www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 18th, 2021, 2:26 am.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 225 posts ]  Stranica Prethodna  1 ... 15, 16, 17, 18, 19
Autor Poruka
 Naslov: Re: POTRESNO SVJEDOCENJE
TekstNapisano: April 14th, 2014, 5:55 pm 
Avatar

Pridružen: Oktobar 30th, 2009, 1:26 pm
Tekstovi: 3067
Lokacija: Negdje u svijetu.
Ne halalim ti, "junače"


Priča sandžačke književnice o majci koja je izgubila šestoricu sinova. Junačeee! Poznaješ li meee? Sjeti me se, kukavče, sjeti! Kano si zaboravio, kad si me pred kućom ostavio kraj ubijenog šestog mi sina. Tada ne pukoh od bola, ni poklekoh, no tu kraj mrtvog sina, na livadi sedždi padoh na ikindiju i istiharu namaz.

Tvoj pogani lik mi se u istihari ukaza, sa lancima na rukama, baš 'vakim što te sad gledam. Allaha mi, u bešaretu dade sabur, nadu da živim i doživim da te stigne kazna Njegova. Izdržala sam do sad, živjela, radila, saburila, Allahu se molila da dočekam ovaj dan, na koljenima da te gledam.

Svake noći zaspem učeći bismilu i ajetul kursijju. Molim se Bogu dž. š. da zaspem i lahko se probudim.

Sinoć sam dovu, bezbeli, smetnula, čim, "junače", tebe usnih.

U snu vidjeh ljude, kako idu u hajku po pobješnjelog šumskog vuka, što im je raskomadao stada i odnio čitav mal. Kažu - bio si sakriven nekamo, pa te jedva našli.

Iz daljine začuh graju, povike, urlike, šenluke. Rekoše mi da su te našli skrivenog u nekoj jazbini. Dovedoše te u lanicma svezanog. Učinje mi se da nisi vuk, no nekaka nakaza sa dvije pogane glave. Nigdje nemaše one snage, junaštva, nigdje sile, niti imade oružja.

"Havo, evo ti ga, ti mu sudi! Tebi je zaklao šestero janjadi, odjednom", rekoše mi.

Ta janjad su bila šest mojih sinova, šest ljutih rana srca moga.

Ispod dugačkih vjeđa, što ka' ježu štrče, poznah ti oči. Prepoznala bih ih u milion da su umiješane. Samo majka krvnika cijeli vijek pamti.

Junačeee! Poznaješ li meee? Sjeti me se, kukavče, sjeti! Kano si zaboravio, kad si me pred kućom ostavio kraj ubijenog šestog mi sina. Tada ne pukoh od bola, ni poklekoh, no tu kraj mrtvog sina, na livadi sedždi padoh na ikindiju i istiharu namaz.

Tvoj pogani lik mi se u istihari ukaza, sa lancima na rukama, baš 'vakim što te sad gledam. Allah mi, u bešaretu dade sabur, nadu da živim i doživim da te stigne kazna Njegova. Izdržala sam do sad, živjela, radila, saburila, Allahu se molila da dočekam ovaj dan, na koljenima da te gledam.

Sina Rasima prvog si mi ubio. Poš'o bio na drugu stranu rijeke, brašna iz vodenice da nam donese. Kažu, naredio si da ga s mosta u rijeku bacu, ka' cuku. Bio mi je još dijete, tek mu bila sedamnesta, peti mi bio po redu, radost moja peta. Plav mi bio, rumen, zdrav, mlad, nevin k'o rosa. Ponos majčin bio, oči i očinji vid. Slušo me, u intat mi bio, k'o svaki hairli evlad.
Bio goloruk, bespomoćan. Ti, "junače" sa psima tvojima, jači bio od nejakog djeteta moga.

Stegnu srce majka, za njim ne zaplaka. Bacih s mosta u rijeku crveni duvak, što sam ga spremila za nevjestu petu. Zavezah ga krvavim suzama, kletvom i vjerom da će te kazna stići kadli - tadli.

Fadila i Adila si ubio na livadi, čim su iz šume izišli da se predaju na tvoju zakletvu da će biti slobodni. I oni su goloruki bili, ni četkicu kod sebe imali nisu. Ja sam hi, "junače", od malehna učila da ljude poštuju, a ne da ubijaju. Odgajala sam djecu, pričajući him o ljubavi prema bližnjem komšiji, prijateljima, svim dobrim ljudima. Smetnuh da im napomenem da ima "junačina" sa silom tuđom.

Ne vjerovah da će i nas zijaretit' zvjeri žedne ljudske krvi, bez vjere, Božjega straha i srama.
Bili su mi blizanci i treći po redu, jednaki ka prepolovljena jabuka. Jedan bez drugoga dihat' mogli ne mogahu. Ka' da si znao da hi odjedama ubiješ. Da si jednog ostavio živog, tražio bi te cijeli vijek, bratove rane da osveti.

I za njih jatka srce steže, ne zaplaka. Sama sam hi u ćefine zavila, povila ih ka' kad su mi malehni bili. Malo sam ih tako povijene držala na krilo, grijala ih i kao u beši ljuljala. Bjehu lijepi, kao zaspali, kao da snijevaju kolo puno djevojaka. Stalno su se nešto došaptavali, krili i smijali se. Imali svoje tajne i jedan drugoga nisu odavali.

No, ja načula, koje su cure iz sela za nevjeste odabrali. Čekali smo da žito i šljive prodamo, pa da him svadbe obojici spremamo. Krijući sam cure mjerkala kolko su visoke, haljine da im na vakat režem. Obadvije bjehu lijepe, ko vile gorske, iz kuća dobrije. Jedna crnka, druga plavka, ne zna se koja je od njih dvije ljepša. Mene sve vrelo u prsi od ponosa i radosti, pa bi da poletim. Prodavala sam ponešto, pa krišom kupovala i slagala da mi se za nevjeste trefi.

Prouči im majka talkin, nemade ko drugi, no jatka. Pod jabukom na kraj njive mezare im iskopasmo. Sa njima ukopah dva duvaka i ruha nevjestačka. Svakom u ćefin zavih šta je njegovo. I namaze klanjah, za duše njihove i dovom ponovih, "junače", kletvu ti istu.
Osta mi pola srca, druga mi živa sagore.

Selim mi bio pravi vrag i svak ga volio. Niko nije umio tako poigrat kolo. Cura imo kol'ko mu volja, mijenj'o ih sad jednu, sad drugu. Ja ga karala, tjerala da se smiri i oženi, vakat mu bilo. On me grlio: "Još je rano za ženidbu, stara. Hoću da živim slobodan k'o 'tica." Volio je život, slobodu, cvijeće, cure, ljude, sunce… Radan bio i sve sa pjesmom. Kažu da je i umro, smijući se.
Ubio si ga zajedno sa desetoricom drugova. Branili su jedan šumarak od tebe, zlikovče. Nestalo him municije. Zarobio si hi i njih bez oružja, "junače", nemoćne ubio.

Doniješe mi haber, da mi je jope u kuću zakukala kukavica i utrobu mi moju nožem rasporila. Okinu mi neko još jedama komad srca, naživo. Usu mi so u živu ranu, oči mi se ugasiše, ka ćorava da sam. Puhnuh oko sebe, sedždi padoh, sa dovom Allahu sabura i pameti da imadem, da kunem klicu i korijen tvoj »junače«. Da živim do ovoga današnjeg dana, tako jadna, ponizna da te vidim.

Mustafu nisam našla, do dana današnjeg. Pošao je zemlju da brani od hajduka tvojih. Nije stig'o do vojske i položaja naših. Negdje gredom si ga sreo, iz zasjede njega si nenaoružana, kukavički ubio. Bio mi prvorođenče, radost prva, domaćin i uzdanica naša. Najbolji kosač i pomagač u selu u svemu najbolji bio. Osta mu tek dovedena nevjesta. Majka bešu spremala, da him ljuljam i njivim djecu malehnu. Kad je prestala nada, bacih u rijeku bešik pun suza, čemera i kletve.

Omera si mi iz ruku oteo, šestu ranu djetinju moju. Tek mu bila trinesta nastala godina. Čupo me za skute, pomoć čeko, vuko me za bluzu, za prsi moje pet put ranjene. Prokapa i proplaka mi mlijeko od bola, basmu okvasiše čemerne suze. Pucanj mi srce otkinu najljućom sabljom, mozak mi okameni. Pao mi je pred noge mrtav, ka kad se jednom spotako na kamen, pa koljeno razbio. Puhala mu majka, ljuljala ga, duhan na ranu privijala. Liječila ga zagrljajem, mlijekom, ruke mu u njedra skrivala.

Ne pokleknuše mi noge, ka' da su od željeza. Gledala sam te u oči, "junače", ka' sad što te gledam. Upamtila sam ti ti lice, svaki trptaj oka dušmanskoga. U snu mi se priviđali smijeh i riječi tvoje: "Nju nećemo, nek živi. Život će joj biti gori, od same smrti."
Nosila sam to u glavi, sakrila u mozak da pamtim i da ne zaboravim.
Ostah sama k'o drvo suho, ka šuška sama na vjetru. Ostaše mi neorane njive, trava nekošena, hajvani u štali nijemi, oko kuće mi i ptice zamukle. Ognjište se ugasilo, sofra okamenjena, grabulja i ralo zahrđali, srce suho, krilo prazno, suza ni kapi jedne, duša mi živoj umrije.

Gledaj me u oči, junače, dok te pitam:

Ja, Hava, Bošnjakinja, majka, iz sela Kozarac, pitam te:
Kazuj, "junače", gdje su mi sinovi?

Gdje mi je Mustafa? Gdje mi je Omer, a gdje su Fadil i Adil? Kud mi je Rasim, a kud Selim?
Gdje ti je sad, "junače" ona sila sa psima tvojim? Gdje ti je slava? Gdje su ti straže silne? Je si li spavat mogao, sa šest živih rana mojih? Je si li se sjetio kletve moje, suza, i pravde Božije?
"Junače", ni pljunut te neću, da mi se bismilla i dova, ne opogane na katilsko lice tvoje.

Ja, Hava, majka, Bošnjakinja, ne halalim, prvorođenče sina Mustafu.
Ne halalim Selima,
Ne halalim Rasima,

Ne halalim Fadila, Adila, ni maksuma Omera.

Ne halalim, praznu lubinu moju, usta osušena, noći bez sna, oči moje izvađene.
Ne halalim kuću, bez živog ognjišta, bez smijeha, mladosti.
Ne halalim bačene duvake, bešik bez čeda, njive bez sjemena.
Ne halalim neprocvalih šest pupoljka mojih, ruže neprocvale, ognjište da mi ukrase i Bosnu mirisom da namirišu.
Ne halalim pokidane stabljike, izdanke utrobe moje, korijen što mi se utrije.
Ne halalim, život bez sunca, bez radosti.
Ne halalim srce iščupano, ranu otvorenu.
Ne halalim, ne halalim, ne halalim... San mi postade java, elhamdulillah.

Šefka Begović-Ličina

Ja sam ko ona,ne halalim,a nemojte ni vi.
NIKAD ZABORAVITI,NIKAD HALALITI.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POTRESNO SVJEDOCENJE
TekstNapisano: April 21st, 2014, 9:23 am 
Avatar

Pridružen: Oktobar 30th, 2009, 1:26 pm
Tekstovi: 3067
Lokacija: Negdje u svijetu.
Slika


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POTRESNO SVJEDOCENJE
TekstNapisano: Juni 27th, 2014, 6:37 am 
Avatar

Pridružen: Oktobar 30th, 2009, 1:26 pm
Tekstovi: 3067
Lokacija: Negdje u svijetu.
Udruženje "Žena-žrtva rata" Sarajevo organizira danas u Višegradu obilježavanje 22. godišnjice zločina "Živa lomača" na Bikavcu.

-Članovi porodica živo zapaljenih civila u naselju Bikavac obilježit će 22. godinu od izvršenog genocida-istrebljenja Bošnjaka Višegrada - najavljuju iz u ovog udruženja, uz podsjećanje da o "Živoj lomači" u Višegradu i danas svjedoče temelji kuće Mehe i Derviše Aljić.

Kako naglašavaju, o ovom zločinu svjedoči i njihova istrajna borba za istinu i pravdu, kao i haška presuda Milanu Lukiću, osuđenom na doživotnu kaznu zatvora.

-Svjedoči i to što naše nekadašnje komšije okreću glavu i od nas i od Bikavca, i od priče o prošlosti, ali prije svega svjedoči šutnja o tome gdje su posmrtni ostaci više od 70 zapaljenih Bošnjaka - poručuju iz Udruženja "Žena-žrtva rata".

Podsjećaju da je jedina preživjela žrtva "Žive lomače" Zehra Turjačanin, dok je najmlađa žrtva imala godinu dana i izgorjela je u majčinom zagrljaju.

Programom obilježavanja 22. godišnjice "Žive lomače" predivđeno je učenje Jasina i dove za nedužne žrtve u Carevoj džamiji u Višegradu, zatim obilazak stratišta, učenje Fatihe i polaganje cvijeća.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POTRESNO SVJEDOCENJE
TekstNapisano: Septembar 24th, 2014, 3:28 pm 
Avatar

Pridružen: Oktobar 30th, 2009, 1:26 pm
Tekstovi: 3067
Lokacija: Negdje u svijetu.
Još jedan svjedok obrane na suđenju zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću pokušao je prikazati kako su Bošnjaci većinom „dobrovoljno otišli“ iz jedne od općina na koju su bosanski Srbi polagali pravo 1992.godine, a ne zbog organiziranog progona s razmjerom genocida – kako to tvrdi optužba.
Milorad Sokolović, predsjednik Izvršnog odbora Rogatice u vrijeme rata, opisao je u glavnom ispitivanju kako su pregovori o mirnoj podjeli općine između bosanskih Srba i Bošnjaka prekinuti nakon ubojstva Draženka Mihajlovića, nakon čega je u unakrsnom ispitivanju tužiteljstvo to osporavalo, prikazujući kako je dogovor prekinut - jer se cijeli teritorij želio zauzeti i etnički očistiti od nesrpskih građana.
„Vi u svojoj izjavi niste iznijeli pravu sliku o dogovoru i podjeli teritorija. Da se Srpska skupština povukla iz dogovora i proglasila cijelu Rogaticu svojim teritorijom.“, konstatirao je haški tužitelj Arthur Traldi pokazujući odluku o povlačenju iz pregovora 18.svibnja 1992.godine.
„To se dogodilo nakon ubojstva. Rekli su mi da ne možemo podići tijelo dok ne bude 15 mrtvih i ja sam onda rekao – da prekidamo pregovore.“, odvratio je Sokolović ostajući kod svog stava.
Svjedok „nije znao“ razlog svog imenovanja i smjene prethodnika
Tužitelj Traldi je potom prikazao kako je više od 13 tisuća Bošnjaka u Rogatici prognano nakon što je lokalna Srpska demokratska stranka, SDS, zaključila kako je stari predsjednik Izvršnog odbora Rogatice Mile Vujić - „popustljiv u pregovorima“ te je na njegovo mjesto 1992.godine imenovan Sokolović „kao netko oštriji“.
„Ne bih htio to razglabati. Sve je bilo legitimno, jer sam predložen i izabran.“, branio se svjedok.
„Ne bih htio detalje, ali htio bih bar neko objašnjenje.“, uključio se u raspravu sa svjedokom predsjedavajući sudac Alphons Orie.
SPECIJAL RSE: Suđenje Ratku Mladiću
„Bio sam istaknut, ljudi su me cijenili i htjeli da obavljam tu funkciju u tako delikatnom trenutku.“, odvratio je Sokolović.
„No to i dalje ne objašnjava – zašto je došlo do promjene, zašto je trebalo smijeniti starog i izabrati novog predsjednika.“, konstatirao je Orie ne vjerujući da je svjedok samo sjedio na Skupštini „ne razmišljajući zašto je došlo do promjene“.
„Meni nije bilo jasno zašto se moj imenjak smjenjuje.“, odvratio je svjedok ne želeći potvrditi točnost riječi starog predsjednika Izvršnog odbora Vujića, a koje je citirao tužitelj.
Tužitelj svjedoku: Morali ste znati za zlostavljanja
Osim osporavanja stava o početku sukoba, Sokolović je suočen i s vlastitom odgovornošću te saznanjima o zlostavljanju građana bošnjačke nacionalnosti u tvornici Slada u Rogatici, gdje je bio lokalni Krizni štab bosanskih Srba, a čiji su članovi i sami sudjelovali u mučenju.
„Predstavnici Kriznog štaba čiji ste Vi bili član su zlostavljali zatočenike u tvornici Slada i morali ste znati za to.“, konstatirao je tužitelj Traldi osporavajući vjerodostojnost svjedoka.
Tijekom dokaznog postupka tužiteljstva više svjedoka je govorilo o teškom zlostavljanju kojem su bili izloženi sa članovima obitelji u više zatočeničkih objekata u Rogatici, no svjedok obrane Sokolović je tvrdio – da o tomu nije imao saznanja, makar je često boravio u neposrednoj blizini spornih objekata.
„Osobno nisam sudjelovao.“, izjavio je Sokolović iznoseći pri tom stavove slične obrane – da su stanovnici bošnjačke nacionalnosti zapravo sklonjeni u prihvatilišta kako bi se zaštitili od sukoba, a ne zatočeni u logore gdje su bili izloženi brutalnom postupanju.

Tužitelj Traldi također je htio pokazati da su lokalne i vojne vlasti bosanskih Srba zajedno surađivale u akcijama te se obavještavale međusobno „o svakom aktualnom pitanju“, o čemu je priloženo i pismo korespodencija s Rogatičkom brigadom VRS-a kao dokaz.

http://www.slobodnaevropa.org/content/o ... 02126.html


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POTRESNO SVJEDOCENJE
TekstNapisano: Septembar 24th, 2014, 4:49 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 10:52 pm
Tekstovi: 10155
Lokacija: nije u rogatici
Svi,ama bas svi,srbi koji su 92 bili u Rogatici znaju i ko je ubijao,i koje premlacivao,i ko je naredzivao i izvrsavao,i gdje su grobnice koje trazimo i sve ostalo vezano za rat.Proslo je skoro 19 godina kako je rat zaustavljen a jos se niko od njih nije pojavio da kaze ono sto zna ili pomogne da nadzemo nestale i ko god misli da u prici i izjavi Mileta i drugih ima istine grdno se vara.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POTRESNO SVJEDOCENJE
TekstNapisano: Septembar 25th, 2014, 3:56 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 10:52 pm
Tekstovi: 10155
Lokacija: nije u rogatici
http://www.youtube.com/watch?v=36KNKCKws9U
Ovdje se moze vidjeti prvi dan svjedocenja Milorada koji vise voli da ga zovu Mile(izgleda kao Dodik) i onaj ko bude gledao primjetice njegovu veliku nervozu.Vjerovatno je svjestan da lako moze promjeniti klupu u sudnici sto ce ako ima pravde i da se desi.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POTRESNO SVJEDOCENJE
TekstNapisano: Oktobar 23rd, 2014, 6:19 am 
Avatar

Pridružen: Oktobar 30th, 2009, 1:26 pm
Tekstovi: 3067
Lokacija: Negdje u svijetu.
Haško suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavilo se iskazom Mileta Ujića, istaknutog vođe lokalne Srpske demokratske stranke, SDS-a iz Rogatice i ratnog načelnika Rogatičke brigade VRS-a.

Nakon što je kao svjedok obrane poricao odgovornost srpske strane za sukob u Rogatici, tužiteljstvo je Ujića podsjetilo kako su i njegovi stranački kolege iz SDS-a zatražili njegovu smjenu 1992.godine – optužujući ga da je s predstavnicima Bošnjaka bio „preblag“ u pregovorima.
Haški tužitelj Arthur Traldi suočio je Ujića sa zapisnicima lokalne Srpske skupštine Rogatice po kojima je vidljivo da se željela preuzeti cijela općina te prekinuti pregovori s bošnjačkim predstavnicima. Suočen s dokazima optužbe Ujić je potvrdio kako je i sam pisao predsjedniku SDS-a Radovanu Karadžiću da lokalni SDS-ovac i zapovjednik srpske Teritorijalne obrane Rajko Kušić - srlja u sukob 1992.godine.
„I krenuti u neke oružane sukobe bilo bi ravno samoubojstvu. Mi to nismo htjeli, podnosimo ostavke, neka imenuje neke druge, postavi pa neka oni nose odgovornost, mi ne možemo.“, potvrdio je svjedok obrane, ipak pokušavajući ublažiti cijeli sukob među SDS-ovcima u vezi zauzimanja Rogatice, tvrdeći da se radilo o različitom mišljenju u vezi spremnosti srpskog naroda.
Svjedok opisao logore kao „sigurne kuće“
Iako se i sam sukobljavao s ekstremistima pred početak sukoba, Ujić je izbijanjem rata postao načelnik štaba Rogatičke brigade VRS-a, čiji je zapovjednik bio spomenuti Rajko Kušić, za kojim je prema spekulacijama izdana međunarodna tjeralica zbog zločina nad bošnjačkim civilima.

SPECIJAL RSE: Suđenje Ratku Mladiću
Posebice u više logora na području Rogatice u koje su zatočeni te tamo brutalno zlostavljani o čemu je na suđenju ranije svjedočilo nekoliko preživjelih. Tijekom svjedočenja u Mladićevu obranu svjedok Ujić nazvao je pak te logore – „sigurnim kućama“.
„Ja sam to i ranije napisao – da je to bila vrste sigurne kuće. Zašto sam tako dao naziv? Pa jednostavno smo htjeli da razdvojimo civile od naoružanih osoba da ne bi ginuli kao kolateralna šteta.“, pokušao je objasniti potez srpskih snaga da zatoče veliki broj nesrpskog stanovništva Rogatice.
Dnevnici generala Mladića i akcije u Rogatici
Budući da je Ujić želio skinuti odgovornost s generala Mladića za postupke srpskih jedinica u Rogatici, tvrdeći da su one bile samoorganizirane i pod kontrolom lokalnih civilnih vlasti bosanskih Srba, tužitelj Traldi je predstavio zaplijenjene ratne dnevnike optuženog u kojima su zabilježene sve pripreme i izvedene akcije.
„Da se nadovežem s dva pitanja – prvo potvrdili ste da se izvrši mobilizacija i izviđanje, je li tako? Tko je naložio srpskoj Teritorijalnoj obrani i njezinim jedinicama da izvrše izviđanje u vremenu 18.i 19.svibnja 1992?“, upitao je nadalje tužitelj.
„Zapovjednik Štaba srpske TO – gospodin Rajko Kušić.“, naveo je svjedok.
„Je li znate – je li on na taj način izdao uputstva?“, nadovezao se tužitelj.
„Što god da kažem bojim se da ne pogriješim, ali vjerujte mi – nije mi poznato.“, ogradio se svjedok.
Ujić će iskaz dovršiti u ponedjeljak nakon čega će se suđenje za dvostruki genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini nastaviti izvođenjem novog svjedoka obrane.
Preuzeto sa: www.slobodnaevropa.org


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POTRESNO SVJEDOCENJE
TekstNapisano: Decembar 12th, 2014, 6:53 am 
Avatar

Pridružen: Oktobar 30th, 2009, 1:26 pm
Tekstovi: 3067
Lokacija: Negdje u svijetu.
MLADIĆEV SVJEDOK LELEK:"Muslimani iz sela 'lojalnih' srpskim vlastima sami tražili da budu izmješteni"
“Svi su se oni iz sela dobrovoljno prijavljivali da napuste boravište, niko ih na to nije prisiljavao”, posvjedočio je Lelek, koji je tada bio pomoćnik načelnika štaba Rogatičke brigade Vojske Republike

Svjedok Odbrane Milovan Lelek opovrgavao je na suđenju Ratku Mladiću navod optužnice o progonu Muslimana iz Rogatice 1992. godine.

“Svi su se oni iz sela dobrovoljno prijavljivali da napuste boravište, niko ih na to nije prisiljavao”, posvjedočio je Lelek, koji je tada bio pomoćnik načelnika štaba Rogatičke brigade Vojske Republike Srpske (VRS). Optužnica tereti Mladića, nekadašnjeg komandanta VRS-a, za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u sedam opština imao razmjere genocida.

Lelek je tvrdio da su Muslimani iz sela “lojalnih” srpskim vlastima sami tražili da budu izmješteni zbog prijetnji koje su dobijali sa muslimanske strane zato “što žive kraj Srba”. Muslimani “iz lojalnih sela” dovoženi su, po svjedoku, u sabirne centre u lokalnom rasadniku i školama, odakle su bili prebacivani, “po svojoj želji”, u Sarajevo ili teritorije pod kontrolom Armije BiH (ABiH).

Na tvrdnju tužioca da su Muslimani u avgustu 1992. nasilno uklonjeni iz rogatičke opštine, za šta je kasnije osuđen Radislav Ljubinac, Lelek je uzvratio da to nije tačno. “Znam da je Ljubinac osuđen, ali ne znam za šta”, rekao je svjedok.

Zastupnik Optužbe je sugerisao da su srpske vlasti “zloupotrijebile razmjenu zarobljenika” da, istovremenim uklanjanjem civilnog stanovništva, etnički očiste Rogaticu. “Ni to nije tačno”, odgovorio je Lelek, potvrđujući da nikada sa Muslimanima nije razgovarao o tome zašto odlaze. Svjedok je tvrdio da su u rogatičkom rasadniku bili odvojeni prihvatni centar za nesrpske civile i vojnički pritvor. Nakon što mu je tužilac predočio da je u rasadniku umrla Hanka Kustura, stara 101 godinu, tvrdio je da se to moglo desiti samo u prihvatnom centru. Upitan da li je znao za zlostavljanje pritvorenika u rasadniku opisano u optužnici, odgovorio je negativno.

“Ne znam, nikada nisam ulazio ni u pritvor, ni u sabirne centre, ali sam bio na njihovim lokacijama”, kazao je Lelek.

Iskaz sljedećeg svjedoka Mladićeve Odbrane, sudije Međunarodnog tribunala u Haagu će saslušati sutra, 11. decembra.

Mladić je optužen i za genocid u Srebrenici, terorisanje stanovništva Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POTRESNO SVJEDOCENJE
TekstNapisano: Januar 5th, 2015, 10:51 am 
Avatar

Pridružen: Oktobar 30th, 2009, 1:26 pm
Tekstovi: 3067
Lokacija: Negdje u svijetu.
Podignuta optužnica protiv Batkovog saučesnika za zločine na Grbavici

Gojković ženu silovao naočigled supruga, kojeg je potom Batko zaklao

Tužilac Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH podigao je optužnicu protiv Milkana Gojkovića, rođenog 16.07.1966. godine u mjestu Maravići, općina Rogatica, gdje je i nastanjen, državljanina BiH, saopšteno je iz državnog Tužilaštva.

On je optužen da je tokom septembra 1992. godine, za vrijeme ratnog stanja u BiH i u vrijeme oružanog sukoba između Vojske Republike Srpske (VRS) i Armije R BiH, u svojstvu vojnika VRS, na području naselja Grbavica u sarajevskoj općini Novo Sarajevo, postupao suprotno Ženevskoj konvenciji o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata, vršeći povredu ličnog dostojanstva naročito uvredljivim i ponižavajućim postupcima, te napadom na dostojanstvo žrtve, ženske osobe bošnjačke nacionalnosti.
Optužnica ga tereti da je 29.09.1992. godine u večernjim satima zajedno sa pripadnikom VRS Veselinom Vlahovićem po nadimku „Batko“ i dvojicom NN pripadnika VRS, došao naoružan do porodične kuće, te lupajući na vrata ušao u kuću, u kojoj su zatekli bračni par sa njihovom tada maloljetnom kćerkom.
Dok je jedan od vojnika držao stražu ispred vrata, optuženi je uz upotrebu sile i prijetnje počinio silovanje i seksualno zlostavljanje žrtve bošnjačke nacionalnosti, koje je počinjeno na naročito surov način, na oči njenog supruga, kojeg su Batko i drugi NN vojnik prisilili da to gleda, a nakon toga ga je Batko ubio, tako što je njenog supruga brutalno zaklao.
Milkan Gojković optužen je da je počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka e ) KZ-a BiH u vezi sa članom 180. stav 1. istog Zakona.
Optužnica je proslijeđena Sudu BiH na potvrđivanje.
AVAZ (M.M)


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 225 posts ]  Stranica Prethodna  1 ... 15, 16, 17, 18, 19

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 1 onaj sto cita, a nece da se registruje.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group