www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 20th, 2018, 9:16 pm.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 19 posts ]  Stranica Prethodna  1, 2
Autor Poruka
 Naslov: Re: BOŠNJACI IZMEĐU VJERSKOG I NACIONALNOG
TekstNapisano: Novembar 18th, 2009, 9:52 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Ja mislio neko nešto hoće da kaže u vezi teme? :lol:

Ima i 'tanjih' manje komercijalnih tekstova, na temama 'Humanitarne akcije', "Uzroci i pocetak agresije na Rogaticu",
"Sport", pa i 'Film' je nešto utanjio...a, možda je i tema 'preteška'... :x (Evo, MOJ!!! tekst je stvarno kratak). :clap:


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOŠNJACI IZMEĐU VJERSKOG I NACIONALNOG
TekstNapisano: Novembar 19th, 2009, 12:57 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Ili, recimo primjerice, nešto ovako...a, kraće ne može..


Običaji koji ne izumiru...


ĐENAZA

Đenaza (arap.) - kod muslimana molitva za umrlog, sahrana, pokop..
Mejt (preminula/preminuli)



Na mjestu boravka preminulog, hodža obično održi vaz, kratak govor, pomen o preminulom, nešto iz života, spomene se nešto iz života, prouči se fatiha, žene ostaju u kući, a muškarci zatim krenu prema džamiji. Pred džamijom se opet uči, muškarci se poredaju u safove (redove) i onda se uči i umrloj osobi halali tj. oprašta. Tu „efendija tri puta pita hoćemo li mu/joj halaliti”, a poslije toga svi muškarci noseći tabut, idu na mezar gdje se onda preminuli/la predaje i konačno Svevišnjem.

Sjećam se još kao dijete. Ljudi učeći staju u dva reda, lica okrenuta jedni drugima, dočekuju tabut. Na rukama podignutim u visini lakata, prenose tabut do vječnog mjesta, predajući ga sa ruke na ruku, prvom do sebe i tako lančano ide dalje. Iz pijeteta prema đenazi i preminulima, zaustavlja se saobraćaj, dok učesnici đenaze učeći tiho, sasvim ne prođu.

Dobro se sjećam, đenaza koje bi prolazile glavnom ulicom, bijahu najbliži put, od džamije do Mejtaša. Onda bi se, još jednom spusti na kamen i prouči, prije nego li se krene uzbrdicom za Hrid. Prije spuštanja mejta u mezar, prouči bi se posljednji put, a onda se mejt od najbližih, jedan od najtežih trenutaka za najbliže, spušta u mezar, prekriva daskama, prije nego zemlja prekrije preminule zauvijek.

Time za svakoga prestaje ovaj, a počinje onaj svijet.

Tek tada, svakome postane jasno, svi ćemo jednom, kada je suđeno, pod zemlju!
Pod zemlju se ne nosi blago, briga, mržnja, zavist, ništa. Ostaju samo lijepe i drage uspomene. Po zasluzi!

Osim Hrida, drugo naše rogatičko mezarje, jeste Šehovina. Koliko puta smo kao djeca, kasnije mladići, ispraćali naše najbliže, koje za života tako toplo gledasmo, a kojih
se i danas sa radošću sjećamo.

Na mezarju Šehovina, bio sam zadnjih nekoliko puta, kao dijete, pa mladić, na ispraćaju a.r. Rasima Čohodara, ocu a.r. Kikana, kasnije i a.r. Kikanu poslije nesreće na jednoj od kovanjskih okuka i posljednji put, na ispraćaju našeg prvog dragog komšije a.r. Galiba Salana, Keninog oca.

U islamu, izražavanje saučešća "Bašum sagosum", ožalošćeni odgovara "Dostum sagosum", mada zavisno od mjesta u cijeloj Bosni i Hercegovini, pa i šire, posebno mislim na Sandžak, ima razlika, jer tamo kako čujem, tako ne govore, a ima određenih odstupanja i u postupcima pripreme u samom obredu.

Mejt se prije đenaze gasuli, odnosno kupa, to obavljaju u pokopnom društvu, svakako u gasulhanama, posebnim prostorijama gdje se obavljaju obredi kupanja, umotava se u bijeli čaršaf, a kaže se da je običaj, da se mejt polaže u čaršaf (ćefin) zbog toga, da smo mi svi isti na onom svijetu.

Mejtu se vežu prsti na nogama, kako se noge ne bi rastavljale, sklapaju se oči (jer, kažu ko umre otvorenih očiju, da je ostao željan ovog svijeta), a ruke se polažu niz tijelo.

U islamu je kremiranje zabranjeno. Uzdržava se, koliko je to moguće i od plača.

U kući ožalošćenih, odnosno kući u kojoj je preminuli živio, ne gasi se svjetlo narednih 40 dana, a televizija i radio se nikako ne pale, ekran TV-a, slike na zidovima se prekrivaju, a ponegdje, na prozor se stavlja čaša vode i brašno (kažu, ako je preminuli ostao žedan).

Naravno, svi ovi običaji se kod nas, razlikuju od mjesta do mjesta.


TEVHID

“Učenje tevhida je obaveza, na dan đenaze (sahrane). Tevhid i đenaza počinju u isto vrijeme, zatim nakon sedam dana i nakon 40 (mada je ispravnije kažu nakon 52 dana), poslije se tevhid uči opet nakon godinu.

Tevhide obavljaju žene, mada ima i običaja da se pravi muški tevhid, ali odvojeno od žena, na đenaze idu muškarci.“ Sjećam se, na kraju, poslije onog ponavjanja "Amin!",
da su djeci prije dijelili sitniš, kao 'nagradu' više pohvalu, što su i oni prisustvovali đenazi. Djeca su na to bila posebno ponosna.

Nakon đenaze, poslije tevhida, običaj je da odrasli svrate do kuće preminulog na osvježenje, kahvu, čaj. Mada je teško svima, posebno ožalošćenima, pa da se još pravi i sprema ručak, kahva, ovo ima svoju praktičnu stranu u tome, da ima ljudi koji su došli izdaleka, može biti da je hladno, pa da se ugriju ili ako je vrućina, da se osvježe. Osim toga, uvijek je dobrodošla koja riječ utjehe, a za utjehu su najbolji prijatelji i komšije, koji sa sobom donesu, svako nešta, pa se tako odmijeni i ožalošćena porodica uveliko rastereti.

“U islamu kažu da nije fino plakati za umrlim, ali kako ne zaplakati i kad ti nije neko blizak, kad vidiš kako to pogađa ljude tebi drage, pa i tebi najednom postane teško!”

Na našem kraju, u Rogatici i okolici, koliko znam, gravitira, kola i u upotrebi je izraz tehvid, međutim, ispravno je tevhid. Za mnoge učesnike u diskusijama, tevhid poprima oblike običaja koji je sklon modifikacijama, izmjenama i promjenama.

"Pored hatmi, jasina i mnogih drugih sura koja se uče za duše umrlih, sve se češće kod nas uče i održavaju tevhidi, a ponegdje ih potpuno zamjenjuju. Tevhid je grupni ibadet koji se obično sastoji od učenja diverznih sura na početku, te na kraju tevhida.

Mnogi izražavaju žaljenje da je tevhid, na 'drugim stranama’, počeo poprimati neke oblike omanjeg 'teferičluka' i za neke unosnog načina novčane zarade, što s obzirom na njegovu prvobitnu namjenu, mnogi smatraju pomalo grotesknim i neumjesnim. Pogotovo, što spomenuh, onoliko spremanje brda hrane za sve prisutne i kojekakve stvari još."

Na žalost, ima i onih koji smatraju da tevhid nije islamska tradicija i da je tevhid tradicija, koja je poznata samo u Bosni. Mnogi tevhide povezuju i dovode u vezu sa dovištima, kao što je to Ajvatovica i druge, što se opet smatra pretjeranim.

Tevhidi su posebno omiljeni među ženama, a postoji i običaj, da su se redovno učili u džamijama, posebno za Hadžije, u vrijeme obavljanja Hadždža, pa nisu imali dodirnih tačaka po pitanju dženaze i preminulih, već živih i Bogu milih, a i učenje sura je drugačije.

Svakako, tevhid je idealno mjesto samosvjesti vraćanja Svevišnjem, mjesta gdje se može reći da je čovjek tek u tevhidu namjesnik Božiji. Amin!


Prof. Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOŠNJACI IZMEĐU VJERSKOG I NACIONALNOG
TekstNapisano: Oktobar 14th, 2010, 3:45 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Stavih ovo u ovu temu, možda da vam bude interesantno

Pismo zarobljenog Srebreničanina svojoj ljubljenoj
Srijeda, 30 Juni 2010
12. 07 . 1995. , Srebrenica


Jedina ljubavi moja,Ne plači molim te ,ako pismo ovo primiš. Još su pored mene tri brata,pa ćemo bol podijeliti. U nadi sam da si sada u gradu soli. Gdje sam darove birao tebi za svaki praznik i ponekad lagao da moram tamo na put, ali samo sam htio tvoje želje ispuniti.
Od jučer je mnogo naroda ubijeno, ovaj prostor je priča bez kraja, čija slova su krv našeg naroda iz Srebrenice, Vlasenice, Žepe, Bratunca i tvog Zvornika.

Za nekoliko sati red će doći i na mene. Molim Boga da me ne muče, i ako budu htjeli oni to raditi, zamoliću da me što prije ubiju. Nisu ni oni svi isti.
Znam da me uvijek osjećas...
Pokloniću im naše skriveno blago...
Što smo čuvali godinama za sina...
Da ublaže smrt moju...
Da je ti što manje osjetiš...
Ne brini,molim te, ja se ne plašim…

Trudio sam se od prvog dana, tebi biti uvijek pri ruci, ne biti grub u očima tvojim, ako sam te čim uvrijedio...

Oprosti mi..

U ovom trenu ih gledam, Kako prema meni dolaze. Ne brini, Bog je uz mene. Moram prestati pisati, staviću ovo pismo na grudi, na ovo srce svoje, i uvijek je samo tebi pripadalo..

Volim te jedina...



11. 05 . 2010. , Tuzla

Nisam do jučer znala da si pisao dušom, u zadnjim trenucima života, dok nisu rekli da su tvoje kosti, dugo bile pod zemljom, nama srebrenom, pismo je bilo sačuvano u košulji. Na mjestu tvog srca...
Sve kapi kiše, niti ledeni snijeg, nisu izbrisali niti jedno slovo.
A ni moja suza nije mogla, koliko god sam plakala i čitala…..

Ne znam kome ću poslati ove riječi, ali sam htjela ti odgovoriti. Pa neka govore da sam luda, jer ni ja nisam prestala tebe da volim…

Ko god je slagao prvi put da vrijeme liječi sve rane, Nije osjetio ranu kao ja, i kao sve majke, žene i djeca Srebrenice…
Ja sam osjećala svaki tvoj pokret, teško mi je bilo prekriti svu bol, pred našim jedinim sinom.

Kroz vrijeme je i on saznao istinu, pa je na svakoj molitvi spominjao tvoje ime.
Smrtni put i naš narod...
I meni nepoznato ime Argentaria...
Nismo bili dobro došli, kako u Sarajevu, tako i u gradu soli.
Ne znam što su smetale moje dimije pojedinim gospođama i sarajevskim djevojkama. Ja sam samo odlazila u grad da bi saznala sudbinu o tebi. Nisam htjela nikom smetati...

Po nekoliko dana nisam znala za sebe...
Tražila sam radost od Boga, ne bi li dao tvoje tijelo da se pomoli.
Kao svake večeri kada sam te sa posla čekala...
Na isti ovaj dan za dva mjeseca pokloniću se sa sinom Gospodaru, a On će uzeti tvoju dušu sebi.

Potjeraću hladan vjetar sa Drine na dženazi da skloni moje suze dok budemo prekrili tvoje kosti našom zemljom srebrenom.

Izgovoriću isto na usnama, kao prvog proljeća - Da ljubim i volim te...

N.D.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOŠNJACI IZMEĐU VJERSKOG I NACIONALNOG
TekstNapisano: Oktobar 14th, 2010, 6:04 pm 

Pridružen: Januar 5th, 2009, 5:45 pm
Tekstovi: 93
Ove ISTINE su prevazisle sve.Htio bih i da prokomentarisem,ali ne umijem.Iskrivio bih ljepotu i ljubav zivih mrtvih i mrtvih zivih.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOŠNJACI IZMEĐU VJERSKOG I NACIONALNOG
TekstNapisano: Oktobar 15th, 2010, 7:38 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Jedan dječkić je upitao svoju majku: "Zasto plačeš?"
"Zato što sam žena" - odgovorila mu je.
"Ne razumijem" - rekao je dječak.
Mama ga je samo zagrlila i rekla: "Nikada i nećeš".

Kasnije je upitao babu: "Zašto mi se čini da mama plače bez ikakvog razloga?"
"Sve žene plaču bez ikakvog razloga" - bilo je jedino što je otac znao reći.
Dječačić je odrastao i postao muškarac, i još uvijek se pitao zašto žene plaču.
Na poslijetku je upitao svoju nenu...
"Neno, zašto se žene tako lako rasplaču?"

A ona mu odgovori:
"Kad je Allah stvarao ženu morala je biti posebna.
Dao joj je ramena, dovoljno jaka da nose svu težinu ovoga svijeta, a opet dovoljno nježna da mogu pružati utjehu.
Dao joj je unutrašnju snagu da podnese porod i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njene djece.
Dao joj je čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje kad svi drugi odustanu, i da se brine za svoju familiju za vrijeme bolesti i nevolje, bez prigovora.
Da joj je osjećajnost da voli svoju djecu bez obzira na sve, čak i ako ju je njezino dijete veoma povrijedilo. Dao joj je snagu da nosi svoga muža kroz njegove greške i načinio je od njegovog rebra da bi štitila njegovo srce.
Dao joj je mudrost da zna da dobar muž nikada ne bi povrijedio svoju ženu, ali povremeno testira njenu snagu i odlučnost da bude uz njega.
I napokon, dao joj je suzu da je isplače.
To je samo njeno na korištenje kad god joj zatreba....


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOŠNJACI IZMEĐU VJERSKOG I NACIONALNOG
TekstNapisano: Januar 13th, 2011, 12:31 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Da li to Troka želi biti reis ili muftija?

Piše: Harmin Suljić

U posljednje vrijeme često smo svjedočili brojnim atacima na islam, islamske vrijednosti, autoritete i ličnosti, predstavnike IZ-a, njene članove, objekte, mezarja, nišane i svemu onome što se može dovesti u usku vezu sa islamom ili muslimanima. Novine su naširoko pisale šta je to obilježilo 2010. godinu i sa čime smo ušli u ovu 2011. Pametnom čovjeku nije teško zaključiti da su 2010. godinu obilježili novi napadi na islam i muslimane, počevši od različitih podvala, optužbi i podmetanja grupne odgovornosti za djela pojedinaca.

U 2010. godini posljednji napad odnosio se na fetvu dr. Enesa Ljevakovića i njegovu osudu ili blaže rečeno stav islama o tzv. Sv. Nikoli kod nas poznatijem kao Djeda Mraz. Mene ipak čudi odakle tolika hrabrost da se pojedinci ili mediji usuđuju osuđivati fetvu zakonom priznate institucije i osobe koju su na to mjesto postavili muslimani ili njihovi predstavnici.

Ako se fetva-i-emin oglasio povodom obilježavanja Nove godine i izrekao stav islama o Sv. Nikoli, jasno istakavši da se to kosi sa ubjeđenjima muslimana, odakle onda nekome pravo da osudi takav stav? Da li to znači da muslimani trebaju krojiti neki novi islam koji će odgovarati pojedincima, instaliranim pijunima, određenim strankama pod patronatom vanjskih faktora i tome slično? Ili ovakva pitanja treba prepustiti onima koji nema udjela u ovoj vjeri da oni govore i tumače islam kako to njima odgovara?

Allah, subhanehu ve te'ala, u Svojoj je Knjizi rekao: ''Tobom neće biti zadovoljni ni jevreji ni kršćani sve dok ne budeš slijedio njihovu vjeru.'' (El-Bekare, 120)

Ovim istim medijima može se postaviti pitanje u vezi sa emitiranjem božićnog programa, koji se počne emitirati već od 1.12., međutim, kada je riječ o Bajramu, jednostavno izostane emitiranje bajramskog programa, pa čak ni bajramsku čestitku ne prenesu u cijelosti, a kamoli da cijeli dan ili četiri sedmice emitiraju program vezan za islam ili Bajram. U vezi s ovim fenomenom, neizostavno se mora ukazati na činjenicu da se u sklopu oskudnog bajramskog programa emitiraju filharmonijski koncerti i, po običaju, svake godine nam dva puta emitiraju film ''Pod zastavom Muhammeda'', čiji je snimak već odavno izblijedio, jer je sniman prije 30 godina.

Zašto se ovi mediji uvijek oglašavaju samo kada treba osuditi islam i islamsko učenje, ili kad muslimanima pokušavaju nametnuti ličnosti koje nisu islamske? Zašto se mediji potčinjavaju svojim političkim nalogodavcima ili interesima stranih ambasada, zanemarujući pri tome potrebe bh. građana koji ih finansiraju?

U ovim emisijama muslimanima se poručuje kako je Sv. Nikola blizak bh. muslimanima i kako bi trebao biti simbol koji nas spaja sa svima onima koji nas ne žele pored sebe, a istovremeno se odašilje poruka u kojoj se naglašava da su nam loši reis i muftija.

Baš nam je žao što su izbori u IZ-u već završeni, a Troka nije izabran za muftiju.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: BOŠNJACI IZMEĐU VJERSKOG I NACIONALNOG
TekstNapisano: Januar 13th, 2011, 2:03 pm 
Avatar

Pridružen: Oktobar 30th, 2009, 1:26 pm
Tekstovi: 3067
Lokacija: Negdje u svijetu.
Galibe ne diraj u Djeda Mraza.Ma lici na komunistickog vahabiju.Duga kosa sa bradom a sav crven. :lol: :lol:


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 19 posts ]  Stranica Prethodna  1, 2

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 1 onaj sto cita, a nece da se registruje.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group