|
Ili, recimo primjerice, nešto ovako...a, kraće ne može..
Običaji koji ne izumiru...
ĐENAZA
Đenaza (arap.) - kod muslimana molitva za umrlog, sahrana, pokop..
Mejt (preminula/preminuli)
Na mjestu boravka preminulog, hodža obično održi vaz, kratak govor, pomen o preminulom, nešto iz života, spomene se nešto iz života, prouči se fatiha, žene ostaju u kući, a muškarci zatim krenu prema džamiji. Pred džamijom se opet uči, muškarci se poredaju u safove (redove) i onda se uči i umrloj osobi halali tj. oprašta. Tu „efendija tri puta pita hoćemo li mu/joj halaliti”, a poslije toga svi muškarci noseći tabut, idu na mezar gdje se onda preminuli/la predaje i konačno Svevišnjem.
Sjećam se još kao dijete. Ljudi učeći staju u dva reda, lica okrenuta jedni drugima, dočekuju tabut. Na rukama podignutim u visini lakata, prenose tabut do vječnog mjesta, predajući ga sa ruke na ruku, prvom do sebe i tako lančano ide dalje. Iz pijeteta prema đenazi i preminulima, zaustavlja se saobraćaj, dok učesnici đenaze učeći tiho, sasvim ne prođu.
Dobro se sjećam, đenaza koje bi prolazile glavnom ulicom, bijahu najbliži put, od džamije do Mejtaša. Onda bi se, još jednom spusti na kamen i prouči, prije nego li se krene uzbrdicom za Hrid. Prije spuštanja mejta u mezar, prouči bi se posljednji put, a onda se mejt od najbližih, jedan od najtežih trenutaka za najbliže, spušta u mezar, prekriva daskama, prije nego zemlja prekrije preminule zauvijek.
Time za svakoga prestaje ovaj, a počinje onaj svijet.
Tek tada, svakome postane jasno, svi ćemo jednom, kada je suđeno, pod zemlju!
Pod zemlju se ne nosi blago, briga, mržnja, zavist, ništa. Ostaju samo lijepe i drage uspomene. Po zasluzi!
Osim Hrida, drugo naše rogatičko mezarje, jeste Šehovina. Koliko puta smo kao djeca, kasnije mladići, ispraćali naše najbliže, koje za života tako toplo gledasmo, a kojih
se i danas sa radošću sjećamo.
Na mezarju Šehovina, bio sam zadnjih nekoliko puta, kao dijete, pa mladić, na ispraćaju a.r. Rasima Čohodara, ocu a.r. Kikana, kasnije i a.r. Kikanu poslije nesreće na jednoj od kovanjskih okuka i posljednji put, na ispraćaju našeg prvog dragog komšije a.r. Galiba Salana, Keninog oca.
U islamu, izražavanje saučešća "Bašum sagosum", ožalošćeni odgovara "Dostum sagosum", mada zavisno od mjesta u cijeloj Bosni i Hercegovini, pa i šire, posebno mislim na Sandžak, ima razlika, jer tamo kako čujem, tako ne govore, a ima određenih odstupanja i u postupcima pripreme u samom obredu.
Mejt se prije đenaze gasuli, odnosno kupa, to obavljaju u pokopnom društvu, svakako u gasulhanama, posebnim prostorijama gdje se obavljaju obredi kupanja, umotava se u bijeli čaršaf, a kaže se da je običaj, da se mejt polaže u čaršaf (ćefin) zbog toga, da smo mi svi isti na onom svijetu.
Mejtu se vežu prsti na nogama, kako se noge ne bi rastavljale, sklapaju se oči (jer, kažu ko umre otvorenih očiju, da je ostao željan ovog svijeta), a ruke se polažu niz tijelo.
U islamu je kremiranje zabranjeno. Uzdržava se, koliko je to moguće i od plača.
U kući ožalošćenih, odnosno kući u kojoj je preminuli živio, ne gasi se svjetlo narednih 40 dana, a televizija i radio se nikako ne pale, ekran TV-a, slike na zidovima se prekrivaju, a ponegdje, na prozor se stavlja čaša vode i brašno (kažu, ako je preminuli ostao žedan).
Naravno, svi ovi običaji se kod nas, razlikuju od mjesta do mjesta.
TEVHID
“Učenje tevhida je obaveza, na dan đenaze (sahrane). Tevhid i đenaza počinju u isto vrijeme, zatim nakon sedam dana i nakon 40 (mada je ispravnije kažu nakon 52 dana), poslije se tevhid uči opet nakon godinu.
Tevhide obavljaju žene, mada ima i običaja da se pravi muški tevhid, ali odvojeno od žena, na đenaze idu muškarci.“ Sjećam se, na kraju, poslije onog ponavjanja "Amin!",
da su djeci prije dijelili sitniš, kao 'nagradu' više pohvalu, što su i oni prisustvovali đenazi. Djeca su na to bila posebno ponosna.
Nakon đenaze, poslije tevhida, običaj je da odrasli svrate do kuće preminulog na osvježenje, kahvu, čaj. Mada je teško svima, posebno ožalošćenima, pa da se još pravi i sprema ručak, kahva, ovo ima svoju praktičnu stranu u tome, da ima ljudi koji su došli izdaleka, može biti da je hladno, pa da se ugriju ili ako je vrućina, da se osvježe. Osim toga, uvijek je dobrodošla koja riječ utjehe, a za utjehu su najbolji prijatelji i komšije, koji sa sobom donesu, svako nešta, pa se tako odmijeni i ožalošćena porodica uveliko rastereti.
“U islamu kažu da nije fino plakati za umrlim, ali kako ne zaplakati i kad ti nije neko blizak, kad vidiš kako to pogađa ljude tebi drage, pa i tebi najednom postane teško!”
Na našem kraju, u Rogatici i okolici, koliko znam, gravitira, kola i u upotrebi je izraz tehvid, međutim, ispravno je tevhid. Za mnoge učesnike u diskusijama, tevhid poprima oblike običaja koji je sklon modifikacijama, izmjenama i promjenama.
"Pored hatmi, jasina i mnogih drugih sura koja se uče za duše umrlih, sve se češće kod nas uče i održavaju tevhidi, a ponegdje ih potpuno zamjenjuju. Tevhid je grupni ibadet koji se obično sastoji od učenja diverznih sura na početku, te na kraju tevhida.
Mnogi izražavaju žaljenje da je tevhid, na 'drugim stranama’, počeo poprimati neke oblike omanjeg 'teferičluka' i za neke unosnog načina novčane zarade, što s obzirom na njegovu prvobitnu namjenu, mnogi smatraju pomalo grotesknim i neumjesnim. Pogotovo, što spomenuh, onoliko spremanje brda hrane za sve prisutne i kojekakve stvari još."
Na žalost, ima i onih koji smatraju da tevhid nije islamska tradicija i da je tevhid tradicija, koja je poznata samo u Bosni. Mnogi tevhide povezuju i dovode u vezu sa dovištima, kao što je to Ajvatovica i druge, što se opet smatra pretjeranim.
Tevhidi su posebno omiljeni među ženama, a postoji i običaj, da su se redovno učili u džamijama, posebno za Hadžije, u vrijeme obavljanja Hadždža, pa nisu imali dodirnih tačaka po pitanju dženaze i preminulih, već živih i Bogu milih, a i učenje sura je drugačije.
Svakako, tevhid je idealno mjesto samosvjesti vraćanja Svevišnjem, mjesta gdje se može reći da je čovjek tek u tevhidu namjesnik Božiji. Amin!
Prof. Hamdo Čamo
|
Prijava
Registracija
FAQ
Pretraživač
(Evo, MOJ!!! tekst je stvarno kratak). 
