Inauguracijom Obame svijet se počeo mijenjati -VIDEO- Inauguracijom Obame svijet se počeo mijenjatiMilijarde ljudi na svim kontinentima su jučer počele osjećati da se svijet počeo mijenjati, piše Davor Butković u Jutarnjem listu.
Jučerašnji utorak, 20. januara, kada je Barack Obama položio predsjedničku zakletvu, sasvim će sigurno ostati zapamćen kao najvažniji dan u 2009. (ako se ponovo ne dogodi nešto poput 11. septembra).
Obama ima sve uvjete da postane jedan od onih američkih predsjednika koji su obilježili pojedina razdoblja svjetske povijest, poput Franklina Roosevelta, Johna Kennedyja i Ronalda Reagana.
Fenomen Baracka Obame danas je definitivno i višestruko nadmašio strahovito značajnu činjenicu da su Sjedinjene Države, zemlja u kojoj Crnci čine tek treću po redu etničko-rasnu grupu, dobile crnog predsjednika.
Fenomen Obame danas se, zapravo, može izjednačiti s privremenim završetkom potrage za globalnim zajedničkim identitetom.
Zajednički vrijednosni nazivnik onaj je element koji politiku čini moćnom i univerzalno značajnom. Prije 65 godina taj je element bila antifašistička borba, koja je ujedinjavala veći dio svijeta.
U drugoj polovini 20. stoljeća zajednički je vrijednosni nazivnik bila borba za slobodu, koja se manifestirala na dvije različite razine: u bivšim kolonijalnim zemljama borba za slobodu značila je, razumljivo, borbu protiv kolonizatora, dok je na Zapadu borba za slobodu značila borbu protiv Sovjetskog Saveza i protiv Kine.
U postkomunističkom i postkolonijalnom svijetu taj se zajednički nazivnik bio izgubio: sve su političke elite postale podjednako dobre ili podjednako loše, zavisno od kuta gledišta.
Zapadni “borci “za slobodu dopuštali su najgore moguće zločine, poput genocida u Bosni, dok su “borci” za slobodu iz Trećeg svijeta, nakon što su došli na vlast, često činili nezamislivo jezive zločine, poput genocida u Ruandi.
Globalni sukob između “Dobra” i “Zla”, koji je mogao funkcionirati u vrijeme kada se “Zlo” s lakoćom lociralo u Moskvi, dok se Ameriku (čak i usprkos njenoj prodiktatorskoj latinoameričkoj politici) doživljavala kao ideal slobode; taj globalni sukob dobra i zla u devedesetima se, a osobito u dvijehiljaditim godinama, definitivno rasplinuo.
Svijet je ostao suočen s nizom država koje podjednako krše ideale slobode i ljudskih prava, i s kompliciranim ratom radikalnog islama protiv Zapada, za koji ne postoje jednoznačna i brza rješenja.
Fenomen Obame nastao je baš u takvoj situaciji; u situaciji vakuuma ideala.
U vrijeme kada se o aktualnom američkom predsjedniku moglo, i to argumentirano, govoriti skoro jednako loše kao i o ruskom predsjedniku, na scenu je izašao novi šampion slobode, ljudskih prava i ideala koji Ameriku već više od stoljeća čine najprivlačnijom zemljom na svijetu.
Barack Obama postao je najvažniji svjetski politički vođa zato što on personificira ideje slobode, jednakosti, uspjeha, tolerancije i nade.
Obama je već mjesecima zajednički nazivnik svih onih ideala za koje se činilo da su se nepovratno rasuli po svjetskoj političkoj sceni unatrag dvadesetak godina. I to je ključ njegove američke i svjetske popularnosti.
Prvi Obamini potezi, bilo da je riječ o formiranju vlade, gdje je pokazao širinu velikog lidera postavljajući Hillary Clinton za ministricu vanjskih poslova, i ostavljajući republikanca Roberta Gatesa na položaju ministra obrane, bilo da je riječ o realnom preformuliranju glavnih političkih i ekonomskih ciljeva u odnosu na one iz kampanje: prvi njegovi potezi pokazuju da je Obama dostojan golemih očekivanja.
Posebno je važno da ta očekivanja ne moraju biti ispunjena odmah. Predsjednik Obama dobio je, uz najveći approval rating u američkoj povijesti, i široki vremenski raspored da bi počeo ispunjavati svoj plan.
http://www.youtube.com/watch?v=d99tGRXYoQQ&eurlhttp://www.youtube.com/watch?v=czeeVjduv4o&eurlhttp://www.youtube.com/watch?v=inwGowwhdes&eurl