4. Istorijski spomeniciU Rogatici je tokom njenog razvoja bilo izgradeno vise objekata javne i profane arhitekture koji po svome broju pred-stavljaju znacajan spomenicki ansambl. Uzevsi te spomenike u cjelini, barem one koji su doprli do nasih dana, mozemo odmah konstatovati da se na njima ne zapaza neka visoka umjetnicka, gradevinska i zanatska tradicija, niti teznja za narocito dotjeranim oblicima i zanatskom dekorativnom opre-mom. Medutim, kad ove spomenike promatramo iz okvira sa-mog mjesta, za koje oni predstavljaju citavu istoriju, i iz aspek-ta potreba i privrednih mogucnosti vremena i drustva u ko-jem su stvoreni, onda njihov znacaj i vrijednost postaju veliki. Vecina je vec odavno propala, a i medu onima koji su ostali do nasih dana nema vise ni jednog jedinog koji se sacuvao pot-puno u svom prvobitnom obliku. Upravo zbog toga je korisno ovdje iznijeti neke podatke o tim spomenicima kao sastavnom dijelu kulturne istorije Rogatice.
Javna kupatilaU Rogatici su izgradena dva takva objekta, obadva do 1558. god. To su bila zatvorena javna kupatila s toplomihlad-nom vodom, kao i svi drugi nasi hamami turskog doba, gra-deni na principu rimskih termi. Nij/e nam poznat oblik i ve-licina, kao ni to da li su rogaticka kupatila bila skupna ili dvojiui, posebno za muskarce i posebno za zene. Odavno se vise ne zna ni vrijeme kad su prestala da rade. Za Husein-begov hamam znamo samo to da se nalazio u vrhu carsije, iza njenog istocnog bloka, a uz lokalitet za koji je nedavno bilo poznato da se zove Podhamam. S obzirom na vrstu i namjenu takvih objekata, mozemo pouzdano konstatovati da su to morali biti masivniji kameni objekti s jednom ili vise kupola, za ciju su izradu birani vrsni klesari. Prema tome, ovi objekti su pred-stavljali impozantne spomenike.
V o d o v o d iPo pomenu hamamdzije Mahmuda u popisu iz 1528/29. godine, kao stalnog stanovnika Rogatice, jasno se vidi da je prvo javno kupatilo ili hamam sagraden prije te godine. Na osnovu toga slijedi druga konstatacija da je vec te godine morao postojati barem jedan vodovod, koji je opskrbljivao vodom ako nista drugo, a ono navedeni hamam. Prema tome, Rogatica spada medu nasa mjesta koja su dosta rano dobila ovu vrstu komunalnih uredaja. Drugi vodovod u Rogatici iz-gradio je vec spomenuti rogaticki legator Husein-beg prije aprila 1558. god., koji je vodu doveo pred svoju dzamiju, u carsiju i u hamam u carsiji. Na tim vodovodima, a i drugim vodovodima koji su sigurno postojali u Rogatici, vjerovatno je postojao odredeni broj ulicnih kamenih cesama, ali im se danas ne zna vise ni trag, kao sto se ne vide ni ostaci starih vodovoda, jer su obje ove vrste objekata izbacene iz upotrebe izgradnjom moderne i jedinstvene mreze gradskog vodovoda 1905. i1906. god.
Karavan-sarajiU Rogatici su postojala dva takva objekta: jedan zaduzbina Husein-begova iz 1558. godine, a drugi u sastavu vakufa Sudzaudinove dzamije. Obadva su se nalazili u carsiji. Prvom se ne zna ni pobliza lokacija, ni vrijeme dokle je radio, a drugi, koji je bio u sredini carsije zadrzao se, uz manje ili vece opravke i adaptacije, sve do kraja 1943. god., kad je stra-dao u pozaru. To je bila zgrada na sprat, paralelna s ulicom i izgradena od mijesanog materijala. U prizemlju su se nalazili ducani, orijentisani prema carsiji, a na spratu odaje. Ulazilo se izravno s carsije na veliki ulaz, namijenjen i konjima pod tovarom. Sa straznje strane, kao odvojen objekat, nalazila se staja za konje. Han je imao veliko dvoriste za tovarenje i oto-varivanje robe. U Rogatici je bilo jos nekoliko hanova, ali oni kao gradevine nisu predstavljali nesto vrijedno. Jedan, svaka-ko bolji han, spcminje na svom putu kroz Rogaticu, nesto prije 1857. god., ruski konzul Hilferding, navodeci da ga je s ve-rande tog hana docekao i pozdravio rogaticki mudir. Moguce je da je to bio onaj drugi, Sudzaudinov han u sredini carsije.
DzamijeRogatica je imala ukupno sedam takvih objekata, i to sest od masivnog materijala i s kamenom munarom, a jedan od polumasivnog materijala i s drvenom munarom. Ni-jedna dzamija nije imala kupole. Danas su citave jos svega dvije, ali i kod njih su samo munare oni stari, originalni ele-menti. Najstarija medu njima mogla bi biti
Tekijska dzamija na lijevoj obali Rakitnice. To je, vjerovatno, Jos' Sinan-vojvo-dina dzamija, kao srediste prve muslimanske istoimene maliale. Po kakvoj se tekiji i otkuda prozvala Tekijskom, ne znamo.

TEKIJSKA DZAMIJA, GOD. 1940.
Vremenom je bila dotrajala, pa je na njenim temeljima novu dzamiju napravio neki Dzafer-pasa, tako da se ona sluzbeno i prozvala njegovim imenom. Sva-kako, to je bilo prije sredine 1663. god., jer pod tim datumom ima-mo berat na nekog Aba-sa za sluzbu mujezina u Dzafer-pasinoj dzamiji u Celebi Pazaru. I ova druga dzamija za sljede-ca dva stoljeca bila je dotrajala, pa je na nje-zinim temeljima pono-vo 1870. god., sagradio novu dzamiju sejhuli-slam Mehmed Refik-efendija Hadziabdic, ro-dom iz same Rogatice, po kojem ona od tada nosi ime Sehislamija.
U zakladnici za novu dzamiju, koja je da-tirana u Carigradu 21.oktobra 1870. god. kaze se izricito da je sagradena na mjestu Dzafer-pasine dzamije. Datum gradnje nalazio se i u stihova-nom hronogramu na kamenoj ploci vise ulaza, koji je spjevao ondasnji sarajevski pjesnik Fadil-efendija Serifovic. Ova dzamija nije bila velika (unutrasnji cisti prostor velicine 9,60 X 7,40 m) i zidana je od kamena. Kamena munara, dosta pomno oblikovana, potice vjerovatno od Dzafer-pasine dzamije. Lijepu umjetnicku vrijednost u toj dzamiji cinio je drveni strop i unutrasnja drvena galerija, sve izvedeno u rezbariji, po kojoj se narocito isticala velika rozeta ili sofraluk u intarziji na sredini stropa. U vanjskoj kompoziciji objekta vanredno je djelovao perforirani zid oko objekta koji je u vidu jace hori-zontalne lamele pruzao krasnu dopunu vertikalno razvedenim linijama munare i stabla kraj nje. Sve to propalo je u pozaru 1943. Danas strse samo zidine dzamije.

ORUCAGINA DZAMIJA U GRACANICI, GOD. 1940
Oruc-agina dzamija u Gracanici, nastala prije 1558. god., zapravo je obi-can mahalski mesdzid. Iz-gradena je od polumasiv-nog materijala s drvenom munarom, malim predvor-jem na drvenim stupo-vima i isto tako malom unutrasnjom povr§inom ( 12,00X6,20 m). Na njoj nema nikakvih pretenzija za luksuznijim izrazajem. I ova dzamija potpuno je izgorjela u pozaru 1943.
Arnautovica dzamija, poznata i pod imenom
Ar-naudija ili Husein-begova, napravljena je 1558. god. To je bilo masivno zdanje s narocito lijepom viso-kom munarom koja ima sistem stalaktita ispod serefe. Temeljito je ob-novljena 1938. god., pri cemu su otvori modernizovani, a unutrasnji prostor smanjen. Munara je originalni elemenat one prve dzamije. Njen gra-ditelj je bio neimar Jusuf, potpisan medu svjedocima na Hu-sein-begovoj zakladnici.

CAREVA DZAMIJA, GOD. 1940.
Careva dzamija, nazvana i Hungarija po sultanu Se-limu II, koji ju je sagradio 1571/72. predstavljala je lijepu gra-devinu s kamenom munarom, koja je, ipak, zaostajala iza Arna-udije. I ovdje je sliku objekta dopunjavao horizontalni pojas visoke kamene ograde, samo je ova ograda bila mnogo slabije oblikovana od one uz Tekijsku dzamiju. Lijep i vrijedan kuri-ozitet na Carevoj dzamiji predstavljala je velika slika u bo-jama na zidnom malteru (vel. 2,55x1,50 m) vise ulaza, koja je prikazivala Aja-Sofiju s njenih sest munara. Sve je do te-melja propalo krajem 1943. god.
Sudzaudinova ili Carsijska dzamija sagradena je u XVI vijeku, ali poblizih podataka nemamo ni o njoj , ni o njezinom osnivacu. Po izradi i opremi gotovo je jednaka Arnautovicevoj dzamiji.
Njen unutra-snji prostor iznosi 10,75 X 9,40 m. Munara joj je originalna. Zgrada je potpuno stradala u po-zaru 1914. god., pa je obnovljena 1933. god. I dan as je citava. Serdarija dzamija, za-duzbina nekog janicar-skog serdara ili zabit--age Ibrahima, stajala je na dnu carsije tik uz samu ulicu. Ne zna se kad je sagradena. To je bio objekat manje veli-cine (unutrasnjost 9,60 X 5,90 m), bez narocite obrade u arhitekturi i s munarom s lijeve stra-ne, do same ulice, Sto predstavlja iznimku, vje rovatno zato da bi se glas s nje mogao bolje cuti na sto vecem pro-storu carsije. Munara je stradala od groma oko 1932. god. i odmah za-tim definitivno je poru-sena. Sam objekat dzamije propao je u pozaru 1943. god.
Serhadija dzamija nalazi se na juznoj periferiji. Kad je sagradena i ko ju je sagradio, nije nam poznato. U proslom vijeku bila je dotrajala, pa je na njenim temeljima novu dza-miju sagradio 1873. god. rogaticki muftija Hadzi-Mehmed-efen-dija (Skaljic). Otada je dzamija sluzbeno prozvana Ahmedija. To je manji objekat (unutrasnji prostor 7,65 X 5,76 m) i po-kazuje obicnu obradu. Zna se da je i zgradu i munaru, koja je slicne obrade kao i sama dzamija, zidao neimar Krsto Lalovic iz Socica. I ova dzamija porusena je 1943. godine.
ing. ALIJA BEJTIC (Rogatica 1966)