www.rogaticani.com

Otvaramo ovu temu ne da se igramo istrazivaca i detektiva,nego,jednostavne,da se prisjetimo nekih rogatickih zbivanja iz blize i dalje proslosti da ih,kako to obicno biva,ne bi prekrila prasina zaborava jer sa jos zivim svjedocima to se ne smije,ili ne bi trebalo, dogoditi.

EDHEM ZAHIRAGIC

Negdje koncem pedestih godina proslog vijeka nestao je Edhem Zahiragic iz socickog sela Vrhlazje.Edhem je bio poljoprivrednik i svoje viskove mahom je iznosio na sarajevske pijace.Tako je s pocetka jeseni pripremio nesto sira,kajmaka i masla,spakovao,poranio i zaputio se na uskotracnu zeljeznicku stanicu Hrenovica da hvata voz do Bistrika i Sarajeva.Pozdravio se sa ukucanima i vise ga nikad niko vidio nije.
Posto se naredne noci,po obicaju,nije vratio, porodica je policijskoj stanici u Rogatici prijavila nestanak.Ubrzo su policijski sluzbenici posjetili zeljenicku stanicu,tamo su ga svi poznavali,ali,rekli su toga se jutra,kako je cinio svakog petka,nije pojavio.Provjeravani su i clanovi familije u Sarajevu,komsije iz susjednih sela Socice,Burati,Kramer Selo,ali niko ga toga jutra nije vidio.
Organizovana je opsezna potraga koja je trajala do prvih snjegova,angazovani su specijalna policijska jedinica iz Sarajeva sa psima tragacima,policija iz rogaticke stanice i svi clanovi lovackog drustva.Govorilo se tada da je pregledan svaki metar terena,svaki zbun,svaka usjeklina,ali ama bas nikakav trag nije pronadjen.Tadasnjim vlastima bilo je izuzetno stalo da se nesretni Zahiragic pronadje ziv ili mrtav jer njegovim nenalaskom ili nerjesavanjem slucaja ozbiljno bi se su u narodu poljuljalo povjerenje u sposobnost vlasti.
Usprkos svemu Edhem Zahiragic nije pronadjen,niti bilo kakav trag koji bi ukazivao na to sta se moglo dogoditi.
Godinama se po Rogatici i okolnim selima sirile kojekakve price i onda je sve,lagano,palo u zaborav.
Na slici:Zeljeznicka stanica Hrenovica danas,na koju nikad nije stigao E.Zahiragic

Selo Socice,danas

JOVAN PURKOVIC KOLOTURA

Nije misterija ali spada pod pojam malih rogatickih tajni.JOVAN PURKOVIC zvani "Kolotura".Pamtim ga kao djecak,kada bi pazarnim danom dodji u Rogaticu iz svojih Socica bio neobicno uvazavan i docekivan sa uzvjesnim strahopostovanjem,cemu je doprinosio pripasani kolutas,pa valjda otud i nadimak "Kolotura".Odrastanjem,njegov lik je izazivao stanovitu radoznalost:ko je i sta je taj,uvijek namgrgodjeni,i pomalo ,tako nam se cinilo,opasni covjek.Vremenom i do nas,mladih i nadobudnih,dolaze price o istaknutom partizanu iz socickog kraja,zastitniku bratstva i jedinstva u podromanijskim selima i tako redom.Cudno nam je izgledalo da ga nema na partizanskim godisnjicama,proslavama,svecanim skupovima i godisnjicama,mada su o njemu njegovi susjedi muslimani iz okolnih sela,narocito Brezja,uvijek govorili sve najbolje o njegovoj ulozi u ratu.
Potom kruze price da je ovaj prijeki covjek prije onoga rata svojom koloturom ubio nekakvog seljaka,sporjeckali se oko medje,onda dosao rat i Jovan spas potrazio u partizanima.Je li bilo tako ili nije,ali za taj zlocin nikad nije odgovarao.
U znak paznje prema njegovom djelu opstinari i Savez boraca dodijelili su mu komforan stan na Trgu Djure Pucara u koji je on smjestio svoju rodicu koja je do novog rata revnosno obavljala sekretarske poslove u Opstinskom komitetu Saveza komunista,a da on nikada u njega nije zavirio.Bilo je slicnih slucajeva,evo na primjer,u istoj zgradi stan je dobio prvoborac i nosilac Partizanske spomenice 1941. Adem Aksamija koji je on koristio prilikom cestih dolazaka u Rogaticu,pritom pijuckajuci u rogatickim kafanama sa mladim svijetom sireci bogato diplomatsko iskustvo i dijeleci korisne savjete mladjem,kako se tad zvalo,narastaju.

Pa zar se smjelo nositi oruzje tek tako? Ili je to njemu bilo dozvoljeno jer je partizan?

E,nosio ga je,Bogme,ko Vajat Erp.Jovan zvani "Kolotura",mozda se i Zele sjeca njega.

Bez mozda jer takav je svakome upadao u oci a nama koji smo tada citali romane o Teks Vileru,kit Karsonu,Zagoru i drugim narocito bi zanimljivo ga gledati.Doduse mi se nismo obazirali i pitali o zakonu kao oni stariji vec bi za njim hodali i zavirivali u njegov pistolj.

BRANKO ORLOVIC...ili nesto malo rogatickih misterija

I dan danas je poznat "brand" Rogaticko meso,mada se to tad,o cemu govori ova prica,nije tako zvalo...Neise,nekad davno izvjesni Branko Orlovic bio je direktor(a valjda znanjem i iskustvom i osnivac) Mesarsko-kobasicarske zadruge u Rogatici,u narodu poznatije kao Klaonica.
Slavonac porijeklom,bez porodice,obreo se u Rogatici Branko Orlovic i iz nicega podigao Klaonicu i preradu mesa,ali tako kvalitenog,da se i u Sarajevu proculo.Osim toga buio je vrstan trgovac pa je od naroda otkupljivao sve sto bi seljaci dotjeraj na pijacu,a imao je i ljude koji su "dogonoli" na klanje stoku iz rogatickih sela.Medju njima je najpoznatiji gonic bio Alija Hodzic Secan koji je uz Branka tako ispekao zanat da je Branko ,u rijetkim prilikama ,znao se pozaliti:"Ja ovome ni cipele ne mogu cistiti."
A da je iskolovao mesarski kadar,jeste,samo da nabrojimo neke koji su postali "neko" u tom poslu,receni Alija Hodzic koji je i u Sarajevu brend,Stojan Neric i njegovi sinovi koji imaju industriju "Vizion" u Rogatici,pa Rasim Ramovicc,Muris Garagic,Muhamed Pezo,Batinic.Direktor Branko Orlovic postepeno je razvijao i proizvodnju suhomesnatih proizvoda,prsute,stelje,kobasica i virsli,otvorio dvije prodavnice u Sarajevu(u srcu Bascarsije i pored Katedrale skupa sa grilom) i tako redom.A onda je jednoga dana otisao na sluzbeni put,da li je dao otkaz ostalo je tajna,i nikad se nije vratio..."Klaonicu" je preuzeo "Agrokombinat",uljudio je i nastavio sa poslovnim rastom pa je cak stekla certifikat za izvoz janjeceg mesa u arapski svijet,sve dok nije rogaticka "kadrovska kombinatorika" prepoznala u Stevi Obradovicu,direktoru "Agrokombinata" ,opasnog takmaca i lagano ga pustila niz vodu...onda su se mijenjali "poslusnici" i miljenici Partije,Radovan Rosic,Dragan Perkovic ,Dusan Jankovic,sve dok nisu rasprodali ducane po Sarajevu i onda se razisli na nove,istaknutije,polozaje.Tako je veliko djelo Branka Orlovica otislo u nepovrat i vise - ne postoji.
A Branko Orlovic?Kruzile su,neprovjerene price,da je gurnut iz voza na putu za Srbiju,da je nestao u kanjonu Drine,ali prava istina se nikad nije saznala,niti je saopstena.Iza njega je u Rogatici ostao Anton Tonci Rus,vrstan znalac u mesopreradjivackoj djelatnosti,ozenio se u Rogatici,stekao imetak,napravio kucu i vlastitu trgovinu mesom i preradjevinama,onda je dosao rat i vise nista nije poznato.

Mislim da je vrijedno pomena to da je sudzuka prizvedena u nasoj Klaonici bila izizetno cjenjena u one dvije pomenute prodavnice u Sarajevu.Svaka isporuka ovog prizvoda bila bi rasprodana za dan dva i ta cinjenica da je u konkurenciji i ponudi koja je bila u Sarajevu imala takavu potraznju najbolje govori o strucnosti tadasnjeg strucnog kadra.

Pa prodaju Nerici i dan danas sudzuke, a i sve ostalo, sirom BiH. Misterija je kako su se oni i pored svjedoka i svega izvukli i jos nisu negdje u prdekani. Moze se dosta toga naci i na netu, ali jbg. Valjda su ima sabrali pluseve i minuse, pa su skontali da je davannje struje za izgradnju dzamije mnogo vrijednije od rusenja iste, odnosno od ubistava i silovanja. Misterija. Al' u....

Prodavali su oni meso za potrebe restorana Skupstine odnosno tzv.zajednickih institucija,ne znam da li jos.Tender,jebi ga.Ja kad sam u TPR-u kupovao meso za nasu menzu Neric nije mogao ni prismrditi.Jednom mi usao u kancelariju i seljacki drsko obecao janje svaki mjesec za moju porodicu...ja ga marsnuo i istjerao.Mogu sad neki reci da Sele glumi "moralnu vertikalu" ali ima zivih svjedoka neka potvrde da li je Stojasn Neric ikada prodao i kilu mesa TPR-u.Jednom se preko Avaza pozalio Nedim Brdaric u ime federalne inspekcije da Nerici mjesaju u fasiranom krmetinu,oni reagovali i veterinarski institut potvrdio da su cisti.I ja onda,u razgovoru sa nekim rogatickim patriotima,kazem:Slavko nije glup,dapace,da padne na tako niskim stvarima.Slavko je naucio kome treba dati i koliko dati.Jebiga,tako je,a kome je dao,da od price ne bi nista ide u skladu s onom:dao je struju kad se pravila dzamija,hranio majstore,a uz to neko je uprtio plecku u Podhrid,neko pojeo cevape gratis(dzabe,po bosanski),tako da sve ide u krasni.
Eto,danas se pozalili da nema srpske salate ni karadjordjeve snicle u skupstinskom restoranu i to po cijenam nizim nego u studentskim kazanima...Da ima drzave,a nema,njima skupstinskim funkcionerima i cinovnicima odrediti jednosatnu NEPLACENU pauzu,pa bujrum,eto Alte,eto Holideja i jos sto drugih pa bujrum.kako je svugdje u zapadnim i naprednim zemlljama.Ali jok,djabica je djapica,plus naprdivanje.

NIKOLA VASILJEVIC

Ovih dana je(oktobar 2o16,godine( potvrdjena optuznica protiv Mladena Vasiljevica,ratnog nacelnika Sluzbe javne nezbjednosti Rogatica za ratni zlocin protiv civilnog stanovnistva.On je trenutno nedostupan organima BiH,a po nekim saznanjima bezbjedno i bezbrizno zivi u Srbiji.
Njegov otac Nikola bio je godinama bankarski cinovnik u Rogatici gdje je izgradio lijepu porodicnu kucu do kuce Bekira Behlulovica.Bio je prijek covjek,svadjalica,a narocito kada popije alkohol,a pio je cesto.Poslije posla obicavao je svratiti u rogaticke bircuse,usput se s prisutnima posvadjati i,nerijetko,i potuci.Imao je obicaj odvesti se,na putu prema rodnoj kuci u Seljanima,u bife "Mirni krovovi" pri bivsem Zadruznom domu.Sve do jednom dok nije u zoru prije trideset i vise godina nadjen mrtav razbijene glave na stepenistu pomenute kafane.Zvanicni izvjestaj policije bio je da se pijan skotrljao niz kamene stepenice i tako stradao.Kako mu niko nije pomogao,kako niko nije vidio...ostala je tajna.Mahala ko mahala,govorkala je svasta,te nerascisceni racuni,te pjanska prepirka(a jes bio svadjalica),ali...Iza njega je ostala supruga i dvoje maloljetne djece,kcerka Mladena i sin Mladen prema kojima se komsiluk,uglavnom Bosnjaci,odnosio prijateljski zbog nesrece koja ih je zadesila.Ali je onda dosao rat,Mladen je pripasao pistolj i obukao uniformu...ostalo se zna.Za zeta Brana(Mladeninog supruga) i njegovog nrata Boru koji su "izbjegli od muslimanskog terora u Sarajevu" bio je "oslobodio" kucu rahm.Midhe Aksamije.Sta je bilo poslije nije poznato - jedino ostaje nada u pravdu da ce se Mladen Vasiljevic,kad tad,suociti s njom.

Uz ovu pricu vezana je i prica u narodu a koja ide u domen misterije.Naime projektori su odlucili da asfaltnim putem povezu ulice koje su tada nosile imena Ragiba Dzinde i Nalbantica a po toj dokumentaciji trasa je prolazila bas onuda gdje je bila Tekijska Dzamija i njen harem.Nedugo posto je sagradi kucu Vasiljevic je zavrsio onalo kako Sele napisa a narod to odmah poveza sa prokletstvom jer gradi na tom lokalitetu.Pored Vasiljevica kuce su napravili Beca Behlulovic(Tale stradao u ratu),Hazim Colic(on i sin mu Sakib isto tako stradali u ratu).Kada se uz ovu pricu sjetimo i one o Smaji Sehicu koji napravi kucu na mjestu nekadasnje Orucagine Dzamije(u narodu Drvenija) insan se moze zamisliti koliko misterije ima u tome.