www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 13th, 2021, 9:45 pm.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 171 posts ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 15  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: POVRATAK U ROGATICU
TekstNapisano: April 9th, 2009, 10:15 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
U ovoj rubrici bi se moglo nešto napisati o povratku, ali onom realnom, a ne o onom kakvim ga gledaju političari i povratnički dušebrižnici.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: POVRATAK U ROGATICU
TekstNapisano: April 9th, 2009, 10:35 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Za početak pogledajte povratničku priču mog amidže Abdulaha Lihića a.r. i amidžince Sabine Lihić a.r.

Krenulo se preko Romanije Yugom 45, a na Yugi stari kauč za odmoriti i prespavati i potreban alat

Slika

Zatekla se ruševina i prašuma

Slika

Komšije srbi popalili i popljačkali sve. Obuci radno odijelo i kreni u obnovu. Bez ičije pomoći

Slika

Popravi garažu da se može prespavati. Štruca hljeba iz Sarajeva za prezalogajiti

Slika

Kad se garaža obnovila, moglo se ko čovjek sjesti, odmoriti i dočekati goste

Slika

Krenulo se na popravak krova kuće. Sam svoj majstor i investitor

Slika

A onda se i kahva pila uz toplu kraljicu

Slika

Počeli su pristizati i prvi plodovi rada

Slika

Bilo je za sve. I za kuću i za familiju

Slika

I na kraju uživanje u Dženetu na zemlji

Slika

Slika

Nažalost moj amidža Abdulah i Amidžinca Sabina nisu više među živima. Našli su svoj smiraj na mezarju za Hridom. Otišli su nadam se u Ahiretske dženetske bašće, a svoj Dunjalučki dženet, koji su najviše volili, ostavili su da neko drugi u njemu uživa. Ali nažalost, u njemu niko ne uživa. Sad zasad.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POVRATAK U ROGATICU
TekstNapisano: April 10th, 2009, 1:28 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 10:52 pm
Tekstovi: 10155
Lokacija: nije u rogatici
Neznam koliko je trajala obnova ali koliko su vjeste ruke to sam vidio.Zao mi je sto jos njih dvoje nisu uzivali u ovome ali znam da him je bila velika utjeha sto su imali gdje u Rogatici u svoje uci i uzivati.Nazalost mnogi nasi pomrijese u tuzi sto nikad ne docekase da se ono sto su stvarali obnovi i da bar jos jednu noc provedu u svom i na svom.A onvom sto ostade iza Abdulaha i Sabine rahmetli ce se uzivati pa koliko god vremena to bilo.Sve ce to biti jos jedan veliki razlog da ih se sijeti pa i oni prolaznici koji ih znadose uz pogled ce i rahmet predati a i sijetiti ih se.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POVRATAK U ROGATICU
TekstNapisano: April 28th, 2009, 11:26 am 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
DVADESETCETIRI GODINE
SDvadesetcetiri godine ovog aprila navrsilo se kako sam s nogama ko olovo,s ranjenom dusom,ponizen i bijedan napustio Rogaticu.Ima li veceg ponizenja za covjeka ko sto je strah("Boj se ovna,boj se govna,kad cu zivjeti" izgovara Mesin junak.I sad mi pred ocima dani lijepog i suncanog aprila,komsijske face koje se nadmocno cerekaju,zbunjenost,izgubljenost carsijskog naroda.Odlazis prezren ko pas iz svog grada koji toliko volis,kome si toliko htio dati,ne vidis brda,ne vidis kuce,ne vidis ljude...samo zakrvavljeni pogledi,krezavi i neobrijani,uzjahali na tovare municije,locu i cejfe...koga pustiti ,koga ubiti.
Sedamnaest godina nigdje.Sedamnaest godina ukradenog zivota da ni rodjeno dijete nisi zapamtio kako raste,sedamnaest godina puta milion unesrecenih,dvijestotinehiljada bez dzenaza pokopanih,istrulih po gudurama,krvavim rijekama,tamnim paklenicima i bezdanima.Milijarde minuta sutnje,milioni svitanja dana koji to nisu,ni pjava ptica ni cvata lipa..."Samo trudne noge po pustinji".
Zbogom,Rogatico!


Last edited by Sele on April 27th, 2016, 8:52 pm, edited 1 time in total.

Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POVRATAK U ROGATICU
TekstNapisano: April 28th, 2009, 3:40 pm 

Pridružen: Januar 5th, 2009, 5:45 pm
Tekstovi: 93
Moj dragi Rebac,
jednom si mi kazo kako boli Somina kopilica.Znao sam to i sam,al sam, na tvoje kazivanje, tu bol jos dublje osjetio.I za te i za se.Danas,kako procitah ti tvoje boli,zabolje u tihcas i Somina i...i...... i tvoja, jace i zesce neg ikad dosad.Pali dusu ,ranjenu i skrhanu i ...a, a ona urlice nijema i kida se bez ruku i noga, i otima se svezana zahrdjalim uspomenama... .... ....
Eh , da mi je samo zaspati.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POVRATAK U ROGATICU
TekstNapisano: April 28th, 2009, 5:27 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 10:52 pm
Tekstovi: 10155
Lokacija: nije u rogatici
Zaspim al se dugo vrtim.Nekada pomogne aksamluk pa me ljuljne i to samo kad sijelim sa onim koji iz Rogatice nisu.I ja se nekidan sijetih datuma kad izadzoh i na drugom mjestu to upisah mekar malo sam sebi da olaksam.Dzahkad velim da mi ni balega hajvanske pijace koje dugo nebi sad nebi smetala i punijih bi pluca diso neg sad i pitam se sto bih asija pa mi nekad smeta.A sta sve boli i zaboli iznova kad u pamet dodze zaboravljeno tesko je ispisati.Ama volim i to sto boli vise od ovog "rahatluka" i vise mi razgali od 10 u pula s lukom i holivudskih ljepota za kojim budalasta mladost hudi nekad davno.
Jos da kufera nije ni mene nebi bilo a ni onih s kim volim biti pa ni tom zbogom neda da raspara pamet i narod mi u njoj.
Bem ti demokratiju sto dodze.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POVRATAK U ROGATICU
TekstNapisano: April 29th, 2009, 11:21 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Sele je napisao:
SEDAMNAEST GODINA
Sedamnaest godina ovog aprila navrsilo se kako sam s nogama ko olovo,s ranjenom dusom,ponizen i bijedan napustio Rogaticu.Ima li veceg ponizenja za covjeka ko sto je strah("Boj se ovna,boj se govna,kad cu zivjeti" izgovara Mesin junak.I sad mi pred ocima dani lijepog i suncanog aprila,komsijske face koje se nadmocno cerekaju,zbunjenost,izgubljenost carsijskog naroda.Odlazis prezren ko pas iz svog grada koji toliko volis,kome si toliko htio dati,ne vidis brda,ne vidis kuce,ne vidis ljude...samo zakrvavljeni pogledi,krezavi i neobrijani,uzjahali na tovare municije,locu i cejfe...koga pustiti ,koga ubiti.
Sedamnaest godina nigdje.Sedamnaest godina ukradenog zivota da ni rodjeno dijete nisi zapamtio kako raste,sedamnaest godina puta milion unesrecenih,dvijestotinehiljada bez dzenaza pokopanih,istrulih po gudurama,krvavim rijekama,tamnim paklenicima i bezdanima.Milijarde minuta sutnje,milioni svitanja dana koji to nisu,ni pjava ptica ni cvata lipa..."Samo trudne noge po pustinji".
Zbogom,Rogatico!

Smjestite ovaj tekst negdje na naslovnicu da se klikom može pročitati. Ovo je tekst sviju nas i nikog ravnodušnim neće ostaviti. I netreba! Ovo je mogao samo napisati Šele Isaković i niko drugi.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POVRATAK U ROGATICU
TekstNapisano: April 29th, 2009, 12:35 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
Hvala Galibe.Kamo srece da ja ovo nikad nisam morao napisati vec da,krajem aprila,razmisljam gdje cu na uranak:Jal`na Dzindino vrelo,jal´u Bimbasica Adu,jal`na Pticijak...Al,prekosutra cu rokati pivu jal`da me povrati,jal`da ja povratim nju.Prije ce biti ovo drugo.
I kad sam se vec javio za rijec,onda da vam svima zazelim da ugodno provedete prvomajske praznike.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POVRATAK
TekstNapisano: Maj 1st, 2009, 11:02 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 2:11 am
Tekstovi: 4128
Hvala Sele na lijepim zeljama. Danas mi dolazi Seperka, pa se cujemo, a mozda i vidimo.
Slazem se i sa Gashom i njegovim prijedlogom.
Kad vidim da je nesto napisao Sele na forumu, prvo otvaram i citam, Seletova pisanja, jer znam da ce me potrefiti. Niko mi ne moze bolje reci od Seleta, sta JA osjecam. Cesto me zaboli to kazivanje, a kad malo razmislim, "skontam" pa i ja bi pisao o tome sto napisa Sele, ali... Znam da mojim pisanjem nebih osjetio ono sto osjetim i vidim k'o kad to napise Sele. Stari ljudi su imali jednu finu uzrecicu "Nije svacije oko puta srati". Eh...


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POVRATAK U ROGATICU
TekstNapisano: Maj 2nd, 2009, 9:25 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 10:52 pm
Tekstovi: 10155
Lokacija: nije u rogatici
A gdje su te slike sa Seperkom?Vele da je propo ko kauc pa daj da vidimo ;)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POVRATAK
TekstNapisano: Maj 3rd, 2009, 6:20 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 2:11 am
Tekstovi: 4128
Bice sjutredan, ili danaske, ovisihija odena, gdje se nalaziske.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA - POVRATAK: DA KAŽEM, KAD VEĆ MISLIM
TekstNapisano: Juni 1st, 2009, 1:39 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
ROGATICA - POVRATAK:
DA KAŽEM, KAD VEĆ MISLIM


Slika

Za mene značenje povratka ima - POVRATAK SVIH koji su protjerani.
Povratak SVIH prognanih.
POVRATAK NEKOLIKO porodica, pojedinih porodica - NIJE MASOVNI povratak i nije povratak SVIH.

Samo da Vas podsjetim. Prošlo je skoro dva desetljeća, a masovnog povratka NEMA i on se kao što čujemo od nekih, još uvijek PLANIRA?!

Istina je, da jedna lasta ne čini proljeće, ali ga najavljuje !

Na žalost, mnogi rogatičani biološki ne mogu da iščekaju to najavljivanje…a, povratak još manje.

Na pisanje o ovoj temi me natjera sam Šele Isaković.
Tačnije njegova rečenica, ama - i to kakva?
Naslov - „Sedamnaest godina!“
Hvala Ti Šele !



Pravo da kažem, ni sam ne znam, da li je vrijeme, postavljati ovu bolnu temu ili ne postavljati?! Samo znam da se svugdje izbjegava, s pravom!

Jedna od najtežih tema za Bosance: Ostanak, povratak, dijaspora, ponovno vraćanje – ‚čeprkanje’ i diranje u žive rane.

A, kad je onda to vrijeme uopšte, da se ta tema dotakne?

I onako nestajemo polako i sasvim sigurno. Smrt je Božija. I, hvala Bogu, ni naši neprijatelji nisu na to imuni.
Mnogi naši su već nestali. Nema ih. Otišli tiho i iza sebe ostavili, hvala Bogu potomstvo, koje – evo, nađe vremena
da spomene, ukaže, očisti mezarja, FATIHU PROUČI !

A, kad nismo ‘juče’ nestali, nećemo više NIKADA NESTATI !!!
To sigurno znam i u to sam ubjeđen za sva vremena ! Narod ne može nestati!

Ima nas, hvala Bogu, po cijelom svijetu ‘butum razasuti’, I čini mi se, da nema sile, osim Božije, da nestanemo. Cvijet i sjeme mladih bosanskih
ljiljana, naše mladosti, razasut je svuda i po svim meridijanima svijeta!

Mi nikoga, ni sa kakvom vojskom, nikakvom JNA - nismo napali.
Silni dnevnici su pronađeni, ko, kada gdje i odakle se svali na tu jadnu Rogaticu.
Žene im znaju ko je ubijao, silovao, mrcvario, pa sada drhte da budu prepoznati, uhapšeni, ali mnogi su generacijski navikli na to.
Oni to sami između sebe, najbolje znaju.

Znamo samo, da je tema povratka teška i bolna i da NAS SVE REDOM to najvise boli !!!

Zašto?

Šele Isaković napisa fino i pogodi nas kuršumom riječi svoje u dušu, svakoga pojedinačno.
Evo šta Šele napisa:

Sedamnaest godina ovog aprila navršilo se sedamnaest godina, kako sam s nogama k’o olovo, s ranjenom dušom, ponižen i bijedan napustio Rogaticu.
Ima li većeg poniženja za čovjeka k’o što je strah ("Boj se ovna, boj se govna, kad ću živjeti", izgovara Mešin junak).
I, sad mi pred očima dani lijepog i sunčanog aprila, komšijske face koje se nadmoćno cerekaju, zbunjenost, izgubljenost čarsijskog naroda.
Odlaziš prezren k’o pas iz svog grada koji toliko voliš, kome si toliko htio dati, ne vidiš brda, ne vidiš kuće, ne vidiš ljude...samo zakrvavljeni pogledi,
krezavi i neobrijani, uzjahali na tovare municije,loču i ćejfe...koga pustiti, koga ubiti.

Sedamnaest godina nigdje.
Sedamnaest godina ukradenog života da ni rođeno dijete nisi zapamtio kako raste.
Sedamnaest godina puta milion unesrećenih, dvije stotine hiljada bez dženaza pokopanih, istrulih po gudurama, krvavim rijekama, tamnim paklenicima i bezdanima.
Milijarde minuta šutnje, milioni svitanja dana koji to nisu, ni pjeva ptica, ni cvata lipa...
"Samo trudne noge po pustinji".
Zbogom,Rogatico!

28. April 2009,
Šele Isaković


Hvala Šele, što napisa ovo pravo remek djelo i što reče ono, što naša grla izreći nisu mogla.
Piši Šele, nemoj prestajati, a svi koristite svaku priliku, uz tvoju dozvolu, da na ovo što si napisao, svima ukažemo, pokažemo, umnožimo…

Remek djelo, koje izađe iz jedne duše, a srodnih duša, što čekaše takve riječi, ima više !

To nisu riječi, to je poezija.

To je poj, vapaj, bol, ujedno olakšanje svih nas koji tražismo prave riječi, a ti im eto Šele podari i sjenu i oblik.

Hvala Šele Isakoviću!!

Tvoj poj pogodi svakog pojedinaca, posebno nas iz nekadašnje rogatičke čaršije.
Ona to više nije, niti će ikada više biti, jer su Rogaticu činili njeni ljudi, a njih više nema.


Tek danas vidimo, koliko smo voljeli svoj grad, svoje ulice, mahale, čaršiju..
Većina nas je odavno pregazila pedesetu..
Tek danas vidimo šta smo imali i ne svojom voljom napustili ili ništa-ne-našli !

Tek danas vidimo, gdje nam je bilo vrelo i bunar na kojeg smo dolazili da se napijemo, kad smo bili žedni, da potražimo utjehu, kad smo nesigurni bili,
neutješni, da se razveselimo, kad smo bol bolovali. Da se oporavimo izranjavani od položenih ispita, neuspjelih ljubavi, da se nadišemo zraka sa Hrida i Ptičjaka,
da se nagledamo svojih najbližih i svega svoga rogatičkog zelenila...

Plan o povratku nikada nije postojao. To je bilo samo ‘mazanje očiju’, obična iluzija.
Samo moji roditelji su čekali 10 godina u jednoj zabludi laži, obećanja i nadi. Eh, nada!
Trebalo je treba negdje i od nečeg živjeti sve te godine?! Danas je to već 17 godina!
Povratak nisu dočekali, niti će ga dočekati!
Dobili smo izvode iz katastarskih ureda i…????
Srušeno nikad niko nije nadoknadio, platio, niti će, niti kani..

Da bi se čovjek vratio potrebno je više od jedne džamije..

Stoljeće jedno, ako ne postoje neka druga rješenja. Obećanja ne uzimamo u obzir, samo konkretna djela! Mnoga, ako ne i sva - otišla su u nepovrat.
Svakako, većina bi voljela da je drugačije, na žalost, pogledajmo istini u oči. Sjećamo se samo kad smo i kako smo živjeli – KAO NEKADA, ONDA I ONAKO,
SA ONIM LJUDIMA, KOJIH VEĆ DANAS VIŠE NEMA I NIKADA VIŠE NEĆE BITI!
Možda neke druge generacije, jednom…ako Bog da !

Za nas, za našu generaciju – Rogatica, pusta zauvijek, na žalost - osta!

Gdje da čovjek živi, a imovina oteta, gdje da zanoći, radi, diše..sa kim, gdje djecu da školuje?

Ko može da preskoči taj prag, ima neku alternativu. Možda?!

Čovjek treba da živi, a to i nije neki život. To je, bez uvrede - ‘život bez prava, bez poznatih, bližih, život sa ubicama naših najdražih i najmilijih, život sa neprijateljima, život po svaku cijenu’ – ili još plastičnije rečeno – ‚život na silu’.

Žive su još uvijek slike silovanja i ubijanja, čovjeka, posebno na mjestu zločina, guše i dave…treba to izdržati!

SLIKE, kad od njihovog silovanja nije čovjek bio u stanju da zaštiti dijete, ženu, majku, oca..
Da zaštiti i spasi konačno – samoga sebe! Traži se nemoguće!
Logori. Hapšenja. Uvrede. Zločin. Genocid. Progon.
Krv je golema pala!

Ne ulazim u to, da li je bilo suđeno ili nije.
Ne smijem da ulazim u traženje krivca, ali neko je debelo kriv.
A, možda nije samo jedan ?!

Ono što mnoge muči je, da je neko debelo odgovoran i ta odgovornost će kad tad da dođe na dnevni red. NEKO ?!

Taj neko, je bio odgovoran, imao zadatak, zadaću da pripremi, organizuje, spremi, obuči, planira, organizuje, poziva, ukazuje, daje naredbe, oprema, preventivno djeluje, ako drugi ne znaju i ne misle, da on/oni misle – ne, zato što su plaćeni – već što su savjesni građani, majstori svoga posla, ti naši dragi sugrađani bili zaduženi za to…

Mi ćemo morati, kad-tad, ako hoćemo da otkrijemo istinu, početi tražiti istinu - KO JE ODGOVORAN ZA PAD ROGATICE, ZA OKUPACIJU ROGATICE !, i to najbolje znaju sami ROGATIČANI. Korist ovdje igra sasvim sporednu ulogu, a konkretnije odnose ‘određenih radnih mjesta’, po čijem opisu rada, vrlo lako može da se dođe do pojedinaca/ grupe najodgovornijih ljudi čiji posao je bio da se zaštiti grad, stanovništvo. Možda neko zna, ali niko neće PRVI da pokrene tu temu, a ona bi izbacila na površinu, možda bolne stvari, ali istina je važnija od svega. I, ona će jednom isplivati na površinu.

Osim što će povijest, sa nama ili bez nas, jednog dana doći do ‘ svoje povijesne istine’, koja je jako važna za buduća pokoljenja, sumnjam da će nama, za našeg života donijeti neke koristi i da ćemo prije svoje kosti (osim manjine) ostaviti širom planete zemlje i svuda prije, osim u Rogatici, a to govorim, daj Bože da nisam u pravu, iz čistog razloga - ne, da mi ne bismo željeli, htjeli, već što su nove generacije rođene i načule samo da je majka, dedo, nana ili babo rođen/rođena i da je živio/živjela nekad u nekoj Rogatici. Stoga, mislim da je to kratka daha, daj Bože, da nisam u pravu.

Drugi, još gori razlog toga je, da je Rogatica politički ‚prodata’, kao što je i Žepa, Srebrenica, Mostar, Banja Luka,
Brčko, Nevesinje, Bileće, Foča, Višegrad…kao što i sami znamo da se samo čekalo, da i Goražde padne i t.d.

Mene ne interesuju greške anamo-njihove, mene interesuju ‚greške naše i naših’ i mislim da su one porazne, samo pretpostavljam, nije vrijeme da se o tome govori, jer cijela Bosna i Hercegovina još miriše na barut, a Međunarodna zajednica, kakva kurva i jeste, želi što prije u privredne i političke tokove, a kosti naših žrtava se još iskopavaju, traže i nisu za dugo našle još svog mira…a, o kažnjavanju zločinaca da i ne govorimo.

Ukoliko mi neko kaže da Rogatica nije ‚prodata’ (dogovori, karte, crtanja) i da to nije istina, ja mu javno kažem da je lažov! Ili, u najmanju ruku, neka pokuša da razuvjeri takvo opštepoznato masovno mišljenje.

A, fino bi bilo, da nije tako!

Čisto i prosto se sumnja, da - ama baš niko ništa nije znao?!

Moglo bi se reći i napušteno, ostavljeno, samo da nema jednog poznatog sramnog detalja – „prinudnog humanog preseljavanja!“ Gdje „humano“ predstavlja izbor između metka, vješala i progona, nazovi bijega, a niti jedno od to troje, samo po sebi, ne može biti humano.

Da se vratimo na početak.

Ako se analizira, mnoge kuće su do temelja uništene, neke i nisu.
Pretpostavljam da je neko vodio spisak ili postoji podatak o tome.

Čije kuće su uništene do temelja, govori samo kome je „poruka upućivana“, o tome kakva i zašto – nećemo ulaziti, nadam se da je odgovor više nego jasan.
Izuzmimo one koji su stanovali u zgradama, jer zgrade i ne bi bile srušene iz tog razloga, što su bile potrebne njima „za život poslije!“

Na kraju, zločinci Rogatice nisu još ni dohvaćeni, a kamo li kažnjeni, a kako se zna –
UBISTVO I GENOCID NIKADA NE ZASTARIJEVAJU!

Nekome će cijeli život biti ‚prpa’, jer kao što znate, „savijest nije ćurak, da u njem’ dušman žmurke dušu sakrit’ može.“

Savijest je, ako je ko ima, gadna stvar.

S poštovanjem

Prof. Hamdo Čamo


(Sabaha ranog, 1. Juna 2009)


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 171 posts ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 15  Sljedeća

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 5 onih sto citaju, a nece da se registruju.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group