www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 20th, 2018, 9:10 pm.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 19 posts ]  Stranica 1, 2  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: BOŠNJACI IZMEĐU VJERSKOG I NACIONALNOG
TekstNapisano: Oktobar 25th, 2009, 6:18 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Autor: Dr. Mustafa Cerić, Reisu-l-ulema
Objavljeno: 06. October 2009. 12:10:26

BOŠNJACI IZMEĐU VJERSKOG I NACIONALNOG


Slika

Dr. Mustafa ef. CERIĆ, reisu-l-ulema: Bošnjačka ulema bar se bezrezevno identificirala sa svojim narodom, dok se bošnjačka svjetovna inteligencija dosta udaljila od svog naroda i živi neki svoj ideološki svijet, koji je često u sukobu sa osnovnim pretpostavkama opće narodnog osjećanja. Oni kao da čekaju da ih narod razumije, da im se narod prilagodi, jer su oni na takvoj intelektualnoj visini da im je ispod akademske časti da se spuštaju na razinu osjećanja svog naroda, na razinu populizma, kao omraženog atributa. Nijedan narod se nije nikad promjenio za potrebe njegove intelektualne elite, već se intelektualna elita mijenjala za potrebe svoga naroda. Tako će neminovno biti i sa Bošnjacima. Intelektaulna elita bošnjačkog naroda morat će se prilagoditi potrebama svoga naroda, morat će se osloboditi ideoloških okova i otvorit se prema nacionalnim potrebama naroda, koji ima pravo da ima svoje ime i svoje mjestu u porodici europskih nacija, država i kultura. Uostalom, nacija i nacionalizam su europski izumi i to baš onih koji predstavljaju uzor modernizma.


Hvala Allahu Uzvišnom na nimetu slobode govora i slušanja pa smo se skupimo ovdje i sada kako bismo promišljali naše stanje u vjeri i naciji, odnosno kako bismo razumijeli „Bosnu danas", što je naslov već tradicionalne tribine Udruženja ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercgovini.
Hvala Glavnom odboru Imijje, na čelu sa predsjednikom Muharemom Hasanbegovićem, na pozivu da govorim na tribini „Bosna danas" o temi „Bošnjaci između vjerskog i nacionalnog".

Pozivom sam počašćen a izborom teme ohrabren da, zajedno s vama, razmišljam o vjeri i naciji, dvjema bitnim vrijednostima našeg islamskog i bošnjačkog identiteta. Ne samo tema, već mi je i okvir za ovaj govor zadan. Prihvatio sam zadaću iako sam svjestan da nije moguće u jednom predavanju obraditi ovih pet pitanja, koja je Glavni odbor Imijje naznačio, a to su:

1) Povijesni razvoj nacionalne ideje kod Bošnjaka;
2) Odnos vjerskog i nacionalnog kroz povijest razvoja nacionalne ideje;
3) Islamski univrzalizam i nacionalno pitanje unutar islamskog mišljenja;
4) Ideja panislamizma kod bosanskih muslimana i nacionalno pitanje;
5) Savremeni izazov i stajalište uleme o pitanju prioriteta identifikacije (vjerskog/nacionalnog).

Pitanja su isuviše općenita da bi se mogla obuhvatiti jednim zahvatom; isuviše su zahtjevna da bih na njih mogao adekvatno odgovoriti. Svako od spomenutih pitanja je tema za sebe i zahtjeva mnogo znanja, mnogo naučnog iskustva i mnogo istraživačkog rada. No, važno je da je Imijja ova pitanja baš ovako formulirala - uopćeno, jer nam se time kazuje koliko još razmišljamo u općim kategorijama i koliko nam još vremena treba da govorimo o detaljima koji podrazumjevaju da su nam opći stavovi, posebno o naciji, poznati.

Nadalje, teže je govoriti o temi koja vam se propisuje nego o temi koju sami izaberete. No, meni je drago da je Udržnje ilmijje izabralo temu o vjeri i naciji kod Bošnjaka, kao i to da je baš meni povjereno da o tome govorim na ovoj tribini, vjerovatno zato što se primjetilo da mi je u zadnje vrijeme omiljena tema nacionalno pitanje Bošnjaka, kao i moje naglašavanje da pitanje Bošnjaka na Balkanu nije vjersko, već nacionalno[1]. Ta se spoznaja kod mene učvrstila naročito nakon posjete Kosovu, gdje sam se susreo sa tamošnjim i Bošnjacima u Crnoj Gori[2]. Zahvaljujući njima shvatio sam važnost bošnjačkog etničkog i nacionalnog bića na Balkanu i razumio koliko je nacionalno pitanje Bošnjaka zapuštano, ne bih rekao zakašnjelo, jer bošnjački nation, kao differentia specifica u odnosu na druge natione na Balkanu oduvijek je bio živ, ali nije bio aktivan. Dakle, ovdje nije riječ o nikakvoj inovaciji nespostojćeg, već se radi o aktiviranju postojećeg nacionalnog bića kod Bošnjaka, koje je bilo pasivno kako u odnosu na sabe samoga tako i u odosu na druge. Ovdje se radi o našoj slobodi da nacionalno mislimo i govorimo; ovdje se radi o našoj potrebi da se očitujmo o bitnim pitanjima našeg nacionalnog bića, jer primjćujemo da nam se u zadnje vrijeme osporava sloboda da mislimo svoju povijest te da se pozivamo na povijesne ličnosti i povijesne događaje na način kako ih mi razumijemo i osjećamo. Neki su se toliko okuražili u osporavanju naše slobode i našeg prava na čitanje i razumijevanje bosanske povijesti da nam bez stida i srama govore kako je Gazi Husrev-begov vakuf haram vakuf, pa konsekvntno tome i svi mi koji smo pohađali Gazi Husrev-bgovu medresu i svi oni koji klanjaju u Gazi Husrev-bgovoj džamiji su haram učenici i haram muslimani. No, ne treba da nas takav odnos prema našim povijesnim vrijednostima čudi, jer dolazi od onih koji su sebi umislili da nam i dalje propisuju o čemi možemo a o čemu ne možemo misliti, o čemu možemo a o čemu ne možemo govoriti i to baš mi ulema od koje se uglavnom očekuje da nijemo gleda i upadljivo šuti i trpi nepravdu. Hoće da nam kažu da nije naše da govorimo da bošnjački intelektualci „nisu uložili dovoljno truda da razvijaju nacionalnu komponntu kod Bošnjaka koja bi proizvela i potrebu za nacionalnom državom"; nije naše da govorimo da je „jedno od najkrupnijih pitanja na koje Bošnjaci nisu dali odgovor još od raspada Osmanskog carstva - šta su njihovi ciljvi na Balkanu, da li samo vjerski opstanak ili da imaju državu na Balkanu"; nije naše ni da izražavamo čvrsto uvjerenje „da će doći vrijeme kad će i u nas vrijediti pravilo jedan čovjek - jedan glas"[3].

Slika

Reis Cerić: Oni se boje našeg mišljenja i našeg govora zato što ne mogu da podnesu našu slobodu i naše pravo da imenujemo pojmove i stvari svojim jezikom i da ih osjećamo svojim vlastitim srcem a ne kroz njihov nacionalni i državni paternalizam.


Eto zašto hoću da čestitam Ilmijji što se odvažila da nas ovdje i sada skupi da mislimo i govorimo o našem nacionalnom pitanju od kojeg ovisi u velikoj mjeri i naše vjersko pitanje. U svijetu u kojem danas živimo nije vjera, već su nacija i rase institucionalno zaštićene kategorije ljudskih prava. Unatoč velikih napora, muslimani nisu uspjeli uvjeriti UN-a da se donse konvncija o obavezi poštivanja vjerskih svetinja, odnosno da se zabrani vrijeđanje vjerskih simbola tipa danskih karikatura o našem Pejgamberu Muhammedu, a.s. Zabranom govora mržnje (hate-crime) u javnom diskorsu zaštićne su nacije i rase. Antisemitizam je označen kao govor mržnje i podliježe pravnim sankcijama, dok islamofobija ne podrazumijeva bilo kakve sankcije i zato je slobodno napadati islam i muslimane, slobodno je u nekim ovdašnjih medijima vrijeđati i omalovažavati simbole i vrijednosti Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini pod izgovorom da oni samo kritikuju nosioce vjere a ne i samu vjeru. Stoga, ako se u Europi lgitimirate samo kao vjerska kategorija, vi ste u startu manje vrijedni, jer vjerska vrijednost nije institucionalno zaštićena kao što je zaštićna nacija i rasa. Otuda je važno naše nacionalno ime i važno je da se svijetu predstavimo kao nacija, koja ima svoju vjeru i kulturu kao i sve druge nacije u svijtu. O tome, naravno, treba da brine naša ulema, da o tome misli i da o tome govori svom narodu, jer bosanska ulema nije samo nasljednik Ajehisselamove tradicije, već je i nositelj i pronositelj kulturne tradicije Bošnjaka.

Otvaranjem rasprave o bošnjačkom nacionalnom pitanju, naša Ilmijja pokazuje da je dorasla izazovima ovoga vremena i da je svjesna svoje obaveze u očuvanju i razvijanju, ne samo vjerske, već i nacionaln svijesti kod našeg naroda. Zapravo, naš osnovni zadatak je da kod našeg naroda, poesebno kod intelektualne i političke elite, probudimo osjećaj brige za nacionalno pitanje Bošnjaka, prvo u našoj zemlji Bosni i Hercegovini a onda svugdje gdje žive Bošnjaci, bilo kao konstitutivni narod ili kao nacionalna manjina na Balkanu, bilo kao prognanici u Europi, Americi i Australiji. Dakako, nacionalna svijest je usko povezana sa državotvornom sviješću, koju se kod Bošnjaka nastoji sistematski ubiti odkad je Husejn-kapetan Gradaščević davne 1831/32. godine ustao da se bori za nacionalnu autonomiju Bošnjaka i državnu autonomiju Bosne i Hercegovini. Dakle, u procesu raspadanja Osmanskog carstva, kao univerzalne države, Bošnjaci su bili svjesni, poput ostalih nacija, da im se pruža povijesna prilika da se izbore za svoju nacionalnu i državnu autonomiju. Nažalost, Bošnjaci na čelu sa Husejn-kapetanom Gradaščevićem nisu uspjeli da svoj pokret za nacionalnu i državnu autonomiju dovedu do kraja. Sa Omerom-pašom Latasem, koji je u 1850/51. godini dao pogubiti sve ugledne Bošnjake do te mjere da su se Bošnjaci povukli „u kraj, a kršćanska raja i turski asker stupa na površinu" - kaže nam Safvet-beg Bašagić[5]. Očito, domaća izdaja u suradnji sa stranom zavjerom uspjela je slomiti pokret Husejna-kapetana Gradašćevića, što je kasnije olakšalo Omer-paši Latasu da se obračuna sa nacionalnom i državotvornom bošnjačkom elitom. Pa ipak, niko nije uspio da kod Bošnjaka ubije ideju o nacionalnom ponosu i državotvornom pravu. Bošnjaci su to najbolje pokazali još davne 1737. godine na primjeru odbrane Banja Luke od Austrije kada su bili ostavljeni da sami na čelu sa Ali-pašom Hećimovićem odlučuju o svojoj sudbini i da brane svoj nacionalni ponos i svoje pravo na domovinu. Mustafa Imamović kaže da je pobjeda Bošnjaka protiv austrijskog princa Hildburghausena pod Banja Lukom bila „možda najpresudnija bitka u historiji Bosne i Bošnjaka"[6]. Zahvaljujući tom i takvom povijesnom pamćenju nije se slomom pokreta za nacionalnu i državotvornu autonomiju i samostalnost, kojeg je vodio Husejn-kaptan Gradaščević, slomila ni nacionalna ni državotvorna svijest kod Bošnjaka. Nema značajnog Bošnjaka u nauci, kulturi i politici koji nije bio svjestan svog nacionalnog porijekla i svog državotvornog prava. Nijedan ugledni Bošnjak se nije nikad odrekao ni svog bošnjaštva ni svoje države Bosne i Hercegovine. Bošnjaci su se samo „povukli", kao što to primjećuje Bašagić, i kao što to ilustruje u svom poznatom intervju francuskom listu „La Temps"[7], reisu-l-ulma Džemaluddin Čaušević, kad kaže: - Mi ćemo nepravdu podnositi, državni se poslovi mogu bez nas voditi, ali nek se poštuje barem naš život, naša čast i imetak. Zar je previše, ako to tražimo?

Ova izjava reisu-l-uleme Čauševića ne znači da su se Bošnjaci odrekli svog prava na državne poslove, već ilustruje stanje u kojm su se Bošnjaci nalazili početkom dvadesetog stoljeća i jedino što su mogli u takvim okolnostima bilo je da se pozivaju na univerzalne vrijednosti, poput prava na život, čast i imtak. Otuda nam je jasno zašto reisu-l-ulema Čaušević u svom uvodniku za Novi Behar, 1935. godine, govori o naciji i vjeri na način univerzalnih vrijednosti islama tako što se poziva na poznati kur'anski ajet: - O ljudi! Mi smo vas stvorili od jednog muškog i od jednog ženskog, i učinili vas da budete različitih porodica, ne da se svađate i koljete, nego da se raspoznajete. Kod Boga su najčasniji i najpribraniji oni koji svoju čovječansku dužnost najbolje budu izvršavali Allah potpuno sve zna i ništa se od njega sakriti ne može, pa onda dodaje:

Ovo su Božije riječi koje su objavljene u zbirci Božijih objava u Kur'anu, u 49. poglavlju. Iz ovih Božijih riječi razumijemo da su svi ljudi pred Bogom jednaki, da nijedna nacija, ni jedno pleme ne može imati naročitih privilegija, i da su kod Boga najčasniji i njapribraniji samo oni koji svoju čovječansku dužnost u najboljem obliku budu izvršavali i koji čvrsto vjeruju da se od Boga ne može sakriti ništa, pa prema tome rade i šire ljubav u velikoj porodici čovječanstva.

O zagonetki te svojevrsne bašnjačke nacionalne i državotvorne povučenosti i zapuštenosti Cerić je ponudio razmatranja Husejna Ćišića koji o tome, razmatrajući srpsku i hrvatsku nacioanlističku propagandu i njihove (nacionalne) pretenzije prema Bošnjacima, govori u svojoj knjizi Bosanskohercegovački muslimani i bosanska autonomija. Za teorije koje su nuđene kao objašnjenja ove nacionalne povučenosti (pretjerani konzervativizam, prirođena indolencija, islamska relijiga, te tvrdnje da su bosanskohercegovački Muslimani porijeklom Turci) Cerić podastire Ćišićeve odgovore: «Svi su [ovi] zaključci, razumije se, svi izreda neosnovani i njihovi autori, jamačno, i ne slute da bi, upravo zbog tako neosnovanih zaključaka, oni u očima naših Muslimana mogli izgledati daleko smješniji i od njihovih zaključaka.... Jer, kako bi se mogla prebacivati tolika tupoglavost jednom elementu, koji skoro osam stoljeća krvari za svoje težnje i svoje JA i koji, povlačeći se vjekovno s tim svojim težnjama između Scile i Haribde, jednako nalazi puta i načina da se na površini održi...»

Kako je Islam po Bogu postavljeni pravac kojim pametni ljudi svojevoljno idući mogu steći najveću sreću i blaženstvo u oba života, to je Islam sveopća Božija vjera za cijelo čovječanstvo. Prema tome musliman može biti svaki čovjek, pa ma kojoj naciji on pripadao. Božiji odabranik Muhammed nije poslat samo jednoj naciji, kao što su bili poslati Musaa i Isaa, alejhimuselam, samo Jehudijama, nego On je poslat cijelom svijetu kao veliki znak Sveopće Božije milosti. U Islamu nema nacionalnog Boga, kao kod drugih, i prvo poglavlje Velike Božije Objave uči nas da sva hvala i zahvalnost ide samo i isključivo Sveopćem Gospodaru i Uzgajatelju svjetova, koji je sveopći Dobročinitelj i Milostivi Vladar Sudnjeg dana. Ovo poglavlje poučava ljude da samo Boga obožavaju i da samo od Njega pomoć i naputak traže, ne zamišljajući pri tome drugih božanstava ni posrednika. Dakle, kako se razumije iz ove objave, Bog je jedan za sve. On daje život i vjerniku i nevjerniku. Pagoda i džamija se prave od iste materije. Musliman i onaj koji se vatri, idolima i kipovima klanja jednako uživaju Božije blagodati na ovom prolaznom svijetu, prema svome znanju, vještini i trudu.
Kao što vidimo nije samo da mi, ovovremena generacija Gazinovaca: - Nismo umjeli da se izravno obraćamo vršnjacima i živim ljudima oko sebe, pa smo svoje opće sudove upućivali islamskom ummetu i čovječanstvu - kao što je zapazio jedan od naših intelektualaca[8], već se i generacija reisu-l-uleme Čauševića prvo obraća „ummetu i čovjčanstvu", pa onda „vršnjacima i živim ljudima oko sebe", kao što to čini reisu-l-ulema Čaušević u nastavaku svog uvodniku „Nacija i vjera", za Novi Behar, 1935. godine, pa kaže:

Ja, kao otac brojne djece, želim da moja djeca shvaćaju kao i ja, pa im tumačim glavno bratstvo među ljudima raznih nacija. Kazujem im da su svi ljudi od jednog praoca i od jedne pramajke. Tumačim im domovinsko i jezično bratstvo, kao i bratstvo koje nastaje po vjeri. Razglabajući govorim im da su Nikola iz Zvornika, Ivo iz Bišća naša braća kao ljudi, kao naši sugrađani i kao naši sunarodnjaci, jer pripadamo ljudskom rodu, stojimo u istoj domovini, govorimo istim jezikom, a protiv vuka i međeda borimo se zajedno, dakle imamo tri jake veze koje nas vežu jednog za drugog. Mujo iz Kladuše, Bešir iz Bitolja i Ramdan iz Peći naša su braća, jer su ljudi, jer su građani ove države i jer su muslimi. Kod Muje imamo četiri veze, a kod Turčina Bešira i Arnautina Ramadana imamo troje što nas spaja. Prema ovom mom tumačenju, naš Mujo iz Kladuše mogao bi biti kao musliman Hrvat ili Srbin. Ali, čitajući Jugoslovenski List od 20.VII. 1935. pročitah izvode iz Katoličkog Tjednika i vidjeh jaku tvrdnju »da je katolicizam kod Hrvata i Slovenaca narodna vjera, baš kao i pravoslavna kod Srba«. Ako je ovo ovako i ako se iz ovog izvodi da Hrvat ne može biti onaj koji nije katolik, a Srbin ne može biti onaj koji nije prevoslavni, onda bi to bilo nešto novo. Ja, koliko znam Isa, alejhiselam, nije bio ni katoličkog ni pravoslavnog pravca. Isa je bio poslat kao Božiji odabranik Jehudijama da ih uputi i da popravi ono što su već bili pokvarili. On je jevrejske nacije, kao što je poslijednji Božiji odabranik Muhammed bio arapske narodnosti. Prema tome vjera, a naročito vjera Islam, za sve je nacije, a u današnje doba se ni jednoj naciji ne može dati isključivo vjersko obilježje. U našoj državi ima i Hrvata i Srba koji se čvrsto drže svoje islamske vjere, o čemu treba voditi ozbiljan račun. Ja čvrsto vjerujem da je najispravnije to da ni katolici svoje hrvatsvo, a ni pravoslavni svoje srpstvo ne spajaju sa svojim vjerskim osjećajima jer to pravi veliku zbrku kod onih Hrvata koji nisu katolici, kao i kod Srba koji nisu pravoslavni...

Ovo je moja iskrena i vruća želja, kao i svih muslimana, koju upućujem našim sugrađanima i katoličkog i pravoslavnog pravca... [9].

Kao što se vidi, reisu-l-ulema Čaušević ne govori o nacionalnom imenu Bošnjaka, već protestira što se nacija poistovjećuje sa vjerom - hrvatstvo sa katolicizmom a srpstvo sa pravoslavljem zato što to poistovjećivanje muslimanima nije prihvatljivo sa stajališta univerzalnih načela islama. I kao u slučaju odnosa prema državi, reisu-l-ulema Čaušević samo odgađa konkretizaciju bošnjačke nacije, jer očito Bošnjaci nisu imali snage da izađu iz stanja povučnosti u stanje otvorenosti prema svom nacionalnom i državnom pitanju. O zagonetki te svojevrsne bošnjačke nacionalne i državotvorne povučenosti i zapuštenosti najbolje govori Husejn Ćišić u svojoj knjizi: Bosanskohercegovački muslimani i bosanska autonomija:

U svrhu tzv. nacionalnog osvještanja bosanskohercegovačkih Muslimana, u srpskom, kao i u hrvatskom smislu riječi napisano je do sada od strane srpskih i hrvatskih nacionalista u našoj žurnalistici i u pojedinim političkim revijama toliko toga da bi nas taj materijal, ti napisi okupljeni na jedno mjesto, obilnošću zacijelo zadivili. Pa, ne samo da ti nacionalni pioniri na svoj propagandistički rad među Muslimanima nisu bili ograničili na našu žurnalistiku itd., nego je u tu svrhu angažovana i školska obuka kao i razna naša kulturno-prosvjetna udruženja, da bi i ona učinila znatan uspjeh. Naš je Musliman na sva dosadanja pokušavanja u tom smjeru ostajao i ostao savršeno ravnodušan, ne pokazujući ni najmanje volje da napusti pozu zagonetne sfinge, koju je saobrazno tome već davno zauzeo. Sve što je tu nacionalistička propaganda uspjela da uradi je da od njega odvoji izvjestan broj omladinaca, koji će, kako je to neko zgodno rekao, u zrelijim danima svojim da mu se opet povrate.

Zašto je to tako? Zašto, naime, on, svojom zagonetnom pozom pravi utisak na svoju okolicu kao da ga se sve to ništa ne tiče? Na to pitanje su već mnogi pokušali da odgovore, te su i odgovarali na svoj način.

Jedni nalaze uzroke tome u navodnoj kratkovidnosti bosanskohercegovačkih Muslimana; u pretjeranom konzervatizmu njihovom; u prirođenoj im indolenciji njohovoj, pak prema svim novotarijama; pa, napokon, i u pukoj pizmi, što ta misao potječe od njihove inovjerne braće, bivših rajetina itd., te, tobože zato neće da je kao svoju usvoje.

Drugi, pak, nalaze uzroke u samoj islamskoj religiji, koja navodno, ima tu osobinu da apsorbuje sve moralne porive svojih sljedbenika u sebe samu, pa da je usljed toga i nemoguće Muslimanu nametnuti jednu ovako savremenu ideju.

Treći kažu da su bosanskohercegovački Muslimani porijeklom Turci, ili, u najboljem slučaju, da su im ovi, kao poturčenjacima, nametnuli svoja shvatanja, te su im zato, tobože, Turci prirasli u srce.

Svi su zaključci, razumije se, svi izreda neosnovani i njihovi autori, jamačno, i ne slute da bi, upravo zbog tako neosnovanih zaključaka, oni u očima naših Muslimana mogli izgledati daleko smješniji i od njihovih zaključaka.

Uostalom, kako bismo ove nacionalne pionire uz ovakva njihova rezonovanja i mogli okvalifikovati, osim da su neznalice ili ignoranti, pa u svom neznanju, ili proračunatoj himbenosti hotimično ignorišu predmet svoje rasprave, ne trudeći se ni najmanje da bi ga stvarno upoznali, samo da ga po staroj navici mogu prikazivati svijetu u vrlo hrđavom svjetlu.

Jer, kako bi se mogla prebacivati tolika tupoglavost jednom elementu, koji skoro osam stoljeća krvari za svoje težnje i svoje JA i koji, povlačeći se vjekovno s tim svojim težnjama između Scile i Haribde, jednako nalazi puta i načina da se na površini održi. Ta, bosanski Muslimani, s punim pravom računaju da su oni pravi, ako hoćete, jedini izdanak onih starih Bošnjana, koji više stoljeća prije osmanlijske invazije davahu impulsa cijelom životu u Bosni, te savezno s tim svojataju bosansku prošlost od dana Kulina bana, sve do druge polovine XIX stoljeća kao svoju vlastitu prošlost. Svojataju, dakle, prošlost jedne zemlje, koja je i vrlo burna i bogata tolikim zgodama i nezgodama kao ni jedna druga zemlja na Balkanskom poluostrvu, zgodama međutim, koje su njihov život tako usko vezale za te zgode i nezgode kako se to samo i zamisliti može.

Da ništa drugo, a ono bi im tolike životne zgode i nezgode izoštrile vid i razvile izvjesna osjećanja da pravilno raspoznaju predmet oko sebe i sinovska osjećanja za rođenu grudu kad, slučajno, ne bi imali ni srca ni očiju. To mora biti jasno svakome, pa bi to i izvjesni nacionalni pioniri, zacijelo, u stanju bili shvatiti, kad bi to samo htjeli. S te strane, razumije se, nećemo naći uzroka zagonetnom držanju Muslimana prema pozivu patentiranih nacionalista naših. No, o tome naniže.
Međutim, ni ona druga pretpostavka naših nacionalnih pionira, s obzirom na postavljeno pitanje, nikako u obzir doći ne može.

Svaljivati krivnju na islam zbog zagonetnog držanja naših Muslimana u nabačenom pitanju pravi je apsurd. Jer, iako je islam, kao vjera upućen cjelokupnom ljudskom rodu radi postignuća postavljenih ciljeva, stao na gledište da su svi njegovi sljedbenici braća, te da njihove klasne i rasne razlike neće i ne mogu uticati na sud Božiji o njihovoj moralnoj vrijednosti itd., i time već servirao mišljenje da su Muslimani, kao braća, jedino upućeni na međusobnu uzajamnost i štaviše, da je Muslimanu domovina svaka zemlja koja se u rukama Muslimana nalazi, to se u praktičnom životu tako bukvalno, ipak, ne smije shvatiti. To stanovište, kako rekoh, imalo je svoje posebne ciljeve, no, svakako, ima i svoju posebnu mjeru.

Iz tog i takvog stanovišta izvoditi neke morske zaključke i dokazivati da islam ne priznaje nikakvih klasnih i rasnih razlika među ljudima, pa štaviše, niti kakvih državnih granica, koje na sebi nose nacionalno obilježje itd. prava je ludost. Jer, kako bismo mogli onda razumjeti postanak i razvitak tolikih arapskih, turskih i tatarskih država, koje su se tek pod firmom islama razvijale kao rasne države Arapa, Perza, Turkmena, Tatara itd.

Arapima islam nije smetao da osnuju države nacionalnijeg tipa nego što je sada ma koja poznata nacionalna država na svijetu. Ni najmanje im islam nije smetao da u svom nacionalnom šovinizmu poarape tolika podjarmljena nearapska plemena i narode, koji su silom okolnosti pod njihovu vlast potpali. Hoćemo li im kazati zato da nisu muslimani? Hoćemo li, međutim, to isto reći Perzijancima što su se i kao muslimani žilavom tvrdokornošću odupirali pretenzijama Arapa na njihova nacionalna područja i što sada imaju svoju nacionalnu državu? Hoćemo li, pak nešto reći i Turcima i Tatarima, koji su u danim zgodama, tek pod islamskom firmom, bili osnovali tolike svoje narodne države[10]?
Za razliku od Bošnjaka koji, nakon raspada Osmanskog carstva, nisu mogli pokazivati svoj nacionalni identitet u svom jeziku, estetici, moralu i zakonu, već su nastavili njegovati univerzalne vrijednosti vjere - islama, što im je osiguravalo da sačuvaju svoj duhovni identitet, Turci su se intelektualno, politički i kulturno sve više izvlačili iz apstraktnog ummetskog univerzalizma u konkretni turski partikularizam. Na početku dvadestog stoljeća, dok su još Osmanlije vladale u Istanbulu, Zija Gokalp (1874-124) je postavio znakove za jasan turski nacionalni i državni identitet:
Onda kad kažemo 'mi pripadamo turskoj naciji', počet ćemo pokazivati u našem jeziku, estetici, moralu i zakonu, pa čak i u teologiji i filozofiji, originalnost i indentitet koji pristaje turskoj kulturi, ukusu i svjesnosti. Jednom kad kažemo 'mi pripadamo islamskoj zajednici', Kur'an će nam postati najsvetija knjiga, Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najsvetija osoba, Kaba najsvetiji hram i islam najsvetija vjera. A jednom kad kažemo 'mi pripadamo zapadnoj civilizaciji', ponašat ćemo se kao stvarni Evropljani u nauci, filozofiji, tehnologiji i drugim civizacijskim poljima[11].

Za nekoliko decenija, ideje Zija Gakalpa pretvorile su se u općeturski nacionalizam tako da svaki Turčin, ma gdje bio, može:
...da osjeti 'ponos što je sin turske rase', da 'poštuje nacionalnu zastavu', 'da zaštiti poštovanje časne turske historije', da 'cijeni velike Turke koji su svojim služenjem učinili tursku naciju velikom', da budu 'povezani principima turske revolucije', kao što je Ataturk rekao, 'i odbrane nacionalnu nezavisnost Turske Republike...'[12]

Nije nepoznato da je bilo onih koji su željeli da turska nacija preuzme mjesto islama u srcima Turaka. No, sad je svima jasno da to nije bilo moguće, niti će ikada biti moguće zato što se islam srodio sa turskom dušom i turskim umom tako da ih nikakva sila ne može rastaviti. Isto tako, sad je svima jasno da je lažna dilema, koja se često postavlja muslimanima u smislu da li im je važniji „ummet ili nacija". Te dvije vrijednosti u životu muslimana ne isključuju jedna drugu. Niti se ummet može zamisliti bez nacija, niti se nacija može odreći ummeta. Ummet i nacija su kao nebo i Zemlja, kao jedna cjelina, koja postoji baš zato da bi njezini neodvojivi dijelovi postojali. Ako nema njezinih dijelova, nema ni cjeline, ali, isto tako, ako nema cjeline kao takve, ni dijelovi nisu više bitni, njih onda zapravo i nema kao takvih.

Nije bilo jednostavno nositi se sa turskim nacionalizmom, koji se odricao vjere i osmanske tradicije: - Turska nacija se odriče svih onih dijelova Osmanskog Carstva, koji nisu nastanjeni od turskog stanovništva po krvi i jeziku. U borbi za nacionalni opstanak turski narod je prihvatio savremeni europski nacionalizam, odrekavši se svih sentimentalnosti, koje bi proizilazile iz vjerskih osjećaja (Turski nacionalni pokret, 1920[13]).

Potreba za očitovanjem


«Dakle, ovdje nije riječ o nikakvoj inovaciji nepostojćeg, već se radi o aktiviranju postojećeg nacionalnog bića kod Bošnjaka, koje je bilo pasivno kako u odnosu na sabe samoga tako i u odnosu na druge. Ovdje se radi o našoj slobodi da nacionalno mislimo i govorimo; ovdje se radi o našoj potrebi da se očitujemo o bitnim pitanjima našeg nacionalnog bića, jer primjećujemo da nam se u zadnje vrijeme osporava sloboda da mislimo svoju povijest, te da se pozivamo na povijesne ličnosti i povijesne događaje na način kako ih mi razumijemo i osjećamo...»

Za razliku od Turaka Bošnjaci su svoj spas tražili u vjeri. Nakon neuspjelog Husejna-kapetan Gradaščevićevog pokreta za nacionalnu i državnu autonomiju, Bošnjaci su poveli pokret za svoju vjersku i vjersko-prosvjtnu autonomiju na čelu sa mostarskim muftijom Ali Fehmi ef. Džabićem (1853-1918). Iako ni pokret za vjersku autonomiju nije ostvario sve svoje ciljeve, za njega se može reći da nije bio neuspješan. Upravo taj relativno uspjeli pokret koji je Bošnjacima 15. aprila 1909. godine donio Statut o autonomiji njihove vjerske zajednice, opredjelio je Bošnjake da svoju pažnju usmjere više na vjeru nego na naciju. Bošnjacima je vjerska zajdnica postala glavno institucionalno utočište i oni su uglavnom predstavljeni svijetu kroz njihov vjerski identitet. Nije problem što znaju da držimo do svog vjerskog identiteta, već je problem što nam se osporava pravo na naš nacionalni i državni identitet, prozivajući nas zbog naše vjere. Ako se kaže da je „jedna nacija jedna duša, jedan duhovni princip", onda su to Bošnjaci; ako je nacija „krajnja tačka duge prošlosti naprezanja, žrtvovanja i predavanja... zajednička slava u prošlosti, zajednička volja u sadašnjosti" - onda Bošnjaci sve to imaju - i dugu prošlost, i žrtvu, i slavu u prošlosti i volju u sadašnjosti.

No, ima nešto kao nasljeđe iz nedavne prošlosti što optrećuje bošnjačku nacionalnu svijest. Na isti način kao što se može reći za bosansku ulemu da joj je lakše da „upućuje opće sudove islamskom ummetu i čovječanstvu, nego da se izravno obraća vršnjacima i živim ljudima oko sebe", tako isto se može reći za bosansku svjetovnu inteligenciju da joj je lakše da posmatra, zapaža i upućuje čovječanstvu, nego da se bavi partikularnim potrebama svoga naroda. Bošnjačka ulema bar se bezrezevno identificirala sa svojim narodom, dok se bošnjačka svjetovna inteligencija dosta udaljila od svog naroda i živi neki svoj ideološki svijet, koji je često u sukobu sa osnovnim pretpostavkama opće narodnog osjećanja. Oni kao da čekaju da ih narod razumije, da im se narod prilagodi, jer su oni na takvoj intelektualnoj visini da im je ispod akademske časti da se spuštaju na razinu osjećanja svog naroda, na razinu populizma, kao omraženog atributa. Nijedan narod se nije nikad promjenio za potrebe njegove intelektualne elite, već se intelektualna elita mijenjala za potrebe svoga naroda. Tako će neminovno biti i sa Bošnjacima. Intelektaulna elita bošnjačkog naroda morat će se prilagoditi potrebama svoga naroda, morat će se osloboditi ideoloških okova i otvorit se prema nacionalnim potrebama naroda, koji ima pravo da ima svoje ime i svoje mjestu u porodici europskih nacija, država i kultura. Uostalom, nacija i nacionalizam su europski izumi i to baš onih koji predstavljaju uzor modernizma. Zato je važno da se baš u kontekstu europske misli o naciji i nacionalizmu a preko njemačkog historičara Friedricha Minecke upoznamo da bi se: „Nacije ... uprkos svim ogradama koje bi se dale napraviti, mogle podijeliti u kulturalne nacije i državne nacije, u takve koje počivaju prvenstveno na bilo kakvom zajednički doživljenom posjedovanju kulture, i takve koje počivaju prvenstveno na ujedinjujućoj snazi zajedničke političke povijesti i ustrojstva." Prema tome, Urs Altermantt nas poučava da su: „Francuska i Velika Britanija, SAD i Švicarksa služe državno-nacionalnoj školi kao primjer. U ovim državama poslije Velike revolucije nacija se shvatala kao politička zajednica građana koji su jednaki pred zakonom, nezavisno od socijalnog mjesta, porijekla, jezika ili religije. Za razliku od toga kulturno-nacionalni način čitanja stvarno se odnosi na Njemačku i Italiju, gdje se osjećaj zajedničke pripadnosti zbog nedostajanja države oslanja na jezik i kulturu. Prva škola mišljenja polazi od jednog političkog pojma nacije, koji se formirao na već postojećoj državi. Drugi pravac orijentira se prema jednom etničkom pojmu, koji najčešće ima za pretpostavku bezdržavne narode"[14].

Sa ovim citatom samo nam se nameće kao zaključak da je na nama da njegujemo i državnu naciju Bosanca i kulturnu naciju Bošnjaka. To dvoje ne isključuje jedno drugo već jedno drugo nadopunjuje u sliku naše ukupne nacionalne i državotvorne svijesti.

Fussnote:
1] Vidi: Intervju reisu-l-uleme Mustafe Cerića u sedmičniku Global, br. 30, 20. august, 2009. god., gdje se na naslovnoj strani iz intervjua naglašava: „Vrijeme našeg nacionalnog buđenja", kao i u magazinu Saff, br. 251, 18. septembar, 2009. god., gdje se, također, na naslovnoj strani skreće pažnja na glavnu poruku intervjua: „Bošnjačko pitanje na Balkanu je nacionalno, nije vjersko". Naravno, hrabri činjenica da su se dva koncepcijski različita magazina - Global i Saff - suglasili oko jednog zapažanja, a to je da je naše bošnjačko pitanje na Balkanu nacionalno, a ne vjersko.

2] Na poziv kosovskog muftije Naima Trnave delegacija Rijasta Islamske zajednice u Bosne i Hercegovine posjetila je Islamsku zajednicu Republike Kosovo, koju je prdvodio reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u sastavu: Edhem Bičakćić, predsjednik Sabora IZ-e BiH, Muhamed Salkić, genralni sekretar Rijaseta IZ-e BiH, Aziz ef. Hasanović, pomoćnik muftije zagrebačkog, Mirza Šabić, član Mešihata Islamske zajdnice u Hrvatskoj, Aziz Kadribegović, glavni urednik islamskog informativnog lista „Preporod".

3] Vidi: Ivan Lovrenović, magazin Dani, br. 640, 18.9.2009, str. 35.

4] Urs Altermatt, Etnonacionalizam u Europi - Svetionik Sarajevo, prijevod sa njemačkog Gajo Sekulić, Sarajevo, 1997, str. 23.

5] Safvet-beg Bašagić, Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (od 1463-1850), Sarajevo, 1900.
6] Mustafa Imamović, Povijest Bošnjaka, Sarajevo, 1997, str. 301-302.
7] Intervju reisu-l-ulem Džmaluddina Čauševića francuskim novinama La Temps, 1919.

8] Iz govora Hilme Nemarlije na svečanosti dana škole Gazi Husrev-begove medrese 8. janura, 2009, prilikom primanja priznanja, kao gazinovca, za doprinos razvoju Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu.
9] Reisu-l-ulma Džemaluddin Čaušević, „Nacija i vjera", Novi Behar, br. 1-3, IX, 1935. godine.
10] Husejn Ćišić, Bosanskohercegovački muslimani i bosanska autonomija (O narodnosnom gledištu bosanskohercegovačkih muslimana, njihov odnos prema srpsko-pravoslavnoj kao i hrvatsko-katoličkoj zajednici, te, napokon, o njihovom stajalištu prema našem nacionalnom problemu uopšte), Mostar, 1945.
11] Abdullah al-Ahsan, Ummet ili nacija - Kriza identiteta u savremenom muslimanskom svijetu, Libris, Sarajevo, 2004, str. 10.
12]Ibid, str. 10-11.
13] Maksim Svara, „Nacionalna i državna ideja na Istoku", Novi Behar, 1933, VII, br. 1-2, str. 3.
14] Urs Altermatt, Etnonacionalizam u Europi - Svetionik Sarajevo, str. 25.


Izvor:

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=35555
http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=35499


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOŠNJACI IZMEĐU VJERSKOG I NACIONALNOG
TekstNapisano: Oktobar 25th, 2009, 6:26 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
ČEMU VRIJEME, TOME I VAKAT

Komentar na naslov:
BOŠNJACI IZMEĐU VJERSKOG I NACIONALNOG


Za sve one, koji su propustili, a žele da saznaju o čemu je riječ, neka posjete ovaj link:
http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=35555

Reisu-l-ulemu dr. Mustafa.Cerić na Tribini Udruženja ilmijje «Bosna danas», održanoj dana 2. oktobra 2009., upozorio je na «naslijeđe iz nedavne prošlosti što optrećuje bošnjačku nacionalnu svijest,» a u tom smislu uputio je oštru kritiku svjetovnoj inteligenciji.

« Bošnjačka ulema bar se bezrezevno identificirala sa svojim narodom, dok se bošnjačka svjetovna inteligencija dosta udaljila od svog naroda i živi neki svoj ideološki svijet, koji je često u sukobu sa osnovnim pretpostavkama opće narodnog osjećanja. Oni kao da čekaju da ih narod razumije, da im se narod prilagodi, jer su oni na takvoj intelektualnoj visini da im je ispod akademske časti da se spuštaju na razinu osjećanja svog naroda, na razinu populizma, kao omraženog atributa. Nijedan narod se nije nikad promjenio za potrebe njegove intelektualne elite, već se intelektualna elita mijenjala za potrebe svoga naroda. Tako će neminovno biti i sa Bošnjacima. Intelektaulna elita bošnjačkog naroda morat će se prilagoditi potrebama svoga naroda, morat će se osloboditi ideoloških okova i otvorit se prema nacionalnim potrebama naroda, koji ima pravo da ima svoje ime i svoje mjestu u porodici europskih nacija, država i kultura. Uostalom, nacija i nacionalizam su europski izumi i to baš onih koji predstavljaju uzor modernizma. »

Zaboravlja se da je osnove objašnjenja i poimanja nacionalnog, vjerskog dala inteligencija!

Po ovome se može prosuditi da li inteligencija spava? Ostaje problem, da li se i ko se sve smatra, da pripada inteligenciji i da li jedni drugima imaju pravo ‘da oduzimaju’ historijsku zadaću ili je trebaju obostrano rješavati?!

Pretpostavljam, da danas u BiH nije uopće upitno, koga će narod više slušati, vjersku ili svjetovnu inteligenciju, što govori samo o odnosu ‘inteligencija’ u domovini, njihov sveukupni odnos prema inteligenciji u inostranstvu, ali i općenito, pa tragati za krivcem, nema smisla, jer je odgovor više nego vidljiv.

« Državna i(li) kulturna nacija? ’Bošnjacima je vjerska zajdnica postala glavno institucionalno utočište i oni su uglanom predstavljeni svijetu kroz njihov vjerski identitet,» podsjetio je Cerić i dodao kako «nije problem što znaju da držimo do svog vjerskog identiteta, već je problem što nam se osporava pravo na naš nacionalni i državni identitet, prozivajući nas zbog naše vjere’.»

Hadžija ostaje hadžija! Iskreno i pozitivno mišljeno, iskreno i rečeno.

Svaki čovjek ima pravo na mišljenje!
Svi, pa i oni, koji na trenutak zaborave, da su i sami intelektualci.

Da li duhovni intelektualci zauzimaju prve redove u klupama svoga naroda, i dali je ostalo nešto za objašnjenje svijeta onda svjetovnim intelektualcima?! Po toj logici nagomilana pitanja o vjeri nagomilana kod Bošnjaka, do danas bi trebala da su uveliko riješena, kao što je upotreba svog jezika u učenju vjere, vjerskom izrazu i učenju Kurana na svom jeziku, da bi vjeru još bolje i jasnije približili ljudima koji život prožive, a ne razumiju šta niti kako uče ili kako se mole Bogu.

Da ne spominjemo prednost skupina ‚domaćih intelektualaca’ u odnosu na intelektualce razasute po svijetu! Onda bi onima, koji su van domovine, šanse trebale biti ravne nuli?!

Bosna i Hercegovina je široka i duboka! Mislim, da u njoj ima dovoljno mjesta za sve!

Svijet je isto takav. Prvo treba dobiti ‚bitke’ na svom terenu, pa onda zajednički, tako ojačan, izaći ‚sa zahtjevima pred svijet’. Danas, u ovo vrijeme općeg negiranja Islama u svijetu, mislim da se čovjek nalazi na ‚trnovitom i veoma klimavom putu’.

Međutim, to je valjda i sudbina ovog malog naroda, da se zbog vječnih podjela, ne može odlučiti na koju će stranu, pa stoji u mjestu, nekih par stotina godina, što se taman poklapa i sa vremenom okupacija BiH, od nekoliko ‚elitnih evropskih društava’, koji nemaju problema kao mi, manje više, jer su ich davno prije rješavali, na vjerskom ili na nacionalnom planu. Problem leži u našim glavama! Da nije toga, davno bismo imali ovo, o čemu danas mislimo i govorimo.

Nacionalno i vjersko nije zakržljalo ili zapostavljeno niti je intelektualna elita tome kriva, tu su u igri i mnogi drugi, pa i manje vidljivi segmenti, nestali ili nisu u dometu naše moći, u ovu kategoriju ulazi i sama ulema.

Ono, što je dozvoljeno jednima, nije drugima!
Krćani su svoje reforme, barem što se tiče jezika, davno završili. Mi smo još daleko od toga.
Tu spada i pravo na vlastiti jezik i pravo vjerskog učenja Bošnjaka na svom maternjem jeziku.
Ali, sabur! Strpljen, spašen! Da ne bi bilo ‚spaljivanja’!

Sve dok nam ovako fino ide, mi ćemo o diobi! Na duhovne i svjetovne, više i niže, bogate i siromašne, pričama da smo svi ravnopravni?, dok ne shvatimo, da smo samo ljudi! Dok se to dogodi, bojim se da bi moglo proći još kojih par stoljeća, a vjerskom i nacionalnom sviješću naših naroda, trebalo bi prepustiti, da se bave i jedni i drugi. Uz dozvolu, ako imaju pravo?!

O životu ‚u nekom svom ideološkom svijetu’, ne bih, jer on je svuda oko nas, u svijetu duhovnih i u svijetu svjetovnih intelektualaca, a nisam tako svemoćan da znam, da li su ‚osnovne pretpostavke opće narodnog osjećanja’ iste u Bihaću, Foči, Goraždu, Rogatici, Srebrenici, Bijeljini, Žepi, Tuzli, Mostaru, lokalno i regionalno, da ne idemo desno i lijevo, ili čak po svijetu, gdje vlada ona: „Daleko od pogleda, daleko od srca!“ Ali, daleko i od poluga vlasti i udjela upravljanja državom! Nejse, kako god!

Čovjeka veže ono što ga je zadojilo, a ne što neko propiše ili zakonom ukaže.
Tamo gdje je puno zakona, manje je sloboda!

Nadam se das mo vom proširili vidike, ali bijaše važan i neophodan komentar na temu koja nosi naslov „Bošnjaci između vjerskog i nacionalnog“, a moglo bi se rahat dodati još i ono - „Intelektualnog!“ O tome, da li je toliko važno, da bude riječi o podjelama, posebno ‘o duhovnim ili svjetovnim intelektualcima’, mislim da se lahko može dogovoriti, ako se riječi pitanje od velikog značaja i interesa koja se već duže vremena nameću, koja čekaju vrijeme, kada će se riješiti. Pitanje je, ko će napraviti Prvi korak.

“Naš jezik je naš moral i ne treba osobit trud, da bi smo objasnili pojam bosanski jezik, kako reče naš a.r. Alija Isaković. “
Ponosimo se ovom rečenicom, dok je na drugoj strani potreban 'osobit trud', da li će se nekad isplatiti, ostaje vremenu da otkrije, možda donese nešto plodnoga. Svjetovna inteligencija je sazrela već odavno, pitanje je, da li je sazrela i duhovna, sve ostalo je manje važno.

Na žalost, sve je manje razumijevanja i među ljudima, među nama samima, pa i opravdane sumnje, govore li ljudi istim jezikom, da li i kako ko koga shvata i neshvata, a onda prihvata ili ne prihvata. Ipak, sa svojim jezikom je lakše, bolje i nadam se u budućnosti i razumljivije.


S poštovanjem


Prof. Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOŠNJACI IZMEĐU VJERSKOG I NACIONALNOG
TekstNapisano: Oktobar 26th, 2009, 3:38 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
BOŠNJAČKA ULEMA POISTOVJEĆUJE BOŠNJAKE SA SOBOM

Ševko Kadrić,
Dani, 16.10.2009.

Reisu-l-ulema Cerić iznova poziva svoje sljedbenike po svijetu razasute da ugone i ovo malo bošnjačke inteligencije u džemate u suru. “jer se! dosta udaljila od svog naroda i živi neki svoj ideološki svijet, koji je često u sukobu sa osnovnim pretpostavkama opće narodnog osjećanja”.

Udruženje ilmijja Islamske zajednice BiH organizovalo je tribinu “Bosna danas” sa temom “Bošnjacima između vjerskog i nacionalnog”. Na tribini je govorio (vazio) dr. Mustafa Cerić, Reisu-l-ulema (objavljeno, 26. 10. 2009. godine).

Ševko KadrićSpomenuto udruženje, na spomenutoj tribini, na nespomenutom mjestu, je pozvalo efendiju Mustafu Cerića da govori na temu “Bošnjaci između vjerskog i nacionalnog”. Imajući u vidu poziciju efendije Cerića (Reisu-l-ulema) i karakter udruženja (ilmijje), teško je povjerovati da je bilo riječ o tribini na kojoj su prisutni mogli i smjeli iznijeti i svoje stavove, posebno neslaganje sa onim o čemu je glavni među njima govorio. Kad su jednog ovdašnjeg šeretu pitali kad će u džamiju, on je, opet šeretski odgovorio, “Kad budem imao pravo glasa”. Upravo o tome se radi kod bosanskih muslimana, o pravu glasa, u ovom slučaju dvostrukom. Pravu na svoj jezik u pristupu svom Bogu, i pravu glasa u odnosu na riječ govornika, hodže ili nekog drugog ko vazi (drži hutbu).

Ovaj osvrt, obzirom da je riječ o važnom pitanju i o govoru koji je objavljivanjem postao javan, želim dati riječ onima koji se ne slažu sa govornikom. Kad je u pitanju nacionalno sazrijevanje Bošnjaka, onda svakako reisu-l-ulema, je najmanje pozvan da o tome sudi iz prostog razloga što je upravo vjerska ulema, već petsto godina najveći kočničar tog sazrijevanja. Evo nekoliko opservacija, koje za raspravu o temi smatram interesantnim.

1. Naciju u evropskom smislu uslovilo je nekoliko elemenata, koji su joj, svako na svoj način odredili prostor, ekonomski interes i kulturološki dali boju. Prvi je kapital, u trenutku kad je kapital postao stvarnost a kapitalistička klasa realnost, tad se javlja osnovni preduslov da se ekonomski prostor ogradi, da se višak rada ne prelijeva drugima. Drugi je upravo prostor kog je vlasnik, po kom se nacija imenuje, Nijemac x Njemačka, Srbin x Srbija” Treći je jezik. To je ono što je, na jednoj strani, evropske narode otrglo od zagrljaja vjerskih dogmi i vlasti Rimokatoličke crkve i pape, a na drugoj otelo xBoga i Svetu knjigu iz ruku crkve i dalo je u ruke obična čovjeka. Sada Nijemac ču ime Boga i Njemačke, biva prisiljen (ali i u ime nacionalnog interesa) da nauči čitati i da čita. Taj novi glas, otkinut iz skuta crkve koji nije znao (latinski, grčki) postaje njegova snaga, moć. To je onaj proces koji simbolizuje 1415. godine spaljeni Jan Hus, ili slavljeni Martin Luter (Luther).

Ta prekretnica, otimanje nacionalnog jezika iz ruku crkvenih vladara i vraćanje narodu, pretvorilo je ogromnu narodnu energiju posvećenu slavljenu Boga i Svete knjige, slavljenju maternjeg jezika i onog što je na njemu napisano. Prije bi Nijemac, Francuz, Englez, Hrvat, moleći se svom Bogu na tuđem jeziku koji nikad nisu razumjeli, ogromnu energiju nepotrebno bacali, i ta energija i tuđi jezik su se poput crkvenih okova, okretali protiv njih. Sad im se svako nadnošenje nad knjigu (Svetu) ili bilo koju drugu, višestruko korisno vraćalo.
Razumjeli su poruke Svete knjige, ali i poruke učenih ljudi o praktičnim stvarima iz života. Tad se podižu škole širom Evrope, tad se dešava novi prosvjetiteljski evropski procvat.

Sve to što se desilo kršćanstvu, na žalost nije se desilo islamu, a moglo je. Onda kad Martin Luter priprema Evropu za ono što je ona danas, inspirisan idejom bosanskih patarena (“Ne priznam Boga koji ne prizna moj narod i moj jezik”) u isto vrijeme u Otomanskoj carevini Hamza Orlović nošen istom idejom, predvodi hamzevije koji se pitaju isto i žele isto. Žele da Allaha i Kuran časni, otmu iz ruku sultana i uleme i vrate u srce obična vjernika, približavajući mu ih maternjim jezikom. Hamza će se upitati: “Ako smo pred Allahom dželešanuhu svi isti, svi braća, i crni i bijeli, i žensko i muško, i Arapin i Bošnjak, i bogati i siromašni, zašto bi bosanski musliman, svom Gospodu morao da se moli na njihovom jeziku koji ne razumije?” Hamzu je sultan, na nagovor uleme, pogubio u Istambulu 6 juna 1573. godine a poslije njega i hiljade hamzevija.

I evo nas danas kod Reisu-l-uleme Cerića koji će sa tribine ilmijja poručivati bosanskim (bošnjačkim) intelektualcima: “Bošnjačka ulema bar se bezrezervno identificirala sa svojim narodom, dok se bošnjačka svjetovna inteligencija dosta udaljila od svog naroda i živi neki svoj ideološki svijet, koji je često u sukobu sa osnovnim pretpostavkama opće narodnog osjećanja.”

Bošnjačka ulema se nije identifikovala sa svojim narodom već pokušava da narod identifikuje sa sobom, na nedopustiv način. I danas u XXI vijeku sredstvo vladanja tim narodom je tuđi jezik (arapski) i strah opstanka na ovom prostoru uslovljen živućim nacionalizmom susjeda a čuvar tog vladanja, pa i sam vladar, je upravo ulema.

Već sam pisao o tom iskustvu moje majke, a takvih je Bosna puna. Sedamdeset godina je “učila”, sedamdeset godina je svog Boga prizivala na jeziku čiju jednu jedinu riječ nije razumjela, i lahka joj bosanska zemlja bila, otišla je sa ovog svijeta da se nije znala ni potpisati. Sa onom energijom koju je utrošila “učenju” mogla je tri svjetovna fakulteta završiti. Tu bi vjerovatno našla svjetovni odgovor i na pitanje sopstvenog i duhovnog ali i nacionalnog izbavljanja, ona, ali i svi mi zajedno. Svakako u toj priči, svjetovnoj uloga uleme bi bila svedena na mjeru.

Da svoje tvrdnje začini i Cerić će citirati njemačkog filozofa i pjesnika Johann Gottfried Herdera: “Posredstvom jezika nacija se vaspitava i stvara; posredstvom jezika postaju joj dragi predak i čast, ona postaje poslušna, uglađena, druževna, marljiva i moćna." Cerić Gottfrieda očito ne razumije. Gottfried (1744 x 1803) je rastao u luteranskoj Njemačkoj. Njemačkoj čije je nacionalne obrise odredio Martin Luter i njegova reforma crkve, Njemačkoj u kojoj se Nijemac svom Bogu moli na svom jeziku, ne prepuštajući tumačenje njegovih poruka nekom drugom (crkvi), ali ni svoju sudbinu.

Cerić u svom govoru spominje i Husein bega Gradaščevića i propuštenu bošnjačku šansu, istina ne spominje turkofilsku ulemu te Čengića i Rizvanbegovića koji nisu vjerovali da Bosna može živjeti bez vlasti Turaka, ovaj put neću ni ja.

Očito da Bošnjaci kao narod (nacija) treba i mora da odgovore na ključna pitanja svog prostornog, ekonomskog i kulturnog određenja, jezik je pretpostavka, ali jezik bosanski. U tom smislu dosta toga, prije ili poslije i sa samim Bogom moraju raščistiti. Pitanje bošnjaštva nije niti smije biti samo pitanje uleme i vjernika, niti pitanje izolacije, ograda i izdvajanja već uvažavanja recepta bosanskog življenja koji u svojoj raznolikosti i tolerantnosti može biti uzor svima u Evropi. Što reisu-l-ulema Cerić više nastoji da se prikaže kao njihov legitimni (i jedini) predstavnik, to se Bošnjacima sve gore piše, nije ni svjestan da ih u očima okuženja svodi na nivo vjerske skupine, ono što on kao vjerski poglavar jedino i može.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOŠNJACI IZMEĐU VJERSKOG I NACIONALNOG
TekstNapisano: Oktobar 27th, 2009, 9:31 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5741
Ja stalno ovdje "bockam",pa i na drugim stranama,spominjem "Parergon" Dervisa Susica,ali nikako da se neko "zalijepi".A radi se o sjajnoj knjizi koja nedvosmisleno govori o pogubnom uticaju Uleme na razvoj bosanske/bosnjacke nacije,i njenoj sramnoj ulozi u drugom svjetskom ratu,kolaboraciji s Ustasama,ali i sa cetnicima,sa Nijemcima i Italijanima,a sve protiv "crvenih bezboznika",istinskih boraca za slobodu naroda i boraca protiv domacih izdajnika i fasistickih slugana.Zato sjajnog pisca nema u citankama,lektirama,osim u njegovoj Tuzli(porerd Mese i Ismeta,vidi vraga,sve partizani),"Parergona" nema na internetu,ali,eto,ja imam knjigu,pa cu polako,natenane citirati najzanimljivije dijelove,a kome je malo,jos uvijek se ta knjiga moze naci.A rerkao bih i treba -jer "parergon" nam se ponavlja i danas desava.
Ali ovo je tema o religiji,a raspravljati o Ulemi je ipak za neko drugo mjesto.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOŠNJACI IZMEĐU VJERSKOG I NACIONALNOG
TekstNapisano: Oktobar 28th, 2009, 5:41 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Problematika kod nas nije nova. Niti 'jače' knjige, a ni tekstovi nisu našli 'sluha', jer za rješavanja problema, potrebno je dvoje.
Na žalost uvijek onaj 'drugi' fali ili se stvaraju uslovi da se 'javna' rasprava rješava na mjestima, gdje fale oni prvi.

Tako, problem se 'gura pod tepih' iz stoljeća u stoljeće, novim generacijama, jer oni prvi 'gorješe u mnogim vatrama', a lakše
je i ugodnije ovako.

Sa Tvojom zadnjom rečenicom se slažem u potpunosti. Obzirom da smo mišljenja mnogih, da nećemo naći sugovornika, posebno
ne ovdje, a može se otvoriti nova tema, gdje mu drago, pa da se više kaže o djelu Sušića, dok je sve ovo još priča za gluhe, a
nužna koliko žednome vode se napiti, mada sami Bošnjaci ne znaju "čemu, šta početi i raditi sa igračkom koja nema ni glave ni repa!"

Mnogi ne znaju ni o čemu je riječ, dok ljudi za njihove ideale žrtvuju vlastite živote, pa je pitanje svih pitanja, za koga?

Čovjek ne može biti odgovoran za egzistencijalne stvari, ako tu 'najzainteresovanija strana' u tome ne nalazi svoj interes!

Ostaje samo da se čovjek smješka i čita, kada se masa zatalasa i počne prozivati inteligenciju, koju sluša, koliko gluhi muziku!


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOŠNJACI IZMEĐU VJERSKOG I NACIONALNOG
TekstNapisano: Novembar 10th, 2009, 4:03 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Hilmo Neimarlija gost magazina "60 minuta": O shemama, reakciji Sabora IZ-a, nekonzistentnosti

10.11.2009. 00:34

Slika


Gost političkog magazina 60 minuta bio je Hilmo Neimarlija, ugledni profesor, delegat u Domu naroda Parlementarne skupštine BiH, bivši predsjednik Sabora Islamske zajednice i jedan od autora Ustava IZ-a.

Sheme koje su navodno procurile iz OHR-ovog Antikorupcionog tima on ocjenjuje spornim po sadržaju i nejasnim po karakteru i prezentaciji. Objavljena je kao neoficijelni dokument OHR-a i utoliko je reakcija Sabora iznenađujuća - formalno sporna pa i po svojim učincima. Nije uobičajeno ni normalno da jedna institucija općeg dobra kao što je Sabor reagira na drugu instituciju općeg dobra kao što je OHR na temelju priloga u jednom privatnom mediju.

Iznenađujuće je što je i prije održavanja Sabora nije zatraženo objašnjenje od OHR-a. Sama reakcija Sabora je nevjerodostojna s obzirom na to ko se štiti, kaže on. Rijaset je po Ustavu dužan da štiti vjerska prava muslimana. Ako je Sabor preuzo tu ulogu, onda je bio nekonzistentan. Gdje je bio ranije, kada su ugrožavana prava i kada se kriminaliziralo druge istaknute ličnosti IZ-a - kao Mustafa Spahić, npr. Ako je Sabor preuzeo ulogu da štiti Bošnjake koji su izloženi kriminaliziranju, mada za to nema ni izvorni ni institucionalni legalitet, opet nema vjerodostojnosti - gdje je bio kada su kriminalizirane te ličnosti u tom mediju koji je objavio tu sheme, ali i u drugim medijima.

Ovdje je u pitanju, smatra, ozbiljnija nekonzistentnost. Ako je neutemeljno kriminaliziranje reisul-uleme, kriminaliziranje muslimana - reisul-ulema predstavlja zajednicu muslimana - onda je puno veće pravo da se pripisivanje internacionalnog terorizma izabranom bošnjačkom članu Predsjedništva Harisu Silajdžiću razumijeva kao pripisivanje terorizma svim Bošnjacima. On pojašnjava da su Silajdžića optužile pojedine asocijacije iz RS-a, na šta je reagirala Ambasada SAD-a, opovrgnuvši to. Nisu reagirali ni Sabor ni Rijaset.

Sabor se svojom reakcijom uključio u političke sukobe oko butmirskog procesa. On se time objektivno stavio na stranu onih koji su protiv OHR-a, za njegovo zatvaranje, ograničavanje ili isključivanje stranaca iz aktuelnih političkih procesa. Time što se obratio članicama PIC-a, a ne organima države, stavio se na stranu onih koji je relativiziraju, upozorava Neimarlija.

Neimarlija nije htio bez Cerićevog prisustva govoriti o njegovim istupima u javnosti. U našoj tradiciji, kaže, nije da se ljude proziva zbog njihovog porodičnog života. Od reisul-uleme se očekuje da ljudima sudi na temelju onog što rade odnosno ne rade.

Islamska zajednica nije isto što i bošnjački narod.
Kada Islamska zajednica preuzme predstavljanje Bošnjaka, proizvodi se dvostruka šteta. Produžavaju se iluzije onih koji vjeruju da mogu negirati nacionalni identitet i politički subjektivitet Bošnjaka i da mogu Bošnjake vratiti u stanje vjerske skupine. S druge strane, tvrdi, proizvodi se zbrka o ulogama koje odgovorni ljudi u bošnjačkom narodu imaju. I predstavnici međunarodne zajednice su prilično doprinijeli ovome.

Komunizam je propao zbog neprihvatanja kritike. Oni ljudi kojima se u doba komunizma uskraćivalo pravo da uopće budu u pravu - kao što su ljudi vjere - kada su postali važni, dozvolili su sebi da budu potpuno u pravu i da ne mogu biti nikako u krivu. Tužno je kada se utemeljene kritike loših postupaka funkcionera IZ-a odbacuju i tumače kao napad na islam. Tužna je i činjenica da ni mediji nisu nastojali izbjeći logiku suđenja ljudima umjesto suđenja postupcima, zaključuje.


(Svevijesti.ba/rtvfbih.ba)


http://www.svevijesti.ba/content/view/46929/225/


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOŠNJACI IZMEĐU VJERSKOG I NACIONALNOG
TekstNapisano: Novembar 14th, 2009, 7:24 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
IZ: FTV se ruga i vrijeđa muslimane !


SARAJEVO - Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini uputila je danas muslimanima poruku da nezadovoljstvo i prosvjed protiv kršenja svojih ljudskih i vjerskih prava, koja su zajamčena zakonima, i protiv vrijeđanja njihovih duhovnih vrijednosti iskazuju onako kako je to zakonom predviđeno.


- Jedan od puteva je da negodovanje iskažu svojim predstavnicima u parlamentu, jer oni koji su na izborima tražili podršku muslimana i obećavali da će štititi i njihove interese neka ispune svoja obećanja - navedeno je u poruci Islamske zajednice "u povodu brojnih poziva i zahtjeva muslimana iz cijele BiH u kojima oni, kako se navodi u priopćenju Islamske zajednice, izražavaju ogorčenost i uznemirenost nezapamćenom javnom medijskom kampanjom Federalne televizije usmjerenom na kriminaliziranje Islamske zajednice, njeno brutalno ušutkivanje, udar na slobodu i čast muslimana te na progon islamskih autoriteta".

Razumijevajući negodovanje muslimana, Islamska zajednica "podsjeća" da je Parlament FBiH "osnivač najglasnijeg medijskog eksponenta kompromitacije islamskih institucija, Federalne televizije, javnog servisa, čiji upravni odbor postavlja parlament i čiji rad, među ostalim, kroz pretplatu plaćaju i muslimani".

S obzirom na ovu činjenicu neobjašnjivo je da javni medij može djelovati mimo volje osnivača, naglašeno je u priopćenju Službe za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u BiH.

Islamska zajednica je, naglašeno je, po svom poslanju i islamskim načelima dužna tražiti poštovanje u javnom prostoru prema vrijednostima islama te ljudski i civiliziran odnos, onako kako se Islamska zajednica i muslimani odnose prema vrijednostima drugih tradicija i svjetonazora.

- Zbog vrijeđanja, ismijavanja, izrugivanja i progona jedne vjerske zajednice i njenih pripadnika, muslimani mogu svoje nezadovoljstvo iskazati Federalnoj televiziji i Regulatornoj agenciji za komunikacije - poruka je iz priopćenja, uz apel muslimanima da kroz izražavanje svoga nezadovoljstva ne posežu za bilo kakvim nasilnim i izvanzakonskim sredstvima, iskazivanjem agresivnosti, verbalnih prijetnji, uvredama, govoru mržnje ili huškačkom jeziku.

Islamska zajednica u BiH apelira i na sve odgovorne u javnom životu da predano rade na eliminiranju bilo kakvih tenzija i da se poštuje dignitet svake osobe bez obzira na naciju, vjeru i kulturu.


13.11.2009.
Pincom.info/ Fena


http://www.pincom.info/index.php?p=opsirnije&s=71634


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOŠNJACI IZMEĐU VJERSKOG I NACIONALNOG
TekstNapisano: Novembar 17th, 2009, 5:49 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Inicijativa SVP za zabranu izgradnje munara u Švicarskoj

17.11.2009.

Slika

Populistička švicarska narodna stranka, SVP (Schweizerische Volks Partei), kada joj nestane tema u periodu predizbornih kampanja, po koji put već uzme „na zub“
temu „Muslimani i islamizacija Švicarske.“ Ovaj put je to možda i ozbiljnije, nego što i stvano jeste.

Ovaj put je uzela potpuno ‚nedužnu temu’ i pokrenula je inicijativu, da se stopira izgradnja munara u Švicarskoj, od i onako beznačajnog stvarnog postojećeg broja.

Ono što zastrašuje, jeste plakat koji pokazuje državnu zastavu, oblika države Švicarske iz čijeg ‚tla’ izrasta veći broj munara, nego ih stvarno i postoji u Švicarskoj,
u obliku raketa, a sa strane stoji lik žene koja nosi burku.

Ova inicijativa je izazavala veliko zaprepaštenje kod svijeta ciljane vjerske skupine, ali i s pravom određene strahove koji podsjećju na progone Židova u Drugom svjetskom ratu.

Uz inicijativu su vezane druge ‚aktivnosti’, kao što su kompjuterske igrice, „sruši munaru“, koja alegorijski ‚poziva’ čak i na stvarni ‚oružani odstrijel’, ili se može i tako shvatiti,
pa se je sa strahom za nadati, da neće i stvarno doći do kakvog incidenta takve prirode, koji bi pokazao i u stvarnosti, ko je i čija je zapravo sigurnost ugrožena.

Inicijanti iza ove ‚maske’, pozivaju, da se zakonski zabrani gradnja munara, a isti su se sa dosta netolarantnosti i neznalačke nepripremljenosti i spoznaje osnovnih
principa islama, upustili sa argumentacijom da, kao prvo, džamije ne moraju da imaju munaru, jer ‚hiljade džamija u svijetu’ nemaju munaru, a u Kuranu se munara
nigdje i ne spominje, posebno kao obaveza.

Odmah iza toga, kako glavna argumentacija, za zabranu izgradnje munara, navodi se ‘sveopšta opasnost’ od Šerijatskog zakona, obrezivanja djevojčica, ugrožavanja
od munara, koje su zapravo izraz težnje za vlašću i dominacijom islama, pozivi mujezina vjernicima, koji bi stvarali galamu i unoslili nemir među građanima i t.d.

Na kraju, očigledno je, da se ovdje ne radi o građevniskoj dozvoli i problemu, kojim bi se rješili strahovi koji proizilaze, jednim dijelom zbog mržnje prema svemu što
je povezano sa islamom, a drugim dijelom iz straha, zbog neznanja, iza svega stoji želja inicijatora, da se u Ustav, dakle najviši zakon ugradi, da je kršćanstvo
‚osnovna vodeća kultura’ i da se izgradnja munara tako i zakonskom regulativom zabrani.

Naravno, ovdje postoji i problem sa druge strane, jer ista inicijativa krši ustavom zagarantovana prava, ista koju su i sami izglasali i donijeli, a ona zakonski reguliše, da
svi narodi imaju ista prava, prava javnog vjeroispovijedanja, u čiji sastav, od raspoloživih sredstava, spada i gradnja bogomolja, kojih je veoma mali broj u Švicarskoj.

Obzirom, da mnoge mudre glave ‚računaju’ kolika bi bila finansijska šteta, ukoliko bi takav referendum prošao, u pitanju nisu samo milijarde, koje bi izostale u
kasama, dijelom zbog povlačenja novca islamskih zemalja iz banaka, dijelom zbog štete koja bi nastala zbog bojkota švicarskih proizvoda, već ugroženosti samog
pravnog sistema u cjelokupnom 'evropskom sistemu', koji bi, mnogi se plaše, mogao uopšte proći, a da ne bude kvalifikovan kao diskriminatoski, upravo prema
ovoj najmanjoj vjerskoj skupini, koja u Švicarskim omjerima odnosa prema domaćem stanovništvu, ne prelazi brojku od nekih 5-10 procenata.

U toku cijele ove inicijative, građani ove vjerske skupine u Švicarskoj, ovoj inicijativi, ničim nisu pokazali, da je ova inicijativa vrijedna pažnje, što su neki švicarski organizatori,
protivnici ove sramne inicijative izjavili, da islam nije taj koji ugrožava švicarsko društvo, već da je to populistička politika i sama stranka SVP.

Referndumom od 29. novembra 2009. švicarski državljani će reći i izraziti svoje mišljenje. Pametne glave, smatraju da inicijativa neće proći, jer je sama po sebi
diskriminatorska i kao takva strana većinskom 'švicarskom nacionalnom biću i duhu'.


Prof. Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOŠNJACI IZMEĐU VJERSKOG I NACIONALNOG
TekstNapisano: Novembar 17th, 2009, 9:15 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Osmanović: Za ombudsmene vrh Islamske zajednice radikalan i ekstreman

Poslanici DNZ-a Hafeza Sabljaković i HZ-a Ante Čolak jedini podržali mišljenje ombudsmena

Autor: FENA
17.11.2009. 18:36

Slika
Ombudsmeni: Poslanici odbacili njihov izvještaj
Foto: Arhiv

Izvještaj ombudsmena u Federaciji Bosne i Hercegovine koji se odnosi na njihov rad te na stanje ljudskih prava u ovom entitetu u prošloj godini i u prvom polugođu 2009. odbačen je većinom glasova poslanika na današnjoj sjednici Predstavničkog doma Federalnog parlamenta koja je završena u Sarajevu.

Na prijedlog poslaničkog Kluba Bosanskohercegovačke patriotske stranke "Sefer Halilović", većinom glasova su osuđene sve kvalifikacije ombudsmena u tom izvještaju koje se odnose na djelovanje vjerskih zajednica i poglavara s posebnim naglaskom na Islamsku zajednicu BiH, kako su kazali poslanici.

Prije ovakvih zaključaka, izvještaj je bio povod za više žustrih diskusija.

Poslanik Stranke demokratske akcije (SDA) Ismet Osmanović oštro se usprotivio navodima, posebno u dijelu kojim su, kako je kazao, ombudsmeni okarakterizirali da je vrh Islamske zajednice u BiH radikalan i i ekstreman, u ovom slučaju u pogledu odnosa prema slobodi medija.

Takva ocjena može imati vrlo negativne odjeke i van BiH, smatra Osmanović i dodaje da su njemu lično upravo od ombudsmena ovim povrijeđena ljudska prava jer teškim a netačnim kvalifikacijama terete vjersku zajednicu kojoj on pripada.

- Ako je neko mislio da je došlo vrijeme da se muslimanima ponovo stavlja etiketa opasnosti, to ne može proći - rekao je ovaj poslanik.

U ovom dijelu izvještaja, a odnosi se na poglavlje o medijskim slobodama, ombudsmeni su, naime, istaknuli da politički pritisci na medije u Federaciji dolaze pretežno iz centara političke moći (vladajuće partije) ali i iz mafijaških i kriminalnih centara.

- Pritisci dolaze također iz radikalnih klerikalnih krugova, prije svega iz vrha Islamske zajednice kao i iz neformalnih grupa okupljenih oko određenih vjerskih pokreta - citat je iz ovog dijela.

- Nemojte nas prikazivati kao plemenske zajednice - rekla je prisutnim federalnim ombudsmenima Esadu Muhubiću, Veri Jovanović i Branki Raguž poslanica SDA Nermina Kapetanović, također nezadovoljna njihovim ocjenama o stanju ljudskih prava ne samo u ovom već i u drugim segmentima života u Federaciji.

Poslanici Demokratske narodne zajednice Hafeza Sabljaković, kao i Hrvatskog zajedništva Ante Čolak podržali su, generalno, mišljenje ombudsmena, zbog čega su u jednom dijelu sjednice polemizirali Čolak i Ismet Osmanović iz SDA.

Poslanik Ivan Musa (Hrvatska kršćanska demokratska unija) podržao je pak stavove kolege iz SDA.

Ombudsmen Branka Raguž je na optužbe poslanika izrečene povodom ocjena na račun Islamske zajednice rekla da se pritisci na medije o kojima u tom kontekstu govori izvještaj odnose na pritisak na javni RTV servis.

To ne znači da, na primjer, Srpska pravoslavna crkva ne vrši pritisak na medije u Republici Srpskoj, dodala je Raguž uz napomenu da je djelatnost federalnih ombudsmena isključivo vezana za područje Federacije BiH.


http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/aktuelno/osmanovic-za-ombudsmene-vrh-islamske-zajednice-radikalan-i-ekstreman


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOŠNJACI IZMEĐU VJERSKOG I NACIONALNOG
TekstNapisano: Novembar 18th, 2009, 8:09 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
ČAMO, SKRATI POSTOVE AKO ZA BOGA ZNAŠ


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOŠNJACI IZMEĐU VJERSKOG I NACIONALNOG
TekstNapisano: Novembar 18th, 2009, 2:36 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Bih ja moj G., kako kažu djeca - svega mi, ali su to sve originalni tekstovi, neka stoje da se vide i ko želi
da se ‚udubi’ u teme,da mu je sve ‚crno na bijelo’. Glupo bi mi bilo stavljati samo naslove, jer se često desi
da tekstovi’ nestanu’ iz arhiva, pa se nema ništa. Ovako, tu su.

Eto, ako ima kakav ‚kraći’ prijedlog, rado ga prihvatam, samo da riješimo i taj problem.

Problem je star k'o Egipat, ko neće da čita, taj ništa i ne čita, on preskače, pročita naslov, možda ni to.
Onoga, koga tema interesuje, biće mu i ovo malo, valjda je to poznato.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOŠNJACI IZMEĐU VJERSKOG I NACIONALNOG
TekstNapisano: Novembar 18th, 2009, 4:46 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5741
Valjalo bi ispitati javno mijenje,da smo mi slucajno komercijalna stranica,ne bi vlasnici zaradili ni za cigara.Mene sto se tice,prilicno "preskacem".Ali za masu clanova,pa i za ev.nove valja biti "primamljiv",a opsirni tekstovi su najmanje to .Mi stariji smo,nekad,novine citali odtraga.Sto,zapitacete se.Pa ko se sjeca tadasnjih dnevnih novina koje su na prve tri strane donosili clanke od dunum i vise.I to niko nije citao.Otraga pocnes sa kratkim vcijestima,sportom,horoskopom,krizaljkom...Za nocne razbibrige(za one sa PTS sindromom,a malo nas nema) i ozivljavanje uspomena i nostalgicnih prica psiholozi preporucuju laksu literaturu,"Dok Holideja" ili "Luna,kralja ponmoci",ili strip,"Alana Forda"ili tako nesto.A ja,vjerujte mi,najradije dodjem ovdje da mi i dan i noc lakse prodju.A o politici,najbolje ko Zele - opsuj i zatvori knjigu.A jos bolje Suhi,on bi kratko i jasno(po kratkom postupku).


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 19 posts ]  Stranica 1, 2  Sljedeća

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 1 onaj sto cita, a nece da se registruje.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group