www.rogaticani.com

MEHMED REFIK HADŽIABDIĆ (1813-1871)

Jedan od naših najpoznatijih pravnih pisaca na turskom i arapskom jeziku je Mehmed Refik Hadžiabdić. Rođen je u Rogatici 1813 godine, sin je Aliefendije, a unuk Hadži Abdulaha po kome je ova porodica i dobila prezime. Školovo se u Husrevbegovoj medresi. Tu ga je zapazio Husein - efendija Spartalija koji ga odvodi sa sobom u Istanbul. Tu Hadžiabdić završava visoke škole i stupa u službu gdje brzo napreduje. Službovao je jedno vrijeme i u Damasku gdje počinje proučavati islamski misticizam. Po povratku u Istanbul za kratko vrijeme uspinje se na najviši položaj u vjerskoj hijerarhiji, postaje vrhovni vjerski poglavar - šejhulislam, položaj koji osim njega nije zauzimao ni jedan bosanski Musliman. Umro je u Istanbulu 1871 godine i sahranjen u blizini turbeta Muhameda II. Kronogram smrti spjevali su mu brojni tadašnji turski pjesnici, ali mu se na grobu nalazi natpis našeg Fadil-paše Šerifovića, koji se inače brinuo da se od novca koji je Hadžiabdić poslao iz Istanbula podigne u Rogatici džamija i mekteb.
iz Anala GHB V-VI Srajevo - poslato od bogumila

NEZIR EF. ŠKALJIC (1844-1905)



Nezir ef. Škalić bio je treći gradonačelnik Sarajeva. Rođen je 1844 u Rogatici. Nakon završenih nauka služio kao kadija u Rogatici, Fojnici i Srebrenici. Do dolaska austro-ugarske vlasti bio je predsjednik Trgovačkog suda u Sarajevu. Iza 1878 godine bio je najprije kadija u Sarajevu i Rogatici, a os 1883 sudija vrhovnog suda, član ulema-medžlisa i Vakufske uprave. Umirovljen je 1899 godine i postavljen za gradonačelnika Sarajeva. Preveo je Medželu (turski građanski zakonik) Obavljao je reviziju prevoda turskih zakona. U svom rodnom mjestu, Rogatici, ostavio je prelijep vakuf, o čemu se nalaze isprave u arhivu Vakufske direkcije u Sarajevu. Na dužnosti gradonačelnika ostao je šest godina. Umro je 1905 godine.
Pripremio Bogumil.

Nur-efendija Hafizović

Rođen u Rogatici. Austrijsku okupaciju Bosne i Hercegovine dočekao na mjestu vrhovnog šerijatskog sudije Bosanskog vilajeta. Na prijedlog ministra Kallaya 13 oktobra 1882 godine, austrijski car daje saglasnost za formiranje četveročlanog Ulema -medžlisa, a za njegove članove su imenovani:Hasan-ef. Pozderac, kadija iz Cazina, Mehmed Nezir ef.Škaljić, Rogatičanin,kadija iz Sarajeva , Nuri ef. Hafizović iz Rogatice i Husein ef.Ibrahimović, kadija iz Ljubuškog.
Ovim činom Bošnjaci u BiH od tada imaju svoju samostalnu vjersku organizaciju koja se sastoji od četvorice članova Ulema -medžlisa i Rijaseti-ilmije (predsjedništvo islamskih učenjaka), na čijem je čelu stajao reisu-l-ulema. Ovo tijelo će dobiti naziv Rijaset i predstavljat će najviše tijelo u strukturi islamske zajednice u BiH.
Zanimljivo je da su od ukupno četiri člana Ulema-medžlisa dvojica bila Rogatćani.
Pripremio Bogumil

Ovak bogumil razbaco na sve strane jako zanimljive tekstove,Nadam se da urednik to sve prati i klasificira,pa onda pravac ABC...A ima jos tekstova i drugih autora sto valja uvrstiti.Samo nek se pise,bice to knjiga kakvu nece imati ni mnogo vece carsije.A ja jos nesto razmisljam da sve ove pricice i ilustrujemo,eno finih slika,ali moglo bi jos.Pa napr.Pitar uradi kakvu ilustraciju perom,a Bogami i ja cu se potruditi samo kad malo ucejfim.Vako mi se neda.Mozes misliti kad bi uz onu bunarovu pricu isao crtez sazlije pod sljivovom granom.Samo strpljenja,okupicemo se mi oko ovoga,a ne treba zuriti.Ja sam namjerno malo zbrzio ne bi li i ostali krenuli i vidim - ima efekta.

Mozda da administrator ve dvije biografije svrsta tamo medju poznate rogaticke familije,pa imamo tri nova clanka za ABC Rogatice.Onaj bogumil nije bas vjest oko ovih masina(ko i ja) i jedva sam ga ubijedio da nesto napise,a zna mnogo i fino pise - narocito iz istorije.A on to metne ofrlje,otvori novu temi etc.Zato molim urednika da to malo sredi,a valjda ce se i bogumil uhavizati.

Nezir efendija Skaljic i Nuri efendija Hafizovic su vec prebaceni u abecedarij. Evo sad cu ove teme spojiti, a u sustini nije nikakav problem ako se otvori nova tema. Bitno je da se pise, a sve se kasnije moze srediti i urediti.

DOBRACA, Hadzi KASIM Ef.



Rodjen je 1910.godine u Vraglovima, džemat Socice kod Rogatice. Poslije mekteba i osnovne škole došao je u Sarajevo i upisao se na Gazi Husrevbegovu medresu. Po završetku nižeg tecaja na Medresi, prelazi na Šerijatsku sudaèku školu koju završava 1927/28.godine. Potom odlazi u Kairo i upisuje se na el-Azhar, gdje studira islamske teološke nauke i diplomira 1935.godine, nakon cega se odmah vraca u domovinu i stupa u sluzbu kao vjeroucitelj u gradjanskim školama u Sarajevu, kasnije kao nastavnik-muderris, prvo u Islamskoj ženskoj vjerskoj školi (Ženska medresa), a onda u Gazi Husrevbegovoj medresi. Jedno vrijeme radio je kao vjeroucitelj u Realnoj gimnaziji u Mostaru i vjerski odgojitelj u srednjoškolskom internatu društva “Gajret”. Do svog odlaska u mirovinu radio je u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu na obradi orijentalnih rukopisa, da bi samo tri mjeseca kasnije preselio na Ahiret.

Kasim-ef. Dobraca je, u toku svog službovanja, predavao niz vjerskih predmeta: akaid, fikh, hadis, ahlak, historiju Islama i imamet-hatabet-vaz, te arapski jezik i književnost.U muslimanskoj štampi Kasim-ef. poceo se javljati poslije povratka iz Kaira. Napisao je veliki broj clanaka i rasprava, a saradjivao je u brojnim muslimanskim listovima i edicijama: Novom beharu, Glasniku Islamske vjerske zajednice, El-Hidaji,Gajretu i dr., a objavio je dva posebno štampana reda: Kadijanije i Ahmedije (Sarajevo,1938) i Kloni se zla (Sarajevo 1971). Prvi je izašao u izdanju El-Hidaje, a drugi u izdanju Starješinstva Islamske zajednice za SR Bosnu i Hercegovinu.

To je rad pod naslovom “Iz islamskog prava i njegove historije”(1936.godina, brojevi od 1-10).Od tada pa do smrti on je u Glasniku objavio još deset tekstova, od kojih posebnu pažnju zavredjuje “Jedan va’z” (Nekoliko islamskih propisa o privatnom i društvenom životu covjeka). koji je objavljen 1936.godine i drugi “Jedan mevludski va’z”, održan na dan Mevluda 1964.godine u Begovoj džamiji u Sarajevu.

Posljednje što je za života objavio bio je clanak “Vjerski znacaj, smisao i svrha kurbana“, štampan u knjizi Smisao i znacaj kurbana (Sarajevo, 1978), što ju je izdalo Starješinstvo IZ za SR BiH, poslije savjetovanja održanog u Sarajevu 1978.godine na ovu temu. Kad je Kasim-ef. 1956.godine došao u Gazi Husrevbegovu biblioteku, povjeren mu je posao oko izrade kataloga orijentalnih rukopisa ove Biblioteke. Kao i drugim poslovima, i ovom radu Dobraca je prišao ozbiljno i savjesno. Vec 1963.godine štampan je prvi svezak ovog Kataloga (Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke, svezak I ,1963, str.XXXIII+607+XV tabela- stranica arapskog teksta), koji je obuhvatio 795 kodeksa sa više od hiljadu rukopisa.

Medjutim i ovoliko, koliko je uradio na Katalogu orijentalnih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke, osigurao je sebi mjesto u nauci i kod nas i u svijetu.

Svoj život i ponašanje rahm. Kasim-ef. uskladjivao je sa onim ogromnim znanjem, koje je posjedovao. U tom pogledu bio je primjer kakav covjek treba biti. Skroman, nenametljiv, miran i tih, bio je uvažavan, a u odbrani svoga uvjerenja, narocito vjerskog, bio je rezolutan. Zbog toga je uživao opce poštovanje. Otuda je i njegova smrt izazvala veliku žalost i gubitak za sve.

(Prvi put objavljeno u: Glasnik VIS-a, XLIII/1980, br.1, str.106-108.)

ALIJA BEJTIC(1920-1981)

Rodjen je 1. maja 1920. godine u Kukavicama kod Rogatice. Osnovu skolu zavrsio je u Rogatici, a srednju - Gazi Husrevbegovu medresu - 1943. u Sarajevu. Skolovanje zavrsava 1955. na Arhitektonskom odsjeku Tehnickog fakulteta u Zagrebu odbranivsi diplomski rad pod naslovom "Povijest i umjetnost Foce na Drini".

Po zavrsetku studija radi u Zemaljskom zavodu za zastitu spomenika i kulture i prirodnih rijetkosti u Sarajevu, a zatim u Urbanistickom zavodu Bosne i Hercegovine. Najveci dio radnog vijeka proveo je u radu na zastiti i konzerviranju spomenika kulture. Obavljajuci duznost direktora Gradskog zavoda za zastitu spomenika kulture (1966. - 1977.) dao je znacajan doprinos zastiti spomenika, narocito arhitektonsko-urbanistickog ansambla Bascarsije. Studija "Stara sarajevska Carsija jucer, danas i sutra - osnove i smjernice za regeneraciju" nasla je svoju prakticnu primjenu u podlozi plana uredjenja Bascarsije. Od 1977-1981.g. radi kao naucni savjetnik Orijentalnog instituta u Sarajevu. Preminuo je 7. jula 1981. godine.

Svoj prvi rad pod naslovom Omer pasha Latas objavio je 1939. godine. Do danas numericki opis njegove bibliografije iznosi preko 420 jedinica, medju kojim je 11 zasebnih djela. Tematski, njegovi radovi mogu se podijeliti u tri grupe, i to: 1. radovi iz istorije materijalne kulture Bosne i Hercegovine - osmanski period (koji su i najznacajniji za nasu istoriju, istoriju umjetnosti i nauke uopce); 2. prevodilacki radovi i 3. radovi na izucavanju knjizevnog i folklornog blaga, narocito epske i lirske muslimanske narodne pjesme.

Znacajni su radovi u kojima je osvijetljen lik, djelatnost i uloga nekih istorijskih licnosti koje su djelovale u Bosni i Hercegovini u vrijeme osmanske vladavine: Bosanski namjesnik Mehmed pasha Kukavica i njegove zaduzbine u Bosni, Elshi hadzi Ibrahim-pashin vakuf u Travniku, Sarajlija Abdulah Drnishlija i njegov zbornik bosanskih memorijala 1672.-1719. Njegovo siroko obrazovanje, svestrano interesovanje za kulturnu proslost te poznavanje orijentalnih jezika odveli su ga u, do danas skromno istrazeno i prouceno podrucje nashe kulturne bashtine na orijentalnim jezicima. Iz tog domena znacajan je njegov doprinos nasoj orijentalistici i istoriji knjizevnosti.
Naučnoistrazivackim radom prezentirao je licnosti i stvaralastvo jednog broja knjizevnih stvaralaca iz kulturne bastine na orijentalnim jezicima, koji su nasoj javnosti bili malo ili sasvim nepoznati: Pjesnik Sabit Alaudin Uzicanin kao sarajevski kadija i bosanski mula, Ljubuski i Ljubusaci u Kacicevu Razgovoru ugodnom naroda slavinskoga.

Za rad na zastiti i regeneraciji Bascarsije godine 1976. dobio je grupnu 27. julsku nagradu. Saradjivao je s mnogim naucnim ustanovama: Akademijom nauka Bosne i Hercegovine, Enciklopedijom likovne umjetnosti, Enciklopedijom Jugoslavije, a ucestvovao je na mnogim naucnim skupovima u bivsoj Jugoslaviji i van nje.

Izvor: Zavod za zastitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijedja Kantona Sarajevo

Hasan Kikić



Hasan Kikić 1927.godine


Hasan Kikić je rodjen 20. augusta 1905. godine u Gradačcu. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a Višu dječačku školu pohađa u Derventi od 1919. do 1922.

U istom mjestu nastavlja školovanje na Učiteljskoj školi. Godine 1926. godine zbog učešća u »crvenom đačkom štrajku« isključen iz škole pa završni razred dovršava na Učiteljskoj školi u Zagrebu. Godine 1927. godine radi kao učitelj u Hajdarovićima kod Zavidovića, a od 1928. do 1932. učiteljuje u Rogatici.

Od 1932. do 1936. je učitelj a potom upravnik Osnovne škole u Gornjem Sjenićaku kod Vrginmosta. Od 1936. do 1940. godine živi i radi u Pisarovini.
Od 1934. do 1938. vanredno je studirao i završio Pravni fakultet u Beogradu. Godine 1937. sa Safetom Krupićem i Skenderom Kulenovićem pokreće u Zagrebu napredni muslimanski časopis Putokaz. Godine 1940. god. postavljen je za pravnog referenta u Odjelu za prosvjetu Banovine Hrvatske u Zagrebu, ali je zbog ilegalne komunističke djelatnosti smijenjen, potom radi u Pučkoj školi u Trnju. Godine 1941. godine mobiliziran u kraljevsku jugoslavensku vojsku, a nakon sloma u domobrane u Sanski Most i za to vrijeme ilegalno suradjuje sa NOP-om. U februaru 1942. godine odlazi u partizane i kao komesar Prvog krajiškog proleterskog bataljona gine od četničke zasjede 6. maja 1942. godine kod sela Rapta na planini Čemernici.



Hasan Kikić (broj 1) 1925. godine kao učenik Učiteljske škole u Derventi


Hasan Kikić (broj 1) s grupom školskih drugova u Gogoljevoj "Ženidbi", 1926.

RADENKO MIŠEVIĆ



Radenko Mišević (Rogatica 14.08.1920. - Beograd 15.02.1995.).

Slikarstvo je studirao u klasama V.Filakovića i P.Dobrovića, diplomirao kod M.Milunovića (1946.).

Usavršavao se i sarađivao u Majstorskoj radionici M.Milunovića.
Bio je član umjetničkih grupa: Samostalni, Sarajevo 55, Grupa 57.

Radio je kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu (1964. - 1985.) i osnivač je i honorarni profesor
Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu (1972. - 1985.).

Osim slikarstvom, crtežom i mozaikom bavio se i književnošću.

Živio je u Sarajevu (1952. - 1962.), a potom se preselio u Beograd.

Njegova djela čuvaju i izlažu Narodni muzej, Muzej savremene umjetnosti, Muzej grada Beograda kao i mnoge muzejsko -
galerijske ustanove kod nas i u inostranstvu.

Upravo viđoh da je Šele napisao pod linkom:
http://www.rogaticani.com/forum/viewtopic.php?f=34&t=110&st=0&sk=t&sd=a&start=320,
pa, samo dopuniti ili staviti sliku, na volju, samo da bude komplet.

RAMIZ ef. DOBRAČA



Ramiz ef. Dobrača se rodio u Vragolovima kod Rogatice 02.02.1896. godine od oca Rašida i majke Hasnije. Otac mu je bio poznat i napredan stočar i pčelar. Mladi Ramiz je osnovno obrazovanje stekao u Rogatici, a petorazrednu Carevu medresu u sarajevu pohađao je i završio u vremenu od 1908. do 1913. godine. Stručne predmete učio je pred čuvenim muderrisom hadži Hasan-Husni ef. Muhamedagićem, zvanim Bišćakom. Pravilno učenje Kur'ana završio je pred poznatim mudževvidom(poznavaocem pravilnog izgovora i učenja Kur'ana) i karijom(interpretatorom i učačem Kur'ana), hadži hafiz Džemaluddin ef. Hadžijahićem. Četiri razreda niže gimnazije vanredno je završio preko dopisne škole, a matičarski ispit položio je 1928.godine.

Ramiz ef. je tokom redovnog školovanaj i kasnije marljivim radom i učenjem postigao solidno obrazovanje. Lijepo je savladao arapski, turski i perzijski jezik, a služio se još njemačkim i mađarskim jezikom, što mu je omogućilo da svoje obrazovanje stiče i proširuje čitanjem izvorne literature na više jezika. Veliki je ljubitelj bio knjige i s njom se nikada nije odvajao. Na dužnost džematskog imama u Rahiću Ramiz ef. je stupio u septembru 1945. godine i ostao sve do 1962. godine kada je penzionisan i prešao u Brčko, gdje je nastavio svoju plodnu aktivnost kao sekretar Odbora IZ-e i predsjednik odbora Udruženja islamskih vjerskih službenika sve do 1978. godine, kada se konačno povlači u miran život. U 1969. godini obavio je hadž, preselio je na ahiret 1987. godine u Brčkom gdje je i ukopan.

Neobično je bogat i sadržajan život i rad hadži Ramiz efendijin. Pored obavljanja svojih redovnih dužnosti i poslova, prvo u Stjenicama i Rakitnici, zatim, nešto kasnije, u Rogatici, Sarajevu, Rahiću i na kraju u Brčkom, a to je vrijeme od 1918. do 1978. godine, što iznosi punih šesdeset godina, on je kroz cijelo to vrijeme bio vrlo aktivan društveni i kulturno-prosvjetni radnik. Ramiz ef. je bio brat, čuvenog Kasim ef. Dobrače iz Sarajeva koji je bio blizak saradnik Mehmed ef. Handžića.

KOSOVIĆ JASMINA



Sudija Jasmina Kosović rođena je u Rogatici 1948. godine. Pravni fakultet je završila u Sarajevu 1976.godine, a 1977. godine položila pravosudni ispit. U svojstvu stručnog saradnika Suda udruženog rada Bosne i Hercegovine radila je do 1983. godine, kada je imenovana
za sudiju Osnovnog suda udruženog rada u Sarajevu, gdje je radila do 1992. godine, a od tada pa sve do aprila 2005. godine kao sudija i rukovodilac krivičnog odjeljenja u Općinskom sudu II Sarajevo. Karijeru u pravosuđu nastavlja u Kantonalnom sudu u Sarajevu do aprila
2008. godine, kada je imenovana za sudiju Suda Bosne i Hercegovine.

Tokom sudijske karijere bavila se maloljetničkim pravom i tretmanom maloljetnika uključenih u sistem maloljetničkog krivičnog pravosuđa i u toj oblasti aktivno učestvuje na seminarima i edukativnim programima.