turske vlasti u ovom mjestu jos uvijek neizgradeno i sluzilo je isto onako kao u predtursko doba sta-novnicima Rogatice — kao obradiva povrsina.
U sljedece tri decenije razvoj naselja dosta je napredovao, tako da se ono formiralo kao organizovana i rasclanjena cje-lina gradskog organizma. U torn periodu dotadasnja srednjo-vjekovna naseobina formira se kao mahala, odnosno varos, s"to u turskoj nomenklaturi oznacava naselje, s preteznim ili isklju-civim brojem hriscanskog stanovnistva, ali uporedo s tim tu se stvara i sasvim nova — Dzamijska mahala sa iskljucivo mu-slimanskim stanovnistvom, Medutim, Gracanica i dalje ostaje ziratna zemlja i nenaceta. Ove podatke pruza popis iz 1516. god. On nas obavjestava da je te godine nova, Dzamijska ma­hala imala 24 kuce muslimana i 7 muslimana samaca, za koje se posebno istice da ne daju resmove ili dace. U mahali Varos biljezi se 59 kuca muslimana, 42 inokosna muslimana i 42 ku­ce hriscana, zatim dvije udovice, 11 bastinskih zemalja i 1 cif-luk. Popis takode navodi da se sijaliste Gracanica nalazi uz mahalu Varos.
Navedeni izvor daje prvu odredenu potvrdu o postojanju starog hriscanskog naselja u Rogatici, pa cak i brojcane po­datke o njemu. Proces islamizacije poprimio je vec izrazitije forme. Ovaj podatak, zajedno s onim iz 1485. god., ukazuje da je jaci proces islamizacije otpoceo u Bosni zapravo tek pocetkom XVI vijeka. Dok 1485. god. u Rogatici postojisvega 87 kuca, od cega 83 hriscanske (95,4%), a muslimanske 4 (4,6 %), dotle tri decenije kasnije omjer hriscana i muslimana pokazuje ova slika: u ukupnom broju domacinstava od 121 kuce (ovdje ne ubrajamo onih 49 inokosnih muslimana u obje mahale) musli-manskih kuca je bilo 83, dakle 66,4%, a hriscanskih svega 42, odnosno 33,6%. Promatrajuci, pak, ove surname cifre o broju kuca kao gradevnih jedinica, prema onih 87 kuca iz 1485. god, vidimo da je za 30 godina izgradnja u Rogatici na-predovala za 38 kuca, a to znaci godisnje prosjecno po 1 kuca. To nas jos uvijek ne navodi na zakljucak o nekom jacem, ra-pidnijem razvoju naselja. Ipak je vazna konstatacija da se naselje pocelo teritorijalno dalje da siri od one osnovne, naj-starije stambene cetvrti — hriscanske naseobine.
Dalji podaci kojima raspolazemo o gradevnom i popula-cionom stanju u Rogatici odnose se na period 12 godina iza drugog popisa. To je popis iz 1528/29. god. U njemu su nave-dene samo one dvije mahale iz 1516. god., a zatim podaci da u mahali Varos postoje 53 kuce muslimana, 17 muslimana samaca i svega 9 kuca hriscana, a da Dzamijska mahala broji 41 kucu muslimana i 7 inokosnih, takode muslimana. Prema tome, u teri-torijalnom razvoju mjesta nema nekih vaznih promjena, a u ukupnom broju domacinstava, odnosno stanovnistva, osjeca se cak opadanje u odnosu na stanje iz 1516. god. (pred pretpo-stavkom da je ovaj popis stvarno obuhvatio sva domacinstva u torn mjestu). Upadljiv je podatak da je vec u ovo doba hri-scanski elemenat sveden na minimum od svega 9 kuca. Popis registruje u Rogatici 20 bastinskih zemljista na podrucju sa-moga grada, od kojih su 11 u rukama muslimana, sto nas uvjerava da se tu radi o starosjediocima koji su primili vjeru novih gospodara i zadrzali svoja ranija imanja kao bastine.
Ovdje se namece nekoliko pitanja: gdje se nalazila srednjo-vjekovna i kasnija hriscanska varos i mahala na prostoru da­nasnje Rogatice, u kojem pravcu se naselje pocelo siriti tokom XVI vijeka, gdje je nastala ona prva dzamija i oko nje mahala, o cemu nemamo odredenijih savremenih podataka za tacniju lokalizaciju.

(nastavak slijedi)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA KROZ HISTORIJU
TekstNapisano: Novembar 5th, 2008, 3:27 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
Pokazali smo da je Gracanica u prvim decenijama nove organizacije bila neizgradena, cak da je, ustvari, bila obradivo ziratno zemljiste. U to doba ni danasnja gradska cetvrt Toplik nije spadala u gradsko naselje, nego je jos 1528/29. p-redstav-Ijala odvojeno, zasebno selo sa 29 muslimanskih kuca, 16 sa-maca muslimana ill bastina. Slijedi, dakle, da ni u torn kra-ju ne treba traziti ono prvo naselje. Sto se tice ostalih dijelova danasnje Rogatice na desnoj obali Rakitnice, zna se da su i oni kasnije nastali, pa, prema tome, ni tu nije bilo staro sred-njovjekovno naselje. Takvom naselju uopce ne treba traziti lokalizaciju na desnoj strani Rakitnice. Na osnovu svega mo-ze se zakljuciti da osnove danasnjeg naselja Rogatice treba traziti na lijevoj obali Rakitnice, i to upravo na prostoru od obale te rijekie do danasnje mahale Gracanice u pravcu zapad - istok, te od utoka rjecice Gracanice u Rakitnicu do nize da­nasnje pravoslavne crkve u pravcu sjever — jug. Na takav zakljucak, pored gornjih cinjenica, nedvojbeno nas upucuje vec izneseni podatak iz 1516. god. u kojem se kaze da Gracani­ca lezi uz mahalu Varos, kao i sama cinjenica da je upravo u torn predjelu oko danasnje crkve kasnije izraslo iskljucivo srpsko-pravoslavno naselje, koje se do danas tu odrzalo.
Danas se moze odgovoriti i na pitanje gdje se nalazila prva dzamija, odnosno nova cisto muslimanska mahala kao nova stambena jedinica u organizmu buduceg grada. Vidjeli smo da je ta nova mahala nastala negdje izmedu 1485. i 1516. godine. S obzirom na cinjenicu da je vec u to doba u onom liriscan-skom naselju bilo muslimana i da se to naselje pocelo sve intenzivnije islamizirati, a takode s obzirom na to da prva dza­mija nije mogla biti podignuta daleko od prvog muslimanskog zivlja i odvojeno od vec stvorene i utrte gradske jedinice, ispra-van je zakljucak da su ta nova dzamija i mahala nastale u ne-posrednoj blizini postojeceg naselja. Nova dzamija nije iden-ticna sa gracanickom, niti njena mahala s bilo kojom mahalom na desnoj obali Rakitnice, jer za njih tacno znamo da su ka­snije nastale. Zato prvu dzamiju i mahalu oko nje treba loka-lizirati ondje gdje su danas ostaci Tekijske dzamije na lijevoj obali Rakitnice. Osnivac te prve dzamije i mahale bio je neki Sinan-vojvoda, jer se njegovim imenom sve do nasih dana na-zivao kraj, odnosno mahala, oko te dzamije, ukljucujuci i do-bar dio kuca uz danasnji izlazni put za Visegrad. Ne treba da nas dovodi u sumnju cinjenica sto se danasnja Tekijska dza-mija javlja i pod drugim imenima, jer se tu sigurno radi o novim gradnjama na temeljima dotrajale Sinan-vojvodine dza­mije, pa su nove dzamijske gradnje nosile ime svojih osnivaca.
Sinan-vojvoda, sudeci po samoj tituli, bio je upravni starje-sina nahije Borac i imao je sjediste u Rogatici. Po tituli, koja je karakteristicna za prelazni period turske vlasti u Borcu, vidi se da je zivio u prvim deqenijama XVI vijeka, kad je i nastala prva njegova dzamija i mahala. U zakladnici rogatickog lega­tora Husein-bega iz 1558. god. spominje se Sinan-vojvodina kci Hatidza (zena legatora Husein-bega) i sin Oruc-aga. Za Sinan-vojvodu i za njegovu zenu Fatimu (Hatidzinu majku) zaklad-nica kaze da su vec tada bili umrli. A ti su podaci u potpunoj hronoloskoj saglasnosti s vremenom osnivanja ove prve dza­mije i mahale koju dovodimo u vezu sa Sinan-vojvodom.
Prva muslimanska mahala tokom iducih decenija sve je vise rasla, a, s druge strane, u susjednoj hriscanskoj mahali broj hriscana bivao je sve manji, pa su tako kasnije obadvije mahale prerasle u jednu veliku — Sinan-vojvodinu mahalu. To je tim razumljivije sto mahala Varos nije imala svoje dzamije po kojoj bi se mogla i kasnije odrzati kao zasebna stambena jedinica. Upravo zato u kasnijim izvorima i nema vise pomena mahali Varos.
Druga po redu nova mahala u Rogatici nastala je u Gra-canici. To svjedoci da je razvoj prvobitnog naselja bio i organ-ski i teritorijalno povezan. Nova mahala i dzamija u njoj, kao i njeno obavezno srediste, nastali su u vremenu izmedu 1529. i 1558. godine, jer se ova druga dzamija ne spominje u popisu iz godine 1528/29, ali se zato spominje u Husein-begovoj za­kladnici iz 1558. god. Osnivac dzamije i mahale oko nje bio je Oruc-aga, sin onog istog Sinan-vojvode koji je osnovao prvu dzamiju i mahalu u Rogatici. Oruc-agina dzamija u torn kraju, i po imenu i kao gradevina, odrzala se sve do nasih dana, a sama mahala je u kasnije doba bila u narodu poznatija pod starim nazivom tog kraja Gracanica.
Formiranjem ove dvije nove mahale, u koje se vec utopilo naselje iz srednjeg vijeka, kraj s lijeve strane Rakitnice bio je polovinom sesnaestog vijeka vec izgraden. Poslije toga u torn kraju ne nice nijedna nova mahala, nego se samo postojece dograduju, a slobodna zemljista u samom naselju sluze kao kucne avlije, vrtovi i baste.
Izgradnja novih stambenih cetvrti i citavog naselja kao cjeline od tada prelazi na desnu stranu, gdje se kasnije formi-raju jos dvije mahale i carsija s privrednim objektima. Prva mahala na toj strani, treca po redu u Rogatici, izgradena je oko 1558. god. Njeno srediste je bila dzamija, koju je te godine dovrsio Husein-beg, sin Ilijasov, i za njeno uzdrzavanje zavjestao niz drugih dobara.

Slika
ROGATICA UOCI DRUGOG SVJETSKOG RATA. U PRVOM PLANU SRPSKA VAROS (Donje Polje), A U ZADNJEM MAHALA GRACANICA. LIJEVO SINAN-VOJVODINA (kasnije Tekijska) DZAMIJA.

Po osnivacu te dzamije nosi ime i sama mahala. Ko je i odakle je bio taj legator i osnivac trece ma-hale, ne zna se nista pouzdano. Iz njegove zakladnice se vidi da je imao kucu i stanovao u selu Vrhbarju kod Rogatice, ali to ne mora znaciti da je i rodom odatle. Narodna tradicija ga naziva Arnautovicem (otuda taj naziv i za njegovu dzamiju) i iznosi da je rodom iz Arnautovica, ali ni to ne mora biti ta-cno. Ovaj Husein-beg je pored dzamije sagradio i mekteb (po-cetnu skolu) za potrebe stanovnistva nove mahale.
Cetvrta po redu i posljednja mahala u Rogatici jeste Ca-reva mahala ili, kako se u izvorima navodi, Hangarija. Nastala je oko 1571. god. kad je tu izgradena nova dzamija o trosku cara Selima II. Po njemu su i dzamija i mahala oko nje dobili svo-je ime. Ova mahala je izrasla u jugozapadnom dijelu naselja i u nju se potpuno, organizaciono i po imenu, ukljucilo dotad samostalno selo Toplik sa 29 kuca iz 1528/29. god. Kasnije se podrucje Careve mahale znatno prosirilo na istok, tako da je u njega ulazio i rejon oko Serhadije dzamije.
Na prostoru izmedu ove dvije mahale, na desnoj obali Ra-kitnice, izgradene su jos tri dzamije, ali one nikad nisu imale svoje mahale. To su Sudzaudinova ili Carsijska dzamija u sre-distu rogaticke carsije, koja je, vjerovatno, nastala u XVI vi-jeku; zatim dzamija serdara ili zabit-age Ibrahima na dnu car­sije, po cemu je i nazvana Serdarija; i dzamija bezimenog osni-vaca Serhadija na juznoj periferiji naselja — otuda je vjero­vatno i njeno ime, jer u turskom serhad znaci granica, perife-rija. Za te dvije posljednje dzamije, Serdariju i Serhadiju, ne-mamo podataka na osnovu kojih bi se moglo zakljuciti kad su sagradene.
Vazno je da opisemo i razvoj drugog, isto tako znacajnog dijela naselja. To je carsija kao privredni dio i srce grada.
Vec same trgovacke veze ovog mjesta s Dubrovnikom u XIV i XV vijeku, a isto tako njegov turski naziv (bazar), upu-cuju na siguran zakljucak da je tu negdje jos u srednjem vi­jeku morao postojati trg kao oblikovani prostor za razmjenu dobara. Ako kasniju rogaticku carsiju shvatimo kao logician prostorni nastavak tog starog trga, onda se moze konstatovati da je trg bio prilicno odmaknut od samog srednjovjekovnog naselja. To nije nemoguce, jer polozaj trga ne zavisi od na­selja, nego iskljucivo od spleta saobracajnica. U kasnije vri-jeme trg je, kao prostor za razmjenu i prodaju poljoprivred-nih dobara, bio uz sam tranzitni put na vrhu carsije, upravo na najprometnijem mjestu, odakle su vodile saobracajnice na pet raznih strana. Prema tome, to je bio najprometniji punkt u citavom naselju i imao je vrlo interesantan oblik zvjezdastog trga sa pet krakova, tipican za gradske trgove na Zapadu u toku srednjeg vijeka.
Rogaticka carsija se prostorno i oblikovno formirala u jednoj jedinoj ulici, na prilicno velikoj duzini s jedne i druge strane glavnog, tranzitnog druma. Ona jestarakolikoitrg o ko-jem smo govorili, a prvi sigurni podaci o njenom podizanju na-laze se u popisu iz 1528/29. g. Poimenicno se navodi da je lada u Rogatici bilo sest zanatlija. Oni su, razumije se, radili u du-canima koji su vec tada ili ubrzo poslije toga formirali Car­siju. To znaci da je rogaticka carsija imala sest ducana kao zasebnih gradevinskih jedinica iz kojih je ona pocela izrastati kao zaseban gradevinsko-urbanisticki i privredni prostor. Vec uz ove prve ducane bio je za potrebe ljudi iz carsije i okolnih mahala izgraden i prvi hamam — javno kupatilo s toplom i hladnom vpdom, jer se u istom izvoru iz 1528/29. g. spominje i upravitelj kupatila, neki hamamdzija Mahmud.

(nastavak slijedi)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA KROZ HISTORIJU
TekstNapisano: Novembar 5th, 2008, 3:46 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
Slika
ROGATICA IZMEDJU DVA RATA, DIO NA DESNOJ OBALI RAKITNICE

Za razvoj rogaticke carsije, pa i citavog mjesta, u grade-vinskom i u privrednom pogledu velike zasluge ima vec spo menuti legator Husein-beg. On je sagradio cio niz drugih gra-devina u samoj carsiji i izvan nje, i time zaista mnogo dopri-nio razvoju mjesta, koje se vec u njegovo doba naziva kasa-ba.
Pored dzamije i mekteba, kao svoju trecu zaduzbinu sagra­dio je i zaseban vodovod, kojim je vodu doveo izvan grada i proveo je do svoje dzamije, pa i u samu carsiju. Zatetri svoje zaduzbine i mekteb, koji je izgradio pored svoje kuce, u Vrh-barju, u samoj carsiji i u blizini nje podigao je i privredne objekte s odredbom da se od zakupnine odrzavaju njegove osnovne zaduzbine i placaju njihovi sluzbenici. Evo tih privred-nih objekata:

- Hamam, drugo javno kupatilo u Rogatici, koji se nalazio u car§iji.
- Karavan-saraj za konacenje kiridzija i putnika.
- Deset ducana pod tim karavan-sarajem.
- Pet drugih ducana koje je kupio od nekog Sefer-celebije.
- Dva ducana koja je kupio od Ilijasovih sinova.
- Cetiri ducana koje je kupio od curcijje Alije, a uz koje je sagradio svoj hamam.

Kozara (tabhana — u originalu debbak-dukani) zvana »Toplik« na istoimenom potoku, koju je zajedno sa pristupnim putem kupio od kozara (tabaka) Hajdara.
Tri mlina sa zemljistem za jaz na rijeci Rakitnici (u origi­nalu pogresno Rogatici!), sto ih je kupio od terdzumana (tu-maca jezika) Alije.
Stupa za valjanje sukna pokraj tih mlinova koju je kupio takode od terdzumana Alije.
Prije i poslije Husein-bega sigurno je bilo i drugih legatora koji su u vidu ducana i drugih objekata ostavljali svoje za-duzbine. Tako pouzdano znamo da je jedan karavan-saraj ili veci ban sagradio osnivac Carsijske dzamije Sudzaudin. Taj han bio je u blizini Carsijske dzamije, a sluzio je svojoj svrsi sve do nasih dana. Pored objekata koji su podizani u carsiji kao zaduzbine raznih vakufa, ne treba zaboraviti ni pojedince, zanatlije i trgovce, koji su gradili ducane za svoj rad u njima.
Valja dalje spomenuti da je u nepoznato vrijeme pored
Carsijske dzamije u sredini carsije, s njene juzne strane,
bila sagradena i jedna medresa srednja skola. Ori-
jentacija ove zgrade bila je takva da su prema dzamiji stajale prostorije same medrese, a prema carsiji niz ducana. Svi ovdje navedeni objekti, kao i oni o kojima nemamo podataka, vre-menom su formirali veliku i znacajnu carsiju.
Iz svega ovog moze se zakljuciti da je do kraja XVI vijeka Rogatica bila izgradena i da je vec tada imala sve danasnje glavne mahale, najmanje dva kupatila, gradski vodovod, barem 5 dzamija, dva karavan-saraj a, dvadesetak ducana, jednu ra-dionicu koze, tri mlina i jednu stupu valjaricu. To samo po sebi govori o velikoj gradevinskoj djelatnosti koja je obavljena do kraja tog stoljeca. Tada su, po svoj prilici, izgradena i dva kamena mosta preko rijeke Rakitnice u samom naselju. U periodu poslije XVI vijeka razvoj grada ocrtavao se uglavnom podizanjem stambenih objekata i prosirivanjem postojecih ma-hala. Otuda nove cetvrti Poljun, Pothrid, Kruscica, Donje polje. Sto se tice javnih i privrednih objekata, sva tri posljednja sto­ljeca nisu dala ni polovinu onoga sto je u Rogatici sagradeno tokom XVI vijeka.


ing. Alija Bejtic (Rogatica 1966)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA KROZ HISTORIJU
TekstNapisano: Novembar 5th, 2008, 4:26 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
2. Urbanisticke karakteristike naselja

Promatrajuci naselje Rogaticu u cjelini onakvo kakvo se sacuvalo sve do vremena izmedu dva posljednja rata, mozemo odmah uociti njegova dva najistaknutija i najvaznija elementa:

Slika
ROGATICKA CARSIJA I GLAVNA ULICA IZMEDU DVA RATA

1) krivudavo i visokom vegetacijom obraslo korito rijeke Ra-kitnice, koja sijece naselje od sjevera ka jugu i
2) tranzitni drum koji velikom duzinom prosijeca naselje paralelno s ko-ritom Rakitnice i prolazi kroz centralni dio grada. Taj tranzitni drum ujedno je glavna ulica grada u kojoj je bila koncentrisana u proslosti, a tako je i danas, ne samo carsija i privreda nego i vecina drugih javnih objekata. Po ovoj glav-noj ulici, na kojoj je koncentrisana glavna izgradnja, grad Rogatica dobrim dijelom ima obiljezje tipa drumskog naselja. Cak se na glavnoj ulici formirao i sajmeni trg.
Medutim, Roga­tica po obliku ipak predstavlja mnogo razvedenije naselje od obicnog drumskog tipa. Paralelno s torn glavnom ulicom, na gotovo cijeloj njenoj duzini kroz grad, vodi jos jedna velika ulica koja znatno rasterecuje glavnu. To je onaj put kroz Kru§-cicu koji u dobroj mjeri skracuje vezu sa Gracanicom i Vise-gradom. Obadvije ulice, a paralelno s njima i samo naselje na desnoj obali, prilicno su izduzeni, tako da naselje na toj strani rijeke po svom obliku i po odnosu saobracajnica ima karakteristike tzv. vretenastog oblika naselja koji se u starije doba javlja i u drugim zemljama.
Navedena glavna saobracajnica, koja kroz carsiju prolazi na juznu periferiju grada, izlazila je u nepravilnoj liniji i tu se racvala u dva kraka: lijevi je u velikom zavoju prelazio most na Rakitnici i vodio dalje kroz naselje na lijevoj obali prema Visegradu, a desni krak, koji je graden 1879. god., vodio je prema Gorazdu. U prvim godinama poslije oslobodenja iz-vrsena je korekcija glavne krivine tog puta, tako da je sada osiguran prilaz gradu s juzne strane potpunim pravcem, a i prikljucak puta iz Visegrada rijesen je na mnogo povoljniji nacin.

U mrezi glavnih saobracajnica Rogatice vrlo je karakte-risticna veza transverzalnog smjera koja naselje prosijeca od zapada ka istoku, prelazeci glavni drum na dnu carsije i pove-zujuci dijelove naselja u torn smjeru na citavoj njegovoj sirini. To je, svakako, jedna od najstarijih saobracajnica ne samo ovog mjesta nego i citavog kraja. Ostali dijelovi ulicne mreze u naselju vezu se za ove tri istaknutije saobracajnice. To je cio sistem sokaka i sokacica u jednom dosta gustom raspore-du, tako da ulicna mreza Rogatice predstavlja jedno razvede-nije i bogatije rjesenje na koje se moze naici samo u dobro izgradenim gradovima.

U pozadini carsije, s jedne i druge njene strane, i oko dru-gih saobracajnica Ie2e stambene cctvrti ili mahale na obadvije obale Rakitnice. Srediste tih mahala bile su u svoje vrijeme dzamije, ali je princip takve organizacije odavno napusten. Poslije oslobodenja ulicna mi/eza je dobila svoje nove i savre-mene nazive.

Slika
TIP MUSLIMANSKE ESNAFSKE KUCE U MAHALI GRACANICA

Princip smjestaja stam-benih objekata u medusob-nom odnosu i u odnosu na ulicu jest slobodno stojeci u preteznom dijelu grada, pri cemu gotovo svaka kuca ima ne samo vlastitu avliju nego i bascu. Takvo rjesenje pro-izlazi iz cinjenice da je u ra-nija vremena stanovnistvo Rogatice, i to sve do nedav-no, bilo polugradansko i po-luzemljoradnicko, pa su uz kucu postojali vrtovi i basce ne samo za rekreativne i es-tetske, nego i za utilitarne potrebe. Princip smjestaja objekata s mnogo slobodnog prostora i zelenila oko njih davao je gradu sva obiljezja pejzaznog naselja. Takva se slika dobrim dijelom do danas odrzala u Rogatici, pa nije rijetka pojava da jos uvijek i u sredistu grada nalazimu velike i neizgradene povrsine, na kojima se i sada gaji kukuruz. Stambena arhitektura grada bila je u najvecem procentu po vertikalnoj razvedenosti jednospratna, a po obliku i kom-poziciji glavnih masa apsolutno plasticna i harmonicna. U svoje doba to su odreda bill objekti cistih ploha i pod visokim dr-venim krovom od simle, koja je svojom. crnom patinom davala lijep kontrast bijelo krecenim fasadama kuca i zelenilu oko takvih objekata. U oblicima i unutrasnjem rje&enju prostora u takvim stambenim objektima nije bilo gotovo niceg zajednic-kog s bogatijim rjesenjima stare gradanske arhitekture, kakvu vidimo, npr., u Sarajevu i Foci, jakim trgovackim centrima proslih vijekova, vec je sve to proizlazilo iz 'ekonomskih mo-gucnosti i shvatanja stanovnistva ovog naselja. Upravo zato je i stambena arhitektura nosila puno obiljezje regionalizma i predstavljala cisti proizvod lokalnih narodnih graditelja, ko-jih je istocna Bosna uvijek imala u velikom broju. U tome i jeste vrijednost i urbanisticko znacenje te arhitekture.

Dok je ta stara izgradnja bila nenaceta, silueta grada da­vala je utisak harmonizirane cipke koja se prostire po ravnici i jednim dijelom povija prema okolnim obroncima na zapadu. Ovu cipku prosijecala su tu i tamo visoka stabla i nekoliko minareta. Kasnijom izgradnjom, koja je otpocela sa periodom austro-ugarske okupacije od 1878. g., taj ritam posve je iskva-ren novim objektima koji su i svojom velicinom i gabaritom jako odudarali od sredine. Postepeno, ta stara arhitektura, koja nije bila konforna u savremenom tehnickom smislu, ali je imala svoje vrijednosti, sve vise je nestajala, a na njeno mjesto je dolazila tzv. moderna, u stvari, bezizrazajna arhitek­tura austrijskog i starog jugoslovenskog perioda. Posljednji ostaci one stare arhitekture propali su u velikom pozaru kra-jem 1943. godine koji je cio grad pretvorio u gomilu rusevina i pepela.

Arhitekturu u danasnjoj Rogatici mozemo posmatrati u njena dva razlicita vida. Arhitektura javnih objekata, koncen-trisana u carsiji i u blizini nje, ima manje-vise savremena arhi-tektonska rjesenja, a stambena, individualna arhitektura, koja se barem po broju istice u cijelom gradu, nije po obliku i ure-denju okoline objekata ni stara ni moderna. Ona je, u stvari, odraz nastojanja da se sa sto manjim sredstvima dobije krov nad glavom, pri cemu se nije u dovoljnoj mjeri vodilo racuna o skladu s okolinom i citavim naseljem.


ing. ALIJA BEJTIC (Rogatica 1966)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA KROZ HISTORIJU
TekstNapisano: Novembar 5th, 2008, 4:35 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
3. Razvoj privrede

Rogatica je po svom polozaju na starim saobracajnicama i u kraju poznatom po stocnom bogatstvu bila predestinirana za stocarski trgovacki centar. Ona je to i bila u proslim vijeko-vima. Kao sto je istaknuto, u XIV i XV vijeku Rogatica je bila jedan od glavnih izvoznika stoke u Dubrovnik. U kasnijem, tur-skom periodu, toj grani privrede prikljucuje se i pcelarstvo, a u vezi s tim i izvoz voska. U samoj Rogatici jos u XVI vijeku, tacnije 1557. g., radila je semhana — sabirna stanica za izvoz voska.
Do otvorenja modernih saobracajnica karavanski ili kiri-dzijski promet predstavljao je dosta jaku privrednu granu za Rogaticu i njen kraj. Ovaj promet strujao je kroz Rogaticu jednim krakom carigradskog druma, na putu s Istoka u cen-tralnu Bosnu i obratno, donoseci koristi rogatickoj privredi na taj nacin sto su se putnici i karavane koristili karavan-saraji-ma i uslugama raznih zanatlija rogaticke carsije.
Jos u srednjem vijeku tu je postojao trg za razmjenu eko-nomskih dobara. Taj trg, izgleda, nije bio stalan, a prve tra-gove organiziranog gradanskog staleza stalnih zanatlija nala-zimo vec u trecoj deceniji XVI vijeka. U popisu iz 1528/29. god. u Rogatici se osim hamamdzij/e Mahmuda navode ove vrste zanata i poirnenice ove zanatlije: jedan sabljar po imenu Ala-dzoz; tri kozara (tabaka): Husein Edrenelija, Mustafa, sin Jusuf-begov, Edrenelija, i Mehmed, sin Alijin; dva krojaca: Kasim, sin Jusufov, i neki drugi, sin Mehmedov. Upadljiva je cinjenica da se tu radi o zanatima koji su u prvom redu bili potrebni vojsci, sto pokazuje da su Turci u novoosvojenim i novoformiranim naseljima organizirali i podupirali u prvom redu one zanate koji su davali proizvode za vojne potrebe. Osim toga, znacajna je i druga pojava: medu tin sest prvih zanatlija barem dvojica su stranci, odnosno doseljenici iz Edir-ne (dvojica kozara). Proizlazi zakljucak da su u razvoju za-natstva nasih gradova u tursko doba, barem u pocetnim pe-riodima, ucestvovali i stranci, doseljenici s Istoka, a ne samo domaci ljudi. To je sasvim razumljivo kad se radi o zanatima ciji tehnoloski proces i sami proizvodi imaju iskljucivo ili pretezno orijentalnu tradiciju.
Svakako je zanimljivo postojanje sabljarskog zanata u to doba, jer je on bio inace rijedak u nasim krajevima. U Roga­tici se vjerovatno radi o zanatliji koji je vrsio samo opravke sablji, a nije proizvodio i opremao, za sto su bili potrebni spe-cijalni materijali i specijalna tehnika rada.
Krojaci su tu radili i u kasnije doba, imali su uvijek dosta posla i odrzali su se do danas.

Kozarski zanat, koji predstavlja stavljenje koze u naro-citim radionicama ill tabhanama na tekucoj vodi, spada mectu one zanate koji su se u Rogatici najranije javili, a najduze odrzali. Po broju zanatlija, kolicini i finansijskoj vrijednosti proizvoda, bio je to za citavo vrijeme ovdje najjaci zanat. Ro-gaticki kozari ili tabaci, kao brojne zanatlije, imali su svoj zaseban esnaf. Specijalitet njihovih proizvoda bila je koza mjesina. Tabhane su radile na potoku Topliku i na Rakitnici. Posljednja takva radionica zatvorena je pocetkom prvog svjet-skog rata 1914. god.

U Husein-begovoj zakladnici iz 1558. godine nalazimo prvi trag curcijskom zanatu u Rogatici. Iz tog dokumenta se vidi da su ovdje tada postojali i mlinovi i valjaonice sukna.

Legator Husein-beg ima velikih zasluga za razvoj i una-predenje privrede u rogatickoj carsiji. Vec smo spomenuli da je on podigao brojne privredne objekte. Na ovom mjestu valja istaci jos jedan njegov narociti doprinos podizanju privrede u rogatickoj carsiji. To je njegova novcana zaklada od 76.430 srebrenih akci, namijenjena kreditiranju zanatlija i trgovaca u rogatickoj carsiji. U ovu zakladu ulozile su posebne svote novca jos i njegova zena Hatidza (15.016 srebrenih akci) i se-stra Mihra (iznos od 3.000 srebrenih akci).

Navedena novcana zaklada Husein-begova, njegove zene i sestre predstavlja u malome prvi novcani zavod u Rogatici. Nije poznato do kojeg vremena je postojala i radila ta zaklada, ali je gotovo sigurno da nije bila narocito duga vijeka, kao ni vecina slicnih zaklada u drugim mjestima. Kratak vijek ovih zaklada posljedica je nesavjesnosti onih koji su se koristili kre-ditom, kao i onih koji su vodili brigu o novcu. Znamo za jos jednu takvu zakladu u Rogatici. Mutevelija (upravnik) Sudzau-dinova vakufa u Rogatici, Mustafa-efendija, sin Salih-efendije, tuzio je 1708. god. sarajevskom kadiji nekog Husein-efendiju, si-na Alijina, za neki novae tog vakufa, iz cega izvlacimo gornji zakljucak.

Pored navedenih zanata, u Rogatici su sigurno postojale jos neke vrste zanatstva, kao sto su kovaci, potkivaci konja ili nalbanti (otuda tu prezime porodice Nalbantic), ascije, peka-ri, berberi, abadzije i drugi. Ali, osim kozara, nijedan od ovih zanata nije uspio da se digne na visi nivo po broju zanatlija, niti po proizvodnji. U zanatstvu i u trgovini Rogatici su kon-kurisali obliznji veliki zanatski i trgovacki centri Foca i Sa­rajevo, pa je upravo zbog toga Rogatica ostala uglavnom ka-ravanska varosica i carsija sa zatvorenom, lokalnom privre-dom, sa izuzetkom kozarstva ciji su se proizvodi izvozili.


ing. ALIJA BEJTIC (Rogatica 1966)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA KROZ HISTORIJU
TekstNapisano: Novembar 5th, 2008, 5:17 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
4. Istorijski spomenici

U Rogatici je tokom njenog razvoja bilo izgradeno vise objekata javne i profane arhitekture koji po svome broju pred-stavljaju znacajan spomenicki ansambl. Uzevsi te spomenike u cjelini, barem one koji su doprli do nasih dana, mozemo odmah konstatovati da se na njima ne zapaza neka visoka umjetnicka, gradevinska i zanatska tradicija, niti teznja za narocito dotjeranim oblicima i zanatskom dekorativnom opre-mom. Medutim, kad ove spomenike promatramo iz okvira sa-mog mjesta, za koje oni predstavljaju citavu istoriju, i iz aspek-ta potreba i privrednih mogucnosti vremena i drustva u ko-jem su stvoreni, onda njihov znacaj i vrijednost postaju veliki. Vecina je vec odavno propala, a i medu onima koji su ostali do nasih dana nema vise ni jednog jedinog koji se sacuvao pot-puno u svom prvobitnom obliku. Upravo zbog toga je korisno ovdje iznijeti neke podatke o tim spomenicima kao sastavnom dijelu kulturne istorije Rogatice.

Javna kupatila

U Rogatici su izgradena dva takva objekta, obadva do 1558. god. To su bila zatvorena javna kupatila s toplomihlad-nom vodom, kao i svi drugi nasi hamami turskog doba, gra-deni na principu rimskih termi. Nij/e nam poznat oblik i ve-licina, kao ni to da li su rogaticka kupatila bila skupna ili dvojiui, posebno za muskarce i posebno za zene. Odavno se vise ne zna ni vrijeme kad su prestala da rade. Za Husein-begov hamam znamo samo to da se nalazio u vrhu carsije, iza njenog istocnog bloka, a uz lokalitet za koji je nedavno bilo poznato da se zove Podhamam. S obzirom na vrstu i namjenu takvih objekata, mozemo pouzdano konstatovati da su to morali biti masivniji kameni objekti s jednom ili vise kupola, za ciju su izradu birani vrsni klesari. Prema tome, ovi objekti su pred-stavljali impozantne spomenike.

V o d o v o d i

Po pomenu hamamdzije Mahmuda u popisu iz 1528/29. godine, kao stalnog stanovnika Rogatice, jasno se vidi da je prvo javno kupatilo ili hamam sagraden prije te godine. Na osnovu toga slijedi druga konstatacija da je vec te godine morao postojati barem jedan vodovod, koji je opskrbljivao vo­dom ako nista drugo, a ono navedeni hamam. Prema tome, Rogatica spada medu nasa mjesta koja su dosta rano dobila ovu vrstu komunalnih uredaja. Drugi vodovod u Rogatici iz-gradio je vec spomenuti rogaticki legator Husein-beg prije aprila 1558. god., koji je vodu doveo pred svoju dzamiju, u carsiju i u hamam u carsiji. Na tim vodovodima, a i drugim vodovodima koji su sigurno postojali u Rogatici, vjerovatno je postojao odredeni broj ulicnih kamenih cesama, ali im se danas ne zna vise ni trag, kao sto se ne vide ni ostaci starih vodovoda, jer su obje ove vrste objekata izbacene iz upotrebe izgradnjom moderne i jedinstvene mreze gradskog vodovoda 1905. i1906. god.

Karavan-saraji

U Rogatici su postojala dva takva objekta: jedan zaduzbina Husein-begova iz 1558. godine, a drugi u sastavu vakufa Sudzaudinove dzamije. Obadva su se nalazili u carsiji. Prvom se ne zna ni pobliza lokacija, ni vrijeme dokle je radio, a drugi, koji je bio u sredini carsije zadrzao se, uz manje ili vece opravke i adaptacije, sve do kraja 1943. god., kad je stra-dao u pozaru. To je bila zgrada na sprat, paralelna s ulicom i izgradena od mijesanog materijala. U prizemlju su se nalazili ducani, orijentisani prema carsiji, a na spratu odaje. Ulazilo se izravno s carsije na veliki ulaz, namijenjen i konjima pod tovarom. Sa straznje strane, kao odvojen objekat, nalazila se staja za konje. Han je imao veliko dvoriste za tovarenje i oto-varivanje robe. U Rogatici je bilo jos nekoliko hanova, ali oni kao gradevine nisu predstavljali nesto vrijedno. Jedan, svaka-ko bolji han, spcminje na svom putu kroz Rogaticu, nesto pri­je 1857. god., ruski konzul Hilferding, navodeci da ga je s ve-rande tog hana docekao i pozdravio rogaticki mudir. Moguce je da je to bio onaj drugi, Sudzaudinov han u sredini carsije.

Dzamije

Rogatica je imala ukupno sedam takvih objekata, i to sest od masivnog materijala i s kamenom munarom, a jedan od polumasivnog materijala i s drvenom munarom. Ni-jedna dzamija nije imala kupole. Danas su citave jos svega dvije, ali i kod njih su samo munare oni stari, originalni ele-menti. Najstarija medu njima mogla bi biti Tekijska dzamija na lijevoj obali Rakitnice. To je, vjerovatno, Jos' Sinan-vojvo-dina dzamija, kao srediste prve muslimanske istoimene maliale. Po kakvoj se tekiji i otkuda prozvala Tekijskom, ne znamo.

Slika
TEKIJSKA DZAMIJA, GOD. 1940.

Vremenom je bila dotrajala, pa je na njenim temeljima novu dzamiju napravio neki Dzafer-pasa, tako da se ona sluzbeno i prozvala njegovim imenom. Sva-kako, to je bilo prije sredine 1663. god., jer pod tim datumom ima-mo berat na nekog Aba-sa za sluzbu mujezina u Dzafer-pasinoj dzamiji u Celebi Pazaru. I ova druga dzamija za sljede-ca dva stoljeca bila je dotrajala, pa je na nje-zinim temeljima pono-vo 1870. god., sagradio novu dzamiju sejhuli-slam Mehmed Refik-efendija Hadziabdic, ro-dom iz same Rogatice, po kojem ona od tada nosi ime Sehislamija.
U zakladnici za novu dzamiju, koja je da-tirana u Carigradu 21.oktobra 1870. god. kaze se izricito da je sagradena na mjestu Dzafer-pasine dzamije. Datum gradnje nalazio se i u stihova-nom hronogramu na kamenoj ploci vise ulaza, koji je spjevao ondasnji sarajevski pjesnik Fadil-efendija Serifovic. Ova dza­mija nije bila velika (unutrasnji cisti prostor velicine 9,60 X 7,40 m) i zidana je od kamena. Kamena munara, dosta pomno oblikovana, potice vjerovatno od Dzafer-pasine dzamije. Lijepu umjetnicku vrijednost u toj dzamiji cinio je drveni strop i unutrasnja drvena galerija, sve izvedeno u rezbariji, po kojoj se narocito isticala velika rozeta ili sofraluk u intarziji na sredini stropa. U vanjskoj kompoziciji objekta vanredno je djelovao perforirani zid oko objekta koji je u vidu jace hori-zontalne lamele pruzao krasnu dopunu vertikalno razvedenim linijama munare i stabla kraj nje. Sve to propalo je u pozaru 1943. Danas strse samo zidine dzamije.

Slika
ORUCAGINA DZAMIJA U GRACANICI, GOD. 1940

Oruc-agina dzamija u Gracanici, nastala prije 1558. god., zapravo je obi-can mahalski mesdzid. Iz-gradena je od polumasiv-nog materijala s drvenom munarom, malim predvor-jem na drvenim stupo-vima i isto tako malom unutrasnjom povr§inom ( 12,00X6,20 m). Na njoj nema nikakvih pretenzija za luksuznijim izrazajem. I ova dzamija potpuno je izgorjela u pozaru 1943.

Arnautovica dzamija, poznata i pod imenom Ar-naudija ili Husein-begova, napravljena je 1558. god. To je bilo masivno zdanje s narocito lijepom viso-kom munarom koja ima sistem stalaktita ispod serefe. Temeljito je ob-novljena 1938. god., pri cemu su otvori modernizovani, a unutrasnji prostor smanjen. Munara je originalni elemenat one prve dzamije. Njen gra-ditelj je bio neimar Jusuf, potpisan medu svjedocima na Hu-sein-begovoj zakladnici.

Slika
CAREVA DZAMIJA, GOD. 1940.

Careva dzamija, nazvana i Hungarija po sultanu Se-limu II, koji ju je sagradio 1571/72. predstavljala je lijepu gra-devinu s kamenom munarom, koja je, ipak, zaostajala iza Arna-udije. I ovdje je sliku objekta dopunjavao horizontalni pojas visoke kamene ograde, samo je ova ograda bila mnogo slabije oblikovana od one uz Tekijsku dzamiju. Lijep i vrijedan kuri-ozitet na Carevoj dzamiji predstavljala je velika slika u bo-jama na zidnom malteru (vel. 2,55x1,50 m) vise ulaza, koja je prikazivala Aja-Sofiju s njenih sest munara. Sve je do te-melja propalo krajem 1943. god.

Sudzaudinova ili Carsijska dzamija sagradena je u XVI vijeku, ali poblizih podataka nemamo ni o njoj , ni o njezinom osnivacu. Po izradi i opremi gotovo je jednaka Arnautovicevoj dzamiji.
Njen unutra-snji prostor iznosi 10,75 X 9,40 m. Munara joj je originalna. Zgrada je potpuno stradala u po-zaru 1914. god., pa je obnovljena 1933. god. I dan as je citava. Serdarija dzamija, za-duzbina nekog janicar-skog serdara ili zabit--age Ibrahima, stajala je na dnu carsije tik uz samu ulicu. Ne zna se kad je sagradena. To je bio objekat manje veli-cine (unutrasnjost 9,60 X 5,90 m), bez narocite obrade u arhitekturi i s munarom s lijeve stra-ne, do same ulice, Sto predstavlja iznimku, vje rovatno zato da bi se glas s nje mogao bolje cuti na sto vecem pro-storu carsije. Munara je stradala od groma oko 1932. god. i odmah za-tim definitivno je poru-sena. Sam objekat dzamije propao je u pozaru 1943. god.

Serhadija dzamija nalazi se na juznoj periferiji. Kad je sa­gradena i ko ju je sagradio, nije nam poznato. U proslom vijeku bila je dotrajala, pa je na njenim temeljima novu dza-miju sagradio 1873. god. rogaticki muftija Hadzi-Mehmed-efen-dija (Skaljic). Otada je dzamija sluzbeno prozvana Ahmedija. To je manji objekat (unutrasnji prostor 7,65 X 5,76 m) i po-kazuje obicnu obradu. Zna se da je i zgradu i munaru, koja je slicne obrade kao i sama dzamija, zidao neimar Krsto Lalovic iz Socica. I ova dzamija porusena je 1943. godine.


ing. ALIJA BEJTIC (Rogatica 1966)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA KROZ HISTORIJU
TekstNapisano: Novembar 5th, 2008, 6:13 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
Drugi spomenici

Medresa (srednja skola) kao objekat potice iz turskog perioda. Lezala je svojom duzom stranom prema carsiji, i to do same Carsijske dzamije. Ne znamo godinu kad je sagra-dena. Izgradena je od polumasivnog materijala. S istocne stra-ne bili su ducani prema carsiji, a sa zapadne, u prizemlju, kuhinja, kupatilo, ucionica i dvije sobe za ucenike, dok su se na katu nalazile dvije ucionice i sest soba za ucenike. Na gornjoj etazi prostirala se drvena veranda prema carsiji i sa bocnih strana. Odmah poslije okupacije 1878. godine zgrada je temeljito renovirana, a djelomicno i adaptirana. Potpuno je izgorjela 1914. god. zajedno sa dlamijom i vise nije obnavljana.

Slika

CESMA U CARSIJI KOD SUDZAUDINOVE (CARSIJSKE) DZAMIJE — IZA OKUPACIJE GOD. 1878.

Mektebi su pocetne Skole. Koliko se zna, bilo ih je cetiri: najstariji viz d/.amiju Arnaudiju, zatim Carev uz Carevu dza-miju, jedan u Gracanici i cetvrti uz Tekijsku dzamiju, koji je sagradio 1870. god. spomenuti Hadzi Mehmed Refik-efendija. Husein-begov mekteb davno je propao, stari Carev bio je obnov-]jen krajem XVIII stoljeca, a posljednja, modernija zgrada tog mekteba, koja je izgorjela 1943. godine, police iz 1891. Mekteb u Gracanici prestao je da radi A—5 godina poslije austro-ugarske okupacije, a onaj uz Tekijsku dzamiju takode je prestao s radom 1891. g., kad je otvoren novi, Carev mekteb. Od starih objekata jedino je onaj uz Tekijsku dzamiju bio ma-sivnije graden. Inace su to bile mahom zgrade jevtine konstruk-cije i malih dimenzija, nisu se ni po cemu narocito razlikovale od obicnih stambenih objekata i kao javni objekti u arhitek-turi nisu predstavljali nista narocito.
Ducani u carsiji radeni su na tradicionalni nacin: od drve-nog materijala i s cepencima. Vrijedno je napomenuti da je u rogatickoj carsiji, kao i u Sarajevu, bilo ducana i na dvije etaze, dolje ducan, a gore soba.

Slika
ZGRADA TURSKOG SUDA (MEHCEMA) U DNU CARSIIE, POGLED SA STRAZNJE STRA-NE, GOD. 1940

Sva rogaticka carsija bila je kon-centrisana u jednoj, glavnoj ulici, a u toj ulici ducan do du­cana, po jedan, dva ili vise njih pod jednim krovom. Poslije austro-ugarske okupacije nestalo je i tih starih ducana, koji su u carsiji imali svoj likovni izraz, a na njihovo mjesto dosle su samo pojedinacne masivne zgrade razlicitih etaza i mjerila, koji su tu carsiju ucinili veoma bezlicnom.
Sve do drugog svjetskog rata pri dnu carsije i u samom njenom tkivu stajala je prilicno velika zgrada lokalne, regio-nalne arhitekture. U njenom prizemlju prema carsiji nalazili su se ducani, a na katu prostorije bivseg turskog suda.

Slika

Bile su dvije kamene cuprije, i to obadvije na Rakitnici. Predstavljale su vrijedne saobracajne objekte i, istodobno, znacajne spomenike. Jedna se
nalazila na trasi transverzalnog puta kroz naselje i zvala se Kanarska cupri­ja, a druga je stajala oko 200 m nize, na trasi danas-njeg izlaznog druma za Vi-segrad, i zvala se Donja cuprija. Ove cuprije su bi­le od sedre i imala su po tri luka preko korita. Ka­narska cuprija je znatno manja. Duzina joj je izno-sila 16, sirina kolovoza 3 m, a visina kolovoza iznad normalne razine vode jedva 2 m, tako da su uporista lucnih nosaca bila u vodi. Raspon lukova iznosio je na dva desna luka po 4,20 m, a treci je bio manji — svega 2,70 m. Niveleta kolovoza bila je u vrlo neznatnom usponu prema sredini. To i mala visina mosta cinili su da je objekat u cjelini razvuceno djelovao i ni-je bio za oci narocito privlacan. Donja cuprija u torn pogledu je djelovala mnogo elegantnije. Po tome i po svojoj obradi spadala je u bolje kamene mostove turskog perioda u Bosni,a sigurno po vrijednosti medu prve gradevinske spomenike u Rogatici. Duzina ovog mosta iznosila je 33 m, sirina kolovoza 4,50 m, a visina s najvise tacke do iznad razine vode s donje strane 2,70 m. Rasponi lukova su dosta veliki: srednji 4,80 m, a dva po 3,80 m.
Slika
KANARSKA CUPRIJA (1940. GOD.)

U svoje vrijeme na obadva mosta stajala je masivna ogra-da od monolitnih kamenih ploca, tzv. korkaluk, koja je vec u doba austro-ugarske okupacije morala biti skinuta radi pro-sirenja kolovoza za nova drumska vozila. Nemamo odredenih podataka ni o pribliznom vremenu nastanka ova dva objekta, niti o njihovim osnivacima. U blizini Kanarske cuprije postoji jedno zemljiste koje je u nepoznato vrijeme uvakufio neki mjesni tabak (kozar) Alija s odredbom da se od njegove za-kupnine finansira odrzavanje Kanarske cuprije. To ne znaci da je ovaj legator podigao sam most, iako bi se moglo pomi-sljati i na to.
Obadva spomenika unistile su njemacke okupacione jedi-nice pri svom definitivnom povlacenju u martu 1945. godine.

Slika
DONJA CUPRIJA (1940. GOD.)

Medu nadgrobnim spomenicima spominjemo na prvom mjestu malu skupinu najstarijih i relativno vrlo velikih ka­menih nisana na Tvicijaku, iza Gracanice, koji nesumnjivo poticu iz prvih dana turske vlasti u ovim krajevima. Obliko-vno se tretiraju kao monumenti slicni srednjovjekovnim obeli-scima i kao prelazni oblici od srednjovjekovnih stecaka kakasnijim normalnim niSanima turske sepulkralne arhitekture. Na jednom od tih spomenika isklesan je lik maca. To su, u sva-kom slucaju, vrijedni spomenici vec po samoj svojoj pojavi i vremenu iz kojeg poticu. Slican nisan arhaicnog oblika, sva-kako iz iste prelazne epohe, nalazio se i u groblju ispred Te-kijske dzamije. Uoci posljednjeg svjetskog rata u groblju po­red Careve dzamije nasao sam jedan fragment nisana od cistog bijelog mermera, koji bi mogao pripadati znacajnom tipu ni­sana XVI vijeka, sto su ovamo uvozeni iz Skoplja. Nadgrobni natpis na arapskom jeziku sa ovog fragmenta nosio je ime neke Rukije, kceri Alijine, i godinunjenesmrti (1585. god.). U Rogatici postoji jos dosta nisana, ali su vecinom iz novijeg vremena. Medu njima jedan zenski nisan od kamena vapnenca, naden u groblju iza Tekijske dzamije, vjerovatno potice s kraja XVIII vijeka. Taj nisan vrijedan je po svojoj ornamentici na citavoj vecoj plohi, koja prikazuje svjezu grancicu kako crpi sokove iz vodenog suda -- ibrika. Tu se, u stvari, radi o tzv. motivu drveta zivota. Ovaj motiv je vrlo rijedak u nasim kra-jevima, a u nasem primjeru modifikovan je jos u domac'em izrazu i predstavljen zajedno sa ibrikom, dakle s predmetom koji je uvijek bio prezentan, pa kao takav i usao u sastav tog motiva.


Ing. ALIJA BEJTIC (Rogatica 1966.)


Slika
ZENSKI NISAN S MOTIVOM DRVETA KRAJ TEKIJSKE DZAMIJE


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA KROZ HISTORIJU
TekstNapisano: Novembar 7th, 2008, 2:32 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
ROGATICA POD AUSTROUGARSKOM UPRAVOM (od 1878. do 1918. godine)

Na Berlinskom kongresu 1878. godine Austro-Ugarska je dobila mandat da izvrsi okupaciju i pacifikaciju susjedne Bos-ne i Hercegovine, te periferne i nemirne pokrajine Turskog Carstva. Tim mandatom Austro-Ugarska se obavezala pred evropskom diplomacijom da ce nakon izvrsene okupacije u ovoj zemlji uspostaviti red, zavesti evropsku administraciju, osigurati licnu i imovinsku bezbjednost i rijesiti goruce agrarno pitanje.

Nakon zauzimanja Sarajeva, okupacione trupe su 1878. godine u istocnoj Bosni naisle na posljednji snazan otpor na Glasincu.

Tu su se ponovo okupljali ustanici i utvrdili na polozaju izmedu Bandina Odzaka i Senkovica. Ustanicku snagu cinilo je oko 7.000 boraca sa tri topa. Borba je trajala od 7 sati ujutro do 1 sat po podne 21. septembra 1878. godine i zavrsila se porazom ustanika, koji su se sa Glasinca povukli prema Rogatici i dalje prema Gorazdu i Visegradu. U toj borbi austro-ugarske jedinice su imale osjetne gubitke. Pod komandom pukovnika Rakosovica, okupacione trupe usle su u Rogaticu 22. septembra 1878. bez otpora. Odmah je preduzeto razoruzavanje naroda, koji je pod prijetnjom smrtne kazne pozvan da preda oruzje.

Prilikom okupacije austrougarske trupe vrsile su i mnoge »izgrede« kako ih naziva nota Turske od 8. oktobra 1878. godine. Tako se u borbi na Glasincu odigrala velika pogibija srpskog stanovnistva u zbjegovima na Mladu, kada je jedan odred austrijskih trupa upao u te zbjegove i izvrsio mnoga ubistva.

Medutim, i poslije ulaska okupacione vojske u ovome kraju otpor nije odmah prestao. Austrijskim vlastima zadavali su posebnu brigu naoruzani ljudi, koji su krstarili nekoliko godina i ugrozavali javnu sigurnost i saobracaj. Cak su izne-nada upadali i u zandarmerijske stanice. Prema njima je okupatorska uprava bila nemocna jer su se prebacivali preko turske i crnogorske granice, pa se opet vracali. To su bill hajduci harambase Jove Tandarica i Dure Pekica-Zekanovica. Njihovom pogibijom 1881. godine prestaje i ovaj vid otpora prema austrougarskom okupatoru.

Poslije donosenja vojnog zakona (1881. godine),odmetnuli su se Risto i Perisa Rosnici-Macari iz Baltica posto nisu htjeli da sluze u austrougarskoj vojsci pa su neko vrijeme i hajdukovali. Obojica su uhvaceni i po presudi Vojnog suda objeseni u Rogatici.

Kada je 1882. godine buknuo hercegovacki ustanak i prosirio se preko podrucja Foce sve do Trnova i Jahorine, izvjesno vrenje osjetilo se i u narodu sreza rogatickog. Ipak, ustanak se nije mogao prosiriti na ovaj kraj, mada je Husein-beg Zulfi-karpasic iz Foce dolazio kao delegat ustanickih voda u misiji da pobuni Glasinac. Oko Ranjena i Prace krstarile su jedinice austrijske vojske koja je bila stacionirana u Rogatici.

Poucena iskustvom iz tog ustanka, okupaciona uprava je i u rogatickom kraju, pored drugih mjera, zapocela politiku strogog podvajanja izmedu muslimana i pravoslavnih. Susjed-ne granice prema Srbiji i Crnoj Gori bile su potpuno zatvorene, a u cijelom srezu, narocito u gradu Rogatici, sve je preduzimano da se onemoguci zblizavanje pravoslavnih i musli­mana. Iz zvanicnog popisa stanovnistva 1895. godine vidi se da su stalne vojne jedinice bile ne samo u Rogatici nego i u Po-dromaniji (178 vojnika) i u Praci (133 vojnika). Radi obez-bjedenja javne sigurnosti postavljene su zandarmerijske sta­nice u Rogatici, Sokocu, Praci, Sjemecu, Sjeverskom, Zljebovima, Ustipraci i Mededi.

U cilju ucvrscivanja svoje vlasti austrougarska uprava od­mah pristupa i poboljsavanju komunikacija. Radi toga se hilno izvodi rekonstrukcija postojecih putova. Tako su vojne jedi­nice 1879. godine izvrsile potpunu rekonstrukciju glavnog druma od Sarajeva preko Podromanije i Rogatice do Visegrada (148 km) i od Podromanije preko Sokoca u pravcu Vlasenice i Zvornika (101 km). Odmah iza toga (1880—1883. pod.) izgradjen je i put Rogatica—Gorazde preko Gnjila (26 km). Radi pokrica izdataka oko izgradnje drumova austrijska uprava za-vodi kulucenje, kakvo je od ranije postojalo po turskom za-konu. Svi muskarci od 16 do 60 godina bill su obavezni da kuluce. Svaki obveznik morao je 5—6 dana sa teglecom sto-kom da radi na drumovima ill da plati u novcu tu obavezu.


Veselin Kosoric - Rogatica 1966 god.

(nastavi ce se)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA KROZ HISTORIJU
TekstNapisano: Novembar 7th, 2008, 3:12 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
(nastavak)

Austro-ugarska okupacija je unijela velike promjene u ekonomski i socijalni zivot ovog kraja. Zbog povoljnog vojno-geografskog polozaja u Rogatici su bile stalno stacionirane ja-ce vojne snage prema Srbiji. Ta cinjenica je imala presudan znacaj i za privredni razvoj Rogatice. U novim prilikama stva-raju se bolji uslovi rada i zarade, narocito za odgajivace stoke, trgovce hranom i zivotnim namirnicama kao i za zanat-lije raznih struka. Rogaticki kraj postaje podrucje sa kojeg se vrse velike vojne isporuke. Sam grad mijenja svoj izgled i velicinu. Vojska izgraduje znatan broj objekata za svoje po-trebe. U krugu vojnih »baraka« na ulazu u grad isticala se velika dvospratna zgrada vojne kasarne, izgradena 1901. godine, a nesto kasnije i »oficirski paviljon«. Za potrebe grada, a na-rocito za potrebe vojnog garnizona u Rogatici, Jos' 1893. je podignuta veca stocna klaonica. U Borikama je 1903. osnovana vojna ergela za uzgoj konja arapske i bosanske brdske pasmi-ne. Tokom 1905/1906. o trosku vojske i opstine izgraden je moderan gradski vodovod u Rogatici. Kaptirano je »hladno vrelo« i ureden rezervoar na Plandistima nize Seljana, odakle je sa udaljenosti od 4 km provedena voda u grad i vojni logor; gradska vodovodna mreza dobila je vise javnih cesama. Iz strategijskih razloga izgradena je istocnobosanska zeljeznicka pruga, koja od Sarajeva pored rijeke Prace prolazi juznom granicom rogatickog sreza i preko Mesica vodi u Ustripracu i Visegrad, odnosno Uvac. Gradnja pruge trajala je od 1902. do 1906.

ROGATICA POLOVINOM XIX VIJEKA
Slika
Otvaranjem zeljeznickog saobracaja znatno je pogoden dosta jak drumski promet koji se do tada odvijao preko Rogatice. Kiridzijski putovi preko Romanije i Han Pijeska brzo gube na znacaju i javni saobracaj iz Rogatice se vise orijentise na zeljeznicku stanicu Mesici. U 1906. godirii izgradena je cesta izmedu Rogatice i Mesica (dugacka 9 km) i na njoj su od tada vlasnici fijakera i drugih prevoznih sredstava nasli zaposlenje i zaradu. Iza 1908. godine izgradena je i gradska kanalizacija, pocevsi od vojnog logora za glavni dio grada. Posta je cijelo vrijeme ostala u rukama vojske (k. u. k. Militarpost-amt). Njen saobracaj vrsen je sve do 1906. godine konjskom zapregom - brzim postanskim kolima (dilizans) uz pratnju trubaca i naoruzanih vojnika. Od tada je i postanski saobracaj orijentisan na zeljeznicku stanicu Mesici.
Okupacija je zatekla gradsko naselje Rogatice u dosta zapustenom stanju. Osim dva kamena mosta preko Rakitnice, nekoliko lijepih dzamija i dva hana iz turskog vremena, u Roga­tici nije bilo znacajnijih javnih gractevina ni tvrdo zidanih objekata. Obicno su to bile zgrade od cerpica i catmare sa kamenim podzidom ili bez njega, oblijepljene zemljom i okrecene, pokrivene drvenim krovom, a rijetko ceramidom. Najvise je bilo prizemnih kuca, a gotovo svaka kuca na sprat imala je vanjske drvene basamake. U kucama su se nalazila ognjista, a u sobama zemljane furune i mangale. Stambene prostorije su imale razne dolafe i rafe koje su sluzile za ostavu raznovrsnog bakrenog posuda. Za osvjetljenje je upotrebljavan luc, vostane i uglavnom lojane svijece.
Sa austro-ugarskom okupacijom dosle su nove navike i novi oblici zivota. Pocinje upotreba kreveta, stolova i stolica, ormara, ogledala, a malo kasnije i tucanih peci, zatim uvodenje stednjaka (spareta) i drugih novina u domacinstvu.

O javnoj higijeni i zdravlju u prvo vrijeme su se starali vojni Ijekari. Prvi civilni Ijekar dolazi u Rogaticu 1883. godine. Od tada zapravo i pocinje rad zdravstvene sluzbe u narodu.

Veoma bogat stocni fond cijelog kraja nalazi na pijaci u Rogatici sigurnu produ, a preko nje i stalan izvoz. Od stoke su na glasu cuveni glasinacki brdski konji i goveda, koji eksportom dopiru na inostrano trziste. U prvo vrijeme veterinarsku sluzbu vrse vojni veterinari i Ijekari, pod cijim je nadzorom i promet stokom. Godisnji sajmovi odrzavaju se redovno 7. i 8. maja, te u jesen 13. i 14. oktobra, a nedjeljni pazarni dani svakog ponedjeljka.

U prvo vrijeme vojne isporuke su u rukama stranaca, ali taj posao postepeno preuzimaju »snalazljivi« domaci ljudi. Ranije tabhane, kao domace radionice za stavljenje koza, zatim papucarstvo kao zanat i cilimarstvo kao domaca radinost, koje »salnania« iz 1874. godine posebno spominje u Rogatici, naglo izumiru i ustupaju mjesto drugim domacim zanatima koji odgovaraju potrebama novog vremena. Brzo izrasta rogaticka dugacka carsija sa mnogim ducanima na obje strane ulice, sa brojnim »kahvama« i gostionicama i sa raznim zanatlijskim radnjama podesenim po ukusu novog vremena.

U 1890. godini otvorena je jedna tvornica likera manjeg kapaciteta sa etivazom sljiva, ali se nije mogla odrzati. Po­stepeno se stvara domaci kapital koji ulazi u eksploataciju suma. Tako u Rogatici 1900. godine nice prva pilana za preradu drveta Becir-age Capljica, koja radi za lokalne potrebe, U Kovanju kod Rogatice 1901. godine otpocinje da radi ciglana Nur-bega Brankovica, ciji proizvodi podmiruju samo jedan manji dio lokalnih potreba.

Osim raznih vojnih objekata u Rogatici se podize znatan broj drugih javnih zgrada u koje su smjestena nadlestva i skole. Nisu izostale ni privatne kuce »pod plan«. Medu njima su se svojim vanjskim izgledom i Ijepotom unutrasnjeg uredzaja narocito isticale kuce Hadzi-Nuridin-efendije Hafizovica (muderisa od Edrene) i Suljage Vajzovica (narodnog poslanika u Bos. saboru). Po svome izgledu ove gradevine su odrazavale ekonomsku snagu i ugled njihovih vlasnika. U isto vrijeme, na drugoj strani, postojale su kao odraz drustvene nejednakosti i klasne podvojenosti, kucice od pletera muslimanske i pravoslavne sirotinje, koja je zivjela od nadnicarenja i sa grupom bijelih Cigana, vecinom kovaca, sacinjavala ovaj periferni dio grada.


Veselin Kosoric - Rogatica 1966. god.

(nastavi ce se)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA KROZ HISTORIJU
TekstNapisano: Novembar 7th, 2008, 3:32 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
(nastavak)

Tokom austro-ugarske okupacije u Rogatici je doslo do izvjesnih promjena i pomjeranja u strukturi samog stanov­nistva. U grad se doselilo nekoliko jevrejskih trgovackih po­rodica, kao i izvjestan broj zanatlija i hotelijera strane narodnosti. Nove prilike i priliv novog stanovnistva, smjestaj jakog i brojnog garnizona, boravak zandarmerije i finansijske straze, zatim sluzbovanje stranih cinovnika i naseljavanje njihovih porodica — sve to uveliko mijeiija dotadasnje uslove zivota i rada u rogatickoj sredini.

U Rogaticu pocinje da se doseljava i okolno srpsko sta­novnistvo. Ono postepeno silazi sa sela i pojacava mail broj porodica koje je okupacija zatekla u gradu. Osim toga, u Ro­gaticu se doseljavaju i pojedine zanatlijske i druge gradanske porodice iz Foce, Cajnica, Visegrada, Nove Varosi i drugih obliznjih mjesta. Vec 1880. godine otvorena je Srpska osnovna skola u Rogatici, ciji je prvi ucitelj bio Crnogorac Milovan Stanisic iz Vinica od Danilograda. Zajednickim naporima gradskog i okolnog srpskog stanovnistva podignuta je 1886. godine pravoslavna crkva u Rogatici. Glavni pokretac u toj akciji Mico Kojic brzo se afirmisao kao lokalni voda Srba u borbi za crkveno-skolsku autonomiju (1893—1905). Njemu se pridruzio mladi skolovani svestenik Atanasije Kosoric, koji se narocito istice na kulturnom prosvjecivanju naroda i svojim borbenim stavom prema austrijskim vlastima.

Muslimansko stanovnistvo u Rogatici bilo je nepovjerljivo prema okupatoru. Ono je u pocetku ostalo dezorganizovano i povuceno u sebe. Kod nekih porodica se zapazala tendencija za seobom u Tursku. Tako je u prvo vrijeme muslimansko stanovnistvo brojno opadalo, nesto seobom u Tursku, a vise preseljenjem u unutrasnjost, narocito u Sarajevo. Uzimajuci ucesca u pokretu za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju (1899—1909), muslimani i u Rogatici istupaju jedinstveno i zauzimaju borben stav prema okupatoru.

Saradnja muslimana i pravoslavnih, koja je u BiH u vri­jeme borbe za vjersko-prosvjetnu autonomiju dobijala sve vise politicki karakter, u rogatickoj sredini nije mogla da dode do punog izrazaja i pored nastojanja nekih naprednijih gradana. U sijanju razdora i mrznje okupatorski upravljaci upotreblja-vali su sva moguca sredstva. Da bi stvorili atmosferu nepovje-renja i netrpeljivosti, organizovali su i mucka ubistva poje-dinih Srba (Dorda Pereulu, Tanasija Draskovica, Mila Bajcetica). Tako su pod okriljem austrougarske vlasti u Rogatici dolazile do izrazaja grupe koje su zauzimale kompromisan stav prema okupatoru.

Medutim, pod kraj proslog vijeka pocinje djelovanje mlade generacije u rogatickoj sredini. Kod nje se javlja iriteresovanje za odlazak na rad, za obrazovanje i za izucavanje zanata. Poslije zavrsene osnovne skole mladi Mico Sokolovic odlazi na rad u Beograd, gdje izucava knjigovezacki zanat i kao kvalifikovani radnik 1903. godine prosiruje svoje znanje. Tu se on upucuje u socijalisticke doktrine i praktican rad u partiji i sindikatima, pa se nakon dolaska u Sarajevo sav predaje po-slu, gdje se svojim izvanrednim sposobnostima u organizacijskoj aktivnosti brzo istice kao videna istorijska licnost toga doba u radnickom pokretu Bosne.

Na celu gradske opstine u Rogatici nalazio se populari gradonacelnik Hadzi-Ahmed-beg Bukvica, koji je na taj polozaj dosao odmah poslije 1878. god. Svojim razumnim i takticnim drzanjem on je punih 40 godina vrlo dobro djelovao medu muslimanima i srbima. Pod njegovim rukovodstvom opstina je omogucavala sporazumijevanje i saradnju u rjesavanju pitanja koja su bila korisna gradjanima. To se narocito ispoljavalo u nevoljama prilikom poplava ili lokalnih pozara, pri cemu je uzajamna solidarnost i bratsko saosjecanje dolazilo do punog izrazaja.

Pored dotadasnja dva pisma, arabice i cirilice, uvedena je u upotrebu i latinica, a u internoj prepisci organa vlasti i gotica. Raniju grubost turske adrninistracije zamijenila je vje-sta i ugladena administracija Austro-Ugarske. Strano cinov-nistvo nastupa sa mnogo znanja i rutine i trudi se da drzavna uprava i sudstvo najbolje posluze interesima okupatorske politike.

Prodor »zapadne kulture« bio je pracen i negativnim po-javama, prema kojima se, u uslovima zaostale sredine, stvarala odvratnost u odnosu na sve sto je tudmsko. Otuda je, i pored nastojanja naprednih ljudi da se ide u korak s vremenom, rogaticka sredina pokazivala veoma slabo interesovanje za »svapske« skole. Tadasnja konzervativna shvatanja stajala su na putu svakom nastojanju da se mladim generacijama omoguci moderno svjetovno obrazovanje. Od toga je Rogatica dugo patila.

U Sokocu je postojala Srpska osncvna skola jos iz turskog vremena (osnovana 1875. godine). Ona je nastavila da radi, ali joj je austrougarska uprava nametnula svoj nadzor u pogledu programa, udzbenika i nastavnog kadra. Medresu i mektebe, koje je zatekla u Rogatici, takode je zadrzala kao muslimanske konfesionalne skole. U njima se nisu predavali svjetovni predmeti. Nastava je bila ogranicena samo na vjersku obuku.


Veselin Kosoric - Rogatica 1966.god.

(nastavi ce se)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA KROZ HISTORIJU
TekstNapisano: Novembar 7th, 2008, 3:53 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
(nastavak)

Radi uvodenja osnovne pismenosti i svjetovnog obrazovanja, okupatorska uprava je pristupila otvaranju osnovnih skola za djecu svih konfesija. Tako u Rogatici dolazi do pretvaranja Srpske osnovne skole u zajednicku osnovnu skolu, a nesto docnije osnovane su i osnovne skole u Praci, u Stjenicama, u Medjedjoj, Sjeversku i Osovu. U njima su se ucila oba pisma (latinica i cirilica). Radi izolacije od pravoslavnih, ko-jima je ostavljena cirilica, muslimanska djeca su zajedno sa katolickom i jevrejskom djecom ucila latinicu. Na takvoj podjeli — prema ova dva pisma — odvijao se cio skolski zivot. U duhu Kalajeve politike o stvaranju posebne »bosanske nacije«, nastavni jezik se zvao »bosanski«, odnosno u pocetku perioda okupacije »zemaljski jezik«. Obavezna nastava u ovim skolama uvedena je tek 1911. godine. Zbog malog broja skola, na podrucju bivseg rogatickog sreza ostajalo je preko 80% djece bez osnovnog skolovanja. Slaba briga za narodno prosvjecivanje od strane austrougarske uprave nalazi svoju drasticnu potvrdu u tome sto je ovaj kraj imao gotovo dvaput vise zandarmerijskill stanica nego osnovnih skola.

U kolonijalnom porobljavanju strani kapital je nastojao da ubrzanim tempom zauzme glavne pozicije u privredi ovog kraja. U eksploataciji prirodnih bogatstava Austro-Ugarska je omogucila privatnom kapitalu podjelu sfera u sumskoj industriji. Tako je u Praci pocela da radi italijanska firma »Feltri-nelli«, u Kraru austrougarsko preduzece »Ugar« i najjace austrijsko preduzece »Ajzler i Ortlio« u Zavidovicima, koje je radilo sa 22 gatera, sto je u ono vrijeme bila rijetkost u svjetskoj industriji drveta. Eksploataciono podrucje ove posljednje firme zahvatilo je najgori prostor istocnobosanskih suma, pa velikim dijelom i rogatickog kraja. Preduzece »Ajzler i Ortlio« izgradilo je i posebnu zeljeznicku prugu (118 km dugacku) na liniji Zavidovici—Olovo—Han Pijesak—Kusace u pravcu drinskog bazena. Tom eksploatacijom obuhvaceni su neotvoreni predjeli velikih sumskih povrsina Kustravice, Studene Go­re, Zepe i Devetaka. Strani kapital vrsio je brzu akumulaciju, jer su mu kvalitetno drvo i jevtina domaca radna snaga omogucavali uspjesnu konkurenciju na svjetskom trzistu. Ali od svega toga seljak je imao vrlo malo koristi. Nemilosrdno je eksploatisana jevtina radna snaga. Zapostavljanje sela i seoskog stanovnistva proizlazilo je kao neminovna posljedica samog sistema austrougarske kolonijalne politike. Stvarajuci nove klasne i ekonomske suprotnosti Austro-Ugarska je forsirala razvitak kapitalizma, a istovremeno podrzavala feudalne odnose, stiteci interese feudalnih posjednika na racun seoskog stanovnistva. Austro-Ugarska zato ne pristupa radikalnom rjesavanju agrarnog pitanja, iako je na to bila obavezna prema odluci Berlinskog kongresa. Ona nerijeseno agrarno pitanje, u stvari, iskoriscava za svoju politiku: sami procesualni propisi omogucavaju beskrajno parnicenje stranaka, cime se pojacava i produbljuje mrznja izmedu aga i njihovih kmetova. Takvo je stanje u pocetku odrzavano bez vecih potresa. Ali kada se stanovnistvo na selu snazno povecalo, a zivotne potrebe feudalnih gospodara znatno porasle, nezadovoljstvo je morale buknuti.

Nastaje »prodavanje« kmetova i novi vlasnici prema seljaku nastupaju mnogo bezdusnije (»kmetoderi«), jer novae ulozen u kupovinu zemljista po zakonima kapitalisticke privrede trazi, pored dotadasnjeg »haka«, i anuitetno izvlacenje ulozene glavnice i njene rente. Pojedini zemljoposjednici, pod raznim izgovorima, gone seljake sa zemlje da bi upravu nad imanjem preuzeli u svoje ruke i svoju reziju. Oni prisiljavaju seljake da sa porodicama, radi odrzavanja golog zivota, zauzmu kao uzur-panti krcevine erarnih Ziemljista. A kada bi ovi bezemljasi licnim trudom, kultivacijom neproduktivnog tla, stvorili sebi na tim krcevinama makar kakve mogucnosti za opstanak, okolni zemljovlasnici bi ih ponovo tjerali radi obezbjedenja sto veceg pasnjackog prostora za svoju stoku. Kako je u gradskom pod-rucju Rogatice bio koncentrisan najveci broj zemljovlasnika, pocela je sve jace da se javlja i duboka protivrjecnost izmedu grada i sela. Iz te protivrjecnosti izvlace svoj udio i trgovci i zanatlije, jer na razne spekulativne nacine uvlace seljake u dugove i sve vecu ekonomsku zavisnost. Tako se odnosi izmedu rogatickih zemljopasjednika i okolnih seljaka bezemljasa zaostravaju do te mjere da izmedu njih dolazi i do otvorenog sukoba u 1908. godini. Jednoga dana krenuli su ljudi u vecim grupama iz rogaticke carsije i nasilno porusili ograde na uzurpacijama bezemljasa Milana Jevdevica i Nuke Ramica za Hridom i na Hapsanu.

Da ovaj sukob ne bi uzeo maha i presao u otvorenu borbu Sirih razmjera, okupatorski upravljaci su brzo intervenisali oruzanom snagom. Odmah su, pored zandarmerije, pokrenuli i vojne jedinice lokalne posade, sa velikim pojacanjima iz Tuzle i Sarajeva. U cilju zastrasivanja gradskog i okolnog sta-novnistva Rogatica je bila opkoljena vojnim jedinicama sa svih strana. Upotrebom manevarske niunicije, a narocito to-povskom paljbom sa ostrim nabojem preko okolnih brda, Ro­gatica je skoro dva dana drzana u stanju vojne opsade. Narod je torn dogadaju ostavio pomen u nazivu »druga okupacija«. Ovaj otvoreni konflikt desio se u Rogatici upravo u periodu stisavanja politickih borbi pred aneksiju Bosne i nazvan je »nemiri agrarne prirode«. Uoesnici obaranja ograda u tim »nemirima«, sa Arifom Musanovicem-Tvicom na celu, bili su pohapseni i odgovarali su pred Okruznim sudom u Sarajevu, ali je taj veliki proces uskoro okoncan amnestijom povodom proglasenja aneksije.

Ni poslije ovog dogadaja, pa ni poslije proglasenja aneksije Bosne i Hercegovine (5. januara 1908. godine) potresi ove vrste nisu prestali u rogatickorn kraju. Pritisak na selo i seljastvo nastavljen je svom zestinom. Prema stenografskom izvjestaju VI sjednice Bosanskog sabora, odrzane 25. juna 1910. godine u Sarajevu, vidi se da je rogaticki poslanik Gavro Ga-sic podnio interpelaciju (koju su zajedno s njim potpisali Pe-tar Kocic, Zivko Nezic, Svetozar Corovic, Simo Erakovic i Pero Todorovic) u kojoj je postavljeno pitanje Bosanskoj vladi zasto se beskucnicima — tezacima deloziranim sa aginskih citluka, a koji su se naselili na erarnim zemljistima u izvjesnim srezovima, narocito u rogatickom srezu, kuce obaraju a usjevi unistavaju i zasto im se ta zemlja koju vec obraduju ne bi dala u zakup, kada im nije poklonjena?

Protivrjecnosti u odnosima izmedu feudalaca i zemljoradnika i dalje se odrzavaju i preplicu. Dok prvi u ekonomskoj ekspanziji kapitalizma nalaze svoj izlaz na stetu drugih, dotle se drugima, kao pauperima, ne priznaje ni pravo na parce zemlje da odrze golu egzistenciju, Tako se iz redova kmetova, a najvise iz redova beglucara, sukcesivno regrutuju napoliSari -seljaci koji ranije feudalne posjede obraduju kao obicni zakupci. Pored njih stvaraju se pravi najamnici i obicni nadnicari, dakle, po pozivu seljaci — poljoprivredni radnici. Broj njihovih porodica je vec 1910. godine bio prilicno velik. U popisu stanovnistva iz 1895. godine nalazile su se 273 takve porodice, a u 1910. godini 786 porodica. Tako se u meduvremenu od 1895. do 1910. godine njihov broj gotovo utrostrucio.

Narocito je bila slaba i neujednacena ekonomska struktura pravoslavnih zemljoradnickih porodica. Prema popisu iz 1910. godine rogaticki srez je imao svega 378 slobodnih pravoslavnih seljackih porodica na vlastitoj zemlji i 1.382 kmetovskih porodica na aginskim zemljama. To znaci da je kmetovskih porodica bilo oko cetiri puta vise. U istom popisu vidimo
otovo obrnut omjer kod muslimanskih zemljoradnickih poroica, medu kojima je 2.168 slobodnih, a kmetovskih samo 98. Njihova je ekonomska struktura mnogo bolja i ujednacenija, jer slobodnih seljaka sa vlastitom zemljom ima neuporedivo vise prema neznatnom broju kmetova. Muslimani su u ogromnoj vecini slobodni seljaci na vlastitoj zemlji, a pravoslavni u feudalnom odnosu — kmetovi.
U redovima zemljoposjednika kao feudalnih gospodara nad kmetovskom i begluckom zemljom prema popisu iz 1910. godine od ukupno 699 porodica bilo je muslimanskih begovskih i aginskih porodica 644 ili 92,13%, pravoslavnih 52 porodice ili 7,44%, katolickih 2 porodice ili 0,29%, i jevrejskih 1 ili 0,14%. Ovi podaci pokazuju kako je »kmetoderstvo« dovelo do toga da do 1910. godine u redove ranije iskljucivo musliman­skih posjednika udje i izvjestan broj bogatijih Srba, pa i iz redova onih koji su ovamo dosli tek sa austro-ugarskom okupacijom. Tako su i u rogatickom kraju poslije okupacije nastupila nova socijalna i klasna pregrupisavanja, a u vezi s tim i nove politicke orijentacije. Seljak se sada morao boriti na dvije strane: protiv feudalnog spahiluka i protiv sopstvene burzoa-zije.

U takvom stanju nejednake raspodjele zemljisnog posjeda, koji je po svojoj sustini bio vezan za raniji feudalni sistem, i u Rogatici je pocela da izrasta gradanska klasa sa svim nje-nim politickim konsekvencijama. Za kmetove je pitanje oslo-bodenja ispod austrougarskog jarma bilo usko vezano sa pitanjem potpunog ukidanja feudalnih odnosa i sa temeljitim rjesenjem agrarnog pitanja. S druge strane, za muslimanske zemIjoposjednike, kao i burzoaske skorojevice, rjesenje agrarnog pitanja znacilo je gubljenje ekonomskih pozicija, a za neke krupnije feudalce jos i gubljenje nasljedem stecenih prava. U toj protivrjecnosti okupatorski upravljaci su nastojali da svojom politikom stvore sto dublji jaz izmedju ovih grupacija.

Nakon provodenja katastra i na njegovoj osnovi organizo-vane gruntovnice u 1884. godini stvorena je tehnicka i pravna podloga za regulisanje buducih imovinsko-pravnih pitanja zem­ljisnog posjeda, pa su time u dobroj mjeri sprijeceni meduso-bni sporovi seljaka zbog zemlje i postavljen osnov za buduce kreditiranje seljaka.


Veselin Kosoric - Rogatica 1966.god.

(nastavi ce se)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA KROZ HISTORIJU
TekstNapisano: Novembar 11th, 2008, 2:09 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
(nastavak)

Iz zvanicnih popisa 1895. i 1910. godine vidi se da je stanje populacije u gradu Rogatici i po selima sreza rogatickog bilo ovako:

pravoslavni - 387 15,43 -- 12383--51,31--12771--47,93

muslimani - 2010--80,14--11685--48,42--13695--51,41

katolici - 67--2,67-- 48--0,20--115-- 0,43

jevreji - 40-- 1,60 -- 13 --0,05-- 53-- 0,20

ostali -4 - -0,16 -- 3--0,02--7-- 0,03


U k u p n o: 2508------24132----- 26640----- 654---3624---4278


pravoslavni -851--- 25,19 16436--- 50,74 ---17287--- 48,33

muslimani- 2335---69,13---15433---47,66---17774---49,69

katolici- 136--- 4,03---498 ---1,64--- 634---1,77

jevreji- 40--- 1,18--4 --- 0,01---44---0,12

ostali -16---0,47--- 17--- 0,05---33--0,09

U k u p n o: 3378 ---32394---35772---760---5306---6066


Ovi podaci pokazuju da je gradsko stanovnistvo poraslo od 1895. godine (kada ga je bilo 2508 ili 9,41% od ukupnog stanovnistva sreza) do 1910. god. (kada ga je bilo 3378 ili 9,44% )za 870 ili 45,91%.
Za to isto vrijeme poraslo je seosko stanovnistvo od 24.132 na 32.394, tj. za 8.262 ili 34,24%.
Podrucje sreza Rogatica u oba popisa ostalo je u istim granicama i iznosilo je 1.462 km2, pa je naseljenost prema po-pisu iz 1895. godine na 1 km" iznosila 18 stanovnika, a u 1910. godini 24 stanovnika.
Prema popisu iz 1910. godine pismenost stanovnistva od 7 godina starosti pa dalje izgledalo je ovako: od ukupnog bro-ja tog stanovnistva 27.340 (muskih 14.570 i zenskih 12.770) bilo je nepismenih 25.846 (koji nisu znali ni citati ni pisati) i svega 1.494 pismenih (od kojih je 1.436 znalo citati i pisati, a 58 samo citati). Pismeni su bili uglavnom u gradskom dijelu stanovnistva, jer je pismenost po selima u to doba bila rijet-kost.

Prema istom popisu, statisticki podaci pokazuju da je u srezu rogatickom u poljoprivredi bilo zaposleno 10.850 ljudi koji su izdrzavali 21.651 lice, sto znaci da je svako zaposleno lice u poljoprivredi izdrzavalo jos po dva lica koja nisu radila. Od poljoprivrede je, dakle, zivjelo svega 32.501 stanovnika. Srez je imao 35.772 stanovnika, sto znaci da je od poljoprivrede zivjelo 90,86% stanovnika, a ostalih 9,14% otpadalo je na sva ostala zanimanja. Ostalim zanimanjima bavio se 3.271 stanov-nik (1.303 zaposlenih i 1.968 izdrzavanih). Od tog broja otpada na industriju, obrte i zanate 731 zaposlenih i 854 izdrzavanih stanovnika; na trgovinu i saobracaj 208 zaposlenih i 462 izdr­zavanih; na javne sluzbe i slobodna zanimanja 123 zaposlena i 352 izdrzavanih i na razna druga zanimanja 241 zaposlenih i 300 izdrzavanih stanovnika.
Za ocjenu ekonomskog stanja rogatickog sela interesantni su podaci o kretanju broja stoke prema zvanicnim popisima. Seljak je ovdje jos od ranije bio vise orijentisan na stocarstvo nego na zemljoradnju. Od stocnog priploda nije davao haka, a povoljni uslovi na velikim pasnjackim povrsinama i drago-cjena pasa po Sumama omogucavali su mu uspjesno gajenje stoke. Osim toga, seosko stanovnistvo ovih krajeva nalazilo je u bijelom mrsu svoju glavnu hranu. Sluzbeni podaci popisa stoke pokazuju sljedecu sliku:

Za vrijeme zvanicnog popisa
----------Konja----Goveda--- Ovaca----Koza----Svinja---- Pernate zivine----Kosnica
1895. god. 7875---45933-----87400----32733---1514 ----- --------------- 3113
1910. god. 7044---41030-----57612----33504---3194------19939----------5606

Iz ovih podataka proizlazi zakljucak da se u periodu od 15 godina stocni fond smanjio, jer je broj konja, goveda, a na-rocito ovaca bio u vidnom opadanju. To se moze objasniti susnim godinama (1907—1909) u kojima su stocari bili pri-morani da prodaju stoku, a, osim toga, na brojno opadanje stoke uticalo je i povecanje oranicnih povrsina na racun li-vada i pasnjaka. Stocni fond u ovom vremenskom periodu, dakle, jako je opao, a to pruza i jedan dokaz vise za konstantno osiromasenje rogatickih sela u doba austrougarske uprave.
Nepismenost seoskog stanovnistva predstavljala je veliku smetnju za njegov privredni napredak. Selo nije podizano u odgovarajucem stepenu s razvojem grada. Skolovani svestenici su svojom inicijativom doprinosili kulturno-prosvjetnom radu u narodu. U rogatickom srezu osnovana su tri pododbora »Prosvjete« (Rogatica, Sokolac i Praca), jedna Srpska zemljorad-
nicka zadruga u Sokocu i jedna Srpska narodna citaonica u Rogatici. Iz Rogatice — 11, a iz Podromanije — 4, u svemu 15 mladica, upuceni su »Privredniku« u Novi Sad na izucavanje raznih zanata. Pored toga, iz Rogatice — 3, iz Sokoca — 3 i iz Prace -- 1, ukupno 7 djecaka »Prosvjeta« je razmjestila narazne zanate po Bosni i Hercegovini. Ovi podaci pokazuju da
je u periodu od 10 godina (1902—1912) bio mali broj onih koji su se mogli otrgnuti iz ove sredine. Subjektivne teskoce kv.ale su u konzervativnim shvatanjima onog vremena i u tome sto su djeca nerado upucivana u svijet izvan roditeljskog doma,a objektivne teskoce u tome sto je sve ovo cinjeno privatnom inicijativom, kojoj su organ! vlasti stajali na putu i sistematski
onemogucavali svaku djelatnost na uzdizanju masa. Pa ipak, rad ove vrste donosio je rezultate.
Srpska narodna citaonica (osnovana 1906. godine) i muslimanska citaonica djeluju jednovremeno na sirenju bratstva i tolerancije, kao i na kulturno-prosvjetnom uzdizanju naroda
u rogatickoj sredini. Kad su clanovi jedne i druge citaonice poceli da se uzajamno posjecuju u drustvenim prostorijama i na pojedinim priredbama javno manifestuju saradnju i tole-
ranciju, doslo je do intervencije lokalnih vlasti. Osnivaci Srpske citaonice imali su velikih nezgoda zbog pritiska vlasti da usvoja pravila, a narocito u sam naziv ove kulturno-prosvjetne
ustanove, unesu pored izraza: »Srpska« jos i rijec »pravoslavna«. Time je trebalo postici da se od vjerski obojenog drustva odbiju pripadnici drugih konfesija. Nedovoljno situirane, ove
citaonice nisu sire i snaznije djelovale u masama, ali su sluzile kao pouzdana stjecista u kojima su izmjenom misli lakse sirene razne ideje onog vremena. Bilo je teznji i za objedinjavanjem citaonica, ali sve su to ostale samo licne zelje pojedinaca.


Veselin Kosoric - Rogatica 1966.god.


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 79 posts ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 7  Sljedeća

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 1 onaj sto cita, a nece da se registruje.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group