www.rogaticani.com

Ponovo nam dolazi jedan dragi gost, mjesec obnove, ibadeta, mjesec prepun blagodati, nagrada i prilika koje cekaju da ih musliman pokupi.

Ramazan je mjesec posta, koji iziskuje istinsku paznju i koji pripadnik islama ne bi dao za hiljade drugih mjeseci. Vrijednost toga mjeseca ne moze osjetiti svako. Neupućeni u vjeru dozivljavaju ga kao teret koji ne mogu izvrsiti. Međutim, Allah, dz. s., nije nista propisao u Svojoj vjeri, islamu, kao obavezu, a da se u tome ne krije duboki smisao, ljepota i dobro ovoga i drugoga svijeta.

Ovo je prilika za svakog od nas da se preispita, da sumira ono sto je uradio od prosle godine, da promijeni neke stvari u svom zivotu nabolje- a to je jedino moguce iskrenim povratkom Uzvisenom Allahu s.v.t i slijedzenjem sunneta Njegovog Poslanika s.a.v.s. Zato ne propustimo priliku koja nam se pruza jer kaze Allahov Poslanik:
"Svaki covjekov posao se visestruko nagradjuje; dobro djelo se nagradjuje desetorostruko, do sedam stotina puta, a Allah Uzviseni je rekao: - Osim posta, on je Moj i Ja za njega nagrađujem, on ostavlja svoje strasti i hranu radi Mene. Postac ima dvije radosti: radost kod iftara i radost kod susreta svoga Gospodara. Zadah njegovih usta je bolji kod Allaha od mirisa mosusa." (Muslim)
Na kraju molimo Allaha s.v.t da nam pomogne i olakša da ispostimo ovaj Ramazan, da ocisti nasa srca i nase nijete, molimo Allaha s.v.t da se popravimo, da nam oprosti grijehe i primo dobra dijela.

Fikhski propisi posta

"O vjernici, propisan vam je post kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni." "Ko od vas bude prisutan kod kuće tog mjeseca, neka ga posti."
(El-Bekare;185)

Definicija

Post je uzdržavanje (imsak) od svega što ga kvari npr. jelo, piće, pušenje, spolno općenje i sl. u vremenu od pojave zore do zalaska sunca dana koji se posti. To je stroga obaveza propisana l potvrđena Kur'anom, Poslanikovim a.s., sunnetom i idžmaom.

U suri EI-Bekere, u 183 i 185 ajetu, Allah, dž.š., kaže: "O vjernici, propisan vam je post kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni." "Ko od vas bude prisutan kod kuće tog mjeseca, neka ga posti."
(EI-Bekare;185)

Muhammed, a.s., veli: "Islam se temelji na pet stvari: šehadetu - svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., klanjanju propisanih namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i hadžu’’.

Post je potvrđen i idžmaom - konsenzusom islamskog ummeta. Svi islamski učenjaci i svi muslimani slažu se da je to jedan od ruknova islama - stupova, čijim se nijekanjem izlazi iz islama i postaje murtedom, renegatom i otpadnikom od vjere.

Post je propisan kao stroga obaveza 2. ša'bana druge godine po Hidžri. Mjesec ramazan se računa po lunarnom kalendaru. Broji se da je počeo viđenjem mlađaka i svjedočenja makar jednog svjedoka.

RUKNOVI POSTA

Post se sastoji iz dva rukna. To su:

1. Uzdržavanje (imsak) od onoga što kvari post od zore do zalaska sunca.

Dokaz za to je 187. ajet sure EI-Bekare, u kome se dozvoljava sastajanje sa ženama u noćima ramazana, a zabranjuje danju.
Zatim se dalje u ajetu veli: "l jedite i pijte dok vam ne bude jasan bijeli konac od crnog konca zore (dok zora ne zabijeli), zatim upotpunite post do noći," (EI-Bekare, 187)

2. Nijet (odluka), a potvrda za to je hadis Allahovog, dž.š., poslanika Muhammeda,a.s., koji kaže: "Djela se računaju po namjeri..." Potvrda za to je i hadis koji prenosi Ibn - Omer od Hafse, da je rekao Muhammed a.s.: "Ko ne zanijeti ovaj post prije sabaha, nema posta." Ovaj hadis prenosi pet od šest hadiskih zbirki. Nijet se ne izgovara jezikom, on se samo srcem zanijeti i odluči. Tako se nijeti bilo koji drugi ibadet osim hadža i umre. Dakle, nijet je unutarnja odluka srca da se izvrši određeni ibadet i ta odluka nema nikakve veze s jezikom i izgovaranjem bilo kakve formule.

KO JE DUŽAN POSTITI?

Islamski učenjaci složili su se da obaveza posta pada na pametnog i punoljetnog, spolno zrelog i zdravog muslimana, koji se nalazi kod kuće. A za žene je uvjet da su čiste od hajda i nifasa (tj. da nisu u menstrulanom ciklusu ili u periodu nakon porođaja).

Prema tome, obaveza posta ne odnosi se na nevjernika, luđaka, dijete, bolesnika, putnika.

Neki od ovih ne mogu ni imati obavezu posta, kao što su nevjernik i luđak. Od nekih skrbnik će tražiti da poste makar neke dane, kao što je dijete, nekima je naređeno da ne poste ali poslije moraju napostiti, kao što je slučaj sa ženom u hajdu i nifasu, a nekima je dana olakšica da ne poste, ali su dužni davati otkup - fidju, kao što je slučaj s iznemoglim starcem i staricom.

Pojasnimo sve ove kategorije.

1. Post je islamski ibadet i ne pada kao obaveza na nemuslimana, tako da se on u islamskoj državi ne smije prisiljavati na post.
Luđak ne potpada ni pod kakvu obavezu (teklif) jer ne posjeduje pamet koja je uvjet da bi na nekoga pala ta obaveza. Poslanik, a.s., kazao je: "Kalem (pero) ne zapisuje djela trojici ljudi: luđaku dok mu se ne vrati pamet, spavaču dok se ne probudi i djetetu dok ne dostigne zrelost."(Hadis prenose Ahmed, Ebu Davud i Tirmizija.) Što se tiče djeteta, iako mu nije obaveza da posti, ipak bi ga njegov skrbnik trebao navikavati na post.

2. Kategorija onih kojima se dozvoljavaju mrsenje uz obavezu davanja fidje (otkupa za post).

U ovu kategoriju spadaju: starac, starica, bolesnik za koga nema nade za ozdravljenje, oni koji rade na teškim poslovima a nemaju drugi izvor prihoda za osnovne životne potrebe osim taj posao, uz uvjet da im je taj post nepodnošljiv u svim godišnjim dobima. Svi ovi trebaju umjesto posta da nahrane po jednog siromaha za svaki dan u koji se mrse.

U ovu kategoriju neki ubrajaju ženu koja je u drugom stanju i dojilju ako će post štetiti njoj ili njezinoj djeci. One se mogu po Ibn-Omeru i Ibn-Abbasu mrsiti i podijeliti fidju, tj. da za svaki dan koji nisu postile nahrane siromaha.
Po hanefijskom mezhebu one treba samo da naposte u drugom vremenu, i nisu dužne davati otkup.

3. Kategorija onih kojima se dozvoljava mrsenje s obavezom da naposte:

Dozvoljeno je da se omrsi bolesnik koji se nada ozdravljenju i musafir - putnik, ali sa obavezom da naposte. Bolest u kojoj se dozvoljava mrsenje je ona koja se pojačava postom ili postoji bojazan da će usporiti ozdravljenje.

Što se tiče putnika, učenjaci su se razišli u vezi s pitanjem da li mu je vrednije postiti ili mrsiti se. Mišljenje je Ebu Hanife, Šafije i Malika da je vrijednije i efalnije postiti za onoga ko je snažan i može izdržati, a za onoga ko je slabiji, vrijednije je mrsiti. Omer ibni Abdul-Aziz smatra da je vrijednije ono što mu je lakše, pa ako mu je lakše postiti a poslije teško napostiti, onda mu je bolje postiti odmah.

4. Kategorija onih koji ne smiju postiti, a moraju napostiti. Svi učenjaci su se složili da žena u hajdu i nifasu (u menstrulanom ciklusu i poslije porođaja) ne smije postiti i post joj je haram, a ako bi i postila u tom stanju, post joj ne bi bio primljen. Žena u oba ova stanja ne smije postiti, ali mora poslije napostiti, čim joj se ukaže prilika.

ŠTO JE DOZVOLJENO POSTAČU (MUBAH)

1. Postaču je dozvoljeno kupanje i rashlađivanje vodom
Ebu-Bekr ibn-Abdurrahman prenosi da mu je neko od Muhammedovih, a.s., ashaba rekao: "Vidio sam Poslanika, a.s., kako za vrijeme posta sipa vodu na glavu zbog žeđi ili vrućine." (Hadis bilježe Ahmed, Malik i Ebud-Davud s vjerodostojnim lancem prenosilaca.)

Ako ude voda u želudac bez namjere da se to desi, post nije pokvaren.

2. Podvlačenje surme i upotreba kapi za oči i sl. dozvoljeni su makar i osjetio okus toga u grlu, jer oko nije prirodni put hrane u želudac.

3. Poljubac postača
Od Aiše, r.a., prenosi se da ju je Muhammed, a.s., ljubio dok je postio, a poznato je da je bio najsavršeniji čovjek u samosavladivanju.

Od Omera, r.a., prenosi se da je rekao: Poljubio sam svoju suprugu i ako sam postio. Otišao sam Poslaniku, a.s., i rekao mu: "Danas sam uradio užasnu stvar, poljubio sam suprugu a postim ".
Muhammed, a.s., upitao me je :
"Sto misliš o ispiranju usta dok postiš?"
"To mi ne smeta, odgovorio sam mu."
"Pa zašto, onda, pitaš za ovo?", kazao mi je Allahov Poslanik, a.s."

U hanefijskom mezhebu poljubac je mekruh samo ako izazove strast, ali u svakom slučaju za postača je bolje ostaviti se toga. U istoj ravni je i doticaj rukom i zagrljaj.
4. Injekcija
Dozvoljena je svaka injekcija pa čak i infuzija, bilo da se daje pod kožu ili u venu. Iako to stiže unutar tijela čovjeka, ipak ne kvari post, jer ne ulazi prirodnim putem.

5. Puštanje krvi
Postaču je dozvoljeno puštanje krvi, osim ako to utiče na fizičko slabljenje postača. U tom smislu puštanje krvi je mekruh. Davanje krvi za laboratorijske analize i sl. ima isti tretman, što znači da je dozvoljeno.

6. Ispiranje usta i nosa
Dozvoljeno je ispiranje usta i nosa, ali je mekruh u tome pretjerivati. Ebu-Hanife i Malik su na stanovištu da će onome koji ispira usta i nos pa se omrsi tako što mu voda ode niz grlo, makar i ne htijući, post biti pokvaren.

7. Stvari od kojih se ne može čuvati
Isto, kao i za ispiranje usta, vrijedi, i za stvari od kojih se ne može čuvati, kao što je pljuvačka, prašina koja je na putu ili od brašna, slina i si. Ibn-Abbas dozvoljava da se okusi kiselost hrane ili onoga što se kupuje. Ibn-Tejmija smatra da udisanje mirisa ne kvari post.

8. Dozvoljeno je u ramazanskim noćima jesti, piti i spolno općiti, sve do pojave zore.

Ko ima hrane u ustima, mora je izbaciti, a onaj ko spolno opći sa ženom mora prestati s pojavom zore.

9. Postaču je dozvoljeno da osvane džunup, kao što je dozvoljeno ženi koja je bila u haidu ili nifasu pa joj je prestalo krvarenje, da zaposti prije kupanja, a kupanje može odgoditi do iza zore s tim da mora zanijetiti post, a kupanje mora obaviti prije isteka namaskog vremena.

ŠTA KVARI POST

Radnje koje kvare post dijelimo u dvije kategorije:

1. Ono što kvari post koji je dovoljno napostiti.
2. Radnje koje kvare post a poslije kojih je obavezno napostiti, a za te radnje slijedi i kazna.

RADNJE KOJE KVARE POST I KOJI JE DOVOLJNO NAPOSTITI

1. Jelo i piće
Jelo i piće spadaju u prvu kategoriju radnji koje kvare posta onome ko pokvari post jelom i pićem dužnost je napostiti propuštene dane. Pod ovim se podrazumijeva namjerno jedenje i pijenje.

Međutim, ako bi neko jeo ili pio u zaboravu ili greškom, ne mora napostiti niti za to treba izvršiti keffaret - kaznu. Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: "Ko zaboravi da posti pa pojede nešto ili se napije vode, neka nastavi s postom, jer Allah, dž.š., nahranio ga je i napojio." (Hadis bilježi šest hadiskih zbirki.)

2. Namjerno povraćanje
Ako osoba povrati zbog toga što ga je nadvladao nagon za povraćanjem, ne mora napostiti niti činiti keffaret.
Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: "Koga nadvlada nagon za povraćanjem, nije dužan napostiti, ali ko namjerno prouzrokuje povraćanje, neka napasti taj dan."
(Hadis bilježe Ahmed, Ebu-David, Tirmizija, Ibn-Madždže, Ibn-Hibban, Darekutni i EI-Hakim,koji ga smatra vjerodostojnim.)

3. Hajz i nifas
Ako žena dobije menstruaciju ili se porodi, pa makar se to desilo na trenutak prije zalaska sunca, post je pokvaren i nužno ga je napostiti.

4. Namjerno izazivanje sjemena (ejakulacija)
Bez obzira da li je to izazvano međusobnim ljubljenjem bračnih drugova, grljenjem ili upotrebom ruke, to kvari post i obvezuje počinitelje da naposte pokvareni post.

Ako je to izazvano samo pogledom ili razmišljanjem, post neće biti pokvaren niti je potrebno napostiti. Također, post ne kvari izlazak sluzi koja prethodi izlasku sperme.

5. jedenje na prirodan način nečega što inače nije prirodna hrana kvari post, kao što je npr. so i sl.

6. Onaj ko odluči da se omrsi, a posti, post će mu biti pokvaren čak i kada ne bi ništa pojeo ili popio, pošto je nijet temeljni dio posta, i ako se pokvari, odmah se kvari i post.

7. Ako bi postač jeo, pio ili spolno općio misleći da je nastupilo vrijeme iftara, ili da još nije nastupila zora, pa se potom pokaže suprotno, mora se taj dan napostiti kod sva četiri mezheba i nekih drugih imama.

Ono što kvari post koji je obavezno napostiti, a zbog čega slijedi i kazna (kefaret)

Od svih stvari koje kvare post, samo spolno općenje kvari post s obavezom da se naposti i kaznom (kefaretom) prema većini islamskih učenjaka.

Kefaret je iskupljivanje za namjerno pokvareni post na taj način što će počinitelj osloboditi roba, ili postiti šezdeset dana uzastopno, ili nahraniti šezdeset siromaha, a onaj dan u kojem je pokvario post dužan je još i napostiti.
Ebu-Hurejre prenosi da je došao neki čovjek Božijem Poslaniku, a.s., i rekao:
- Propao sam, Božiji Poslaniče!
- A što te upropasti? - upita ga Poslanik, a.s.
- Općio sam sa ženom uz ramazan.
- Da li imaš roba da ga oslobodiš? - upita ga Poslanik a.s.
- Ne - odgovori.
- A da li možeš postiti dva mjeseca iz dana u dan?
- Ne - odgovori.
- A imaš li čime da nahraniš šezdeset siromaha?
- Ne - odgovori.

Potom je sjeo, a Poslanik, a.s., otišao i donio košaru hurmi, rekavši mu: - Podijeli ovo kao sadaku.

- Hoću li dijeliti siromašnijim od nas? Pa zar ima u kamenjaru Medine nekoga kome su ove hurme potrebnije od nas? - odvratio je Poslaniku ovaj siromašni ashab.

Poslanik, a.s., nasmijao se tako da su mu se sjekutići pokazali od smjena, i rekao mu: - Idi i time nahrani svoju porodicu. (Hadis prenosi grupa poznatih muhaddisa.)

Hanefijski mezheb je na stanovištu da svako namjerno kvarenje posta, pa bilo to spolnim odnosom, jelom, pićem i dr. povlači za sobom obavezno izvršavanje šerijatske kazne.

Mezheb većine učenjaka je da su čovjek i žena u istom položaju što se tiče kazne (kefareta) ako namjerno spolno opće svojom voljom u ramazanu, a bili su pod nijetom posta.

Međutim, ako se općenje dogodilo u zaboravu ili nisu to uradili po svom izboru, nego su bili prisiljeni ili nisu nanijetih post, nema kefareta ni za jedno od njih dvoje.

Ako je žena prisiljena od čovjeka, ili nije postila iz nekog razloga, onda kefaret pada samo na njega.
Šafijski mezheb je na stanovištu da ženu ne obavezuje kefaret ni u kojem slučaju: niti kada to radi svojevoljno niti kada je prisiljena na to. A to je jedno od mišljenja u hanbelijskom mezhebu.

Kefaret se po većini islamskih pravnika uzima redoslijedno, kako je spomenuto u prethodnom hadisu. Ako nije u stanju da oslobodi roba, postit će šezdeset dana uzastopno bez opravdanog prekida, a ko nije ni to u stanju, nahranit će šezdeset siromaha.

O TOME KAKO NAPOSTITI

Napostiti propuštene ramazanske dane ne moramo odmah, niti iz dana u dan, nego kada čovjek stigne tokom godine. Ako se desi da se nije napostilo, a dođe novi ramazan, onda se isposti ramazan, a potom se naposti ostatak iz prošlog ramazana.

Nema potrebe za otkupom (fidja) bez obzira na to jesmo li u ovom slučaju odložili da napostimo bilo s opravdanjem ili ne. Ovo je mišljenje hanefijskog mezheba i Hasana el-Basrija, za razliku od ostalih pravnih škola. Malik, Šafija i Ahmed smatraju da ako je odlaganje bilo bez opravdanja, onda se naposti poslije ramazana i daje fidja za svaki dan. Ovo mišljenje nema podlogu. Imam Ahmed i autori Sunena prenose od Ibn-Abbasa, r.a., slijedeći hadis: "Došao je neki čovjek Božijem Poslaniku, a.s., i rekao: "Poslaniče, majka mi je umrla pod dugom posta mjeseca ramazana. Da li da napostim za nju?" Poslanik ga upita: "Da ti je majci ostao dug, bi li ga vratio za nju?" "Da,"reče mu. "Pa, preče je da se vrati dug Allahu, dž.š.", kazao mu je Poslanik, a.s."

Kako se određuje dužina posta u predjelima i zemljama gdje su dugi dani a noći kratke ili obratno?

To se određuje analogno zemljama i mjestima umjerene dužine dana i noći kao što je Meka i Medina ili najbliže zemlje normalne dužine dana i noći.

POST I NEKLANJANJE

Nije rijedak slučaj da imamo muslimana koji se uz ramazan vrate u okrilje vjere i aktivniji su u ibadetskom smislu nego prije ili poslije tog berićetnog mjeseca.

Ima ih opet koji uz ramazan poste ali ne klanjaju. Neklanjanje je teški grijeh koji drži čovjeka na granici kufura i nevjerovanja, kao što je došlo u brojnim hadisima Poslanika, a.s.

Džabir, r.a., kaže da je Poslanik, a.s., rekao: "Između čovjeka i kufra (nevjerovanja) je samo ostaviti namaz" (prenose ga Ahmed, Muslim, Ebu Davud i Tirmizija).

Burejda, r.a., kaže da je Poslanik, a.s., rekao: "Ugovor među nama i njima je namaz, pa ko ga ostavi postaje nevjernik" (prenose ga Ahmed i pisci Sunena).

Na osnovi ovih i nekih drugih hadisa, neki ortodoksni islamski pravnici smatraju da onaj koji propusti namaz i ne klanja ga u njegovom propisanom vaktu, time postaje nevjernik, murted, čiju krv je dozvoljeno prosuti.

Ebu-Hanife, Malik i Šafija smatraju da čovjek ne postaje nevjernik samim ostavljanjem namaza, nego postaje time veliki grješnik, od koga se traži pokajanje. Ako se ne pokaje, ubija se propisanom kaznom "hadda" (kod Malika i Šafije).

Ebu-Hanife je u svome stavu liberalniji i smatra da se takva osoba treba istući i zatvoriti dok ne proklanja.
Vrlo je interesantna rasprava Šafije i Ahmeda o onome koji propusti namaz.

Rekao je Šafija Ahmedu: "Ahmede, smatraš li da je takav nevjernik?'
Ahmed: "Da."
Šafija: "Ako postane nevjernik, pa kako bi i sa čime ponovo postao musliman?"
Ahmed: "Da kaže: La ilahe illellah, Muhammedun Resulullah."
Šafija: "On i dalje govori te riječi. Nije ih napustio i ostavio."
Ahmed: "Postaje musliman ponovnim proklanjavanjem."
Šafija: "Namaz nevjernika nije ispravan, niti mu se svjedoči da je postao musliman klanjanjem..."
Na to je zašutio imam Ahmed...

Ovome svemu treba pridodati da namaz ima izvjesne specifike koje ga doista izdižu i odlikuju iznad svih drugih vrsta ibadeta.
- Namaz je prvi propisani ibadet.
- Propisan je direktno Poslaniku, a.s., dok su drugi ibadeti propisani posredstvom Džibrila.
- Od pet islamskih ruknova samo je namaz rukn islama i rukn svakog muslimana. Naime, ostali ruknovi ne moraju biti u praksi svakog muslimana. Kako to ?! Naime, neko može biti siromašan, pa s njega spada obaveza zekata ili hadža.

Može biti na putu, bolestan, star i iznemogao, pa s njega spada obaveza posta itd.
Međutim, namaz ostaje muslimanu stroga, stalna obaveza, i kad je bolestan, i na putu, i u ratu.
- Namaz je zadnji vasijet - oporuka Poslanika a.s.
- Zadnje što propada od vjere.
- Prvo za šta će čovjek biti pitan na Sudnjem danu. Odnosno namaz će biti na Sudnjem danu vid prijemnog ispita (po hadisu koga prenosi Taberanija): "Prvo za što će čovjek biti pitan na Sudnjem danu je namaz, pa ako bude ispravan bit će i ostala djela. A ako ne bude ispravan, neće biti ni ostala djela."

U svjetlu svega prethodnog, šta reći za čovjeka koji posti a ne klanja? Hoće li njegov ramazanski ibadet biti primljen?
Ako uzmemo u obzir hadise, jasno nam je da je to neklanjanjem dovedeno u pitanje.

Zbog toga savjetujemo svakom muslimanu da ne dozvoli ni jednom namaskom vaktu da mu promakne i da ne bude klanjan. A musliman treba biti musliman i uz ramazan i poslije ramazana.

Prof. dr. Muharem Štulanović
Pomoćni ured za da-wu – Rabwah.

Sana, mutna ti nesto ova vaktija.

Mutna jeste, takva tehnika al' svakako nevazi za tebe, vazi samo za Toronto i okolinu.
Al' ti znas sa dolaskom ovog gosta zapocinje vrijeme posta
Nije hefta, nije dan nego mjesec Ramazan.

Zelim ti srecne i bericetne ramazanske dane i da ih s hajrom ispotis.

Mutna jeste, takva tehnika al' svakako nevazi za tebe, vazi samo za Toronto i okolinu.
Al' ti znas sa dolaskom ovog gosta zapocinje vrijeme posta
Nije hefta, nije dan nego mjesec Ramazan.

Zelim ti srecne i bericetne ramazanske dane i da ih s hajrom ispotis.

Nikad i nigdje u mom zivotu nisam jeo ukusnije lepine uz Ramazen, ko nekad, birvaktile, sto hi je pravio i pek'o, rahmetli AVDAGA KRLUC, Cikin babo. Posebna je prica, miris ramazanskih lepina.