www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 20th, 2018, 9:07 pm.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 5 posts ] 
Autor Poruka
 Naslov: Ramazanska sjecanja
TekstNapisano: Septembar 21st, 2008, 4:38 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
Predramazanska atmosfera

Vratimo li se mislima dvadesetak trideset godina unazad u period pred sami Ramazani-Serif s namjerom da prizovemo vec poprilicno izblijedjela sjecanja na atmosferu priprema za ovaj mubarek mjesec, priusticemo sebi time trenutke istinskog uzivanja, kao da se iznova podsjecamo na davno gledani film koji asocira citavo obilje milih nam uspomena.
U svakoj muslimanskoj mahali iz te ne tako davne proslosti dolazak Ramazana je iscekivan kao posebno dragi gost. Njegovo priblizavanje moglo se osjetiti u samoj havi, obicavali su reci nasi stariji.

Nema sumnje da su Ijepoti predramazanske atmosfere u velikoj mjeri doprinosili upravo muslimani svojim ponasanjem. Kao da su se takmicili ko ce svecanije i Ijepse docekati taj mubarek mjesec. Za samo nekoliko dana slika zivota u mahali bi se osjetno izmijenila na bolje. Ljudi bi postali razboritiji, suosjecajniji, solidarniji i blizi jedni drugima.
Dok se prepustam mislima o detaljima vezanim za pripreme za mjesec Kur'ana i posta, preda mnom se,kao na ekranu, pojavljuje mnostvo slika. "Sinko, kin i din ne mogu zajedno nikada a uz Ramazan pogotovu. Halali Kerimu", prisjecam se rijeci stare nene koja savjetuje svog unuka. "Neno, kako da mu halalim,kad me je ljuto ujeo za srce i to na bigajri hakk." "Sine dragi, Allah nas je stvorio On nas drzi na ovoj zemlji i nafaku nam daje pa i prema Njemu pogrijesimo. Da nam On ne oprosti, sta bi od nas bilo? Ne budi inacija, nego se halali s Kerimom", uporna je nena. "Hocu neno, hocu dina mi, jos danas."

Ovakvih primjera je bilo da im se za broj ne zna. Ljudi su znali da se Ramazan treba docekati ciste duse i srca, u bratskoj slozi i ljubavi. I zato su bill spranni da predju preko svega i oproste,imajuci na umu da Allahov oprost najprije zasluzi onaj ko je voljan oprostiti drugom.

Dalje druzenje sa predramazanskim uspomenama iz minulih godina dovodi nas pred rijetke primjere muslimana koji su bill odani alkoholu. I dan danas se ne mozemo osloboditi pitanja: jeli tada broj takvih bio zaista neznatan ili su ljudi pili kradom, pa smo btuda ostali pod utiskom da su alkoholna pica imala zaista mali broj poklonika. Bilo kako bilo, i ti takvi bi se prosli ovog harama, neki mjesec dva prije nastupa Rarnazana, neki kasnije, all ovaj mubarek mjesec je imao da se doceka sa punom trezvenoscu. Vecina bi rekla "cokanu" zbogom cetrdesetak dana prije pocetka posta, "jer je toliko vremena potrebno", sjecali bi se oni misli iz vazi-nasihata svog hodze, "da se iz tijela i duse izgubi svaki trag alkohola". U toku Ramazana neki od takvih bi jos i krupniji zavjet donijeli: "U suru mumine, krajnji je vakat", i tako bi zauvijek raskinuli prijateljstvo sa Bogu najmrzim porokan.

U daljem podavanju sjecanjima na predramazansku atmosferu jos jedna impresivna slika zivo iskrsava ispred nas. To je odnos prana siromasnijim u mahali. Cini se da ni najtvrdokornija srca nisu mogla ostati ravnodusna na nevolje materijalno potrebnih i nezbrinutih. Imucniji muslimani bi na dva tri dana prije pocetka posta poslali takvima korpu dvije raznoraznih namirnica od brasna i soli do secera i kahve, a tu bi se nasla i neka cokolada ili makar fisek bonbona za djecu.

Naravno, i dugovi i pozajmice bi se nasli na listi pitanja kojima je u predramazanskim danima imala da se pokioni potrebna paznja. Duznici bi trazili halala ako nisu u stanju izmiriti potrazivanja. S druge strane, zajmodavci bi ispoljili potrebno razumjevanje oni boljeg srca izmedju njih bi cak halalili dug u namjeri da ucinu Bogu ugodno djelo.

Sve u svemu, muslimanska mahala bi pred Ramazan odisala nekim duhom uzajamnog razumijevanja, suosjecanja i ljubavi, kao da se u njoj odigravalo takmicenje u disciplini CINJENJE DOBRA. Uzurbano spremanje kuca: ciscenje odjaka, krecenje i temeljito ribanje podova kao i pranje cilima, ponjava i slicno bi samo jos vise upotpunilo sliku o tom mahalskom entuziazmu, podstaknutom skorim dolaskan najmilijeg gosta - Ramazani-Serifa.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Ramazanska sjecanja
TekstNapisano: Septembar 21st, 2008, 4:38 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
SEHUR, to jest ustajanje na rucak radi zaposcivanja oko sat vremena prije zore,priziva u sjecanje citavo bogatsvo uspomena i podsjeca na vramena kada se zivjelo jednostavno ali skoro neponovljivo lijepo. Samo tridesetak, mozda jos i manje godina unazad, muslimanske mahale su pruzale sliku toliko drukciju od danasnje da nam se pri svakom poredjenju nezadrzivo otrgne uzdah.

Prije nego bi zora uspjela da svojim prvim zrakama zapocne razgoniti nocnu tminu, mahala bi bila na nogama. Domacice bi podgrijavale hranu, a one valjanije cak uspjele i jos ponesto spremiti, oprezno pri tom rukujuci kasikom, kutljacom ili nozem da nebi probudile nekog malog Kerima ili Fatimu,koji su legli prethodne noci s namjerom da danas poste, ali nisu bili sigurni da ce ih babo ili mama, dedo ili nena probuditi na sehur i zato spavaju zecki, sa jednim otvorenim okom, spremni da skoce na najmanji zvekut ili sum. Nekom od njih bi i poslo za rukom da iskoristi maminu ili neninu neopreznost, prene se i onda pocne hvaliti sebe kako ih je ipak prevario.

Posto bi sofra bila postavljena, ukucani bi prionuli na posao. Poneko bi se doduse, borio da progura koji zalogaj vise kroz grlo, znajuci da ce ponovo za sofru tek za petnaest, sesnaest sati. Starijima bi opet bila na umu vise kahva i, mozda cigara nego li jelo. Dok bi na seciji pored prozora zadovoljno srkali svoj omiljeni napitak iz findzana, zapazili bi eventualno da u komsijinoj kuci nije upaljeno svjetlo, sto bi bio znak da mu je veker zatajio i povod da se neko hitno posalje i probudi ga.

Kukurikanje prvih pijetlova bi, koji trenutak kasnije najavilo da je vakat izaprati usta i zapostiti. Do sabahske mukabele bi ostalo dovoljno vremena da se prouci koja sahifa Kur'ana, po potrebi promjeni abdest i potom ode u mahalsku dzamiju ili mejtef. A onda bi mahala za kratko opet utonula u tisinu, dok sunceve zrake ne bi pocele da uporno upiru u pendzere opominjuci da je tu novi radni dan.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Ramazanska sjecanja
TekstNapisano: Septembar 21st, 2008, 4:39 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
IFTARI su uvijek bivali poseban dozivljaj i poslastica, narocito za mladje. Oni bi neobuzdano brojali sate i racunali koliko je jos preostalo do mrsenja. Blijedilo na licima manje djece bilo bi znak roditeljima da ih potjeraju da prizalogaje, uz njihovo uvjerljivo obecanje da ce nasiti dopodnevnu polovicu na popodnevnu.

Vec od podne svakog dana najmladji postaci bi otpoceli sa sakupljanjem svakojake hrane za iftar. Naravno, slatkisi, cokplade i bonbone su bili u prvom planu. Bilo je smijesno i nekako u isto vrijeme simparicno posmatrati ih kako se staraju za zeljno iscekivani iftar, kao da pribavljaju za nezasite oci a ne za stomak.
Kako bi sunce odmicalo prema zapadu, tako bi oni postajali razdraganiji i uzbudjeniji: "jos dva sata ..., jos jedan ..., jos samo pola sata ...", brojali bi ovi malisani i djevojcice nestrpljivo, dok bi se sunce jos odlucnije udaljavalo na horizontu spremno da se svakog momenta povuce pred neumoljivim dolaskom noci.

Kandilji ili ispaljivanje konzervi, potjeranih karabitom u zrak uz potmulu jeku od strane mahalskih mladica, bi napokon oglasili iftar,i sokaci bi odjednom opustjeli, i svako bi zauzeo svoje mjesto za sofrom. Dok bi domacin ucio kratku iftarsku dovu, ostali ukucani bi ponavljali a djeca bi jos u isto vrijeme i drzala kasike u zraku, u punon stanju pripravnosti, na domak case ili sahana. Uslijedilo bi onda klanjanje aksama a malo kasnije vreva, slicna veselom cvrkutu ptica, prenijela bi se na mahalske sokake,kojima se masa skoro u povorkama slijevala prema dzamiji ili mejtefu da obavi teraviju.

I tako bi, eto, dani skoro neprimjetno prolazili. Mladji postaci, pomalo umorni i iscrpljeni od posta, radovali bi se skorom dolasku Bajrama, dok bi stariji sa sjetom i uzdahora pratili nepovratno priblizavanje Ramazana svom zavrsetku: "Grdna rano, prodje Ramazan k'o dlan o dlan a do iduceg ko li ziv ko li mrtav."


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Ramazanska sjecanja
TekstNapisano: Septembar 21st, 2008, 4:39 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
PITAR-ISTOK je napisao:
Cesto pomislim, volio bih da Ramazan traje sto duze. Nekako, uz Ramazan se osjecam najbolje. Budi mi sjecanja na moju majku rahmetli, na mamu i babu rahmetli, na Beciragu Lihica rahmetli kad smo ko djeca govorili Beciraga uci bjeste djeco kuci. A ovdje u Sarajevu ramazan je prepoznatljiv kao ni jedan drugi praznik. Hvala bogu da je tako, da u Evropi mozemo rahat svoje provoditi i ne stiditi se toga. Jesmo izginuli ali jesmo se i izborili. Ja kada odem ns dzumu od 2000 dzematlija makar 1500 je mladje od mene. E to je pobjeda.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Ramazanska sjecanja
TekstNapisano: Septembar 21st, 2008, 4:40 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
ZELE je napisao:
Ja se isto tako rado sijecam Ramazana provedenih u Rogatici.Neznam sto ali osim familije prvo sto se sijetim je to kako smo se penjali na drvo da gledamo kada ce se kandilji upaliti.ENOO IIIIH zvonilo bi sa mnogih drveca a fazon je bio i ko ce prvi dreknuti.Nebi tada razglasa da bi se cuo ezan a ni vaktije se nisu dijelile ko sada.Ni vekerima se nije moglo vijerovati jedino onom mujezinovom koji bi upalio kandilje i zaukujiso.A sijecam se i kad mi je mati rahmetli presivala pa i sad pozelim ponekad kada dobro od ovih vrucina ozednim da mi presije.Ustvari tako su nas dijecu privikavali i pripremali za puni post.A ni miris lepinja mi nikad nece iz nozdrva izaci.Nikad carsija nije mirisala onako kako je mirisala Ramazanom.Svaka mahala bi puna miruha ramazanskih iftara jal ti onoga sto se sprema za iftar.A ono sto je najinteresantnije je to da je nafaka uz Ramazan uvijek bila najbolja.I sada je sto se tice nafake isto ali sve ostalo mi fali.I ja sam osijetio podosta ramazanskih dana u Sarajevu i znam o cemu pricas.Posebni su dani Ramazana u Sarajevu od svih drugih gradova.Pa kad se samo sijetim onolikih minareta i ezana sto se s njih razlijezu u meni se nesta ko skupi.Mogu tada sahatima da ne progovorim ni sa kim.Prepustim se sijecanjima i redzam epizode po brojevima.kad se ko zadovoljim nakupim se sabura pa dalje.
I ovo mi je On dao i nek Mu hvala.


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 5 posts ] 

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 1 onaj sto cita, a nece da se registruje.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group