Povratak u grad Gradsko područje, po popisu iz 1991. godine, brojalo je 8.900 stanovnika, od čega je bilo 5.600 Bošnjaka ili 63%. Zaključno sa 2008. godinom, u gradu živi blizu 100 Bošnjaka, što je 1,8% od predratnog broja ili 1,7 % od trenutnog ukupnog broja stanovnika u gradu. Povratnici su uglavnom starija lica koja žive skromno od penzije i pomoći porodice. U Rogatici je u periodu 1996-2008. rođeno samo jedno bošnjačko dijete.
U gradu samo 6 Bošnjaka ima stalni posao u Skupštini opštine.
Među prvima u grad su se vratili: Pemba Kulovac, Teufi k Akšamija, Zekija Pezo, Enver Kazić, Hajrudin Tantula, Dževad Eminagić, Avdulah Muft ić, Emir Pavica, Alija Vražalica, Fadil i Saveta Talović, Ramiz i Ševala
Talović, Mehmed Mušanović, Mujo Mešić, Mustafa Pavica i Fatima Zimić.
Povratak na selo U selima prije rata živjelo je 7.400 Bošnjaka ili 57 % od ukupnog broja seoskog stanovništva. Povratak Bošnjaka na seoska područja nije mnogo bolji od povratka u grad, osim Žepe, u kojoj je povratak brojniji i ekonomski sadržajniji. Na područje Mjesne zajednice Žepa vratilo se oko 250 porodica, sa preko 600 stanovnika, ili 25% od predratnog broja.
Na ovom području, pored izgrađenih 250 kuća, a u cilju stvaranja uvjeta za opstanak i življenje, izgrađeno je preko 90 štala, uglavnom donacijama, a dijelom i vlastitim sredstvima; nabavljeno je preko 1.000 ovaca, 120 krava, 90 koza, 300 košnica s pčelama, 4 traktora i 70 motokultivatora. Žepljani su dobrim dijelom očistili i iskrčili svoje stare i degradirane
voćnjake koje sada podmlađuju sadnicama raznog voća. Zasadili su preko
8.000 sadnica jabuka, krušaka i šljiva kojima pogoduje pedološki sastav tla i klimatski uvjeti.
Mještanin Žepe, Enver Štitkovac Žuti, zasadio je preko 4.000, a Šaban Kulovac 600 sadnica.
U selu Slap, na ušću rijeka Žepe u Drinu, mještanin Muhamed Tabaković podigao je solidan ribnjak kalifornijske pastrmke s tendencijom daljeg proširenja. Na istom prostoru, također, mještanin Nesib Ćesko izgradio je motel s desetak soba i odgovarajućim restoranom.
Zahvaljujući ovim objektima, Slap ponovo postaje atraktivna turistička destinacija koja je Drinskim jezerom povezana sa Višegradom, Bajinom Baštom i planinom Tarom u Srbiji, a asfaltnim putem sa Rogaticom, Han-Pijeskom i dalje. Enver Štitkovac Žuti sa svojom kompanijom “ŽEPAINŽINJERING” nemjerljivo je mnogo uradio na stvaranju uvjeta za održivi
povratak, naročito na saniranju i izgradnji puteva, a podigao je vlastitim sredstvima fabriku za preradu voća, povrća i ljekovitog bilja te punionicu vode za piće. U ovim objektima, neposredno i posredno, naći će posao znatan broj povratnika u Žepu.
Attachment:
226.jpg [ 79.58 KiB | Pogledano 3084 puta. ]
Muhamed Tabaković 2006. god. osnovao je ribogojilište “Slap”. Na rijeci Žepi postavio je 40 kafeza u kojima godišnje
proizvodi 200 tona kalifornijske pastrmke, koju plasira zemlji i inozemstvu. Zapošljava osam radnika.
Iako žive pod teškim okolnostima, Žepljaci ne napuštaju lahko svoja ognjišta, oni se grčevito i uporno bore da stvore ekonomske uvjete za opstanak u svom zavičaju.
Na području Mjesne zajednice Borika u sela: Živaljevići, Donje Godimilje, Stara Gora, Šetići i Đedovići vratilo se 20, a u Mjesnu zajednicu Berkovići svega četiri bošnjačke porodice.
U sela Osovo, Šatorovići, Okruglo i Tmorni Do u Mjesnoj zajednici Osovo vratilo se 28 porodica, a u Mjesnu zajednicu Seljani, u sela Seljani, Strmac i Dobroučući vratilo se 15 bošnjačkih i četiri srpske porodice.
U Mjesnu zajednicu Stjenice, u sela Vragolovi, Kramer-Selo, Burati, Vrhlazje, Brezje, Kovačica, Dobrače, Golubovići, Banja Stijena, Karačići, Kosovići i Gazije vratilo se 70, a u Mjesnu zajednicu Gučevo, u sela Kovanj, Lepenica, Rakitnica, Kozadre i Borovsko vratilo se 50, te u Mjesnu zajednicu Mesići, u sela Otricevo, Brčigovo, Surovi, Kujundžijevići i Kukavice
vratilo se 130 bošnjačkih porodica. Na područje Mjesne zajednice Kozići tokom rata pored bošnjačkih uništen je jedan broj srpskih kuća, pa se zato na ovom području odvija zajednički povratak Bošnjaka i Srba. Na ovo mjesno područje u sela Čadovina, Pašić-Kula, Starčići, Prosječeno, Mrgudići, Brda, Nahota, Radić, Dub, Šljivno, Orahovo, Kopjevići, Pokrivenik,
Lubardići, Šljedovići i Madžer vratilo se 75 bošnjačkih; a u sela Čubrići, Vratislavići, Starčići, Kusuci, Kamen i Miševići 19 srpskih porodica.
Ukupno se na seoska područja opštine vratilo oko 660 porodica, od toga 643 bošnjačke i 22 srpske, ili oko 1.650 stanovnika, od kojih 1.600 Bošnjaka ili 22% od predratnog stanja i približno 60 Srba. Iako na područjima opštine postoje dobri prirodni uvjeti za razvoj poljoprivredne proizvodnje i zadovoljavajuća infrastruktura, povratak Bošnjaka je slab
i nedovoljan. Povratak Bošnjaka nije ni blizu zadovoljavajućeg, kako po broju, tako i po starosnoj strukturi.
Najveći broj povratnika starije su osobe. Većina njih živi skromno, od penzije i pomoći šire porodice. Koliko im zdravlje i godine dozvoljavaju, bave se poljoprivrednom proizvodnjom uglavnom za vlastite potrebe. Pored toga, poneki imaju krave, ovce, koze i nešto peradi.
Ne kaju se što su se vratili. Iako žive skromno, zadovoljni su jer su, kako kažu, prestali lutati od nemila do nedraga. Skrasili su na svome s riječima “nije mi nigdje tako lijepo kao kod svoje kuće”.
Bošnjaci povratnici, kako u gradu tako i na selu, nemaju ozbiljnijih sigurnosnih problema na svojim prebivalištima. Niko ih ne uznemirava ili provocira. Prilikom ostvarivanja svojih prava ravnopravni su sa ostalim. I pored toga što većina Bošnjaka povratnika nema zdravstveno osiguranje u Republici Srpskoj, Dom zdravlja u Rogatici pruža im određene zdravstvene
usluge, a neke i besplatno.
Sa Srbima komšijama dobro se slažu i međusobno potpomažu. Jedino nisu zadovoljni ukupnom situacijom, pomalo se osjećaju zaboravljenim od nekih državnih organa vlasti, posebno iz Federacije BiH.
Razloga za slab povratak Bošnjaka na svoja predratna prebivališta ima više. Svakako, jedan je traumatičnost zbog ratnih zbivanja i stradanja koja su ostavila duboke tragove na psihu ljudi, strah je duboko prodro u ljudske duše i teško ga se osloboditi. Zatim, narušenost međunacionalnih odnosa i izgubljeno međunacionalno povjerenje kao i kontinuirana hirovita situacija u BiH svakako je jedan od ozbiljnih razloga. Veliki broj predratnih stanovnika rogatičke opštine uspješno je rješio svoja stambena i druga egzistencijalna pitanja na novim destinacijama širom svijeta i ne pokazuje nikakav interes za povratak na prijeratna prebivališta. Jedan broj Bošnjaka rado bi se vratio kada bi imao gdje stanovati i šta raditi. To su oni koji godinama čekaju donacije kako bi riješili stambena i druga egzistencijalna pitanja.