www.rogaticani.com

u književnoj baštini bosanskih Muslimana, koji su pisali na orijentalnim jezicima, sačuvalo se i desetak putopisa sa hodočašća u Meku. Oni sadrže duže ili kraće opise tih putovanja, ali samo jedan od tih putopisa je preveden i to Hadži Jusufa, sina Muhamedovog iz Livna iz 1615 godine. On je na Hadž utovao punu godinu i 10 dana, a krenuo je iz Sarajeva preko Čajnića, Novog Pazara, Kosova u Istanbul. Iz Istanbula je Hadži Jusuf krenuo lađom , pa ploveći Mramornim, Egejskim i Sredozemnim morem stigao do Aleksandrije. Potom je iz Aleksandrije došao u luku Rešid na Nilu, odakle je lađom stigao u kairo, da bi odatle karavanom stigao u Suec, da bi odatle nastavio put lađom prema Džidi kroz Crveno more, a onda u Meku i Medinu.
U povratku se Haži Jusuf kopnom vratio u Kairo i Aleksandriju, a odatle lađom preko Soluna u Skoplje i dalje u Sarajevo.
1904 godine, skoro 300 godina poslije putovanja Hadži Jusufa, sam pravac puta na Hadž se nije puno promjenio, ali putovanje je krače trajalo. Te godine iz Sarajeva je na Hadž krenulo
145 bošnjaka, a među njima i 8 Rogaticana i to:
Babić Sulejmanbeg
Sijerčić Ibrahimbeg
Daidžić Muhamed
Nalbantić Emin
Karahmetović Avdaga
Branković Ahmedbeg
Muharemović Husein (Medjedja) i
Mrguda Zeinil (Brda)
Ove podatke o Hadžijama iz 1904 godine, sam našao u historijskom arhivu BiH pa ih želim podijeliti sa mojim Rogaticanima, možda neko u njima nađe svog pretka.
Pozdrav. Bogumil.

Aferim bogumil

A sada se putuje u udbnim avionima i autobusima i sve se obavi za hevtu dana.Oni koji su onda isli morali su za godinu dana vise da obezbjede porodicu koja ostaje a i sebe opskrbiti novcem kako bi sve bilo valjano i hairli.Prema opisu rute putovanja iz sadasnje pozicije mozemo samo zamisljati kako je to bilo.Ovi danasnji napisu "knjigu"o onoj hevti i aman zaman
koda i oni bjese godinu.Pa i u vremenu kada ja bih djecacic sijecam se price mog rodzaka koji je tada isao na hadz i koje je trajalo 2-3 mjeseca.Iako mnogo lakse nego opisano i tad bi dosta naporno jer se najvise vremana provodilo putujuci pa su i tad po propisu i adetu oni koji nisu izdrzali ukopavani ondje gdje ih smrt zadesila.Ovo se cesto desavalo jer su vecinom starije osobe isle na hadz.Trebalo je tad mnogo vremena da se skupi novac potreban za sve pa su tako ljudi stedjeli citav zivot da bi imali dovoljno novca kako bi obavili hadz.Sad provucu kreditnu i sve uplate pa put putuje Latifaga a ovim sto po svijetu borave otprilike dovoljne su 2-3 mjesecna primanja za sve troskove sto priznacemo nije nimalo tesko izdvojiti.