Attachment:
otara.jpg [ 76.78 KiB | Pogledano 4161 puta. ]
šotaraŠotara ti je žensko dupe tako dobro da kada prolazi izaziva sudare na raskrsnici, dupe tako dobro da bi ga uvijek koristio ko jastuk, ama mjera!
Hodam ti ja sa Senadom Ferhadijom kad ono ispred nas bahnu dupe … aman zaman! Uh, kroz glavu mi prođoše odmah slike kako bih ga gnjavio i mazio. Prava šotara! U crnim pantalonama bez ocrtanih linija gaćica, more bit da nosi tange ili su one nove moderne bez vidljivih šavova. Pratim ja modu! Lijepo podignuta, i kad je očima gledaš, vidi se da je tvrda ko beton!
Hvala ti Bože što ovako nešto stvori, da bar čovjek može malo oči napariti, a pored nje neka špica! Uh, što vazda dobra treba za jaranicu ima nekog gariba, eto to mi objasni. Laktom udarim Senada i išaretim mu očima. U trenutku su mu oči ko fildžani narasli. Tiho progovara: “Maaajko moja!”
Nastavljamo dalje tako uživajući u panorami kad nas skonta ona njena garib jaranica. “Šta blejite! Ne igra mečka,” progovara glasom od hiljadu violina koje majmuni sviraju.
“Čuj šta gledam,” odgovaram ko iz topa, “Gledam ti od jaranice guzove! Tvoje garant neću!”
Smijeh. Ah Bože, još i umiljat glas uz onaku šotaru!
Ponovo se javlja onaj garib onim svojim glasom: “Jesi papak!”
Joooj, kontam u sebi, ako ti petokraku spucam preko očiju mislićeš da te je tramvaj pregazio!
Jebi ga, počela je komunikacija, pa ako prođem, prođem, ako ne, onda ga jebi: “Ja se stvarno, gospođice, izvinjavam ako se nepristojno ponašam, ali vi zaista imate stražnji kraj za poželiti. Safet Zec ih bolje ne bi nacrtao, a kada bi vašu statuu pravili morali bi Mikelanđela oživjeti da je u kamenu napravi.”
E sad ako se okrene, imam prolaz! Sekunda, dvije - vječnost! Konačno okreće glavu zabacajući onu dugu crnu kosu i otkrivajući lice anđela sa zelenim očima i punim usnama i malim prćastim nosićem!
“Stvarno ti se toliko dopada? A šta je sa ostatkom?” upita ona dok joj vragolasti osmijeh igra na licu. Kontam u sebi: Tooo, Prolaz! Sad samo polako da ne usereš stvar.
“Pa ostatak nisam stigao da vidim, ali ako bi ste mi učinile čast i pošle s nama na kafu imao bih priliku da vas malo bolje pogledam i da vas upoznam!” Uh, joj, glupane, jesi li imao šta drugo reći? Kretenu! Dobro je rekao onaj garib: Papak i jesam! Sad si sve usrao! Sad će me odjebat ko zadnjeg levata!
“Pa eto mi nismo nigdje posebno krenule pa mi mogli negdje na kafu da se upoznamo.”
Tooo, prolaz!
Brzo ja predložim: “Možemo u Saraj na kafu i na kolač. Tamo je najbolja Havana.”
Mislim da je odličan izbor, mjesto nije ofirno, neće se osjećati nezgodno jer ima raje, dobra kafa, kolači još bolji, samo im onaj wc smrdiiiii! Ali jebeš wc!
Ponovo progovara onaj umiljati glasić, kaže: “Može. Idemo.”
Nekako smo dogurali do kafića, a da nismo rekli nikakvu glupost, a usput sam Senadu šapnuo: “Jaro moraćeš se žrtvovati radi viših ciljeva! Skidaj mi onog gariba s leđa kako znaš i umiješ! Mensure ti tvoje, radi šta znaš, samo mi je goni s vrata!”
“Nema frke, drug, znaš da za jarana ništa nije problem, ali si mi dužaaan! Ne pitaj!”
“Vodim te u onu birtiju na stupu sa sisatom konobaricom da se napijemo ko majke ako ovo prođe kako treba!”
“E za sisatu konobaricu ima da je ubijem ako treba, a ne da ti je skinem s vrata!”
Popeli smo se na sprat, naručili i krenula je priča. Malo smijeha, malo zezancije, malo ozbiljih stvari i tako malo po malo i haman fajront u kafiću. Senad je onu obrlatio i već mu pije iz ruke.
Naginjem se prema djevojci sa dobrom šotarom i šapnem joj: “Jesi li gladna, hoćeš da odemo kod Mahira na anamonkinju, ali bez njih dvoje?”
Pogledam je, a njoj osmijeh ponovo igra na licu. Nije mi ni trebala odgovoriti.
Kažem ja: “Hajmo, raja, fajront! Senade, de majke ti, plati ovo, meni nije nidočeg!”
Izlazimo pred kafić i rastajemo se. Onaj garib se nešto bunio, ali je to Senad brzo sredio: “Hajde bona šta se petljaš vidiš da je ljude krenulo! Drug, vidimo se sutra na kafi!”
Penjemo se ka kovačima, i dok sam ja pričao neke gluposti uzela me je za ruku…
I sad, 6 godina poslije, dok ovo pišem, gledam tu istu šotaru kako se mazno povlači na kauču preko puta. Jebo mater, i danas je dobra kao i prvi dan. Vidi ona da je gledam i smije se: “Šta me to kužiš sa strane?”
Meni se nešto koći u hlačama. Kažem: “Ženo, daj pusti nam šotu - i haj sjedni mi malo na lice! Ima da me mučiš s tom šotarom dok ne ispružim papke.”