www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 18th, 2021, 12:57 am.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 50 posts ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: Re: Spisak Zrtava
TekstNapisano: April 15th, 2015, 2:34 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 10:52 pm
Tekstovi: 10155
Lokacija: nije u rogatici
Samo zato sto ovo dobro radis ne komentarisem.Nastavi. :up:


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Spisak Zrtava
TekstNapisano: April 16th, 2015, 4:47 pm 
Avatar

Pridružen: Oktobar 30th, 2009, 1:26 pm
Tekstovi: 3067
Lokacija: Negdje u svijetu.
50.4 Crkveni dom
U njemu se nalazio sabirni logor. Tu su dovodili ugledne Bosnjake iz Rogatice, cak i iznemogle starce (Koncentracioni logori i zatvori na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine, Drzavna komisija za prikupljanje cinjenica o ratnim zlocinima u R BiH, Sarajevo, oktobar 1992., br. 1, str. 15).

50.5 Tvornica slada
Nakon "obrade" i odabira u Crkvenome domu, Bosnjake su razvrstavali za daljnji tretman i, izmedju ostalih, slali u ovu Tvornicu stocne hrane udaljenu oko 2 km od Rogatice. U nju su zatocili preko 500 osoba. Mnogi zatocenici odvedeni su u selo Kalimanice gdje su strijeljani i baceni u zloglasnu jamu Biljeg, jednu od najvecih masovnih grobnica u tom dijelu Bosne. Iz ovog, kao i drugih rogatickih logora, muskarce su odvodili na prve linije fronta kao zivi stit. Tako su na Duljevcu izveli 30 Bosnjaka. I u napadu na Brcigovo istjerali su ih na vatrenu liniju te koristili se s njima kao zivim stitom. Nakon poraza, srpski zlocinci su sve Bosnjake iz zivog stita pobili. Dvojicu prezivjelih - Muhameda Hecu i Armina Bazdara (r. 1977.), u stit na ratiste izvodio je SPIRO POPOVIC, Crnogorac, prije agresije stalno nastanjen u Zenici. On je naredio strijeljanje svih Bosnjaka iz zivoga stita. Djecak Midhat Catic je, pred samo strijeljanje molio: "Nemojte mene, ja nemam ni 15 godina..." (Preporod, Zenica, 1-15. januara 1993., str.9).

50.6 Prostorije "UPI -Transa" u Rogatici
Sudbina vecine ovdje zatocenih do danas je ostala nepoznata. Neki su prebaceni u druge logore. Zna se da je krajem 1992. u tom logoru ostalo 15 Bosnjaka (Preporod, Ibid str. 9).

50.7 Kamp Podosoj (Koncentracioni logori i zatvori na teritoriji
Republike Bosne i Hercegovine, Drzavna komisija za prikupljanje cinjenica o ratnim zlocinima u R BiH, Sarajevo, oktobar 1993., br.1, str. 15)

50.8 Stara Osnovna skola u Borikama (Ibid, str. 15)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Spisak Zrtava
TekstNapisano: April 16th, 2015, 6:03 pm 
Avatar

Pridružen: Oktobar 30th, 2009, 1:26 pm
Tekstovi: 3067
Lokacija: Negdje u svijetu.
Evo jos dokaza,imena i prezimena.

https://youtu.be/Iv-vUIfIynA


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Spisak Zrtava
TekstNapisano: April 18th, 2015, 4:59 pm 
Avatar

Pridružen: Oktobar 30th, 2009, 1:26 pm
Tekstovi: 3067
Lokacija: Negdje u svijetu.
ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH - br. 583
(revidirano izdanje)

7. ROGATICKE OPSTINSKE VLASTI PREKOPAVAJU KOSTI NJIHOVIH ZRTAVA

U protekloj godini na podrucju opštine Rogatica cetnici su prekopali veci broj pojedinacnih i masovnih grobnica odvezli tijela ubijenih Bošnjaka na druge lokacije uz asistenciju Rajka Kušica rogatickog krvoloka koji je svojom rukom ubijao. Premjestene su masovne grobnice sa 182 bošnjacka tijela uz pomoc firme AD "Stara gora" koja je 1992. godine poslovala pod "Sjemec" OOUR šumarstvo i gradjenje.

O ovom sam obavijestio SIPU i Komisiju za traženje nestalih FBiH gosp. Amora Mašovica. Dostavio sam im slike 11.05.2008. kada grobnice nisu bile prekopane, i slike 12 i 18.07.2008.godine nakojim se vidio kako su iste bagerima prekopane.

Na osnovu spoznaje imam osjecaj da se u ovom važnom problemu nije otišlo od same informacije

Aktivni sudionik Armije BiH od 09/1991.

N. N. BiH

P.S-A ko li bijase Predsjednik S.O.u to vrijeme(Fino bi bilo saznati sta sve zna Kemo Camdzija)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Spisak Zrtava
TekstNapisano: April 21st, 2015, 4:54 pm 
Avatar

Pridružen: Oktobar 30th, 2009, 1:26 pm
Tekstovi: 3067
Lokacija: Negdje u svijetu.
Srbijanski graničari

Osamnaestogodišnji Sinan Isaković nije se ni domogao Srbije. Nakon gotovo tromjesečnog lutanja i skrivanja po Bosni, jugoslovenski graničari su ga uhvatili kod karaule Rogačica kako iz krvave Bosne pokušava da uđe u Srbiju. Sa trojicom drugova uhapšen je 10. avgusta 1995. godine, pola sata iza ponoći. Nisu pružali otpor. Iako je od tada prošlo gotovo deset godina nema mu ni traga ni glasa
Ostao je samo dobro skrivani "Sprovodni list" jugoslovenskih graničara koji govori o njegovom slučaju, do kojeg je Monitor uspio doći. "Sprovodni list za prekršioce graničnog režima" ustvari je dokument kojim su tadašnje jugoslovenske vlasti evidentirale ilegalne ulaske u zemlju.
Nakon hapšenja, "Sprovodni list" je "dobio" i Sinan Isaković. Taj krucijelni dokument o umiješanosti Srbije u etničkom čišćenju Srebrenice sačuvao je jedan Srbin, koji je svojevremno radio u jugoslovenskim graničnim službama.
Za razliku od Sinana Isakovića, Nuko Krlić iz Žepe preživio je tu golgotu. "Nakon pada Srebrenice i Žepe nastala je velika pometnja. Otac Nazif i ja smo odlučili da prebjegnemo u Srbiju. Bilo nas je stotinu i deset u grupi koja je tog dana prešla Drinu kod sela Jagoštice", svjedoči Nuko u sarajevskim Danima.
Tog 3. augusta 1995. godine, nesrećni ljudi su od dasaka napravili primitivni splav kako bi preko rijeke prebacili i one koji nijesu mogli da je preplivaju. No, čim su stigli na drugu stranu rijeke 110 bošnjačkih izbjeglica pali su u ruke graničara Vojske Jugoslavije. Sa nepunih 17 godina Nuko Krlić je smrti gledao u oči:
"Došli su pripadnici Vojne policije, koji su nam kazali da će nas odvesti u Jagošticu i predati policiji. Međutim, kad smo stigli tamo, nije bilo nikakve policije. Kod škole nas je dočekalo preko stotinu vojnika u različitim uniformama - zelenim i plavim maskirnim, kakve su nosili policijski rezervisti. Oni su nas podijelili u grupe po 10, koje su zatim vodili na 'pregledanje'. Mi koji smo čekali u redu morali smo držati pognute glave, a neki su čak ležali na zemlji. Došao je red i na nas. Otac je išao naprijed, ja za njim. Za dvadeset sekundi smo se morali skinuti do gole kože. Onda su nas ispitivali: 'Koliko si ubio srpske dece? Koliko si žena silovao? Koliko si ubio srpskih vojnika?' I sve tako. Tukli su nas. Nekima su lomili prste na ruci... Jedan je čovjek - ne znam kako se zove, ali znam da je iz Laza, sela nedaleko od Žepe - ne mogavši da izdrži strašno batinanje, 'priznao' da je u Rujištima zaklao srpskog vojnika. Ležao je preda mnom, sav krvav. Nakon toga su ga gazili i udarali kundacima u lice, sve dok nije izdahnuo. Leš su bacili u trnje. To smo svi vidjeli.
Kad smo stigli u Jagošticu, bilo je deset sati ujutru i tu smo bili sve do šest popodne, kad su nas natovarili u tri ceradom pokrivena kamiona. Ne znam kojim smo putem išli, ali znam da smo oko četiri ujutru stigli u logor Šljivovicu. U kamionima je bilo nesnosno, nije se moglo disati, bili smo bukvalno jedni preko drugih. U toj gomili se ugušio izvjesni Džebo, postariji čovjek, nisam siguran kako se tačno zvao, ali znam da je bio mrtav kad smo stigli", svjedoči Nuko.
Nuko Krlić kaže da su ih stražari svakodnevno maltretirali. Kada bi saznali da neko od logoraša ima tu bliskog rođaka slijedili su rituali nad kojima se normalnim ljudima diže kosa na glavi:
"Obojici bi dali po palicu i tjerali ih da se tuku. Ako bi to odbili, onda bi ih stražari brutalno premlaćivali. To se desilo meni i mom ocu, jer nismo htjeli udariti jedan drugoga", svjedoči Nuko, kojem je otac, u 52. godini umro u logoru u Šljivovici, 26 novembra 1995. godine. Tri dana kasnije sahranjen je na groblju "Goduša", nadomak Priboja na Limu.
Nuko je u Šljivovici ostao sve do 19. februara 1996. godine. Sada živi u jednoj zapadnoevropskoj zemlji.

Bosanski istražitelji smatraju da se nesrećni čovjek, kojeg su logorski stražari prvo natjerali da prizna da je zaklao srpskog vojnika, kako bi ga potom tukli do smrti, zvao Edhem Torlak (50). Sahranjen je na groblju Goduša kod Priboja, a srpski zvanični organi naveli su kao uzrok smrti - infarkt srca.
Amor Mašović, predsjednik Državne komisije za traženje nestalih, kaže za Monitor da se pouzdano ne zna koliko je Bošnjaka tokom Mladićeve ofanzive prešlo preko Drine i koliko ih je tom prilikom ubijeno.
"Samo pouzdano znamo da je tokom jula i avgusta 1995. godine u srbijanskim logorima u Šljivovicu i Mitrovo Polje sprovedeno više od 800 bosanakih izbjeglica", kaže Mašović.
Nataša Kandić, direktor Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, za Monitor objašnjava da nije bilo moguće taj slučaj istraživati tokom same tragedije. "Ali, Fond ima spisak od 39 ljudi koji su tada pobjegli iz Srebrenice i koje je srbijanska policija uhapsila i nezakonito isporučila policiji Republike Srpske".
Istina o umiješanosti Srbije u zločine počinjene na području BiH polako izlazi na vidjelo i preko ovog slučaja. Porodice nastradalih ljudi pripremaju tužbu protiv države Srbije koja je nazakonito isporučila njihove najbliže koljačima Radovana Karadžića. Čovjek koji je sačuvao dokumentaciju o tom zločinu spreman je javno da svjedoči i otkrije identitet odgovornih.
Svjedočenje, pisani tragovi i probuđena savjest nekadašnjih Miloševićevih dželata vode do rasvjetljavanja i ovog zločina.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Spisak Zrtava
TekstNapisano: April 27th, 2015, 2:25 pm 
Avatar

Pridružen: Oktobar 30th, 2009, 1:26 pm
Tekstovi: 3067
Lokacija: Negdje u svijetu.
Izvadio je nož i rekao Rifetu da će ga oguliti na komadiće

Svjedoci se prisjetili Stojanove grupe i dana kad su odvođeni mještani sela Surovi Kraj...



Svjedok zamolio optuženog da mu kaže "gdje može kosti naći"

Ahmed Kulić je selo Surovi, općina Rogatica, s nekoliko komšija napustio 29. juna 1992. godine, dan nakon što je čuo da je "Stojanova grupa prošla kroz selo i protjerala neke ljude".

Nedugo nakon toga selo je napustilo još stanovnika, ali je njih osmero ostalo, a među njima Kulićeva majka, supruga i šestogodišnja unuka.

"Majku sam našao i sahranio, a ovo ostalo, nikad nikoga, ništa. Majka je ekshumirana 1997. godine. Glava joj je bila odvojena od skeleta... Tražio sam suprugu i unuku, imao sam krive tragove, ne zna se ništa. Stotine priča, pitaj ovoga, pitaj onoga... mene su priče dovele da umrem", kazao je svjedok, te zamolio optuženog u sudnici da mu kaže "gdje može kosti naći".

Tužilaštvo BiH tereti Stojana Perkovića, kao bivšeg komandira čete Vojske Republike Srpske (VRS) u mjestu Lađevine, općina Rogatica, za zločine protiv čovječnosti počinjene tokom 1992.

U jednoj od tačaka optužnice stoji da je Perković u junu 1992., s desetak pripadnika svoje jedinice došao u selo Surovi i “nezakonito lišio slobode određeni broj civila, a zatim je neke od njih fizički zlostavljao”.

Potom je, navodi se, poveo neke od mještana “u pravcu sela Lađevine, od kada im se gubi svaki trag”.

Kulić je ispričao da je početkom juna 1992. godine predao svoju lovačku pušku i pištolj "komšiji Stojanu Perkoviću".

"Oružje smo predali u Lađevinama. Dobio sam potvrdu i Stojan je bio korektan. Stojan je izdavao potvrde, oko njega su bili vojnici. On je bio glavni među njima", kazao je Kulić.

Rasim Makaš, drugi svjedok na ovom ročištu, također je kazao kako su mještani sela Surovi predavali oružje "komšiji Stojanu". Makaš se prisjetio i 28. juna 1992. godine, dana koji, kako je rekao, nikad neće zaboraviti.

"Bio sam s djetetom kod kuće. Čula se galama i vidio sam desetak vojnika kako vode Rušida Makaša, mog brata Sulejmana i Jusufa Halitija. Doveli su ih do moje kuće, bio je i Stojan tu. Dvojica vojnika su doveli još Ismaila i Amira Makaša, moje bratiće. Stojan je rekao Jusufu da može ići, i počeo je udarati Rušida kundakom od puške, a onda i Amira", opisao je svjedok prizor rekavši da je to posmatrao "s ograde svoje kuće".

"Onda su doveli Rifeta Ajanovića i Nuhana Makaša. Stojan je rekao da Nuhana puste. Izvadio je nož i rekao Rifetu da će ga oguliti na komadiće i da će pjevati k'o slavuj", prisjetio se svjedok.

Nakon nekog vremena, tvrdi svjedok, pušten je uz upozorenje da "pazi šta radi". Nedugo nakon toga, napustio je rodno selo. Nikada nije saznao šta se desilo s trojicom mještana koji su zarobljeni ispred njegove kuće - "ni jesu li živi, ni mrtvi", dok su brat Sulejman i bratić Ismail pušteni.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Spisak Zrtava
TekstNapisano: April 29th, 2015, 8:58 pm 
Avatar

Pridružen: Oktobar 30th, 2009, 1:26 pm
Tekstovi: 3067
Lokacija: Negdje u svijetu.
Zlocinci imaju ime

Prezivjeli sa konvoja koji je 14. juna napustio Visegrad nisu vidjeli smrt svojih najmilijih. Ali su upamtili mnoge od onih koji su konvoj sproveli i odveli muskarce starije od 16 godina u “nepoznatom pravcu”. Za Zeljka Tasica se pouzdano zna da je na Pakleniku pucao. I za Dragana Lukica, nastavnika sa Sokoca. Spisak “oruzane pratnje” konvoja dali su nam svjedoci Mula, Dervisa i Rahima Omerovic, Rahima, Zineta i Nazija Zukic, te Juso Karaman i Zaim Spahic. Svi su tog dana bili na konvoju, ciji je dio zavrsio na stratistu.

Ljubomir Ljupko Tasic
Mirko Tasic
Pero Markovic
Ljubomir Gladanac
Borisa (Drage) Ceho
Milutin (Drage) Ceho, nacelnik SUP-a
Risto Perisic
Goran Pecikoza
Dusan Maric
Ljupko (Stevana) Maric
Predrag i Nenad Mirosavljevic (blizanci)
Milojko (Petra) Kovacevic
Zoran (Jovise) Stanojcic
Milan (Nikodina) Stanojcic
Vidoje (Jovana) Stanojcic
Milutin (Sretena) Savic
Sladjan (Dusana) Simic
Dusan (Antonija) Simic
Djordje (Radovana) Gacic
Pero (Nedje) Gacic
Zoran (Nedje) Gacic
Tomislav Sijakovic
Jovan (Andrije) Jelcic
Miljko (Ljubomira) Jevtic
Nebojsa (Milovana) Pejic
Ljupko (Milovana) Arsic
Branimir (Jovana) Ivanovic
Momir (Milomira) Savic
Nenad Neso Tanaskovic
Milenko (Branka) Baranac
Slavenko (Milomira) Andric
Nedjo Vukasinovic


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Spisak Zrtava
TekstNapisano: Maj 3rd, 2015, 10:57 am 
Avatar

Pridružen: Oktobar 30th, 2009, 1:26 pm
Tekstovi: 3067
Lokacija: Negdje u svijetu.
Sifra:"SRPKINJA"-"OD DANAS CES POSTATI SRPKINJA"
Dobrovoljno sam se,kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,prijavila CENTRU ZA ISTRAZIVANJE I DOKUMENTACIJU Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,da ovaj iskaz,ovo svjedocenje,dadem u pisanoj formi.
Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocenje,ovaj iskaz,iznesem u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA,pred sudovima u Bosni i Hercegovini,sudovima zemalja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN,a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDJENJE RATNIM ZLOCINCIMA U DEN HAAGU,zajedno sa osobama iz ovog mog svjedocenja,koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida.


Agresija Miloseviceve armije iz Srbije skupa sa domacim srbocetnicima na Rogaticu,dana 22.V 1992.
godine,zatekla me u gradu,u stanu mojih roditelja.Zivjela sam sa roditeljima,sestrom i bratom.Sve do 22.V 1992.godine,kada smo svi iz moje familije bili zarobljeni od strane rezervista JNA i odvedeni u skolu"Veljko Vlahovic",skrivala sam se sa majkom,bratom i sestrom po podrumima,obliznjoj sumi,kao i u stanu,od agresorskih napada granatama,snajperima,PAM-ovima,kao i od cetnickih pjesadijskih proboja.Otac nije mogao bjezati sa nama jer je bio bolestan.On je uvijek ostajao u stanu.
U skoli smo bili zatoceni oko deset dana,pa pusteni kucama.Cetnici su prije toga razdvojili muskarce od zena,mnoge od njih odmah pobili,a preostale muskarce odveli su u logore van Rogatice.
Mi,zene,djeca i starci zivjeli smo u svojim kucama pod nesnosnom srpskom torturom.Kretanje nam je bilo ograniceno.Morali smo raditi a i trpjeti svakodnevna napastvovanja,odnosno,mi zene cetnicka silovanja.
Kada su 29.VII 1992.godine dosli domaci cetnici i vojnici srbijanskog agresora,u maskirnim
uniformama sa crvenim beretkama i trobojkom na kapi,naoruzani automatima,nozevima,bombama,
zatekli su u stanu kompletnu nasu porodicu.Pod prijetnjom pistolja,uzeli su nam iz stana sve sto je vrijedno,a oruzje nisu trazili.Znali su da ga nismo imali.
Pod prijetnjom oruzja izveli su nas vani i uz pratnju dvojice cetnika sprovedeni smo do srednjoskolskog centra.Nas 21 zatocili su ponovo u jednoj skolskoj ucionici.Tek cetvrti dan zatocenistva unijeli su nam nesto malo hrane.Odmah,prvog dana su mene odveli na ispitivanje kod komandanta.Odveli su i moju sestru i drugaricu.Mene su odveli u posebnu sobu.Tu su me ispitivali da li u Rogatici Bosnjaci imaju oruzje,ko ga krije,gdje je nasa vojska,gdje su postavljene mine,gdje su polozaji vojske?O tome nisam nista znala,ali oni su posebno inzistirali da odgovorim pa sam im nesto slagala,u nadi da me nece zlostavljati.
Nastavak slijedi......................


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Spisak Zrtava
TekstNapisano: Maj 6th, 2015, 7:34 am 
Avatar

Pridružen: Oktobar 30th, 2009, 1:26 pm
Tekstovi: 3067
Lokacija: Negdje u svijetu.
Cetnickog komandanta u Rogatici su svi zvali MRKI ili CRNI.On mi je odmah na pocetku rekao:"OD DANAS CES POSTATI SRPKINJA I ZIVJET CES U NASOJ NOVOJ SRPSKOJ DRZAVI,TE PRIHVATITI NASU PRAVOSLAVNU VJERU".Mrkog mnogi znaju u Rogatici.IMAO JE KAFIC KOJI SE ZVAO
"SOMBRERO"
.Tako se kafic zvao do agresije,a onda mu je promijenio naziv.
U toku tog ispitivanja koje je trajalo vise od dva sata,Mrki me je uz prijetnju da ce upotrijebiti silu i da ce dovesti jos dvojicu cetnika,koji su bili tu u blizini,silovao.Branila sam se uzaludno,dok me nije dva puta osamario i zaprijetio nozem na grlu.
Tog dana,kasno uvecer,izmedju 23 i 24 sata,u zgradu skole dosli su neki Srbijanci koje su zvali"ARKANOVCI"i prozvali moje ime,govoreci da trebam dati izjavu kod komandanta.Na silu,uz prijetnje oruzjem,samaranjem,odveli su me u ucionicu iznad,na spratu skole.U toj ucionoci ponovilo se silovanje u totalnom mraku.Ne znam ni ko je bio od silovatelja,niti koliko ih je bilo.Samo po akcentu znam da su bili Srbijanci.
U toku zatocenistva u toj skoli jos jednom su me kasno uvecer izveli MANDO DRAGAN,OZREN PLANOJEVIC,MIROSLAV IKONIC-MIKO,pod prijetnjom oruzjem i prijetnjom da ce sve zatocenike pobiti u ucionici ako se budem opirala...Tu vecer silovao me MIROSLAV IKONIC.Kada me u mraku prepoznao OZREN PLANOJEVIC,ZASTITIO ME JE da me drugi ne siluju.
Dana 15.VIII 1992,zajedno sa ostalim zatocenicama izvedeni smo iz skole i upuceni cetnickim vozilima u nepoznatom pravcu.Bila su tri kamiona i jedan autobus.Kada su nam naredili da izadjemo iz kamiona,izasli smo i tad sam prepoznala da smo stigli pred Sarajevo,na Hresu.Saznale smo da je to razmjena zarobljenika.Razmjena je isla tako,sto smo se mi zene postrojile u pravcu Sarajeva,a cetnicki vojnici,ratni zlocinci prema Palama...Onda smo prosli jedni pored drugih,mi,zlostavljane zene,u jednom,a cetnicki borci,zarobljenici,u drugom pravcu.
Cim smo se udaljili stotinjak metara od vozila,na nas je otvorena paljba sa cetnickih uporista na obliznjim brdima.Na Vratniku su nas preuzeli vojnici Armije BiH.U opkoljenom Sarajevu,ne donoseci sa sobom nista osim golih iznemoglih zivota,napaceni i ponizeni,nasli smo slobodu.Primili su nas ljudi iz Sarajeva,koji su bili pod opsadom i kao i mi izgladnjeli i napaceni.
I onda neki sarajevski pjesnici pisu po hrvatskim novinama kako su nas muslimani iz Sarajeva doveli da im damo glasove na izborima,zatim,kako smo uprljali Sarajevo,donijeli sverce,prostituciju i lopovluk,a ne pisu da su nas upravo njihovi Srbi protjerali obescascene.
Oni su nam sve popalili u Istocnoj Bosni i ne daju da se vratimo na svoje.Zlocinci se boje da cemo prst uprijeti u njih,a ne daju ni da ostanemo u Sarajevu
.I jedni i drugi najsretniji bi bili da nas nema,da smo nestali.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Spisak Zrtava
TekstNapisano: Maj 9th, 2015, 8:37 am 
Avatar

Pridružen: Oktobar 30th, 2009, 1:26 pm
Tekstovi: 3067
Lokacija: Negdje u svijetu.
Autor: Ibrahim Hodzic-Godomilje, Rogatica
Prvi dio

NEKA BUDE BAR NEGDJE ZABILJEZENO (MAKAR RUKOPISOM DRHTAVE RUKE)

Savjest moju uznemiruju i pokrecu samo dva moralna faktora-Istina i Pravada, i ona cuje i reagira samo na njihov glas (zov). Po tom glasu i pozivu prihvatam se olovke (mada mi to nije lahko), da u ovu teku prenesem bar nesto iz svojih sjecanja o uznemiravanju i stradanju Muslimana rogatickog kraja od strane srpskih nacionalista i cetnika. Posto ce to biti pretezno moja vlastita sjecanja, duboko urezana u moje pamcenje jos od djetinjstva, kao crne uspomene, tu ce biti najvise govora i podataka iz mog uzeg zavicaja tj. iz sela Godomilja i njegovog okolisa u borickom kraju kraj Rogatice.

Besprimjerna (i nerazumljiva) mrznja Srba spram Muslimana u ovome kraju stalno se dokazivala i u "mirno", predratno doba raznim ispadima, napadima, zasjedama, vrijedjanjima, psovkama itd, da sam mnogo i mnogo toga zapamtio bez mogucnosti zaborava. Pa posto su se zadnjih godina pojavile tendencije da se za takvu mrznju okrive Muslimani kao njeni prvi zacetnici, to mi savjest neodoljivo nalaze da i ja zabiljezim svoja pamcenja iz tog domena a u prilog pravoj svetoj Istini. Kazivat cu i biljeziti samo ono cega se zaista sjecam, kao stvarnog i istinitog dogadjaja.

O stradanjima Muslimana istocne Bosne mnogo se culo i pricalo, ali malo pisalo. No, usmene predaje se brzo zaboravljaju, one umiru zajedno s ljudima koji su ih pamtli. Jedino pisana rijec cuva uspomenu od zaborava.

Ja sam tokom cijelog Drugog svjetskog rata bio medju muslimanskim muhadzirima tj. stradalnicima, koji su prezivjeli pokolje i pogrone i izbjegli ispod cetnickog noza i ognja.

Gledao sam ranjene i oslijepljene starce, ranjene zene i djecu, gledao sam klane-nedoklane ljude i svojim usima slusao njihova grozovita pricanja. Prve pribiljeske, koje sam o tome bio sabrao unistene su mi prilikom bombardiranja Alipasina Mosta 1944. godine. Od tada pa sve do danas, stalno sam se nakanjivao da pocnem sa zapisivanjem bar zapamcenih podataka o stradanju Muslimana istocne Bosne, koje sam jos sacuvao u pamcenju i sjecanju,kao i onih koje budem u medjuvremenu cuo. No, prije nisam imao vremena niti mogucnosti zbog preopterecenosti redovnim poslovima, i zbog slabog zdravlja. I kad vec osjecam, da mi mnogo toga izmice iz pamcenja, rijesih da otpocnem, pa makar to bilo i bez nekog preglednijeg reda i sistematike, te, naravno, vrlo malo i nepotpuno. Ali, bolje ista, nego nista, nek se bar nesto zabiljezi; makar koja kap sehidske (mucenicke) krvi-da se bar donekle opravdam pred svojom savjescu, koja me na to tjera vec godinama.

Velicinu stradanja Muslimana istocne Bosne jos nitko ni djelimicno nije istinski prikazao i opisao. O tome ne postoji nikakva tocna i pregledna statistika. Najveci broj zrtava, posebno male i malodobne djece, koja su pobijena, bacena u jame i bunare, zakopane u djubrista ili pod klozete, a najvise spaljene u zapaljenim zgradama, bit ce zaboravljena, kao da nikada nisu ni postojala na ovome svijetu, jer su u tim krajevima i maticne knjige mahom unistene.

Ja osjecam neki neodoljivi dug prema svome rodnom selu Godomilju. Zato cu iscrpnije prikazati njegovo stradanje, jer, prirodno je da sam o svom rodnom mjestu najvise i zapamtio. A o ostalom cu navesti samo one podatke koje sam cuo i provjerio kao tacnu i sigurnu istinu. Ovo ce, ipak, biti samo nekoliko kapi sehidske krvi na krvavom tragu cetnickih krvoloka, koji su potocima prolili muslimansku nevinu krv duz istocne Bosne.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Spisak Zrtava
TekstNapisano: Maj 10th, 2015, 10:44 pm 
Avatar

Pridružen: Oktobar 30th, 2009, 1:26 pm
Tekstovi: 3067
Lokacija: Negdje u svijetu.
"KADA JE ZUPA GORJELA...."

Prije nego sto sam posao u mekteb i osnovnu skolu volio sam slusati pricanja starijih ljudi. Dosta puta sam cuo kako oni svoju starost mjere i utvrdjuju po vremenu "kada je Zupa gorjela", a to ce reci, kada su paljena muslimanska sela s desne strane Drine, od visegradskog kraja. Koliko sam puta cuo ovo pitanje: "Pamtis li kada je Zupa gorjela?" ili: "Koliko ti je bilo godina kada je Zupa gorjela?" Dobro se sjecam kada sam jedanput upitao svoga najstarijeg amidzu: "Pa kada je to Zupa gorjela i tko ju je popalio?", a on mi isprica, da je to bilo davno i da je malo zivih ljudi koji to pamte. A to su, rece mi, uradile srbijanske eskije (komite), koje su iznenada ispali iz Srbije u Zupu i popalili sva muslimanska sela do Drine. Popalili su gotovo sve zgrade, stogove sijena i mnogo svijeta pobili.-"Sevak" od vatre se daleko, daleko vidio*/

To je prvo stradanje muslimanskog pucanstva istocne Bosne za koje sam cuo po usmenoj predaji i pricanju. I sto su vise izumirali stariji ljudi, sve se rjedje spominje "figanj Zupe", dok vec nije gotovo sasvim pao u zaborav, kao i teska stradanja Muslimana u Srbiji (iz Uzica, Sapca, Valjeva i dr.), o kojima su nekada pricale izbjeglice iz tih krajeva, sto su prebjegle u Bosnu. Eto, koliko je sigurna usmena predaja, po njoj se i genocidi zaboravljaju!


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Spisak Zrtava
TekstNapisano: Maj 13th, 2015, 3:56 pm 
Avatar

Pridružen: Oktobar 30th, 2009, 1:26 pm
Tekstovi: 3067
Lokacija: Negdje u svijetu.
STRADANJA U PRVOM SVJETSKOM RATU

Stradanje Muslimana istocne Bosne u Prvom svjetskom ratu preslo je i na lijevu stranu Drine. Prodor srbijanske i crnogorske vojske sve do blizu Sarajeva dalo je mogucnosti i podstreka jednom dijelu srpskog zivlja da denunciranjem (objedivanjem) i terorom iskaljuju svoju mrznju prema Muslimanima. Slusao sam pricanja o tom stradanju Muslimana mnogo i mnogo puta i dosta sam toga zapamtio, ali naravno samo sto se odnosi na najuzi dio moga rodnog kraja.

Od svih sela godomiljskog i zivaljevskog dzemata najvise je stradalo selo Stara Gora, na stjenovitim obalama Drine. U tome selu ubijeno je 19 (devetnaest) zitelja u ljeto 1914. godine (No, zrtve iz stradanja od 1941. godine penju se brojem na 20 puta 19 u istom selu).

Imao sam udatu sestru u Staroj Gori, koja je poginula 1941. godine. Kada je god spomenem, pitam se, da li je jadnica ziva spaljena ili je mrtva sagorjela, jer u Staroj Gori je najvise zrtava u ogniju spaljeno, vecinom zivih. Iz toga sela mi je bio stariji brat ozenjen, pa sam svakog ljeta obavezno posjecivao to selo, radi rodbine i prijatelja.

U ljeto 1937. godine posto sam maturirao na gimnaziji, bio sam u duznoj posjeti kod rodbine u Staroj Gori. Jednog dana, ja, moj otac i svekar moje sestre, Mehmedbeg Agic, posli smo na Starogorske stijene, odakle se pruza izvanredan pogled na dolinu Drine i visegradski kraj tzv. Zupu. Pri samom izlazu iz sela, otac mi pokaza rukomna jednu staru zidinu, gdje je nakada bila kuca, i rece mi: "Ovdje je 1914. izgorjela puna kuca celjadi".-"Jest, bogme" -potvrdi Mehmedbeg.-"Srbijanci zapalili kucu s celjadima, a nikome nisu dali izaci, dok nije sve izgorjelo. Poslije je nadjena samo jedna zenska ruka s belenzukom, proturena kroz prozorske demire!"

Produzili smo dalje u pravcu "Stijena", kako oni zovu stjenovite obale Drine. Iduci kroz guste proplanke sume, oni na jednom mjestu naglo zastadose, podigose ruke i pocese uciti "Fatihu". Odmah se sjetih da tu ima neko groblje, a zatim ugledah nekoliko grobova. Posto proucismo "Fatihu", kazase mi da je tu 1914. godine ubijeno 8 (osam) ljudi Muslimana iz Stare Gore. Najvise se sumnja na prvog komsiju, Borisava Bojata, jer su ga neki Srbi nehotice prokazali, ja je on bio saucesnik i glavni vinovnik. Posto krenusmo i ostavismo grobove za ledjima, moj otac se obrati Mehmedbegu-"A ono Huseinagi haman bijase sevep smrti?" -"Pa, haman i bijase"- odgovori Mehmedbed.

-"A o cemu govorite?" -upitah ja znatizeljno.


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 50 posts ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5  Sljedeća

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 2 onih sto citaju, a nece da se registruju.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group