www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 18th, 2021, 2:31 am.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 225 posts ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 19  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: POTRESNO SVJEDOCENJE
TekstNapisano: Juni 29th, 2009, 1:59 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Potresno svjedocenje

Preneseno u cijelosti iz Starta #258,
"MEMOARI CARLE DEL PONTE", str. 34."

22. Februara 2007. Samo nekoliko metara od mog ureda jedan svjedok Tuziteljstva,
covjek cije su ime i identitet drzani u tajnosti kako bi bio zasticen od
odmazde, sjedio je na mjestu za svjedoka iza paravana koji ga je skrivao od
gledatelja na galeriji. Svjedok je bio vozac opskrbe vojske bosanskih Srba. U
doba srebrenickog pokolja dostavljao je hranu i pice vojnim jedinicama. U kljucnom
dijelu svjedocenja opisao je kako je prisustvovao pogubljenju muslimanskih djecaka
I muskaraca dovezenih na polja smrti koja su vec bila prekrivena tijelima.

Tada se zbio dogadjaj koji mu je promijenio zivot:

Iz te hrpe, te gomile mrtvih tijela [koja] vise nisu nalikovala na ljude...nego
samo na hrpu mesa u komadima...ispuzao je covjek. Kazem covjek, ali to je
zapravo bio djecak od nekih pet-sest godina.

To je nevjerovatno. Nevjerovatno.
Covjek je ispuzao i krenuo prema stazi, stazi na kojoj su stajali ljudi s
automatskim puskama i radili svoj posao. A to je dijete islo prema njima.
Svi ti vojnici i policajci ondje, ti ljudi kojima nije [bio] problem ubiti...odjednom su..
spustili puske i svi, do jednoga, jednostavno se sledili. Tamo je bilo samo
jedno dijete... nevino, slatko dijete... prekriveno komadima utrobe drugih ljudi..

Jedan casnik... siguran sam da je bio potpukovnik ili porucnik... A bio je...
neopisivo arogantan... Okrenuo se ljudima, vojnicima, i kazao:

'Sto cekate? Hajde, dokrajcite ga.'

A ti isti ljudi kojima maloprije nije bio problem ubiti ljude, kazali su mu:

'Gospodine, imate pistolj, zasto ga vi ne biste dokrajcili? Samo izvolite, jer
mi to ne mozemo uciniti.'

Svi su oni...jednostavno bili bez rijeci; potom je taj casnik kazao:

'Uzmite dijete, stavite ga na kamion i odvezite; a zatim ga dovezite ovamo s
novom turom i onda cemo ga dokrajciti.'

Bio sam ondje. Bio sam posve nemocan. Bio sam autsajder... Osoba iz
logistike... Nisam imao nista s tim sto se ondje dogadjalo. Ubijali su ljude, a
moj je posao bio samo da im dovozim zalihe; zatim su uzeli dijete, ne muskarci
koji su ubijali ljude, ne. Drugi su uzeli dijete za ruku...

[On]o je govorilo, 'Bab[o] ', tako oni nazivaju oca. Govorilo je, 'Bab[o], gdje
si?' Dijete je bilo u soku.

Stavili su ga u kamion. Dijete se, znajuci da je vec prije bilo u kamionu, pocelo
nekontrolirano tresti. Treslo se i govorilo, 'Ne, ne. Necu.'

Zatim sam se ja umijesao...

Kazao sam im: 'Slusajte, upalit cu svjetla u svom kombiju i ukljucit cu muziku
da mu skrenem pozornost sa svega ovoga sto se dogadja. Upalit cu radio', jer
sam zelio da dijete dodje k sebi. Bilo je posve izgubljeno, nije znalo sto se
dogadja, ni ko je ni sto je.

Kazao sam: 'Pokusat cu ga odvesti kamo god zelite da ga odvezem.' Stoga sam usao
u kombi i upalio svjetlo... I to je djetetu pomoglo jer mu se sve bilo pomracilo...
Kazao sam mu: 'Dodji ovamo, dodji ovamo, dodji k meni.' Kazao sam: 'Pogledaj.
Imam upaljeno svjetlo, muziku.' Odjednom me primio za ruku I dosao k meni...

Ne bih pozelio da iko od vas to dozivi. Nekoc sam bio snazan. Nekoc sam bio cvrst.
Bio sam na takvu glasu. No nikomu ne bih pozelio da dozivi taj - stisak, njegov
stisak moje ruke, i bio sam zapanjen njegovom snagom. Snagom toga djeteta. A
zatim sam - usao sam u vozilo, i ostavio ga casak samoga, samo zato sto
sam morao upaliti vozilo, I ukljucio sam muziku, a zatim smo se vratili s
ostatkom - znate vec sto je taj ostatak bio - kako bi sljedeca tura mogla biti
dokrajcena.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POTRESNO SVJEDOCENJE
TekstNapisano: Juni 29th, 2009, 2:01 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Kongresmen Steney Hoyer:

Stvarna priroda sukoba u Bosni je agresija. "Nadam se skorom hapsenju Mladica – Nikada necu
zaboraviti masovnu grobnicu u blizini Srebrenice - Stvarna priroda sukoba u Bosni je agresija".

Kongresmen Steny H. Hoyer, vodja demokrata u predstavnickom domu Americkog kongresa, izdao je
saopstenje povodom hapsenja vode bosanskih Srba Radovana Karadzica. U saopstenje se stoji:
Izuzetno mi je drago da je voda bosanskih Srba Radovan Karadzic, koji je imao kljucnu ulogu u etnickom
ciscenju u Bosni i Hercegovini, uhapsen u Srbiji.


Americki kongres o hapsenju Karadzica


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POTRESNO SVJEDOCENJE
TekstNapisano: Juni 29th, 2009, 2:04 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
"Tko ne bude pamtio, taj doista nece imati buducnosti".


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POTRESNO SVJEDOCENJE
TekstNapisano: Juni 29th, 2009, 2:09 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
GODINE PREVARE

(by Emir Hadzihafizbegovic)

Moj Boze, ponekad se pitam, zar je bas tako moralo biti, moj Boze, ponekad se pitam, zar je dobro srce
muslimanskog insana moralo da se vadi Valjevskim, Uzickim i inim drugim srpskim kamama.

Moj Boze, ponekad se pitam, zar je muslimanski covjek samo sto sevdah cuti, morao biti zaklan. Pa sto to
mi nismo isli u Negotin i Kraljevo i klali njihove majke, sto to mi nismo postavili haubice na Zabljak, na Durmitor,
na Zlatibor i ubijali njihovu djecu.

Nismo, jer mi volimo, a oni mrze, ne svi, ali mrze. Nase su dzamije popaljene, mihrabi poruseni, mezarja uzorana,
njihove crkve od Teocaka do Golaca niko ne dira. Nase su majke i sestre silovane, a njihove se suncaju po
Adi ciganliji i ljetuju po Budvi.

Nasi su muhadzeri u Trogiru, Pakistanu, a njihovi se, sram ih bilo setaju po Modrici, Dobojskim daidzama i
Prijedorskim avlijama Mi ovdje u Bosni jedemo Norveskkku ribu sumnjivog datuma, a oni beru nase alkatmere
i ruze i sjede ispod grozda , gdje smo mi, samo mi Bajrame docekivali.

Boze moj, Bosanske gazde, Bosanske gazde i potomci Bosanskih begova, hej ljudi moji gazde, gazde Bosanske
cekaju u redu za tanjir graha, a njihova fukara po buvljim pijacama Zajecara prodaje almasli grane i sorvane
nasih nena, prodaje fukara znoj i krv tezaka.

Prodaje fukara ibrike i postekije po Pozarevcu, prodaje fukara vilenove goblene, vilenove goblene iz muslimanskih
kuca, vezene u nocima kad jos nije bila spaljena iluzija o uvali moga djetinjstva na brdovitom Balkanu i kad je
zaklana porodica Huskica odgledala jos jedno nedjeljno popodne koje vodi Dunja Lango Prodaje fukara, a mi se
glodjemo, prodaje fukara pune muslimanske sehare, a mi se glodjemo, prodaje srpska fukara muslimansko
dostojanstvo, a mi se glodjemo, jebem ja nas, ali neka , neka narode moj, neka prodaje fukara, neka prodaje,
jer ne mogu oni nakrasti koliko Musliman ima, ne mogu oni pobiti koliko mi mozemo roditi.

I zato, ne zaboravi nikada narode moj, ne zaboravi nikada potoke krvi sto se slivaju niz Soukbunar, Djidjikovac,
Mejtas i Vratnik ne zaboravi nikada i nemoj nikad halaliti.

Ne zaboravi mrtve bebe rodjene na Kosevskom brdu, ubijene iz PAT-a, PAM-a, Boforsa, majku im jebem, ne
zaboravi i nemoj nikada halaliti. Ako smo nekada morali halaliti, vise ne smijemo.

Zakuni se narode moj krvlju rahmetli Hajre Mesica i sakatom djecom Bosanskom, da halaliti vise nikada neces.

Tko halali, dabogda ga rodjena djeca proklela, jer mi, mi Muslimani ovaj rat nismo zeljeli, ali ako hocemo, dobit cemo
ga, jer u Bosni rjesenja nema ili Dzehenem ili sloboda, kome to nije jasno neka ide iz Bosne.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POTRESNO SVJEDOCENJE
TekstNapisano: Juni 29th, 2009, 2:14 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
UBIJENI ZBOG IMENA

Prica je kratka i surova: Iz voza 671 na pruzi Beograd -Bar, 27. februara 1993. godine, srpski paravojnici iz
grupe Milana Lukica oteli su 19 ljudi, vecinom muslimansko-bosnjacke nacionalnosti. Odveli su ih i strijeljali
kod visegradske brane. Prethodno su ih vezali zicom. Trojicu-cetvoricu zajedno. Ranjene su priklali.

Optuznica protiv Lukica bila je najavljena prije dvije godine. Jos uvijek je nema. Kao sto nema ni zvanicne
verzije tragicnog dogadjaja. Kada ce je biti - ne zna se.

Nebojsa Ranisavljevic, dosad jedini optuzeni za zlocin u Strpcima, uhapsen je jos oktobra 1996. godine.
Bilo je to uoci redovnih izbora. Sudski proces je zapoceo u maju 1998. Opet uoci izbora, ovog puta vanrednih.
Sudjenje Ranisavljevicu je nastavljeno lanjske godine, neposredno pred prijevremene lokalne izbore u Podgorici
i Herceg Novom. Ponovo je odgodjeno.

Sve do sada, kada Crnoj Gori predstoje prijevremeni izbori za republicki parlament.

Brat Rifata Husovica, Bahto, komentarisao je prije godinu dana u "Monitoru" ovaj niz "slucajnih" poklapanja
izbora i sudjenja: "Svima je vise poznato da se ovaj slucaj i ovo sudjenje zakazuje samo pred izbore.
Ne nadam se ja da mi je brat ziv, ali se nadam bar u malo pravde, da pocinioci zvjerskog zlocina budu kaznjeni.
Tesko je ne znati nista za sudbinu brata, ali je isto tesko, vjerujte, sto se ovo ovako sa sudjenjem radi!"

Osam godina poslije zlocina, nista novo, samo ponavljanje sture konstatacije da je 19 ljudi ubijeno. Nema,
medjutim, materijalnih dokaza koji bi svjedocili o tome. Do javnosti nije doprlo ni Ranisavljevicevo priznanje
(na sudu povuceno) da je ucestvovao u zlocinu. Nije cak, sto je neuobicajeno u sudskoj praksi, izvrsena ni
rekonstrukcija dogadjaja. Na nekoliko stotina adresa, koje se dobiju kada se na bilo kom internet pretrazivacu
upise ime malog bosanskog sela Strpci, mogu se pronaci samo sturi i neprecizni podaci o zlocinu. Cesto i obicna
nagadjanja, te hronologija najavljivanog rasvjetljavanja, kao i ostra kritika zbog toga sto to jos nije ucinjeno.

Kada ovaj tekst bude izasao iz stampe, vjerovatno ce se znati jos jedna od sitnih novosti - da je, po prvi put,
dr Vukoman Golubovic, predsjednik Viseg suda u Bijelom Polju i predsjednik sudskog vijeca u slucaju Ranisavljevic,
posjetio Republiku Srpsku i u Visegradu "obavio odredjenje istrazne radnje". A vec nekoliko godina se najavljuje
da bi tamo trebalo saslusati 17 svjedoka i obici cetiri lokacije. Moze se samo nagadjati zasto su novinari
onemoguceni da proprate tok ovih istraznih aktivnosti. I to uprkos uredno i blagovremeno predatom zahtjevu.
Uprkos, takodje, ranije datom obecanju samog Golubovica da ce im to biti omoguceno.

Prva najava da ce "slucaj ubrzo biti rijesen" stigla je u ljeto 1993. iz Ministarstva informisanja Republike Srbije.
Pisalo je ovako: "Dosadasnjom istragom utvrdjeno je da su otmicu putnika izvrsili pripadnici paravojne grupe
koja je djelovala na prostoru Rudog i Visegrada. Radi se o grupi lica koja je bila izvan kontrole vojne i policijske
komande. Energicnom akcijom grupa je razbijena i neki pripadnici pritvoreni radi istrage i utvrdjivanja cinjenica."

Tako je pisalo nekada, a 9. marta ove godine predsjednik sudskog vijeca dr Vukoman Golubovic saopstio je
novinarima: "Samo jednu stvar da kazem, kada se zakaze pretres, vise odlaganja nema. Zbog toga smo ga i
prekinuli da sprovedemo ove istrazne radnje."

Nekadasnji predsjednik Srbije Slobodan Milosevic svojevremeno obecao "da ce prevrnuti i nebo i zemlju" da se
pronadju krivci. Bivsi predsjednik Crne Gore Momir Bulatovic je poslao saucesce rodbini zrtava "tragicnog
rata u Bosni", sto je i bila prva zvanicna objava smrti otetih. U medjuvremenu se nista nije
promijenilo u retorici drzavnih i sudskih organa u vezi s ovim zlocinoms.

Predsjednik Helsinskog odbora iz Sandzaka Sefko Alomerovic je 15. februara, u otvorenom pismu crnogorskom
predsjedniku Milu Djukanovicu, koje su crnogorski mediji presutjeli, s tim u vezi naveo: "Molim Vas, imajte u vidu
da se danas navrsava osam godina od otmice u Bukovici, da ce za dvanaest dana biti, takodje, osam godina od
otmice u Strpcima, i u maju ove godine devet godina od kidnapovanja bosnjackih izbjeglica na Crnogorskom
primorju, a sve to govori da se takvom tehnologijom ide ka konacnom ishodu, kada ce se dovesti u pitanje i
sama cinjenica da je zlocin izvrsen, ili ce se, kao i u slucaju otmice u Bukovici, Severinu i drugim mjestima,
zataskati do te mjere da za njih vise niko nece znati niti ce ih pominjati, sto, zapravo, razotkriva tehnologiju
pretvaranja javnog zlocina u 'savrsen zlocin'".

Kao sto je motiv zlocina u Strpcima jasan iz imena zrtava, tako je i razloge njegovog nerjesavanja tesko prihvatiti.
Zrtve nijesu samo ljudi odvedeni naocigled putnika punog voza, vec i njihove porodice, pa i bosnjacko-muslimanski
narod. Moze li biti vece nesrece za jedno drustvo od toga sto se mirni i po svemu lojalni gradjani mogu odvesti
bestraga i(li) biti poklani, a da niko od nadleznih na adekvatan nacin ne reaguje i pokusa da kazni zlocince?

Nemoguce je shvatiti da bi takvo drustvo mirne savjesti moglo teziti civilizovanom svijetu. Kao sto je nemoguce
shvatiti da je covjek poput Cazima Licine, rodjen 1956. godine, samo zbog svog imena bio toliko "kriv" da bi bio
ubijen. Nakon njegove smrti, njegov maloljetni sin je izvrsio samoubistvo, supruga postala tezak nervni bolesnik,
ostatak nekada sestoclane familije rasuo se po svijetu.

Ovo je samo jedna od porodicnih tragedija, koja je direktna posljedica krvavog pira u Strpcima. A jos ih je osamnaest
sudbina. U vozu je bio i Bakija Fehim, rodjen 1950. godine u okolini Bijelog Polja, radnik beogradskog GP "Planum".
Nakon njegovog ubistva porodici mu je, umjesto pomoci, stiglo rjesenje o otkazu sa posla za Fehima. Supruga
Elifa, invalid, zali se da joj nijedno od troje djece nije zaposljeno. "Zvala sam i 'Planum'. Odgovorili su mi -
neka vam pomogne Alija", kaze Elifa.

Softic Seco, rodjen 1954. godine, otac je troje djece. Bio je radnik GP "Beograd" i vracao se sa posla u svoje selo
Godijevo kod Bijelog Polja. Sa sobom je nosio vrecu brasna. Vreca je pronadjena, njegove kosti jos nijesu.

Husovic Rifat je rodjen 1958. godine i radio je kao taksista u Bijelom Polju. U Bijelom Polju je, 1974, rodjen i
Kapetanovic Esad. Posao je iz Beograda, gdje je radio, da se pozdravi sa porodicom prije odlaska na odsluzenje
vojnog roka u Sremsku Mitrovicu. Otac Hasib i majka Vera i sada cuvaju Esadov vojni poziv.

Babacic Ismet, Podgoricanin, bio je tridesetogodisnjak kada je ubijen. "Najteze mi je kada me pitaju koliko imam
djece", govorio je njegov otac Mujo prije nego sto je preminuo od tuge za sinom. Rastoder Jusuf, Bihorac, rodjen
1944. godine. U sirotinji je iza ovog gradjevinskog radnika ostala nepokretna supruga i sestoro djece.

Djecevic Senad iz Bara ubijen je u sesnaestoj godini zivota. Poceo je da radi kao ribar. Otac Bigo jos ranije mu je
umro, majka Djordina zivi od muzevljeve penzije.

Buzov Tomo, rodjen 1940. godine u Kastel Novom kod Splita. Bio je vojni penzioner. Posao je iz Beograda, gdje je
zivio, u posjetu sinu koji je sluzio armiju u Podgorici. Ljudi koji su ga ubili imali su uniforme slicne onoj koju je nosio njegov sin.

Zupcevic Halil, rodjen 1944. godine, prognanik iz Trebinja. Nije uspio u pokusaju da se prebaci sa porodicom preko
madjarske granice. Vracao se u Rozaje, kod prijatelja, da saceka novu priliku.

Topuzovic Dzafer, rodjen 1938. godine, bio je gradjevinski radnik. Skroman, tih i povucen. Sasvim obican i neprimjetan
covjek, govore oni koji su ga znali. Prije smrti na visegradskoj brani zivio je sa suprugom Ifetom. Nijesu imali djece.

Prelevic Safet, rodjen 1968. godine u Brodarevu. Radio je u gradjevinskoj firmi u Beogradu. Manje od dva sata voznje
vozom falilo mu je da stigne i vidi svoju devetomjesecnu bebu, sada ucenika treceg razreda osnovne skole.

Hanic Muhedin, rodjen 1966. godine u selu Ravce Polje kod Brodareva. Zlocin u Strpcima je prekinuo njegove
tehnicke studije u Beogradu.

Kajevic Nijazim imao je nepunih trideset godina kada je ubijen. Radio je u PTT Srbije u Priboju. Zekovic Fevzija,
rodjen 1939. godine u Prijepolju. Otac troje djece. Imao je svoju trgovinu u Kraljevu. Memovic Fikret, rodjen 1953.
godine u selu Zalug kod Prijepolja. Iza njega ostalo dvoje djece. Radio na zeljeznickoj pruzi. Niko od kolega nije
pokusao da sprijeci njegovo kidnapovanje.

Smrt Coric Rasima iz Prijepolja, rodjenog 1941. godine, odnijela je jedinog hranioca nekada petoclane porodice.

Alomerovic Adem, rodjen 1936. godine u selu Zaokut kod Brodareva, bio je radnik "Rakete" iz Prijepolja.
Invalid i srcani bolesnik. Tragicnog dana vracao se sa lijecenja iz Beograda. Vjerovatno bi docekao skoru
penziju da je prosao stanicu Strpci.

Medju otetima u stanici Strpci bio je i Zulicic Zvjezdan, dvadesettrogodisnji novosadski student DIF-a, rodjen u
Sarajevu. "Treba li ja da idem po Despotovcu i trazim odjecu mog Zvjezdana koju tamo nose njegove ubice", pitala
je njegova majka Milka bjelopoljski Visi sud na posljednjem pretresu...

Nebojsa Ranisavljevic, moguce jedan od zlocinaca, vec cetiri i po godine lezi u zatvoru bez presude i bez dokazane krivice.
Kako sada stvari stoje, on bi, i pod pretpostavkom da je nevin, ostatak zivota mogao provesti na robiji zbog niza
nepovoljnih "objektivnih okolnosti".

Sead SADIKOVIC


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POTRESNO SVJEDOCENJE
TekstNapisano: Juni 29th, 2009, 2:19 pm 
Site Admin

Pridružen: Novembar 9th, 2008, 2:54 pm
Tekstovi: 5885
Emir Hadzihafizbegovic,NO KOMENT.Samo pitam da li je gosp.ministar ovu predstavu igrao i bojovnicima HVO-a u godinama ratnim.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POTRESNO SVJEDOCENJE
TekstNapisano: Juni 29th, 2009, 2:43 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 22nd, 2008, 10:23 am
Tekstovi: 13163
Sva licemjernost, pokvarenost, podlost, baliluk i sve ono što ne mogu napisati sad jer mi na um ne pada, skupljeno je u imenu Emira Hadžihafizbegovića, ministra kulture i sporta u sarajevskom kantonu, kadrovika SDA koja kako reče sinoć akademik Muhamed Filipović Bošnjake vodi ne u Palestinu, nego u Gazu,


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POTRESNO SVJEDOCENJE
TekstNapisano: Juni 29th, 2009, 3:00 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
"Gori od zlocinca je onaj ko zlocin zaboravi i oprosti!"


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POTRESNO SVJEDOCENJE
TekstNapisano: Juni 29th, 2009, 3:02 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
MIT O BRATUNCU: BLATANTNA MANIPULACIJA BROJEVIMA


Navodi da je broj srpskih žrtava u Bratuncu, u periodu između aprila 1992. i decembra 1995. godine, tri hiljade su očiti falsifikat. Istraživanje koje je IDC proveo najopsežnije je provedeno u Bosni i Hercegovini nakon rata i dokazuje da je ukupan broj žrtava tri do devet puta manji od broja koji je Srbija i Crna Gora navela u svojoj argumentaciji u sporu sa BiH pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu.

Vjerovatno najočitija ilustracija uveličavanja broja žrtava je Kravica, srpsko selo u blizini Bratunca koje su snage Armije BiH napale na pravoslavni Božić, u jutro sedmog januara 1993. godine. Prvotni navodi da je taj napad za razultat imao stotine civilnih žrtava su se pokazali lažnim. Uvid u originalnu dokumentaciju Vojske Republike Srpske, jasno pokazuje da je broj vojnih žrtava zapravo daleko veći od civilnih. Prema dokumentu pod naslovom "Ratni put Bratunačke brigade" VRS-a broj ubijenih vojnika je 35, ranjenih 36, dok je broj civilnih žrtava 11.

Uz informacije koje je IDC dobio od članova familija i rodbine žrtava i informacija prikupljenih tokom inspekcije grobalja, IDC je sakupio i sve primarne izvore, zvaničnu dokumentaciju Ministarstva odbrane Republike Srpske i Bratunačke brigade VRS-a, kao i djela koja su objavljivali srpski autori. Žrtve su potom svrstane u dvije skupine na osnovu sljedećih kriterija: općina prebivalista u vrijeme izbijanja rata, i općina u kojoj je doslo do prerane i nasilne smrti.

Nakon sto su svi izvori međusobno uspoređeni, i nakon uklanjanja imena koja su se ponavljala rezultati su pokazali da je u Bratuncu ubijeno i poginulo 119 civila i 424 vojnika iz prve grupe. Broj civilnih žrtava u drugoj grupi je isti (119), dok je broj ubijenih vojnika 448. taj rezultat pokazuje da je 26 vojnika VRS-a, osim pripadnika Bratunačke brigade, učestvovalo u borbama u i oko Bratunca i izgubilo živote.

Inspekcija vojnog groblja u Bratuncu pokazala je da od 383 žrtve pokopane nije moguće utvrditi tačan uzrok smrti za 63 žrtve, iako je vjerovatno da i te žrtve umrle za vrijeme trajanja rata. Usto, 139 žrtava koje su živjele drugdje u vrijeme izbijanja rata i poginule u borbama na drugim bojistima u Bosni i Hercegovini danas su pokopane u vojnom groblju u Bratuncu. Među njima, 48 žrtava pokopanih u Bratuncu živjelo je i poginulo u Hadžićima; 36 je živjelo u vrijeme izbijanja rata i poginulo u Srebrenici; 34 u Vogosći; tri u Konjicu i jos tri u Ilijasu; dva pripadnika VRS-a živjeli su u vrijeme izbijanja rata i poginuli u Sarajevu, jos dvoje na Ilidži i po jedna žrtva u Trnovu, Palama i Tuzli.

Od preostalih žrtava izvan Bratunca, jedna je prije rata živjela u Kiseljaku, i poginula u Hadžićima; jedan je vojnik u vrijeme izbijanja rata živio u Srebrenici, a poginuo je u Jajcu; trojica poginulih su u vrijeme izbijanja rata živjeli u Travniku, i poginuli su u Hadžićima, trojica su živjeli na Ilidži i poginuli u Hadžićima, devet je živjelo u Sarajevu, a poginulo u Hadžićima, jedan je živio u Hadžićima, a poginuo u Vogosći i jedan je živio u Zenici, a poginuo je u Vogosći, a jedan je živio u Zenici u vrijeme izbijanja rata i poginuo je u Srebrenici. Dalje, jedan od pokopanih vojnika živio je u Tuzli u vrijeme izbijanja rata i poginuo na tuzlanskom bojistu, jedan je živio u Bosanskom brodu, a poginuo u Olovu, a jedan je živio u Srebrenici i poginuo u Bihaću. Na koncu, dvije osobe koje su živjele u Kaknju, a poginule u Hadžićima pokopane su na vojničkom groblju u Bratuncu, kao i jedna osoba koja je živjela u Hadžićima, a poginula na Ilidži; dvojica vojnika koji su živjeli u Vitezu u aprilu 1992. godina, a poginuli u Hadžićima; četiri predratna žitelja Konjica koji su poginuli u Hadžićima, dvojica žitelja Pala koji su poginuli u Hadžićima, sedam predratnih žitelja Zenice koji su poginuli u Hadžićima, jedan stanovnik Varesa i jedan stanovnik Kaknja, koji su obojica poginuli u Ilijasu.

Broj žrtava iz srednje Bosne može se objasniti poslijeratnim migracijama stanovnistva, odnosno organizirane evakuacije srpskog stanovnistva - očigledno evakuacija se odnosila i na grobove - naročito onog iz perifernih dijelova Sarajeva. Tadasnje političko vođstvo RS-a pozvalo je lokalno stanovnistvo da napusti Sarajevo, koje se ovom pozivu odazvalo u toj mjeri da su neki djelovi Sarajeva narednih nekoliko mjeseci bili nenaseljeni. Dio tog stanovnistva je potom naseljen u Bratuncu, a njihovi najmiliji ponovo pokopani na tamosnjem groblju; njihova smrt, međutim, predstavljena je kao posljedica akcija koje su poduzimale snage Armije BiH iz Srebrenice.

Podjednako je važno i to sto je u ukupan broj poginulih Srba na teritoriji općine Bratunac uključen i niz stranih državljana (uglavnom iz Srbije i Crne Gore, odnosno Hrvatske). Barem 15 takvih osoba izgubili su živote tokom borbi u Bratuncu; skoro svi su pripadnici paravojne skupine koja je stigla u Bratunac u Aprilu 1992. godine na poziv bratunačkog SDS-a i u suradnji sa Resorom državne bezbjednosti Republike Srbije (vidi svjedočenje Miroslava Deronjića pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivsu Jugoslaviju). Neke od ovih osoba poimenično su Vesna Krdžalić, Dragica Mastikosa, Aleksandar Grahovac i Sreto Suzić, koji su poginuli u borbama vođenim 29. maja 1992. godine u Sandićima pored Bratunca. Sve njih su vlasti RS-a potom svrstale u "žrtve muslimanskog terora". Međutim, državljani Srbije su, sudeći po evidenciji Bratunačke brigade, nastavili stizati tokom cijele 1992. godine: jedan je poginuo u borbama tokom augusta (Žarko Komnenski), a jos jedan u borbama u novembru (Đuro Vujaklija). Dalje, podaci o gubicima Bratunačke brigade VRS-a pokazuju da su "dobrovoljci" stizali i tokom 1993. godine, kao sto je Dragan Milićev (poginuo u borbama tokom januara 1993. godine) i Dragoslav Stanković koji je poginuo mjesec dana kasnije.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POTRESNO SVJEDOCENJE
TekstNapisano: Juni 29th, 2009, 3:03 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
KAKO SU UMIRALI MUSLIMANI U BOSNI


Srpski zlocini i genocid u Bosni i Hercegovini

Prema pisanju najveceg americkog dnevnika -"THE NEW YORK TIMES"-a

Donosimo dijelove iz ovog potresnog svjedocanstva. Prema popisu iz 1991. godine u i oko Vlasenice zivjelo je 18,690 muslimana ili 60% od ukupnog stanovnistva. Pobijeni ili protjerani - tamo ih vise nema. Njihova sudbina odredjivala se u srpskom koncentracionom logoru, koji je bio sakriven dolini okruzenoj borovom sumom, kilomtar i po od centra grada. Nekada vojni depo, sada ogradjen bodljikavom zicom - to je logor Susica. Iako je logor sada zatvoren, put koji vodi ka njemu je preprijecen i dobro cuvan, uz natpis: pristup strancima zabranjen. Razlog je jednostavan: Susica krije strasnu tajnu srpskog pokolja i protjerivanja muslimana u Bosni. Ali sada, bosanski Srbin koji je bio cuvar u logoru i kasnije pobjegao iz Vlasenice, po prvi put je otkrio detalje koji se odnose na izgon i ubijanja, kao sredstva kojim je Vlasenica "ociscena" od svojih muslimana. Pero Popovic, dao je tri intervjua New York Times-u, a kasnije je bio i ispitivan od strane istrazivaca koji pripremaju materijal za Medjunarodni sud za ratne zlocine u Haagu. Osim toga, Popovicevo svjedocenje potkrijepljeno je i podudaralo se sa odvojenim kazivanjima desetina prezivjelih svjedoka koji su sada izbjeglice. Do sada su pojedinosti o zivotu u ovakvim logorima za sistematsko istrebljivanje muslimana bili tajna, a njihova prava priroda negirana od strane Srba. Za razliku od nacistickih logora, tokom Drugog svjetskog rata, u logoru u Susici torturu su cinili i smrt sijali vojnici nad ljudima koji su bili njihove prve komsije.

Zastrasivanje i zatvaranje vlasenickih muslimana civila podstakle su jedinice Jugoslovenske armije iz sjevernog srbijanskog grada - Novog Sada. Ponizavanja muslimana od strane Srba postala su svakodnevna odmah nakon izbijanja rata. Prema kazivanju svjedoka, bilo je to vrijeme kada su komsije iznenada postajali stranci, stari prijatelji pretvarali se u neprijatelje i kada su Srbi iznenadno dobili pravo da teroriziraju muslimane, sa kojima su dotada zivjeli.

Od 2. juna 1992. godine, kada je Susica otvorena, pa do zatvaranja cetiri mjeseca kasnije, pricaju Popovic i prezivjeli, svake veceri grupe muslimana bile su strijeljane i to pod komandom Dragana Nikolica, koji je upravljao logorom, a sada radi za tajnu policiju bosanskih Srba. Gotovo svi pogubljeni bili su civili odvedeni iz svojih domova. Najmanje u jednom slucaju bila je pogubljena grupaod vise od stotinu ljudi. Muslimani -muskarci, zene i djeca - hvatani su sa jednakom brutalnoscu i izlozeni ponizavajucim zivotnim uslovima u Susici. O tome govori Zijad Zemic, jedan od prvih zatvorenika u Susici, gdje je ostao do 1. jula 1992. Zemic je je bio jedan od dvije stotine muslimana pohvatanih 2. juna u raciji na vlasenickim ulicama i sprovedenih u logor Susica. Prema dvadesetak istovjetnih izjava, uslovi u hangaru, koji je sluzio kao logor, bili su grozni. Sest stotina ljudi - muskaraca, zena i djece -bilo je zbijeno u prostoru velicine 40 sa 20 metara. Voda im nije bila dostupna; usred ljetnje vrucine smrad je bio nepodnosljiv. Bilo kakav razgovor, u bilo koje doba, bio je zabranjen. Zatvorenici nisu imali cak ni deke koje bi stavili na betonski pod. Dva puta dnevno su dobijali tanjir rijetke supe, a tada su mogli koristiti i WC. Muskarci su redovno bili skidani do pojasa i premlacivani. Nekada su zatvorenici bili tuceni do smrti. Jedna od takvih zrtava bio je i Durmo Handzic, koji je prije zatvaranja radio u vlasenickoj telefonskoj centrali. Nekoliko svjedoka je potvrdilo da je on ubijen u hangaru 15. juna 1992. godine. Prema svjedocenju Amira Berbica, prezivjelog iz Susice, i Asim Zildzic je bio pretucen na smrt.

Popovic prica da su strijeljanja manjih grupa zatvorenika izvrsavana neposredno ispred hangara. O ovome govori i sezdesetogodisnja Fikreta Atalovic, koja kaze da je upravnik Nikolic svake veceri iz hangara odvodio po osam muskaraca koji se vise nikada ne bi vratili. Prema njenom svjedocenju, cak i mala djeca su morala biti potpuno nijema, dok su slusala rafale tokom strijeljanja van hangara. Ona je potvrdila da su i silovanja zena bila svakodnevna. Pogubljenja vecih razmjera obavljana su u obli_njim gudurama, kod Han Ploce. Ovo su, po pravilu, bile odmazde nakon srpskih gubitaka na frontu. Muskarce bi ukrcali na kamion, odvezli na ivicu litice i onda ubijali dok su oni silazili sa kamiona, prica Popovic. Izvrsenja su obavljale grupe mladih vojnika, posebno dovedenih za ovu svrhu. Ljesevi su padali u guduru, a kasnije su dolazili buldozeri i zatrpavali ih. Popovic kaze da je na taj naci pogubljeno najmanje hiljadu ljudi. Kada je 5. jula 1992. u borbi sa jedinicama Armije RBH poginuo lokalni srpski junak, Dragoljub Stojisic - Kalimero, u odmazdi je strijeljano tri stotine muslimanskih zatocenika. U posljednjem mjesecu svog postojanja, komandu nad logorom Susica preuzeo je major Mile Jacimovic, koji je prema Popovicevim rijecima bio do krajnosti nemilosrdan u svojoj rijesenosti da istrijebi sve muslimane iz Vlasenice. U to vrijeme, jedini preostali muslimani u gradu bili su samo starci i nemocni, koji su do tada bili postedjeni odvodjenja u logore. Sada je i na njih dosao red. 15. septembra srpski vojnici su dosli u kucu Time Handzic, starice od 93 godine, i naredili joj da podje sa njima. Tima je zatrazila dozvolu da barem uzme cipele, no vojnici su to uskratili i Timu, sa kcerkom Mejrom, odveli u logor Susicu, gdje su medju vise stotina ljudi pronasle sina i unuka, Sulju Handzica. Zene su kasnije autobusom prevezene u blizinu Kladnja i primorane da prepjesace prve linije kako bi stigle na teritoriju pod kontrolom vlade. U Kladnju, Mejra Handzic pronasla je svog drugog sina, Abdullaha Handzica, sada borca bosanske Armije. Prije nekoliko mjeseci ranjen je nagazivsi na minu. Mada hramlje, odlucan je da se vrati u borbu sto prije i sasvim je siguran da ce Vlasenica biti oslobodjena. Zajedno sa Abdullahom, bori se i Becir Mekanic, posljednji mirnodopski gradonacelnik Vlasenice. I on je rijesen da se vrati kuci - po svaku cijenu. Krajem septembra iste godine, Jacimovic je odlucio da zatvori logor Susica.

Na pitanje da li je ova odluka dosla kao posljedica straha da bi logor mogaobiti otkriven, nakon sto se u avgustu saznalo za logor Omarska u blizini Banja Luke, Popovic odgovara da je razlog bio cinjenica da muslimana vise nije bilo u vlasenickom kraju. Tako je Jacimovic odlucio da likvidira 200 preostalih zatvorenika. Popovic kaze da je vise od polovine odvedeno i pobijeno nad gudurama, dok su ostali prebaceni na prvu liniju i prisiljeni da kopaju rovove. Kada je Armi-ja RBH u novembru 1993. potisnula Srbe u tom kraju, ponovno su muslimanski zatocenici bili strijeljani. Medju njima, pre ma Popovicevim rijecima, bio je i Suljo Handzic.

Za razliku od nacistickih logora, tokom Drugog svjetskog rata, u logoru u Susici torturu su cinili i smrt donosili vojnici nad ljudima koji su bile njihove prve komsije. Nakon zatvaranja, Susica je postala ono sto je bila i prije: vojni depo.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POTRESNO SVJEDOCENJE
TekstNapisano: Juni 29th, 2009, 3:05 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
DOKUMENTI: KIDNAPOVANJE IZBEGLICA IZ BiH U CRNOJ GORI TOKOM 1992. GODINE

"Rat ga je zatekao kao gradjevinskog radnika na Crnogorskom primorju"

Iz Srebrenice:

29. Begic Sazem, sezonski radnik iz Srebrenice. Rodjen 1963. godine. Rat ga je zatekao kao gradjevinskog radnika na Crnogorskom primorju. Po zvanicnoj informaciji MUP-a Crne Gore predat je 27. maja 1992. godine radnicima SUP-a iz Srebrenice.

O njegovoj daljoj sudbini se nista ne zna.

30. Bosnjo Esad, sezonski radnik iz Srebrenice. Rodjen 1964. godine. Rat ga je zatekao kao gradjevinskog radnika na Crnogorskom primorju. Po zvanicnoj informaciji MUP-a Crne Gore predat je 27. maja 1992. godine radnicima SUP-a iz Srebrenice.

O njegovoj daljoj sudbini se nista ne zna.

31. Buric Aziz, sezonski radnik iz Srebrenice. Rodjen 1973. godine. Rat ga je zatekao kao gradjevinskog radnika na Crnogorskom primorju. Po zvanicnoj informaciji iz Herceg Novog je, sa jos dvadeset zarobljenih izbjeglica, doveden 25. maja 1992. godine do Pluzina, gdje su ih, navodno, predali "upravniku KPD-a u Foci, ali je sasvim izvesno da se nije nalazio u toj grupi, niti ima podataka da je ikad doveden u Focu ili bilo gdje. O njegovoj daljoj sudbini se nista ne zna.

32. Dedic Asim, sezonski radnik iz Srebrenice. Rodjen 1954. godine. Rat ga je zatekao kao gradjevinskog radnika na Crnogorskom primorju. Po zvanicnoj informaciji MUP-a Crne Gore predat je 27. maja 1992. godine radnicima SUP-a iz Srebrenice.

O njegovoj daljoj sudbini se nista ne zna.

33. Hubic Azem, sezonski radnik iz Srebrenice. Rodjen 1965. godine. Rat ga je zatekao kao gradjevinskog radnika na Crnogorskom primorju. Po zvanicnoj informaciji MUP-a Crne Gore predat je 27. maja 1992. godine radnicima SUP-a iz Srebrenice.

O njegovoj daljoj sudbini se nista ne zna.

34. Jahic Aziz, sezonski radnik iz Srebrenice. Rat ga je zatekao kao gradjevinskog radnika na Crnogorskom primorju. Jahic Aziz se ne nalazi na spisku uhapsenih i predatih ni u jednoj zvanicnoj informaciji MUP-a Crne Gore, ali je sasvim izvesno da je iz Herceg Novog, sa jos dvadeset zarobljenih izbjeglica, doveden 25. maja 1992. godine do Pluzina, gdje su ih predali "upravniku KPD-a u Foci, Slavku Koromanu" radnici MUP-a Crne Gore.

O njegovoj se sudbini nista ne zna.

35. Jahic Bego, sezonski radnik iz Srebrenice. Rat ga je zatekao kao gradjevinskog radnika na Crnogorskom primorju. Uhvacen u Budvi, 22. maja 1992. godine na ulici. Iz Herceg-Novog, sa jos dvadeset zarobljenih izbjeglica, doveden 25. maja 1992. godine do Pluzina, gdje su ih predali, po zvanicnoj informaciji "upravniku KPD-a u Foci, Slavku Koromanu radnici MUP-a Crne Gore".

O njegovoj se sudbini nista ne zna.

36. Jahic Enver, sezonski radnik iz Srebrenice. Rat ga je zatekao kao gradjevinskog radnika na Crnogorskom primorju. Jahic Enver se ne nalazi na spisku uhapsenih i predatih ni u jednoj zvanicnoj informaciji MUP-a Crne Gore, ali je sasvim izvesno da je iz Herceg Novog, sa jos dvadeset zarobljenih izbjeglica, doveden 25. maja 1992. godine do Pluzina, gdje su ih predali "upravniku KPD-a u Foci, Slavku Koromanu radnici MUP-a Crne Gore".

O njegovoj sudbini se nista ne zna.

37. Krdzic Bekir, sezonski radnik iz Srebrenice. Rodjen 1937. godine. Rat ga je zatekao kao gradjevinskog radnika na Crnogorskom primorju. Uhvacen u Budvi 22. maja, na ulici. Iz Herceg-Novog, s jos dvadeset zarobljenih izbjeglica, doveden 25. maja 1992. godine do Pluzina, gdje su ih predali, po zvanicnoj informaciji "upravniku KPD-a u Foci, Slavku Koromanu radnici MUP-a Crne Gore". 38. Krdzic Nezir, sezonski radnik iz Srebrenice. Rodjen 1957. godine. Rat ga je zatekao kao gradjevinskog radnika na Crnogorskom primorju. Uhvacen u Budvi 22. maja, na ulici. Iz Herceg-Novog, sa jos dvadeset zarobljenih izbjeglica, doveden 25. maja 1992. godine, do Pluzina, gdje su ga predali, po zvanicnoj informaciji, "upravniku KPD-a u Foci, Slavku Koromanu radnici MUP- a Crne Gore".

O njegovoj se sudbini nista ne zna.

39. Maholic Malik, sezonski radnik iz Srebrenice. Rat ga je zatekao kao gradjevinskog radnika na Crnogorskom primorju. Maholic Malik se ne nalazi na spisku uhapsenih i predatih ni u jednoj zvanicnoj informaciji MUP-a Crne Gore, ali je sasvim izvesno da je uhapsen u kuci Svetozara Borozana u Baru 15. maja 1992. godine. Kasnije je, navodno, odveden u Uzice. Tu mu se gubi svaki trag i o njegovoj sudbini nista se ni danas ne zna.

40. Mujcic Enver, sezonski radnik iz Srebrenice. Rodjen 1963. godine. Rat ga je zatekao kao gradjevinskog radnika na Crnogorskom primorju. Uhvacen u Budvi 22. maja, na ulici, a u Focu je odveden 25. maja 1992. godine iz Herceg-Novog. Po zvanicnoj informaciji, iz Herceg-Novog je, sa jos dvadeset zarobljenih izbjeglica, doveden 25. maja 1992. godine do Pluzina, gdje su ga, navodno, predali "upravniku KPD-a u Foci, ali je sasvim izvesno da se nije nalazio u toj grupi, niti ima podataka da je ikad doveden u Focu ili bilo gdje. O njegovoj se sudbini nista ne zna.

Iz Sarajeva:

41. Karacic Suad, izbjeglica iz Sarajeva. Rodjen 1954. godine. Ne zna se gdje je uhapsen, ali je po informacijama Hadzic Muniba, kao i po zvanicnoj informaciji MUP-a Crne Gore, iz Herceg-Novog, sa jos dvadeset zarobljenih izbjeglica, doveden 25. maja 1992. godine do Pluzina, gdje su ga predali, po zvanicnoj informaciji, "upravniku KPD-a u Foci, Slavku Koromanu radnici MUP-a Crne Gore".

O njegovoj se sudbini nista ne zna.

42. Pilavdzic Muharem, izbjeglica iz Sarajeva. Rodjen 1960. godine. Po zvanicnoj informaciji MUP-a Crne Gore predat je 27. maja 1992. godine radnicima SUP-a iz Srebrenice. O njegovoj daljoj sudbini se nista ne zna.

43. Titoric Alemko, izbjeglica iz Novog Sarajeva. Rodjen 1963. godine. Po zvanicnoj informaciiji MUP-a Crne Gore predat je 27. maja 1992. godine radnicima SUP-a iz Srebrenice. O njegovoj daljoj sudbini se nista ne zna.

Iz Visokog:

44. Topalovic Suad, izbjeglica iz Visokog. Rodjen 1962. godine. Po zvanicnoj informaciji MUP-a Crne Gore predat je 27. maja 1992. godine radnicima SUP-a iz Srebrenice. O njegovoj daljoj sudbini se nista ne zna.

Iz Cajnica:

45. Velcic Zijad, izbjeglica iz Cajnica. Po zvanicnoj informaciji MUP-a Crne Gore, "pljevljanska policija je na granicnom prelazu Metaljka 19. maja 1992. godine milicionerima iz Cajnica predala" Hurema, zajedno sa jos sest drugih. O njegovoj sudbini se nista ne zna, kao ni da je doveden u Focu, Cajnice ili da je predat bilo gdje u Bosni.

Iz Visegrada:

46. Bihorac Hajrudin, izbjeglica iz Visegrada. Bihorac Hajrudin se ne nalazi na spisku uhapsenih i predatih ni u jednoj zvanicnoj informaciji MUP-a Crne Gore, ali je sasvim izvesno da je uhapsen u izbjeglickom kampu u Baosicima 26. maja 1992. godine. Ne zna se gdje je i kad predat. O njegovoj se sudbini nista ne zna.

47. Tufegdzic Izet, izbjeglica iz Visegrada. Rodjen 1938. godine. Po zvanicnoj informaciji MUP-a Crne Gore predat je 27. maja 1992. godine radnicima SUP-a Srebrenice. O njegovoj daljoj sudbini se nista ne zna.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: POTRESNO SVJEDOCENJE
TekstNapisano: Juni 29th, 2009, 3:34 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Izlaganje povodom obilježavanja 16.-godišnjice zatvaranja koncentracionog logora Manjača, Manjača, 14. novembar 2008.

ČINJENICE O AGRESIJI I GENOCIDU U REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI

Slika

Autor: Dr. Smail Čekić

Savez logoraša Bosne i Hercegovine je, povodom godišnjice zatvaranja koncentracionog logora Manjača, u saradnji sa lokalnim udruženjima i Asocijacijom studenata Univerziteta u Sarajevu, 14. novembra 2008. organizovao posjetu tom logoru. Tim povodom je prof. dr Smail Čekić, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Sarajevo i profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, održao govor “ČINJENICE O AGRESIJI I GENOCIDU U REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI“ koji u cjelosti ovdje možete pročitati.

Sa osjećajem dubokog bola i iskrenog poštovanja prema svim žrtvama koncentracionih logora, uključujući i žrtve genocida u srpskim konclogorima na kraju XX stoljeća u Bosanskoj krajini i na ovom mjestu – Manjači, ovom prilikom želim da vas, radi historijske istine, podsjetim na bitne činjenice utvrđene na osnovu izvorne i relevantne dokumentacije:

- srpski nacizam je ponovo - tokom posljednje decenije XX stoljeća - generirao najteže zločine koji su poznati čovječanstvu;

- srpska nacionalistička elita (politička, intelektualna i crkvena) je, na temelju velikodržavnog projekta Velike Srbije ( “svi Srbi u jednoj državi” ), devedesetih godina XX stoljeća dovela do unutrašnje krize u SFRJ i razbila zajedničku državu;

- Republika Srbija, je izmjenom Ustava od 28. septembra 1990, praktično izvršila secesiju (od SFRJ) i preuzela funkcije samostalne, suverene i nezavisne države, čime je sama izuzeta iz pravnog sistema SFRJ, što je po zakonima SFRJ predstavljalo najteže krivično djelo;


- na Republiku Bosnu i Hercegovinu je izvršena klasična oružana agresija, odnosno zločin protiv mira i sigurnosti čovječnosti, što znači da se radi o međunarodnom oružanom sukobu;

- na okupiranim teritorijama Republike Bosne i Hercegovine i gradovima u opsadi nad Bošnjacima je izvršen najteži zločin - zločin genocida;


- agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima čine suštinu zajedničkog zločinačkog poduhvata država SRJ (Srbije i Crne Gore) i Republike Hrvatske, njihovih rukovodstava i brojnih rukovodilaca političkog, vojnog, policijskog i upravnog vrha, te njihovih petokolonaša, kolaboracionista i plaćenika;

- namjera tog zločinačkog čina, utemeljena na srpskom i hrvatskom velikodržavnom projektu, imala je za cilj zauzimanje Republike Bosne i Hercegovine kao države, te “konačno rješenje” muslimanskog pitanja - istrjebljenje Bošnjaka ili njihovo svođenje na beznačajnu etničku skupinu. U funkciju tih zločinačkih aktivnosti poslušno su se, kao saradnici i izvršioci, stavili servilni petokolonaši iz Bosne i Hercegovine (“Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna”, “Republika Srpska” i “Autonomna Pokrajina Zapadna Bosna”) i Republike Hrvatske (“Republika Srpska Krajina”);

- radi ostvarivanja navedenog zločinačkog poduhvata preduzete su sljedeće aktivnosti: razbijen je ustavni koncept odbrane SFRJ; smanjena i razoružana Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine i još nekih konstitutivnih elemenata Federacije; JNA je, od antifašističke i multietničke, “transformisana” u velikosrpsku vojsku; obnovljeni su i eskalirali i Velikosrpski i Velikohrvatski pokret; utvrđeni su metodi, mehanizmi i postupci planiranja i pripremanja zločina; postignut je načelan dogovor o uništenju Bosne i Hercegovine (marta 1991.); omeđavane su granice Velike Srbije i Velike Hrvatske; organizovana je i naoružana peta kolona (velikosrpska i velikohrvatska) susjednih država u Bosni i Hercegovini; komandovanje na okupiranim teritorijama objedinjeno je u rukama šefova susjednih država - okupacionih sila; zauzete su polazne pozicije za agresiju i druge zločinačke aktivnosti, uključujući i genocid nad Bošnjacima;

- agresija na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima su isplanirani (intelektualno, ideološki, politički, vojno, ekonomski, medijski, obavještajno, psihološki, itd.), sa jasno postavljenim ciljem, naređeni sa nadležnih političkih i vojnih mjesta i izvršeni planski, sistematski i organizovano. Poznate su države agresori, zatim ideolozi, planeri, naredbodavci, izvršioci i saradnici, te kako su zločini izvršeni i zbog čega su izvršeni;

- genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini je dobro osmišljen i još bolje izveden, uz, nažalost, masovno učešće srpskog naroda. Samo u genocidu nad Bošnjacima Bosne i Hercegovine u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici, jula 1995, učestvovalo je (po raznim osnovama i na različite načine), prema istraživanjima Vlade Republike Srpske, preko 25.000 ljudi;

- za istrebljenje Bošnjaka, međunarodnim humanitarnim pravom zaštićene grupe (nacionalne i vjerske), postojala je genocidna zločinačka namjera i genocidni plan (postoje, pored ostalog, naredbe za izvršenje genocida, uključujući i formiranje konclogora). Slobodan Milošević je “bio učesnik u udruženom zločinačkom poduhvatu, koji je uključivao i rukovodstvo bosanskih Srba, čiji su cilj i namjera bili da se djelimično unište bosanski Muslimani kao grupa” (ICTY, Tužilac protiv Slobodana Miloševića, Odluka po prijedlogu za donošenje oslobađajuće presude, Hag, 16. juni 2004.);

- agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu je, uz embargo na oružje i humanitarnu politiku Ujedinjenih nacija, Evrope i međunarodne zajednice i međunarodnu strategiju ignoriranja velikodržavnog fašističkog i genocidnog projekta Velike Srbije, bila sastavni dio Miloševićeve državne politike, u čije je ime najveći dio Bosne i Hercegovine okupiran, a Bošnjaci ubijani, protjerivani i odvođeni u konclogore zbog njihove nacionalne i vjerske pripadnosti i zauzimanja njihove zemlje, pljačkanja materijalnih dobara i druge pokretne imovine, te otimanja i prisvajanja njihovih kuća i stanova i zatiranja tragova kulturnih i civilizacijskih tekovina;

- kolaboracionisti velikosrpskog agresora (politički, vojni, policijski i upravljačko-izvršni potencijal Republike Srpske, odnosno zvanična vlast Republike Srpske) su pod neposrednim rukovodstvom, organizacijom, komandom, učešćem i podrškom države Srbije i Crne Gore / Savezne Republike Jugoslavije, koja je okupirala preko 70% teritorije Republike Bosne i Hercegovine, učestvovali u genocidu, zločinima protiv čovječnosti i ratnim zločinima nad Bošnjacima;

- fašističko i genocidno rukovodstvo kolaboracionističke tvorevine Republike Srpske, na čelu sa Radovanom Karadžićem, Momčilom Krajišnikom, Biljanom Plavšić i drugima, koju je generirao srpski nacizam i na kostima ubijenih Bošnjaka inaugurirao genocidnu tvorevinu nazvanu republikom, imalo je genocidnu namjeru i genocidni plan o istrebljenju Bošnjaka, po kojem je genocid vršen i izvršen;

- u zauzimanju Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, i izvršenju genocida nad Bošnjacima jula 1995, učestvovale su, pored vojnih i policijskih snaga kolaboracionističke, fašističke i genocidne Vojske Republike Srpske i Vojske Republike Srpska Krajina, i oružane snage Savezne Republike Jugoslavije (Vojska Jugoslavije i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije). Tako su, primjera radi, neposredno u egzekucijama zarobljenih Bošnjaka učestvovali pripadnici Vojske Jugoslavije i specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije;

- genocid nad Bošnjacima je, u skladu sa velikosrpskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, a po uzoru na fašizam i nacizam, (iz)vršen u kontinuitetu, sa manjim ili većim oscilacijama do kraja 1995, bez obzira na broj likvidiranih. Najmasovniji pokolji bili su u regijama od po desetak opština sa bošnjačkom većinom (stanovništva) u Podrinju, Bosanskoj posavini, te Potkozarju i u dolini Sane. Masovne grobnice i koncentracioni logori su bitni pokazatelji agresije i realizacije njene osnovne namjere - biološko i duhovno istrijebljenje Bošnjaka, odnosno genocid nad tim narodom;

- genocid nad Bošnjacima se i dalje prikriva, minimizira, relativizira i/ ili osporava, uključujući i presude međunarodnih (ICTY i ICJ) i nacionalnih (Savezna Republika Njemačka i Bosna i Hercegovina) krivičnih sudova, kao i rezultate Komisije Vlade Republike Srpske za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995, i Radne grupe za sprovođenje zaključaka iz konačnog Izvještaja Komisije za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995.;

- permanentno i kontinuirano se izjednačavaju žrtve genocida i njihovi izvršioci, što je nedopustivo (sve više se govori samo o ratnim zločinima na svim “stranama”, čime se genocid i drugi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava reduciraju samo na ratne zločine, što najblaže rečeno duboko vrijeđa istraživače ovih zločina, a pogotovo žrtve genocida) i na sasvim pogrešan način se unaprijed, bez ikakvog istraživanja, daju kvalifikacije o tako značajnom pitanju, kao što je karakter zločina, a što ne odgovara činjeničnom stanju i u suprotnosti je sa relevantnom dokumentacijom;

- svjedoci smo, nažalost, sve prisutnije pojave manipulisanja žrtvama genocida u Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća, pri čemu se posebno aktivno angažuju kvazi istraživači. Nosioci manipulacija su različiti i raznovrsni, kako pojedinci, tako i grupe, razna udruženja, ustanove i drugi, čiji su interesi i ciljevi vrlo različiti i teško ih je artikulisati, otkriti, identifikovati, utvrditi i konstatovati na jedinstven način. Mi ih identifikujemo kao nedobronamjerne, tendenciozne i kontraproduktivne, sa mogućim i veoma teškim, dugoročno štetnim implikacijama po Bosnu i Hercegovinu kao državu i sve njene građane, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili političku pripadnost. Osnov za ovu kvalifikaciju proizilazi iz činjenice da se tzv. istraživanja ne organizuju i ne realizuju na naučnoj osnovi i naučno utvrđenoj proceduri, kojom se propisuje odvijanje procesa, od istraživačke ideje do konstituisanju rezultata naučnog istraživanja i njihove eventualne primjene u naučnoj i društvenoj praksi. Opšte je poznato da postoji samo jedna istina, a da je cilj nauke naučna istina, do koje se upravo dolazi primjenom naučnih metoda;

- krivično gonjenje i procesuiranje genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava pred sudovima u Bosni i Hercegovini se, najblaže rečeno, kontinuirano opstruira, pri čemu su na sceni snage koje, umjesto težine zločina, karaktera, statusa i broja žrtava, predmete biraju po nacionalnoj pripadnosti žrtava, radi izjednačavanja i izbalansiranja zločina među tri naroda (Bošnjaci, Srbi i Hrvati) i proglašavanja žrtve genocida - zločincem, i da, pored ostalog, kroz krivičnu proceduru izmijene karakter “sukoba” i karakter zločina u Bosni i Hercegovini, kako bi međunarodni oružani sukob, odnosno agresiju, prekvalifikovali u građanski rat, a zločin genocida u “etničko čišćenje”;

- planeri, naredbodavci, učesnici, pomagači, saučesnici i izvršioci genocida su u velikosrpskoj ideologiji, politici i praksi najveći heroji u srpskom narodu (u nauci, kulturi, umjetnosti, obrazovanju), koji danas nekažnjeno žive i rade, uživajući, nažalost, u rezultatima genocida i ismijavajući žrtve tog zločina;

- srpski narod i njegova politička i naučna elita nisu se distancirali od izvršenog genocida, a kamoli da se žrtvama izvine i (za)traže oprost i pruže ruku pomirenja. Umjesto toga, oni u kontinuitetu negiraju genocid i odgovornost za zločine prebacuju na žrtvu genocida, te izmišljaju i falsifikuju historijske činjenice, kao što je, pored ostalog, primjera radi, “teza” da su legalni organi vlasti Republike Bosne i Hercegovine protjerali Srbe sa područja Sarajeva, uključujući i “više od 650 univerzitetskih profesora i asistenata”;

- entitet Republika Srpska je genocidna tvorevina velikosrpskog nacizma, nastala na teškim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava, obilježena i natopljena, uglavnom, bošnjačkom krvlju, te omeđena i prekrivena brojnim masovnim grobnicama i koncentracionim logorima, u kojoj legalno djeluju fašističke organizacije. Političko rukovodstvo i druge strukture Republike Srpske, u skladu sa velikosrpskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, na sve moguće načine opstruiraju jačanje države Bosne i Hercegovine i konstantno sprovode politiku secesije, uništavanja i uništenja države Bosne i Hercegovine,


Ovo su samo najosnovnije činjenice, duboko urezane u svijest svih žrtava genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i utkane u aktuelnu surovu društvenu stvarnost, na kojoj se po svaku cijenu, u raznim oblicima, nastoje održati (živim i legalnim) nacistički projekti koji, pored ostalog, impliciraju trajnu nestabilnost na našem prostoru, promovišući mržnju, politiku krvi i tla, i dovodeći najozbiljnije u pitanje univerzalne ljudske vrijednosti i civilizacijske i kulturne tekovine.

I na kraju, vrijeme je ujedinjavanja i ujedinjenja i aktivnijeg angažovanja svih antifašista i antifašističkih snaga u borbi za opstojnost ljudskog dostojanstva u Bosni i Hercegovini. Vjerujem da su logoraši i druge žrtve genocida u tom smislu nezaobilazna i najjača avangardna snaga.


Last edited by camo on Juni 29th, 2009, 3:47 pm, edited 3 times in total.

Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 225 posts ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 19  Sljedeća

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 1 onaj sto cita, a nece da se registruje.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group