www.rogaticani.com

javise mi da je i Abeda umro a ja odmah pocnem u mislima brojati pa ko nam jos osta.Meni a mnogim nasim drag i samo lijepa sjecanja su vezana za njega.
Spominjali smo ga a i spominjace ga jos dugu oni koji su ga poznavali a pricu koju je Sele ovdje o njemu napisao prenosim za rastanak s njim.
Molicu lijepi dzenet za njegovu dobru dusu a njegovim najblizim basum sagosum

ABEDA

Muhamed Mešić, poznatiji kao Abeda na izvjestan način obilježio je podosta vremena u Rogatici, negdje između šezdesetih i osamdesetih godina. Poznati brico iz još poznatije frizerske familije (otac Galib, majka Nedila i sestra Vesna) svoje vrijeme je obilježio kao vrstan pjevač sevdalinki.

Svjedokom sam bio kad su ljudi u Beranama (Ivangradu), Pljevljima (Taslidži), Prijepolju i Novoj Varoši skidali sakoe i bacali ih, u oduševljenju, u zrak. A Abeda je nizao pjesme: “Oj jeseni tugo moja”, “Platno bijeli Sarajka djevojka”, “Evo ovu gondže ružu”…

Samo jednu sevdalinku nije javno izvodio. Nju je pjevao u Poljunu, pod pendžerom, s dertom, jednoj Nermani, dok su mirisale komšijske bašte džulom i katmerom, a komšinice sa neizbježnom znatiželjom izvirivale iza prozorskih zavjesa i potiho uzdisale.

Jednom je Jovica Petković sa Šerbom tražio talente po Bosni, naišao na Abedu, ali Abeda, ko što dolikuje čaršijskoj raji, odbio ploče i radio snimke: “Ja to pjevam što volim, a naročito kad malo popijem ispod beharli grane.”

Šelle

Ukradoh sliku od Rogatica.com.Dzenaza Abede Mesica u Vlakovu...malo,malo rogaticke raje...ovi mladji,ili ih stariji nisu naucili,ili trce za parama.A bio je jedan po jedan Rogaticanin.Na slici brat Muhamed Mesic sa Zetom Slobodanom Skembom.Mozda zato,a ako je to jebem li ga.

Poslednji selam nasem dragom prijatelju Skalji.

Jutros rano prestade da kuca jedno dobro srce koje je kucalo za njegove roditelje,suprugu,djecu,rodbinu ali i za sve rogaticane i one koje je zno.Bas to srce ga je vodilo da ucestvuje u svemu onome sto se ticalo Rogatice i rogaticana te je tako aktivno ucestvovao u svim provedenim akcijama pomoci a koje su ponekad i pokrenute od njega.Aktivno i svim srcem je ucestvovao u radu svih portala koje se ticu Rogatice i mnoge nas je znao obradovati fotagrafijama naseg grada i nasih sugradzana kao i drugim vjestima pa i obavjestima kakvo eto i mi danas dobismo o njegovom odlasku.
Njegovim najblizim naj iskrenije saosjecanje,basum sagosum i sabura u ovim teskim danima gubitka i rastanka a njegovoj dusi koju nije zali dijeliti i sa nama sve Dzennetske ljepote i svu Allahovu milost.

Iako je dosta mladja raja u odnosu na moju generaciju svugdje je prispjevao:i sa mladjima,i sa svojom generacijom,i sa starijima.Cesto je zbog toga bio zrtva,a on dobar htio svima ugoditi i da se ne zamjera.Znam da je bio tesko bolestan,ali izgledalo je da se oporavio,ali...Samnom je cesto na PP komunicirao uvijek pokusavajuci ispreviti "krive Drine" jer je osjecao da i mene ne podnose na ovim nasim stranicama,nekad sam se znao ljutnuti na njega,a onda se razbolio i vise se nisam ljutio,mada sam to cinio sve sa dobrim namjerama,ali,eto,nije mu se dalo.Najveca je zalost za porodicu,a sve ostalo ce se brzo zaboraviti.Neka mu je rahmet veliki.

SKALJO/RUKOMETAS

Bas me je rastuzila iznenadna,prerana smrt Edina Sklajica.Znao sam da je bio tesko obolio,ali po svemu je izgledalo da se oporavio bar sudeci po slikama koje je neumorno postavljao na svom FB profilu i vedrim trkstovia punim one zivotne radosti kakve ne pisu bolesni ljudi.
Poznavao sam ga od prije 35 godina kao Zihijinog malog ali najvise od onda kad je pokusavao da igra rukomet (jer mu je tu igrala raja na celu s Fidom),ali nije bas bio pretjerano nadaren pa je stoga,od raje okupljene oko kluba,ne bez prijateljske ironije,dobio nadimak Rukometas.I onda su do rata tekle godine,svako sa svojom rajom,pa ga i nisam cesto vidjao.Poslije rata i drama,stradanja i svega ostalog koje je dohvatilo,rekao bih ,svakog Rogaticanina Bosnjaka,u vrijeme prvih povezivanja Rogaticana (rasutih po svijetu )po drustvenim mrezama,registrujem se na jedan rogaticki portal i primjetim novog clana - Rukometas.Odmah sam znao o kome se radi i krenulo je nase virtualno druzenje,razmjene sjecanja i uspomena i poneka sacuvana fotografija.Nije to dugo trajalo,moderatori nisu bas pretjerano voljeli smislenije postove,portal su vise gurali u svoju politicku promociju i naravno razisli smo se.Ubrzo su braca Almir i Muamer Lihic pokrenuli novi portal gdje su se ubrzo okupili svi "otpadnici" s prethodnog i krenula je jedna lijepa prica o Rogatici pod naslovim "Bila jednom jedna carsija".Naravno da se odmah tu pojavio i Rukometas,poprilicno odbacen i ignorisan na staroj stranici jer mu nije oprosteno sto je imao vlastiti stav koji se,eto,poklapao sa stavovima nkih "odstranjenih" istomisljenika,a za sve postoji samo jeda rijec - pasjaluk,kakav nije samo svojstven Rogaticanima nego i podosta bosanskog naroda.E tAJ Pasjaluk doveo je do toga da i ovu stranicu pocnu napustati neki clanovi pa se i rahmetli Edin nasao na vjetrometini - obavezivalo ga je prijateljstvo i sjecanje na rodnu Rogaticu ali i neke familijarne veze.I onda je napravio laganu odstupnicu bez da se ikoga uvrijedi,a sto je znak dobrog odgoja i karaktera.
Cesto sam s njim na PP znao u kasne nocne sate razmjenjivati misljenja,znao mi je,iako znatno mladji,ponekad dati lijep savjet jer mladost ima strast sto nama starijima onemogucava da se,ponekad,ljepse izrazimo.I,tako,negdje prije sest godina,ja u Sarajevu,dogovorim s Nedimom Nihadom da se nadjemo na kafi,cuo to Rukometas i dosao s aparatom i hoce da se slika samnom,i evo te slike koju je on objavio na Rogaticani.com.Ispricali se,zezali,on falio moje price o Rogatici,govorio mi da ot to sve pohranjuje pa mozda jednoga dana sklopi to u kakvu knjigu.I vise ga nikad nisam vidio.
Ima tako ljudi koji te osvoje bas neposrednoscu,iskrenoscu...evo i danas,ne prodje ni dan da cesto ne mislim na njega i njegovu ljubimicu,bio je ona rogaticka dusa i iskreno zalim.
Dragi nas Rukometasu,neka ti je lahka zemlja vlakovska i bosanska,otisao si s Rogaticom u mislima,i neka ti je rahmet veliki,beskrajni,jet to ti zele jarani.

Tezak mi zadnji mjesec dana a mislim da je mnogim rogaticanima isto kao meni.Prvo izgubismo Mahira,ubrzo iza njega ode i Sebad ili Zuja kako smo ga zvali mi koji smo s njim rasli i druzili se.Dok je jos tinjala tuga zbog gubitka zbog dvojice jarana stize vjest da je i Muta Cakisic otisao za njima a samo 11 godina skolskih dana dovoljno je da te tuga opet smota a jutros stize vjest da je umro i Harki.Treci u nizu iz moje mahale sa kojim sam proveo djetinjstvo i ne znam imal kraja ovoj prikletoj tuzi.
Da dragi Alah prihvati ove duse i da mu budu drage bar onoliko koliko su meni bili dragi i da ih nagradi lijepim Dzennetom a nijihovim najbluzim podari sabura i utjehu isto kao i nama svima kojima su bili dragi
Neka je veliki rahmet mojim jaranima.