www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 13th, 2021, 10:13 am.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 24 posts ]  Stranica 1, 2  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: ROGATICA ZIMi
TekstNapisano: Novembar 4th, 2008, 8:27 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
ROGATICA ZIMI

Ono što mi je palo na um, prilikom čitanja teme „Rogatica prije agresije“, bijaše nekako spontano, a da ni sam ne znam odgonetnuti - ROGATICA ZIMI.

Mada su u naše vrijeme, dok smo mi bili djeca, godišnja doba 'padala' tačno po kalendaru, svako - po tri mjeseca. Prava rijetkost je bilo, da neko od godiššnjih doba 'zakasni' ili Bože sačuvaj, dođe nepozvano, prije nego što mu je vrijeme, prije nego mu je vakat.

Po prirodi stvari, namjerno ne počinjem, kao većina – od proljeća, već baš od zime, koja me asocira, kao i ljeto, malo više na djetinjstvo, od drugih godišnjih doba.

Rogatica je pitoma, ima kontinentalnu klimu, ipak 'planinsko' mjesto. Zime su kažu, kratke? i oštre. Snijeg je znao da pada danima, na radost nas djece, kao i obično svugdje na svijetu, dok su oni malo strariji, uvijek nešto gunđali sebi u bradu, a nikad nismo znali zašto?! Bilo zbog toga što su morali da čiste 'ispred svojih vrata' ili što im je ne/vrijeme pomelo neke vlastite 'planove i račune'.

Kao djeca, izlazili bi, posebno kada padne večer, gledali u nebo, prema svjetiljkama let pahulja, loveći ih hitro smrznutim dječijim usnicama. Nikada neće nestati sjećanje na večernje svjetlo lampi i sijalica sa visokih uličnih bandera. Bander su bile od drveta, zaštićene bitumenom, od čega se širio miris i zimi i ljeti. Na njima je ostao trag od željeznih zubaca, korištenih z alakše penjanje električara. Na nekim mjestima, daleko niz ulicu žmirkala bi pokoja sijalica, nagoviještajući da je došlo krajnje vrijeme, da se zamijeni.

Po prvom snijegu, koji je često bio tešak i vlažan, dok još nisu prošle prve ralice, stvarali bi se tragovi teških vozila, „saonice“, kako se to tad nazivalo. Ovakav snijeg je bio za sankanje i „kuletanje“ potpuno neupotrebljiv, ali je zato bio pogodan za „valjanje“, jer je bio vlažan, lijepio se u sve veće grude, kugle, pa bi zbog toga sutradan osvitale snježne bašče pune snješka bijelića od kojih bi neki bili „nadograđivani“ i kao takvi, dugo bi ostajale te prve zimske dječije rukotvorine, ta snježna bića - drugima na uvid.

Mnogi su bili svjedoci ljudske domišljatosti, pa bi mnogi imali na glavi, od lavora do lonca, naočara, očiju i dugmadi od kamena ili ćumura. Oko vrata bi završio pokoji pleteni šal, a ispod ruku bi se stavljala obavezno drvena metla, kakva motka ili pritka. Često su to bili rekviziti koji su posuđivani iz komšijske bašče, ali se redovno i vraćalo. I pored komšijske mrzovolje, brzo bi se zadovoljili svačiji apetiti, a grad je izgledao nekako veselije, življe i ljepše. Time se povećavao broj stanovnika za nekih par stotina bijelih 'baštovana'.

Vrijeme tog prvog snijega, bilo je vrijeme „skidanja“ sanki i svih mogućih „prošlogodišnjih prijevoznih sredstava“ sa tavana, podruma. Sanjke ili sanke, kupovale bi se u radnjama „sportske opreme“, tamo gdje su se kupovali kazani, lonci i daske za veš. Poznata je i prodavnica kod Kape, gdje se mogla obaviti kupovina ovih zimskih rekvizita. Sanke su bile drvene konstrukcije, lijepo izvedene i lakirane, klizne površine su bile dobro urađene širokim lastranim nagaznim površinama, a sjedište je bilo „pleteno“ širokim kajševima ili remenima. Prednji dijelovi su bili duboko zavinuti unatrag, a na sebi su imale, kao vučni dio, uzicama vezana dva prednja dijela saonica.

Moram priznati, ove moderne „sprave“ nisu bile popularne, kao „sprave ručne izrade“ - kuleta! To je bilo nešto. Ona su se pravila i predstavljala od svakog učesnika „prepoznatljivi“ dio svakog od nas. Pravilo se, kako se ko znao snaći. Mnogoj djeci su neki od roditelja bili majstori, radili u Sjemeću i tako su znali da „uljepšaju“ svojoj djeci zimsku radost. Neki od nas, više smo voljeli da pravimo kuleta sami, jer se na to gledalo i kao na dio časti. Lijeva i desna strana, bile su identične, spajalo ih se sa tri poprečne drvene osovine, kroz koje je prolazio dio za sjedenje. On je mogao biti od jednog dijela ili više daskica, koje su svakako morale da se savijaju, da ne bi pukle, jer kao takve, nisu ispunjavale svoju funkcionalnost.
Sa donje strane, kao nagazna ili klizna površina stavljala se lastra, kad je snijeg bio vlažan ili deblja armatura, koja kad bi se isklizala, dobijala veću površinu i tek onda na ledu bila prava „formula“, ili „mazija“, kako se to zvalo.

Mislilo se i na udobnost, ali i na dizajn. Radi komotnosti, na sjedeću površinu bi se stavljao kraći dio janjećeg krzna, kožice, a mogla je i deka ili neki drugi materijal. Za ukras, sa svake strane bi se stavljalo, obevezno red srednjih halki/ca, koje bi se za večeri spuštanja „džime“, čule za uho ugodna zvuka slična, a ipak različita, zvuku zvončića.

Džima je bila „kolona“ više sudionika, koji bi rukama uzeli ispružene noge, ovih iza sebe. Upravljao je onaj prvi, najiskusniji, a moglo se nekada naći i po desetoro djece u toj zahuktaloj koloni koja bi „progrmi“ preko leda malo iznad Toplika, pa bi zbog „galame“ koju stvaramo, ljudi znali bacati lug na led, koji bi, na zadovoljstvo sviju nas, samo djelomično, ali neznatno smanjivao brzinu.

Posebno je bila omiljena večernja vožnja đime od 'Jeftine kuće', preko Toplika, niz Toplik, preko glavne ulice, do mosta, pored 'Vatrogasnog doma'. Samo bi se čula radosna dječija vriska, prhutavi snijeg bi svojim zrncima, što brzinom, što hladnoćom - izazivao pravu peckanje i bujicu suza u očima. Neko od odraslih bi stajao da džima prođe galvnu ulicu, jer je to bio najopasniji dio puta, a da bi se došlo do „Vatrogasnog“, snijeg je stvarno morao da bude idealan, kako po količini, tako i po kvalitetu. U toku večeri, znalo se spuštati dva-tri puta, neko i više. Put do vrha, mjesta odakle su započinjale vožnje, trajao je, za nas djecu, nekih 15-20 minuta, a sam spust nije trajao više od 5-7 minuta. To je bilo zadovoljstvo.

Koliko puta je samo bilo spuštanje moje generacije, koji smo se znali „prikrpiti“ starijima, da i mi naučimo, pa je teško i zamisliti i zaboraviti „raju iz djetinjstva“: Ibrica, Bugar, Dido, Hazo, Hamdo, Kerla Meho, Zahid Ćesko, Hitko, Pezo Sejo, Mrguda Adnan, Huremović Mirsad - Ićo, Hase, Mirsad, Paja i mnogi drugi sa prostora Mejtaša, Podhrida, Toplika, Podljuna...

Sjećam se posebno, da je bilo 'pitanje časti', biti ili ne biti, kako su ta improvizovana dječija vozila izgledala na prvi pogled, onako „za oko“. To je bilo jako važno.

Zima je često za nas značila češći odlazak u kino.

Kao što je poznato, mi nismo imali u rukama Joysticke, PC igre, Nintendo, Playstation. Ljeti bi to bio neki ostatak limenog auta, od starijeg brata. Zima je bila vrijeme kulture. Dom kulture, gdje se još nismo smjeli sakupljati, što je uslijedio, kad je „naše vrijeme došlo“. Do tad, tabu mjesto, što od braće, koji su se uveliko počeli odvajati od 'djece', a još većim dijelom od ažurnog oka našeg Pašana, koji nije dao, da mu tamo neka balava djeca švrljaju po sali. Čaj i kahva su bili obavezni, ako se htjelo sjediti.

Znači, radije - kino.

Kino je često značilo, naguravanje sa Mrgudom Adnanom za mjesto u prvom redu, jer su sva djeca htjela da sjednu baš na tu jednu stolicu, a to je bila sama sredina stolica - prvog reda. Sve ostalo je bilo, kako se onda znalo reći – talašika!

Trebalo je nama vremena da shvatimo da je za naše velike glave i male dječije oči, bolje sjediti u sredini ili na kraju. Ne, sjedenje u prvom redu, stolica jedna na samom centru, bilo je pitanje života ili smrti. Ko bi zakasnio i pravio veliku galamu ili gužvu, brzo bi se upoznao sa „radom i redom“ našeg dobrog, rahmet mu duši, Adema, koji je morao cijeli život da trpi naša naguravanja po dvorani i na ulaznim vratima.

Kako god, ako nas je bilo i deset, gurali smo se svim silama, (zbog one proklete srednje stolice), kao da nema više mjesta u dvorani. Takvi smo bili i pred vratima autobusa, mada je imao još dva puna sata do kretanja sa mrtve tačke, a unutra sve slobodno. Da ne pričam koje su drame bile za sjedišta u kinima, ako je bila premijera filma – Emanuela. Tri puta sam išao da je gledam. I, nisam bio jedini. Adnan Mrguda bi pitao:“Jesi li vidio ovo?!“, preda mnom cijeli onaj zid, a malo dječije oko, dok pogleda lijevo, desna strana platna se utopi i izgubi u sljedećoj sekvenci filma.

Bilo je dana, kada smo gledali samo lijevo-desno, od filma nismo bogzna nešto vidjeli, a vrat nas je bolio od brzine i „tempa gledanja“ lijevo-desno. Trebalo je to izdržati. Sutra je bila tema, ko je šta vidio, neko bi se i čudio, kako nije baš vidio određenu sekvencu. Kako smo bili mudriji i stariji, išli smo više sredini i u zadnje redove. Našu generaciju, još su boljeli vratovi, već nas je smijenjivala druga, nova generacija.

Kako smo do ulaznih karti dolazili, bolje da se ne pita. Tapkaroša je bilo. To je bila avantura.
A, ne danas, kupiš kartu i siguran si da ćeš film i gledati. Kod nas je to sve bilo neizvjesno, napeto :-)

Danas, lijepo sjećanje na bezbrižne dane, kada su naši roditelji brinuli sve naše brige, dok smo mi gledali Emanuelu. Uostalom, sjećam se svog prvog filma, kada me je porodica tražila po čaršiji misleći da sam „nestao“, a ja sam ugodno pregledao uopće svoj prvi film - o vikinzima!

Zima je bila vrijeme, kada se malo više dolazilo i išlo „u goste“, mada su to često bila susjedna vrata, kuća, ulica, a nekada i drugi dio grada. Kao i svakoj kući, bila su lijepa sačekivanja i dolasci gosta, prijatelja, članova familije, rođaka i poznatih. Sijela su provođena u akšamluku odraslih, obaveznoj pjesmi uz harmoniku, meni dragog i uvijek rado viđenog Alije Zeca. Koga nije sve uveseljavao, sumnjam da takve osobe nema. Još mi u ušima odjekuju njegove interpretacije naših sevdalinki i narodnih pjesama.

Bajrami su mi, kao djetetu nekako, svi „padali“ zimi. Mi smo djeca, kao danas ovdje na truhlom Zapadu, kada u vrijeme „noći vještica“ - Halloween, djeca idu od kuće do kuće i plaše kostimima druge, zauzvrat dobijajući slatkiše, išli od kuće do kuće čestitajući Bajram i bivali nagrađivani, za svoj trud i održavanje tradicije, „žutom bankom“ ili slatkišima. Zubi su potajno „patili“ od velikih količina šećera i slatkiša, ali - izdržalo se i to.

Takva su moja sjećanja na Rogaticu prije agresije, iz djetinjstva, Rogatice zimi.

Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: ROGATICA LJETI - ZIMI
TekstNapisano: Novembar 4th, 2008, 10:58 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
ROGATICA LJETI

Ovdje ne bih govorio, koliko smo vremena provodili u školi, zimi, ljeti..Svakako, najradosniji trenutak, bilo je bliženje vremena ferija, raspusta. Svakim danom koji je zalazio sredini kalendara rasla je uzbuđenost u nama. Priroda je mijenjala boju, od zimske-bijele, proljetne žućkasto zelenkaste, trava je dobivala na snazi, lišće a bujnosti, a vrijeme je pratilo događaje.

Zimski raspusti su davno već zaboravljeni.

Proljetni zamor je silazio sa umornih lica odraslih, svi su postajali sve nasmijaniji, veseliji, upitniji.

Za mene je uranak imao posebnu ulogu, jer bi smo odlazili u blizine mlinova, donosili vodu, stavljali mirisne trave, da bi smo se sutradan punom mirisa, sa osmjehom na licu -umivali.

Dva su majska praznika imala više nego važnu ulogu, u našem porodičnom životu.

1. maj, kao kod većine Rogatičana, počinjao je pripremama nekoliko dana prije praznika, odabirom mjesta, pripremom i kupovinom. Za mnoge porodice, tako za cijelu Rogaticu, Prvomajski praznici, „dani ne/rada“, kako su se nazivali , bili su poseban događaj. Neko je slavio na Hridu, neko na Ptičijaku, po baščama, pored rijeke Rakitnice, na Kolovratu ili nekoj adi prema Kukavicama ili Plješevici. Dobro se sjećam da se "dimilo i pušilo iz svih ćoškova". Da je Google 'snimao satelitom', pomislio bi, da je veći požar nego ovaj zadnji u Kaliforniji.

Osim 1. maja, za nas, djecu očeva koji su bili policajci (milicija, milicioneri), još jedan veliki praznik bio je „Dan sigurnosti“, 13. maja. Onda bi sve porodice policajaca išle na neko lijepo prirodno i dobro izabrano mjesto. Pretežno je to bilo na Hrid, mjesta na Sjemeću, Gučevu itd.

Taj „drugi dan“ imale su sve porodice, na „Dan vozača“ (šofera), i mnogih drugih „dana“, kada se tražio razlog da se čovjek razonodi i ugodno provede.

Dolazak ljeta bi se vidio na svakom koraku. Pijacu bi okupirali prodavači voća i povrća iz Srbije, žene su žurno htjele ugoditi djeci, muškarci bi ponedjeljkom bili nešto brži, petkom sporiji, a subotama i nedjeljama dokono i bezbrižno sa familijom šetali Glavnom rogatičkom đadom zvanom - Korzo. Bio je to obred, znan nama koji smo to doživjeli. Bilo je to vrijeme kada je imao i „Ado i Budo“. Svima su bili zagarantovani jeftini krediti, kupovina novih auta na dohvat ruke, a privatne radnje su nicale kao pečurke u bogatoj šumi.

Kafane su radile punom parom, a u Bašti nije bilo mjesta. Porodice i njihovi poznati bi sjedili kasno i duboko u noć. Oni, koji su prije išli na počinak, dugo su uživali u 'narodnom melosu' uz otvorena krila svojih penđera, a nekada i još odškrinutih vrata, danom ugrijanih terasa, balkona i verandi. Vrućine su u Rogatici bile ugodne.

Za razliku od nekih gradova i mjesta, rogatička glavna ulica je, dok sam bio dijete, imala običaj, svaki dan da se pere. Komunalno društvo je imalo žutog FAP-a - cisternu. Nekad, kad bi bile žege i nesnosne vrućine, ta cisterna bi naprijed, uz pomoć jakih mlaznica, rashladila Rogatičku čaršiju u 'jednom hodu'. Dok bi se „čaršija prskala“, sa stražnje strane cisterne bi mukom Hajraga, mislim da se tako zvao, iz Podhrida, držeći priključak crijeva za vodu, sa naporom zalijevao preostale sasušene ćoškove ulice.

Posebno ga smetalo, da pored svog posla, ne povrijedi koga, a mi djeca bi od veselja, skakali pod mlazove hladne vode, bosonogi, a nekada i stariji, zavrnutih nogavica dobili bi kritiku našeg Hajrage, za slabo razumijevanje njegova truda i posla.

Ljeto.

Prvo i najbliže mjesto je bio Toplik. Omiljeno mjesto kupanja. Sada, kada stanem pored tog vrela, koje me vraća u život, djetinjstvo, prve pokušaje tonjenja i ronjenja, nazovi-plivanja, Hasinog hvatanja ribe i Kadrinog naganjanja, kada se mijenjala voda iz Ribarskog, na Topliku. Toplik je za nas bilo prvo more, naš Amazon i Mississippi. Tu sam se davio, oživljavao, plakao, nesretan i radostan bio.

Prateći vodu Toplika, od izvora kroz pregrađene bašče, mi djeca, otkrivali smo Rakitnicu.
Kolombo je bio „beba“, kakvi smo mi bili u otkrivanju svijeta i istine oko nas. A, Toplik velik.

Za Kulom, bilo je vječno omiljeno kupalište. Skakanje „bombe“, i „na leđa“, su naša prva iskustva, jer mi nismo imali naša javna kupališta, bazene. Rogatički oci su uvijek imali većih problema. Rogatica je, što se tiče bazena, bila „plitka“ duhom, da se djeci napravi mjesto, gdje će bez straha učiti da pliva i da se razonodi. Tek kasnije se nadoknadilo praveći sportske terene, za koje nisam siguran, da li su postali ono, što se od njh očekivalo.Ukoliko neko kaže da je bilo planirano, i ja sam bio planirao da osvojim svjetski rekord, ali nisam. Toliko vrijede 'jeftine' isprike, na račun nas, njihove djece.

Kolovrat je bio naš „olimpijski bazen“. To mjesto je bilo „Za svakoga nešto!“ Kolovrat je bilo omiljeno mjesto Rogatičana, posebno mlađarije, gdje su se, osim dobrih prijateljstava, rađale i budile prve ljubavi.

Na Kolovratu je malo koja jabuka „cijela“ doživljavala 6. septembar?!

Poljoprivredno dobro je imalo na raspolaganju velike površine, za svoje potrebe od krompira do kukuruza. Malo niže, bliže Rakitnici, zelenilo je svojim adama mamilo porodice na izlet.

Rakitnica je bila bogata ribom, čistom, hladnom vodom, koja se lijeno vijugajući probijala kroz rogatičku ravnicu, na izlazu kroz kanjon i stijene, pa onda kroz, nadaleko poznate ade Kukavica, da bi se potom tiho i nečujno ulijevajući stapala kod Mesića, u rijeku Praču. Odatle bi zajednički nastavljajući put žurno tekle Ustiprači, gdje su se obje vječno zaklele ulijevati, u još jedan naš opjevani smaragd, rijeku Drinu.

Ljeta su prolazila brzo. Ko je išao na more, odlazio na selo, u daleke zemlje, početkom mjeseca septembra, bio je već u Rogatici. Približavao se početak školske godine, ali prije toga, još jednom, srcu i duši, 6. septembar, Dan oslobođenja Rogatice, bio je rođendan, praznik, slava i proslava ne samo Rogatičanima, već i šire. Ali, o tome – drugom prilikom.

Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA LJETI - ZIMI
TekstNapisano: Novembar 4th, 2008, 11:35 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 10:52 pm
Tekstovi: 10155
Lokacija: nije u rogatici
Prvo pozdrav za pisca ovih redova.Iz napisanog vidim da se zazelio i Rogatice i naroda pa pohitio da i ljeto i zimu sto brze opise.Obleti nas Hamdo nabrzake sav kraj i beli mu lakse bi.Eto zato smo i mi ovdje moj Hamdo.I mi hudimo ko i ti i nikako iz pameti ne izlazi Rogatica i njen narod.U toj svojoj brzini ne rece ni ko je praznio ni ko je ganjo iz ribarskih bazena.Ni ko te je dusko a koga si ti.Ni kako se morala ukrasti koja vockajal nesta drugo.Toliko se o Topliku mere,a i treba utefteriti jer vako slike brzo lete.Znam da bi sejtanli i hasarijast i da te Husnija cesto cupo.De ti nama po istilahu i o corotlucima,i duskanju i fol plivanju i skakanju na izvoru.A kako da pomenemo Toplik a da i raju ne nabrojimo?Mere biti da jos kogod uz tebe uspomene probudi pa se uturi jos koja.Pa i o ostalim mijestima sto obiljezavase ljeto u nasem kraju da poistiharu obidzemo.I kuletarice sto zimu ucrtase u misli.Ama da ne duljim hajmo ovo sve lagano jer ce nam biti ljepse.Ovdje smo svi isti.Svi zeljni i gladni svega onoga sto prozivjesmo.I slike koje smo cuvali za uspomenu unistise pa nam samo ove iz nasih glava ostadose.Zato haj da jednu po jednu pregledamo i uzivamo.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA LJETI
TekstNapisano: Novembar 5th, 2008, 12:08 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Toplik

Slika

Slika


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: ROGATICA ZIMI - TOPLIK - SLIKA
TekstNapisano: Novembar 9th, 2008, 1:45 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
ROGATICA ZIMI - TOPLIK - SLIKA

Ovo je ta legendarna ulica niz koju se vozilo "džime", pojedinačno, sankama, 'leđno i pješice' :)

Slika

Ko je slikao, napravio i poslao ovu sliku zaslužuje zahvalnost i visoku ocjenu.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA ZIMi
TekstNapisano: Novembar 10th, 2008, 2:50 am 

Pridružen: Septembar 25th, 2008, 8:39 pm
Tekstovi: 150
E moj Hamdo nekada bilo sada se spominjalo,meni je tesko samo ovo citati a kamo li ponova sve doziviti.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA LJETI - Toplik
TekstNapisano: Novembar 14th, 2008, 5:01 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
TOPLIK

Ovo je bilo "naše malo legendarno" mjesto.

Gore nastala slika, nalazi se iza "crvene zgrade", zato što joj je fasada bila ofarbana crvenom bojom, preko puta zgrade u kojoj sam rastao, do svoje osme godine.

Kasije je otac, „vrativši stan“, kupio kuću od Salan Ahmeda (očeva i majkina kuća), oca od Nijaza i a.r. Ibrahima (Mačka) Salana.

Nisam upoznat, da li ta „crvena zgrada“ na Topliku još uvijek postoji, na nekim slikama sam vidio neku drugu zgradu, da se renovira ili pravi.

Ljeti bi oko Toplika, tu iza ‚crvene zgrade’ bilo mjesto okupljanja porodica, žena i djece.

Za žene je bilo izuzetno mjesto gdje su mogle "nadgledati" djecu dok se igraju, a za djecu opet, bilo je idealno za kupanje, a majke im - u blizini.

Na ovoj slici je sve nekako "zaraslo", dok je u vrijeme mog djetinjstva, na mjestu gdje je sada prelaz napravljen od drveta, sijao mali fini lučni mostić. Korito je bilo posve čisto. Ispod njega bismo roneći izlazili nizvodno, sa donje strane, samo što smo onda bili dobro manji i mršaviji :-)

Nekada bi neka od žena ne znajući, donijela veš za pranje i mi djeca bi ich u čuddu gledali kako „ribaju“ veš po „daskama na valove“.

Iznad mostića, gdje se sada vidi ograda, bila je postavljena žična ograda, a dijelila je restoran 'Ribarsko' (društvo), gdje se u bazenima uzgajala domaća riba, pastramka, šaran i dr.

Na večer bi, jer smo stanovali tu preko puta, na adresi Toplik 10, često išli u „Ribarsko“ na jela sa roštilja. pa tako i ribe. Sjećam se da je pokoji put na sto „legao“ i koji masni šaran, to je bila Omega-3.

Malo niže, pored potoka Toplika, sa njegove desne strane, stanovao je Senit, pa bi i on, mada koja generacija stariji, znao biti tu sa nama. Kao djeca bismo gledali Hasu, kako hvata pastrmke tu u tom potočiću, Topliku, sa rukama. Samo bi zavrnuo rukav, sageo se, pipajući našao malo udubljenje gdje bi se sakrila pastrmka, koja bi pobjegni „oštrom oku“ čuvara, iz glavnog bazena za vrijeme redovne promjene vode.

Zbog toga bi Kadrija, koji je bio čuvar Ribarskog, znao Hasu naganjati i vikati da mu ‚uništava’ ribu. Za sve nas je to tada bila jako ozbiljna stvar.

Ona ovom mjestu, mogao sam se i utopiti. Bio sam nešto manji, imao sam majicu na sebi i okliznuvši se, upadnem, sa gornje strane, iznad ograde, koja je tada bila urađena od bodljikave žice. Onako malog, potok me ponese do te žične ograde, a onda sam se, pokušavajući ustati, zakačio za nju majicom i to leđnim dijelom. Tako sam bez daha, mlatarajući u potoku, počeo da se davim. Drugi nisu shvatali ozbiljnost situacije, jedino je moj brat Šukrija to vidio, skočio u bijelim cipelama, kupljenim upravo taj dan, i izvadio me iz te, za meine, opasne situacije. Tada sam mogao imati 4 godine.

Toplik se pored kuće, gdje je Senit stanovao, spuštao naglo u padu, nekih par metara, završavajući ispod mosta, koji je ujedno bio ulični prelaz, (ulica koja je vodila na Polipu i Podhrid) i pored Mrgudine kuće izlazio i kroz dvorište kuće Keme Kolića, odlazio ispod glavne ulice, bašči ulijevajući se nizvodno pored Vatrogasnog (doma) u Rakitnicu. Za nas djecu, Toplik je bio Amazon. Mjesto, rijeka i doživljaj.

Izvor Toplika, dobro je vidim, opisao i slikama potkrijepio naš Kaza.

Od djece koja su se tu, na drugoj strani ulice, iza ‚crvene zgrade’ igrala, bili su oni koji su stanovali tu: Mili i Veljo Jamina, Milan Vukadin, Muhidin Teskeredžić Dido, Hamdo Čamo, Mirsad Ićo, Zoran Mitrović, Dževad Kustura, Samir Durmišević, Čarkić Zorana, Mrguda Adnan, a.r. Jasmin Pezo, Obradović Zlatko, Senit, Mariko Štica, Kartal (Zlatko)…o starijoj generaciji će biti govora kasnije.

Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: 1. MAJ
TekstNapisano: Novembar 25th, 2008, 11:51 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
1. MAJ

Prvi maj se u Rogatici "slavio".
Na malo koji dan se tako čekalo i sa strepnjom brinulo o vremenu, izboru mjesta. Od brige, mnogi su dobili bore na čelu.

1. Maj je bio 'dan rada', mada niko nije radio. Svijet je slavlje počinjao "koji dan prije", pa svi oni koji nisu obavili poslove na vrijeme, nisu mogli obaviti niti za vrijeme 1. Maja.

Sjećam se vremena, kad su otac i mati "držali" 'društvenu prehranu' u opštinskoj zgradi, u Rogatici. Iako je petkom bio 'pazarni dan', dan kada se u Rogaticu slijevao svijet koji je imao na umu, da obavi poslove u opštini, da koga tuži, proda nešto ili da kupi - to je bio petak! Ali, pred Prvi maj, petak ne bio bio petak, već ponedeljak. Sjećam se dobro da su se pekle i prodavale kahve "k'o halva". Baš kao što je znalo, da se prodaje kasnije kod Mahira (Mede). Čovjek nije mogao naći mjesta!

Prvi maj je bio dan porodica, familija, prijatelja, dan kada su se prijateljstva utvrđivala, familije okupljale, prijatelji sastajali i kada su se svi nesporazumi za bogato opremljenom sofrom 'brzo rješavali'.

Za porodice i mlađe, bio je to dan okupljanja na poznatim izletištima: Ptičijak, Zakula, Kolovrat, Hrid i iza Hrida, oko rijeke Rakitnice, u kakvoj finoj adi, bašči ili jednostavno u svom dvorištu, avliji. To je bio dan svih generacija.

Moja porodica je često imala posjete iz Mostara, Sarajeva, Goražda. Uspomene za Prvi maj, moje kao djeteta, vezane su za familije iz Rogatice: Pavica, Šuvalija, Salan, Čolić i mnogi drugi, da ih sve ne mogu nabrojati. Slike sa naših izleta su izgorjele u roditeljskoj kući, pa ako ih ko ima, od preživjelih, bilo bi lijepo da se objave.

Za taj dan su vezane mnoge anegdote, koje bi se danima prepričavale, posebno u večernjim satima na "rogatičkoj promenadi", glavnoj ulici, u Bašti, hotelu, lokalu, kafiću. Njih je bezbroj.

Mislim da ima još generacija, koje se sjećaju kada je za Prvi maj pao snijeg. Ja se sjećam da je na "ražanj" pao snijeg! Sve je bilo zeleno, dan počeo lijep, malo iza podne se počelo "mračit' i oblačit'", a kad je počelo, 'ni najloni' nisu više pomagali. Nebesa su se otvorila, a bjelina je zatim brzo pokrila travu. Na izletištima su ostajali samo stubovi dima, jedini svjedoci boravka veselih građana, na koje ni loše vrijeme više nije moglo da utječe. Ali, da se sjedi na snijegu, nije se, pored najbolje volje moglo!

To je bilo vrijeme kada su se ulicama Rogatice vozali NSU-i i "tristaći", koji su samo koju generaciju prije, smijenili obline legendarnih "volgi" i "olimpija".

Da, bila su to 'zlatna' vremena, kada su generacije i generacije uživale u izobilju. Kuće su se pravile, auta kupovala "u kešu", nafta proljevala, povoljni krediti 'zemljom hodili', a ljudi čašćavali sve prisutne goste Bašte, kafane, kafića il' gradskog hotela. Čujem, i danas je isto tako.

Još svemirom odjekuje glas, "onih" generacija - "ŽIVIO 1. MAJ!"

Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA LJETI
TekstNapisano: Novembar 26th, 2008, 2:54 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 2:11 am
Tekstovi: 4128
Hamdo, ja se sjecam da se 1.Maj slavio po tri dana.
Prvo ga docekujes, pa ga slavis, a onda ga ispracas. ;)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA LJETI
TekstNapisano: Novembar 26th, 2008, 4:44 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 10:52 pm
Tekstovi: 10155
Lokacija: nije u rogatici
:lol: :lol:


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA LJETI
TekstNapisano: Novembar 27th, 2008, 10:36 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
13. MAJ, DAN SIGURNOSTI

Iza 1. Maja, dolazio je 13. Maj - Dan sigurnosti!

Svi su bili sigurni :-), posebno policija (milicija).

Sjemeć, okolina Hrida, Gučevo i bezbrojna mjesta...na ražnjevima je znalo biti po 12-15 jaGnjadi!
Ko će znati, koliko somuna, sanduka piva, luka...sedam šlepera..
Cjelodnevni izlet, svih porodica onih, koji su radili u policiji.

Da neko ne misli samo da je policija imala svoj divan DAN!
Vidim slika divnih dana - DANA ŠOFERA, DANA LOVACA itd.
Hapalo se, hapalo i to opasno..
Kažu, ovaca je nestalo za jednu sezonu, pa se prešlo na 'manju divljač', ribe, rakove :-) a kad i toga
više nije bilo, došli su na red Bašta, hotel, na kraju 11-ta stražara..ili tako nekako.

Ostale su uspomene, na žalost tu je bilo i familija onih, koji su danas na potjernicama...ali,..da se spomene.

Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: ROGATICA LJETI
TekstNapisano: Novembar 27th, 2008, 11:03 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
25. MAJ, DAN MLADOSTI

SVA JUGA JE BILA NA NOGAMA, A BILA JE BOGME I ROGATICA.

Na taj dan su se po kancelarijama ispravljale 'krive slike' onoga, što dunjalukom vedri i oblači!

Štafeta dolazi!
Dežuralo se besplatno, radilo prekovremeno.
Alija Sirotanović traži da mu se napravi lopata, sa kojom će odma' tonu da izlopata!
Ne bi li kako "probio" sve radne pobjede i nadmašio samog sebe!
Naš Alija...bogat po duši bio..umro po prezimenu, šaptalo se..nekad..

Danas izgleda kao kakav vic, ali onda, bilo je ozbiljno.

Škole su radile mjesecima na tome, da djeca nauče pjesmice o drugu Titu, kako se nosi štafeta, kako se trči, kako se ide uz stepenište, kako i kome se predaje, sa kojim riječima i tekstom, kako se silazi, kako se odlazi...kako se plače i kako se smije, a ruke su se znojile, čela, nije se spavalo, tako kažu oni koji su dobili taj 'partijski zadatak'. Bilo je nesretnika, da su zbog prevelike treme počeli da zamuckuju. Štafeta bi i prođi, mucanje je ostajalo! (sjetite se filma, "Otac na skužbenom putu!")

Na taj dan, kao na Bajrame, oblačila se najljepša odjeća, obuća, plave kape sa petokrakama, crvene mahrame..

Kako ide text:

"Crvenu maramu, nosiću ja i plavu kapicu tra-la-la-la..!"

Bila je to pjesma, ama-ha.
Ovi danas to ne znaju.

Da li se neko možda sjeća toga, ili mislite da je to sve izmišljeno?!

Eno one legendarne slike, Halida Čolića, visila je u Vatrogasnom, počasno na zidu...mnogi su tamo ovjekovječeni na tom skupu.

Čim je završio taj 'dernek', glavni je tek onda počinjao.....mladosti svoje radi!

Do u kasne sate orilo se, niko nije smio policiji da prijavi 'galamu', a odzvanjala je pjesma do u haustore i spavaće sobe privatnih kuća: "Druže Tito...Ramize, kad će ta tura piva..!"


Hamdo Čamo


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 24 posts ]  Stranica 1, 2  Sljedeća

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 8 onih sto citaju, a nece da se registruju.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group