www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 9th, 2020, 6:18 am.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 16 posts ]  Stranica Prethodna  1, 2
Autor Poruka
 Naslov: Re: DOVIŠTA NA PROSTORU BOSNE I HERCEGOVINE
TekstNapisano: Septembar 27th, 2009, 1:09 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Dovište Ratiš

Slika

Ratiš je planina, razvođe između doline rijeke Spreče, a nalazi se na potezu mjesta Gračanica, Srebrenik, Lukavac. Ratiš ili Dovište je ujedno i najveći vrh (596 m). Tu se nalazi i veliki broj izvora i vrela, koja kao po pravilu prati većinu dovišta. Najviši vrh planine Ratiš, koji narod najčešće naziva Dovište, po drevnoj tradiciji održavanja dovi na njemu, nalazi se na tromeđi starih srednjovjekovnih naselja, a najlakši pristup vrhu Dovište je iz pravca Dobošnice i sa magistralnog puta Tuzla-Lukavac-Gračanica-Doboj.

Dovište njeguje dva kulta, kult vrhova i kult molitve za kišu.

Link: http://www.medzlissrebrenik.com/Tekstovi.aspx?Id=14


Prof. Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: DOVIŠTA NA PROSTORU BOSNE I HERCEGOVINE
TekstNapisano: Septembar 27th, 2009, 1:12 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Dovište Divič kod Zvornika

Slika


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: DOVIŠTA NA PROSTORU BOSNE I HERCEGOVINE
TekstNapisano: Septembar 27th, 2009, 1:14 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
SVETA VRELA - GEOGRAFIJA BOSNAE PRIMA ( PUTOPIS)

Vrela i izvori

Kao što i sami primjećujete, na svakom koraku, kada su u pitanju dovišta i mjesta pohođenja, bogata su pomenom na vodu,
pa se samo nameće pitanje kulta vode, kulta izvora, kulta vrela, a kada je o tome riječ, moje lično mišljenje je, tu mu nema ravna,
tom tekstu koje je napisao Jasminko Mulaomerović, pa njegov tekst zato donosim u cjelini.



SVETA VRELA - GEOGRAFIJA BOSNAE PRIMA ( PUTOPIS)

“Svako vrelo zbunjuje. Zbunjenost je stanje. Bez zbunjenosti nema upitanosti. Zbunjenost i upitanost zajedno jesu početak traganja. Bez traganja nema upoznavanja. Prije svega samog sebe. Jer, kako vele gnostičari: "Ko upozna sebe, upoznao je Gospoda."

Uz riječ vrelo, u ljudskom poimanju uvijek se vezuje samo svrhovitost i životno obilje zbog čega imamo sintagme: vrelo života, vrelo znanja, vrelo ljubavi, vrelo radosti. Nema vrela zla, vrela smrti. Za njih postoji uzrok. Vrelo je uvijek i samo rezultat.

Pojmu vrela za običnog čovjeka je najbliže vrelo čiste i bistre vode, jer je najsličnije životu. Stalno rađanje i stalno oticanje podsjećaju ga na njegovu vlastitu prolaznost i nesavršenost.
Napajati se na vrelu znanja, vrelu mudrosti, vrelu ljepote malo je teže, a zahtijeva i stanovita napora, pa bosanski čovjek, u ovom vremenu pomutnje, nekako ne nalazi vremena za baš ova vrela. Napiti se sa vrela vode to još i može, to jest mora, jer mora živjeti. Ali, sve je manje pravih živih čistih vrela, a sve više zagađenih koja dobro dođu samo za razhladiti gajbu piva, koju karpuzu, a ponekad i meso dok ne dođe red za roštilj.

Vrela više nisu ni putokazi, ni polazišta, odredišta ili utočišta. Ortodoksija savremenih religija sve više potiskuje i gura u zaborav narodnu religiju koja je, usprkos različitostima ibrahimovskih predanja barem na bosanskoj zemlji, zračila ekumenizmom, ekumenizmom koji je bio sušastveni sadržaj života, a ne zaključak sa nekog sastanka. Dokaz za tu tvrdnju su i nekadašnji narodni običaji vezani uz vrela.

Savremeni bosanski čovjek vrelo, kao uostalom i vodu i cijelokupnu prirodu, sve manje poštuje. On zaboravlja da je vrelo Božiji znak.

A zaborav je bosanskom čovjeku najveći smrtni neprijatelj.

Kao i drugdje po bijelom svijetu, i u našim krajevima tradicija poštovanja vrela seže u daleku prošlost. Doduše, njihov se obredni karakter u najstarijim periodima teško može direktno posvjedočiti zbog tek povremenog prisustva tokom svetog obreda pa samim tim i male vjerovatnoće da će ostati kakav materijalni dokaz. Pretpostavljamo da je Zelena pećina u kojoj se vršilo sahranjivanje još u neolitu prije u vezi sa vrelom Bune kao vrlo jasnom, očiglednom i direktnom povezanošću sa podzemnim svijetom nego sa samom pećinom. I nalaz ostataka keramičkih posuda na vrelu Dabra kod Sanskog Mosta, u pećini koja je i izvor rijeke - dakle mjestu uvijek hladnom i vlažnom - upućuje na kultni karakter ovog mjesta, tim prije što je vrlo bogato stanište iz istog perioda postojalo nedaleko u suhoj i prostranoj pećini Hrustovači.

Kad je o vrelima riječ, ona su u kao sveta mjesta prisutna u svim bosanskim religijama. Ni izdaleka nisu istražena dovoljno, tek nekoliko njih će biti spomenuto. I pored toga njihova značenjska simbolika jest neprocjenjiva u sveukupnom svetogeografskom ozračju Bosne i neporeciva, kao uostalom i sveti vrhovi i svete pećine, u dokazivanju religijskog, kulturnog i civilizacijskog univerzalizma ovog prostora.

Najpoznatije je, svakako, vrelo Bune. Uz njega se gotovo uvijek vežu izgradnja i postojanje tekije halvetijskog derviškog reda. Materijalnih dokaza za neko starije svetište na samom vrelu nema. To i ne treba čuditi s obzirom na velike građevinske zahvate čiji su se ostaci mogli vidjeti do unazad sto godina. Međutim, tragovi se mogu brisati, ali će oni jednom, i nekome, biti otkriveni. Možda jedan dio svete tradicije otkriva kronogram, sastavljen 1129. godine po Hidžri povodom obnavljana tekije. To je poduža pjesma pomalo ezoteričnog sadržaja koja kaže da sličnog mjesta nema od Misira do Šama - danas bi rekli od Sirije do Egipta. Ovo mjesto danonoćno obilazi Hidr, pa je po tome ono po značaju odmah uz Kabu. Ako se podsjetimo da je Kabu sagradio sam poslanik Ibrahim onda je i starost svetišta na vrelu Bune neupitna.

Dovođenje Hidra u vezu sa ovim mjestom: vrelo koje izbija iz stijene, i priroda koja ga okružuje kao slika Vrela svega ili možda zelena boja Bune kao jedno od svojstava Zelenog Hidra, čini se da upućuju na jednu vrlo staru tajnu kojom se slavi obnavljanje prirode kao ponavljane iskonskog znanja o prirodi. Nedaleko od Blagaja mostarski muslimani su slavili Jurjevo pod imenom Erdelez pri čemu su posjećivali vrelo Babun. U imenu Erdelez kriju se imena Hidra i Elijasa koji su, prema islamskoj predaji koju prenosi Nizamija, postali besmrtni napojivši se vode sa Vrela života.

Značaj svetišta ogleda se, prema ovoj istoj pjesmi, i u veličini njegove kupole koja se sa same tekije prenosi na stijenu koja natkriljuje i tekiju i vrelo. Tako se i sama tekija poistovjećuje sa cjelinom stijene, vrela, životinjskog svijeta. Isticanjem da nema nijedne ptice koja tu nije svila svoje gnijezdo, te da se tu nalaze predstavnici (šejhovi) svih ptica, čini se kao da se hoće reći da je tu i Vrelo znanja. Ponovo se, dakle, uspostavlja veza za prenosiocem potpunog znanja - Rozi Hidrom.

Na Zec planini, iznad ljetnjeg stočarskog naselja poznatog kao Gvožđanske staje, na oko 1700 metara nad morem, nalazi se Isusovo ili Pejgamberovo vrelo. U stručnoj literaturi mu nema ni spomena. Za nas je ono bilo početak traganja za svetim vrelima.

Do njega se danas skoro pa može doći automobilom. Nekada nije bilo tako. Središnja bosanska planina Vranica, sa ostalim koje se na nju neprimjetno nastavljaju - Zec planinom, Bitovnjom, Kalinom, Sebešićem - ispresijecane su starim stočarskim i karavanskim putevima. Njima se iz sela oko Gornjeg Vakufa, Travnika, Busovače, Fojnice, Kreševa, Neretvice izgonila stoka na ljetnju ispašu, a nekada i ruda iz skrivenih rudničkih jama Pećina, Rosinja, Mačkare, Crvene zemlje do topioničkih peći u Kreševu, Fojnici, Dusini. Mi smo izabrali jedan od starih puteva. Vodio nas je sa Prokoškog jezera preko Sarajevskih vrata, Vran kamena, Dernečišta. Cijelim putem otkriva se ustalasala Bosna. Nigdje toliko ljepote u samo jednom pogledu. Nigdje tako ne miriše trava, voda, zrak, nebo kao ovdje. Zaspati i ne buditi se iz te ljepote.

Jutro donosi susret sa djevojkama iz Janjića, sela u srcu Vranice, tamo gdje Vrbas još uvijek ne zna da će uskoro postati rijeka. Probudili su nas njihovo podvriskivanje i smijeh. One su došle još u svitanje da beru borovnice. Uživamo u razgovoru sa njima. Teme su jednostavne: momci, udaja, cijena borovnica. Prvi put vidimo češalj za branje kojim se može za nekoliko sati nabrati dvadesetak kila sitnih plodova. Na kraju nas upućuju prema vrelu.

U stjenovitom odsjeku uklesano je njegovo korito, širine oko 10 cm, a dužine oko metar. Dubina nije velika, tek tolika da se posjetilac može napiti njegove vode. Vrelo posjećuju i katolici i muslimani iz okolnih krajeva. Desno od vrela primjećuju se tragovi klesarskih radova i bojom iscrtan krst. Po pričanju, prilikom svakog takvog pokušaja počinjala bi grmljavina i nevrijeme. Katolici su održavali misu na Ilindan, a muslimani su klanjali pored vrela prije Aliđuna. Na Vranici i okolnim planinama ne nedostaje ni vrela, ni jezera, mnogo bogatijih vodom i pristupačnijih umornu putniku. Zašto je baš uz ovo vrelo vezan sveti obred, ostaće tajna. U kamenu pukotinu iznad vrela posjetioci ubacuju metalni novac.

Po darivanju vrela novcem poznata su i vrela na Pišćivodama u Sarajevu. Pored ovog vrela nalazi se turbe Urijan-dede. Voda sa ovog vrela nije se smjela piti sve dok se ne bi pored njega stavio neki dar, komad odjeće, mahrama ili novac.

Ovdje vidimo ostatak starog rimskog običaja bacanja novčića u vrelo poznatog pod nazivom stipem jacere. Na istom tragu je i zabijanje metalnog novca u dovratak i ulazni zid turbeta na Djevojačkim hrastovima iznad sela Tršće kod Kaknja ili ubacivanje novca u poznato turbe Sedam braće u Sarajevu. Jer grob nije ništa drugo do novo vrelo ako prihvatimo da je smrt samo novo rađanje.

Novac se ostavljao i u vrelu Abuhajat, što bi u prevodu značilo - Vrelo života. Nalazi se na starom putu kojim se sa istoka preko Kozje ćuprije dolazilo u Sarajevo. I put i vrelo vidjeli su mnoge uglednike koji su dolazili da vladaju Bosnom. Mnogima od njih su vidjeli i leđa. Vrelo pamti i mnoge obične ljude. Bilo je poštovano ne samo od sarajevskih muslimana, nego i katolika i pravoslavnih, kako je to još prije sto godina zabilježio Karlo Pač. Ovo vrelo je dio jedne šire sufijske cjeline u koju ulaze još tekija na Bentbaši, pećina ispod Šehove Korije, turbe i čardak na Šehovoj Koriji te tvrđava Hodidjed.

Po svojoj konstrukciji, vrelo Abuhajat je napravljeno kao mala vještačka pećina iz koje izvire voda. Takav tip vrela poznat je kao kamenica. Vanjski, lučno izvedeni zid je u obliku mihraba. Da bi se putnik napio vode na vrelu Abuhajat mora kleknuti na koljena. Pri tome je okrenut Kabi pa tako čini sedždu.

Pored Abuhajata poznato nam je još samo jedno takvo vrelo kod nas. Skriveno je u kraju poznatom kao Trebesin, na sjeverozapadnim pristrancima Dabarskog polja. Ima također vrlo znakovito ime - Galibaba, zasigurno po nekom derviškom prvaku. I na ovom vrelu, da bi se napio vode putnik mora kleknuti na koljena, dotaći čelom kamen, dakle, učiniti sedždu. Kao i kod Abuhajata, i ovdje se derviška tradicija nastavlja na jednu stariju, jer se u neposrednoj blizini nalazi nekropola stećaka i ostaci stare džamije iz prvih decenija prisustva islama u Hercegovini. U neposrednoj blizini su i ostaci, čini se, kasnoantičke crkve. Pa i sam korijen imena Trebesin upućuje na staro avarsko-slavensko kultno mjesto. Tako nas i ovo, gotovo zaboravljeno mjesto, upućuje na duhovnu vertikalu od provincijalne kasne antike preko slavenskih seoba, bosanske hereze do mističnih sufija. I opet u cijelom tom duhovnom stupu nema nimalo ortodoksije.

Veliki broj vrela pohode bosanski muslimani prije Jurjeva. U Sarajevu je ovaj običaj zabilježen na vrelima Trčivoda poviše Hrida, u Ilićima kod Mostara na vrelu opet znakovitog imena Babun. Posebo su brojna takva vrela oko Visokog, ali ne zato što su Visočani nešto aman, nego zato što je ovaj kraj zanimao jednog prilježnog etnografa Milenka Filipovića. Tako je zabilježeno da su djevojke išle uoči Jurjeva, prskale se vodom, umivale i nosile vodu kući prije nego izađe sunce na vrelu u Buzić mahali, vrelu Carica, vrelu Kraljevica, vrelima Ibrik i Smrdečica u Gornjoj Seoči, vrelu Lučica u Zbilju. Na vrelu Carica se gradsko stanovništvo Visokog tradicionalno okupljalo uoči Jurjeva. Stariji bi otkidali drenove grančice i nosili kući, a djevojke bi vezivale krpice po granama. Isti običaj vezivanja krpica poznat je i sa izvorom Pišćivode u Sarajevu.

Oko vrela Husremovac masovno se okupljalo stanovništvo iz sela podno Treskavice i Bjelašnice za Aliđun - Ilindan. Pa iako je sveti Ilija kršćanska supstitucija za slavenskog boga Peruna, dakle boga groma, grmljavine i oluje, pa time i kiše, za muslimane ovih krajeva njegova razrješnica je ipak u vrelu, dakle ne u manifestaciji nego u počelu.

Katlolici iz Fojnice i okolice posebno poštuju vodu Svetog Jakova iz pećine kod Deževica. Tamo se odlazi u … Vrelo i pećina su uređeni kao bogomolja.

Brojna su vrela bila dovišta - mjesta molitve za kišu. Ističemo jedno: Stačevac u naselju Rakija kod Gradačca. Sa njega je, prema narodnoj predaji, dovedena voda do džamije Husejnije u Gradačcu. Voda izvire iz niske pećine koja je prema pričanju dugačka oko 20 m. Vrelo, tj. ulaz u pećinu je izgrađen u obliku kvadrata. Lijeva strana vrela je isklesana u živoj stijeni, a desna strana je na pravilan oblik privedena podizanjem kamenog zida. Iz tako napravljenog bazena vodio je kanal, takođe uklesan u stijenu čiji su se ostaci sačuvali. Otprilike polovina bazena je natkrivena pećinskim svodom.

Na vrelu se učila dova na kamenčiće. Kamenčići bi se stavili u vreću pa u sanduk, a onda sve skupa u vrelo. Sanduk bi čuvala djeca. Detaljan opis kišne dove pa i dove na kamenčiće znamo iz opisa spomenutog Milenka Filipovića:

- Ako potraje dugo suša, priređuje se zajednička seoska molitva za kišu, prema verskim propisima. Ako ta dova ne pomogne, onda se ide i na kamenju uči naročit odlomak iz Kurana. Prouči se na svakom kamenčiću: to se radi obično među vodama, gde se skupi mnogi svet, pa jedni donose kamenčiće, drugi broje, a treći uče. Treba oko 40.000 kamenčića! Kad se napuni određen broj kamenčića, stave ih sve i jednu vreću, koju dobro uvežu i spuste u vodu, ali je vreća privezana za što da se ne bi otkinula i otišla niz vodu. Čim počne padati kiša, ta se vreća sa kamenčićima vadi iz vode, da kiša ne bi padala neprestano. Kad se kamenje spusti u vodu, opet se čini dova. Treba da učestvuje što više dece i naroda. To traje dugo. Običaj je da hodže koje obavljaju te obrede izvrnu svoju gornju haljinku za vreme molitve.

Po mnogo čemu neobično vrelo nalazi se nedaleko od Bužima. Zove se Svetinja i to i ne bi bilo baš za čuđenje jer smo, u toku naših istraživanja, svetih vrela sa nazivom Svetinja u Bosni i Hercegovini našli ravno 15. Ko zna koliko je još onih koja nisu označena. Svetinja kod Bužima nije samo vrelo, to je još i jedna livada, jedan slap i jedna mala pećina. Sve to na stotinjak kvadratnih metara. Vrelo je smješteno u vrhu livade, i potok koji nastaje dijeli je skoro na dvije jednake polovice, kao na dva svijeta. Kad smo mi posjetili to mjesto količina vode se u toku dva sata u potoku vidno promijenila. Zaključili smo da se radi o dosta rijetkoj vrsti periodičnog vrela u kršu poznatom kao potajnica.

U vrijeme pred dovu vrelo potpuno presuši. Nakon klanjanja podne namaza vrelo ponovo provri i voda poteče. Naravno to je za mnoge nevjerovatno, i za vjernike i za nevjernike. Pravi prirodnjaci će naći odgovor zašto je to tako, duhovni ljudi, oni stvarno uvjereni, takođe. Ni jednih ni drugih nema baš puno. Livada iako nije velika, dovoljno je prostrana da primi i jedne i druge. Zasigurno, gužve neće biti.

Nakon cijele ove priče o svetim vrelima, postavlja se samo od sebe pitanje: šta je vrelo? Kakva je njegova simbolika? Pored pećine, vrha, drveta, vrelo nam se čini četvrtim najznačajnijim simbolom svete bosanske geografije i jednom od četiri riječi simboličnog jezika neke druge, davne Bosne, zaboravljene, a možda i zauvijek izgubljene.
Baveći se zadnjih nekoliko godina vrelima kao Božijim znakom unutar svete bosanske geografije stalno nam se nametalo poređenje. Na jednoj strani - kap čiste vode koja se rađa iz zemlje i, da tako kažemo, sveopšte vode, a na drugoj - Bog kao Jedan, Jedini i Sveopći i rođenje čovjeka u stanju njegove čiste prirode kao kapljice života, koja je, u svojoj primordijalnoj vjeri, spremna da transcendira svijet prema božanskom jer je i sama njegov proizvod. To nas je dalje uputilo na poznatu rečenicu al-Haladža "Ja sam Istina" koja se može shvatiti kao rečenica nade i perspektive, a ne bogohuljenja. U protivnom, čini se da cjelokupna sufijska praksa nema smisla. Šta je vrelo u sufijskoj ezoteriji i simbolici? Odgovor moram potražiti kod Rešida Hafizovića.

Na kraju, da priču o vrelu, kako to njemu, uostalom, i dolikuje, završimo pjesnički. Pol Valeri u svom kratkom eseju "Pohvala vode" na početku veli:

" Mnogi su opjevali Vino. Dragocjeno vino zaslužuje te pohvale.
Ali kako su nezahvalni i kakvu grešku počiniše oni koji su kleli vodu!
Posredniče života, svopšta vodo, ja ću ti dragovoljno podariti čast beskrajnih molitava."
Pa dalje nastavlja:

"Ona putuje pod zemljom, tajanstvena i prodorna! Ispituje gomile minerala gdje se uvlači i krči čudnovate pute. Traga za sobom u tvrdoj noći, pronalazi se i spaja sa sobom samom: probija se, prodire kroz pore, valja, rastapa, djela, ali se ne gubi u labirintu koji sama stvara; zatim se smiruje u skrivenim jezerima koja hrani mnogim suzama što se gusnu u alabasterske stubove, tamne katedrale odakle se izlivaju podzemne rijeke nastanjene slijepim ribama i mekušcima starijim od potopa.

Ona izbija najzad, natopljena bogatstvima svoga puta, sva predana potrebama života.
Kako ne poštovati taj suštinski elemenat života?. A kako je, i pored toga, malo onih koji poimaju da život i nije ništa drugo do organizovana voda?"

"Piti!... Piti...", - nastavlja Valeri, "biti žedan, znači biti drugačiji: kvariti se. Potrebno je zbog toga napiti se, ponovo postati, imati pribježište koje zahtijeva sve što živi."

Napijmo naše žedne duše iz ruke Gospoda. Ona je uvijek ispružena i uvijek puna. »


Izbor teksta: Prof. Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: DOVIŠTA NA PROSTORU BOSNE I HERCEGOVINE
TekstNapisano: Septembar 27th, 2009, 1:17 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Dovište Buna na Blagaju kod Mostara

Slika

Dovište Buna kod Mostara, gdje su se nekada davno okupljali i bogumili, jedno je među većim dovištima na području BiH, kome broj posjetilaca iz svih okolnih zemlja, kao i udaljenih Emirata, često prelazi brojku od 40 tisuća posjetitelja. Samim tim, ovo je velika manifestacija koju vrijedno pripreme i provedu oranizatori ovog skupa u kome centralnu ulogu imaju Dani Mevluda gdje se tradicionalno Bosnjaci okupljaju, da proslave Mevlud rodjenje Allahovog Poslanika a.s.

Sumnjam, da neko nije bio na tom mjestu, posebno što je, osim prirodne ljepote, Buna i Bunica u Blagaju, veliko ljetno kupalište, osim toga primamljuje ponudom ribe u obližnjem restoranu, nadomak derviške tekije koja se nadvija nad samim vrelom, iznad koga se strmo u visinu dižu litice, iznad kojih je nekad moguće geldati i uživati u letu orlova.

U svakom slučaju jedan od ljepših običaja tradicionalnih okupljanja i običaja Bošnjaka.


I, ukoliko nisam pojasnio sva navedena dovišta, ona prevazilaze veličinu pokušaja da se u kratkim crtama pojasne neki pojmovi od tradicije Bošnjaka, kulta vrela i izvora, pravcima i problematici Islama i širenja istog na području Bosne i Hercegovine, nije mi bila ni namjera, da se navedu sva dovišta, jer ih je nemoguće sva navesti, posebno ako se ima na umu da skoro svako mjesto ima neko ‘svoje dovište’, koje se prakticira u praksi ili je zaboravljeno kao ona koja sam naveo u mom rodnom mjestu Rogatici.

Zapravo, želja i cilj bijahu, da istražim dovišta oko Rogatice, zbog kojih pročitah mnoge tekstove koji su bili presudni da se pozabavim još više mjestima koja su ovdje i navedena, a nikako da otvorim filozofsku raspravu koja duboko ulazi u analizu opravdanosti ili neopravdanosti masovnih odlazaka i posjećivanja dovišta širom BiH, što se smatra izvjesnim fenomenom, nepoznatim u drugim zemljama sa većinskim muslimanskim stanovništvom. To govori samo o posebnosti nas Bošnjaka kao naroda.

Tako ostadoše nenavedena mjesta, posebno koja se tiču Rogatice, mjesta o kojem se pored vjekovima opisanog - izgleda, nedovoljno ili ništa ne zna.



Prof. Hamdo Čamo



- Kraj -


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 16 posts ]  Stranica Prethodna  1, 2

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 2 onih sto citaju, a nece da se registruju.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group