www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 13th, 2021, 5:47 am.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 44 posts ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: Re: Monstrumi u ljudskom obliku
TekstNapisano: Januar 24th, 2009, 5:12 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
Na hiljade je ispovijesti djevojaka i zena, Bosnjakinja koje su tokom agresije na BiH silovane i zlostavljane. Svaka od njih cini se stravicnijom od prethodne.
Evo sokantne ispovjesti jedne bosnjakinje koja je objavljana u Avazu.

Šokantna ispovjest: Silovao me vladika Kačavenda

Mene su silovali bezbroj puta, Predrag Kujundžić, njegov brat, Golub, S. K., Vasilije Kačavenda, maltene svi Predini vojnici...

24.01.2009. 08:44

Na hiljade je ispovijesti djevojaka i žena, Bošnjakinja koje su tokom agresije na BiH silovane i zlostavljane. Svaka od njih čini se stravičnijom od prethodne.

Ime i prezime djevojke, čije svjedočenje o zločinima na području dobojske općine je i sastavni dio optužnice protiv Predraga Kujundžića Prede, zloglasnog vođe "Predinih vukova" kojem se trenutno sudi na Sudu BiH, nećemo otkriti, jer je ona na listi zaštićenih svjedoka koji su bili žrtve ovog zlikovca. U potresnoj ispovijesti, datoj i Udruženju "Žena - žrtva rata", djevojka koja je u vrijeme kada su se zločinci iživljavali na njoj imala tek 16 godina, spominje i ime vladike Vasilije Kačavende.

Ubistvo brata

Đavoljeg vladiku, koji je poznat iz vremena agresije kao sveštenik koji je redovno blagosiljao zločince prije njihovih krvavih pohoda, spominje također u svojim svjedočenjima na desetine silovanih žena i djevojaka sa područja dobojske općine.

- Dobrovoljno dajem izjavu o izvršenom ratnom zločinu nad civilnim stanovništvom na području sela Grapska, općina Doboj. Agresija na BiH me zadesila u selu Grapska, gdje sam živjela u kući sa svojom porodicom - ocem, majkom, dvije sestre i bratom.

Radio Doboj

Ujutro je došao po mene srpski vojnik, izgledao je visok, oko 2 metra, crn, krupne crne oči, prokrezav, starosne dobi oko 30-35 godina. Kasnije sam saznala da mu je nadimak Golub, mislim da je sa Ozrena. Po mene je došao policijskim autom. Odvodi me u Automoto društvo u Doboj. Tamo me je čekao Predrag Kujundžić, rekao mi je da sačekam i da ne razgovaram s bilo kim ako me neko bude nešto pitao. Poslije dolazi sa čovjekom kojeg je zvao Kume. Poslije sam saznala da se taj čovjek zvao S. K. Tada me trpaju u jedno auto i odvoze u Radio Doboj.

Tu su mi dali jedan tekst koji sam morala 2-3 puta da pročitam. Uvode me u studio i naređuju mi da čitam u mikrofon, što sam morala i uraditi. Pisalo je kako ja, muslimanka, odričem se svoje vjere, kako su muslimani za rat krivi, kako su srušili džamiju, kako su oružje davali po selu da se ratuje, kako ću da primim srpsku vjeru i novo ime koje će biti poslije objavljeno. Ja sam to morala pročitati...

Poslije Radio Doboja njih dvojica me odvode u naselje Bare u jednu kuću. Sjećam se samo da, idući iz Doboja, toj se kući dolazi s desne strane. Znam da je u blizini bila benzinska pumpa. Tu me je ponovo silovao Predrag Kujundžić i ovaj S. K. Iživljavali su se nada mnom, tjerali na oralni seks. Zlostavljali su me toliko da sam krvarila iz spolnog organa, usta, nosa, čmara.

Tada me odvoze autom na početak sela Čivčija, izbacili su me iz auta i otjerali da idem kući.

Odvodili su me, dovodili, odvodio me Predrag Kujundžić u rovove na Ozren. Tada mi je dao vojnu maskirnu uniformu koju sam morala obući, na glavu mi natukao crvenu beretku, a na vrat mi je stavio veliki zlatni lančić sa krstom. Predrag mi je naredio da ni kad spavam ne smijem skinuti krst. Nedugo poslije toga dao mi je papir na kome je pisalo da su moji roditelji saglasni da njihova maloljetna kćerka prelazi na ime Aleksandra Kujundžić. Nikada me više niko od četnika nije zvao mojim pravim imenom, nego Aleksandra ili "robe".

Deset dana nakon što mi je promijenio ime, odveo me je u Bijeljinu da me krsti. Sjećam se, u to vrijeme oko te crkve bila je skela. Objekat je bio u obnovi ili izgradnji. Tad sam upoznala vladiku Vasilija Kačavendu. Kada je Vasilije došao pred mene, raskopčao je svoje pantalone, izvadio spolni organ i natjerao me da njegov spolni organ stavim u svoja usta, što sam morala i uraditi, a ovo mi je radio u jednoj prostoriji od crkve.

Zatim, Predrag pita Vasilija: "Hoćeš li je sada ili kasnije, kada bude naša", a Vasilije odgovara: "Neću kasnije, bit će grijeh kada bude naša, ja hoću sada". Tada me je vladika silovao. Nakon toga su me krstili.

Ostala trudna

Mene su silovali bezbroj puta, Predrag Kujundžić, njegov brat, Golub, S. K., Vasilije Kačavenda, maltene svi Predini vojnici, a na rovovima ko god je htio, on me je davao. Ni sama više ne znam koliko sam puta silovana, na stotine.

Silovana djevojka, "svjedok 2" u slučaju "Kujundžić", završila je potom u Derventi, gdje je ponovo bila silovana, a tjerali su je da radi sve vrste poslova. Tu je i ostala trudna sa V. T., nakon čega je uspjela, na svu sreću, izvršiti abortus, jer V. T. nije "htio ništa balijsko".

Tek u jesen 1996. godine uspjela je pobjeći od V. T. i na ulici srela ženu koja joj je pomogla. Ona i njen suprug držali su kafić gdje se zaposlila, Uz pomoć radio amatera uspjela je uspostaviti kontakt s majkom, i 2000. napustiti Derventu.

Danas živi u Njemačkoj, gdje je potražila pomoć psihijatra i od tada se nalazi na redovnom liječenju.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Monstrumi u ljudskom obliku
TekstNapisano: Januar 26th, 2009, 3:37 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 20th, 2008, 2:51 am
Tekstovi: 2099
Evo poznati snimak onog smeca, tzv. ruskog pisca, koje se odazive na ime Eduard Limonov i cetnickog idola, ratnog zlocinca Radovana Karadzica, bivseg predsjednika SDS-a.

http://www.youtube.com/watch?v=kcCFJAfLTJE

Ovo je stvarno bez komentara, koja kolicina lazi i gluposti. I jos na kraju rusko djubre puca po Sarajevu. Smrad. Bas kao i oni koji su glasali ili bi glasali za njega.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Monstrumi u ljudskom obliku
TekstNapisano: Januar 26th, 2009, 1:51 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 2:11 am
Tekstovi: 4128
Sta reci za va SILUJE kacevanda. VASKA, SMRAD, GOVNO koje smrdi na kilometre.
Prlja ime svestenika, naravno, postenih.
Prska, onom svojom prljavom vodom, po ljudima, glumeci bozijeg slugu.
Neznam, samo, kako posteni srbi dozvole da him takva neman pljuje u lice i sere za vrat.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Monstrumi u ljudskom obliku
TekstNapisano: Januar 26th, 2009, 11:15 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 10:52 pm
Tekstovi: 10155
Lokacija: nije u rogatici
Papak cuo da je ono kabina pa turio telefon misleci da tu treba da bude.A i ovaj snimak mi ponovo isto pitanje koje se vijecito javlja postavi.Stalo pricaju o srpskim junacima a kojeg god imenuju ili je lipso ili se negdje krije.A pitanje je.
Kako junak a krije se????/


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Monstrumi u ljudskom obliku
TekstNapisano: Januar 26th, 2009, 11:31 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 2:11 am
Tekstovi: 4128
Pa nebi bio srpski junak kad se nebi krio.
Junacina je to. Dok junacko srce kuca, ne izlazi iz rupe.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Monstrumi u ljudskom obliku
TekstNapisano: Februar 15th, 2009, 1:29 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
Odlomak iz knjige Molila sam da me ubiju - zlocin nad zenom BiH u izdanju Centra za istrazivanje i dokumentaciju Saveza logorasa BiH

Iz Vogosce sam otisla sa muzem i desetogodisnjim sinom na selo,kod Foce.Mislili smo provesti Bajram i povesti naseg mladeg sina koji je bio kod nane.Nekoloko dana po dolasku bili smo opkoljeni sa svih strana,tako da se nismo mogli vratiti. Tog 4 5 6 Aprila po cijeli dan smo bili granatirani sa kratkim prekidima. Izbjegli smo u obliznju sumu i danom se tamo skrivali,
nocu smo dolazili kucama da donesemo djeci i sebi nesto za jesti.
7 Aprila je napad bio intenzivniji pa smo se sklonili dosta duboko u sumu,tako je islo danima.Poceo je i snijeg da pada.Mladeg sina sam stalno drzala u narucju koji nije imao ni dvije godine.Kada smo jednom dosli u selo dosao je jeda komsija
iz susjednog sela i rekao,cetnoci traze da predate oruzje i dase vratite kucama.Daju garanciju nikome nece faliti dlaka.
Muskarci su se odvojili i dogovarali sta da ucine,posto nisu
imali municije rijesili su predati oruzje.
I poslije smo bili mirni al opkoljeni do 4 Jula poceo je napad
na selo.Pokusali smo ponovo bjezat u sumu,tako bjezec vidjela sam
kako padaju sari i iznemogli a i djeca pogodeni cetnickim hitcima.Bas pored mene bjezeci pao je komsija Salem.
Neko vrijeme smo se skrivali duboko u sumi.Tada sam trazila od mog muza da bar on bjezi da se spasava.Tako pristade jer vidi da sam u pravu,takode i drugi muskarci su se odvojili i krenuli drugim putem a mi zene djeca i starci drugim.Najednom su cetnici poceli pucati po nama.Dok sam bjezala sa mojom djecom vidjela sam moju konu Hatemu kako pogodena pada,a dijete koje nosila u narucju je ispalo i otkotrljalo se niz strminu u potok,odakle ga je Selma izvadila i ponijela.U samoj blizini sam vidjela cetnika kako puca u nas iz automatske puske.Komsija Rasim je pao pogoden i ja sam bila ranjena u glavu.Primijetila sam da cu se onesvjestiti,po sam sa prislonila iz jedno drvo kako nebih pala.
a istovremeno sam pritegla jos vise moju djecu uzase.
Cetnici su i dalje pucali sa svih strana i trazili da se predamo
sto smo i ucinili.Sve su nas stjerali na jedno mjesto muskarce su odmah poceli udarati cim su stigli.Muskarce su odvodili jednog po jednog na ispitivanje.Jedan kosija kad je dosao nared nije mogao hodati jer je bio ranjen u nogu veli ja nemogu ici,
veli cetnik nemoj da ti odbijem i drugu.Momka od 24 godine su posebno mnogo tukli a najvise njegov skolski kolega i stalno je ponavljao ti si dobro ucio sta ti sad vredi.Kad se zasitio ugasi mu je cigaru na ledima.U mog amidze su nasli cigare u dzepu
vidi ovaj Turcin imo sta i da pusi pa su ga tukli sve po glavi.
Posle ovih sikana doveli su nas na jednu livadu i naredili postrojte se svi u jedan red,mislila sam sad je gotovo.
Samo sam djecu cvrsce pritegla,i pocela da molim Boga daj da nas odmah pobiju da negledam da mi djecu pate pred mojim ocima.
Cetnik kiji stajase nedaleko vice dodajte mi jos okvirova,sad je gotovo pomislih.Kad poce da govori jedan za kojeg su mi rekli da se zove Slavko i da je bio taksista u Foci,muskarci na jednu stranu a zene djeca na drugu.Tako podvojene naredise da se krene prema nasem selu koje vec gori.Nedaleko po razdvajanju culi su se poscani pucnji iza nasih ledza,znali smo da je gotovo sa nasima.Jedan od cetnika kaze sagnite se da koga ne pogode to vasi pucaju.Putujuci u koloni cetnici su djecu ispitivali imajul im ocevi pusku tako su i mog sina pitali.
Naisli smo na susjedno selo u kojem su zivjele familije Besar i
Oragic iz kojeg se je dimilo i culi pucnji.Sa nama je bilo 30 cetnika.Kada smo sisli na cestu naredili su nam da sjednemo pored ceste,na kojoj nas je cekalo jos cetnika.Pocele su hvale vidite kakav smo plijen dotjerali,a ja Selma i Hana smo plakale jer smo sve tri bile ranjene.

Posle kraceg hvalospjeva sa istomisljenicima doveli su nas u jedno manje mjesto.Tamo smo nasli komsiju Ismeta,njegovu zenu,moju rodicu i njeno dvoje djece.Odmah nam je ispricala da je njen muz ubijen.Nastavila je dalje kako se to desilo.Moj rodak sa zenom, djecom,komsijama Mujom,Ismetom i njegovom zenom izbjegli su u obliznju sumu,kako bi se sakrili.Zene i djecu su cetnici otkrili ali nisu Muju i Ismeta koju su se bili sakrili u zbunje.Pitali su imali tu jos neko,odgovorili smo da nejma,oni su odmah poceli pucati u taj zbun u kojem su bili Mujo i Ismet.Kad su ih otkrili poceli su da ispituju Ismeta,gdje mu je sin,on je odgovorio da je u Stocu,da tamo zivi i da je komandir policije.
Poceli su ga tuci i vikati,jesili ga poslao tamo da ubija srbe.
Odveli su ga, nesto zatim cuo se jedan pucanj,pogledali smo u tom pravcu i vidjeli cetnika kako ide i nosi krvav noz.Prilazeci nama govorijo je mislijo je balija pobjeci al níje daleko.
Sjeo je neposredno pored nas izvadijo konzervu otvorijo je krvavim nozem i nastavijo sasvim mirno da jede.
Djeca su bila okamenjena.Onda su poceli da odvode jednu po jednu zenu u obliznju baraku.Pomislila sam sad ce ih ubiti ko Ismeta,
Ali poslije pola sahata su ih vracali nazad.Dosla sam i ja na red.
Pitali su me sve i svasta sto sam mogla znati i sto nisam,koje od moje familije imao oruzje i gdje je.Imam li brace i gdje su ja sam ogovarala da nista ne znam i da mi je brat Njemackoj,iako je bio u Sarajevu.Tu je sjedio jedan cetnik srednjih godina drzao je flasu rakije u ruci i stalno naginjo(ispijo).
Primijetila sam da ima neke cinove al ne znam koje.Slusao je
kako me ispituju i vise puta me je prodorno ciljao kisjelo se smijuci kao da hoce da se umijesa u razgovor.
Njegovi vojnici su mu se obracali na ime Ranko.
Kad sam se malo bolje presabrala poznala sam Ceranic Ranka,ucitelj iz osnovne skole u Kalinoviku.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Monstrumi u ljudskom obliku
TekstNapisano: Februar 15th, 2009, 1:31 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
nastavak

Najednom je skocio Ceranic pograbi me za ruke i ugurao u susjednu sobu,u kojoj je bio samo
jedan lezaj,na kom je bila jedna prljava vojnicka deka.
Naredio je da sjednem sto sam i ucinila,dok je on cijepao jedan komad papira na dva dijela,previjo ih na dva dijela i bacio meni pod noge.Izaberi balinkuso il ja il blesavi Dusko.
Nisam mogla da se snadjem sta je sa tim mislijo,tresla sam sa od straha dok sam gledala isred sebe na ta dva papirica.Ponovijo je ali sa povisenim tonom.Plakala sam i jos vise se tresla od straha,misleci
da ce ipak odustati od njegovih perverznih pobuda.
Posto sam znala da su i ostale zene silovali sad sam predpostavljala sta se i meni sprema.
Mislila sam kad su mogli ostale zene pa cak i djecu silovati da na njh nece nista moj plac uticati.
Skocila sam sa lezaje i potrcala prema vratima,ali me je Ceranic Ranko stgao udarijo u ledza i bacio na pod.
Derao se je ponovo biraj usrana bulo ja ili blesavi Dusko!
Ako neces onda cu ja, a posle ce i blesavi Dusko silovati lijepu Turkinju.Preklinjala sam zasto mi to cilite nemojte molim vas,samo je ponavljao uzmi jedan papir bulo.
Najposlije sam uzela jedan papir na kome je pisalo cirilicom Dusko,i dodala njemu,otvoro je pogledao i dodao ipak cu ja prvi ne Dusko.Ipak cu ja to bolje uraditi da rodis jednog cetnika
jednog vojvodu,nemoze to napraviti jedan blentov ko Dusko!Silom je skinuo sve sa mene i
silovo me vise od pola sahata,ustao je obukao se i naredio ti nesmijes da se oblacis.
Izasao je i odmah potom uveo u sobu jednog cetnika pocijepanog maskirnog odijela jako zapustenog i prljavog.Ovo je Dusko nebih htijo da ga lazem.Sto sam ti rekao to sto je u tebi sada se primilo a on ce samo to jos bolje stjerati da bude sigurnije,govorio je Ceranic Ranko.
Ceranic je bio cijelo vrijeme u sobi i posmatrao,sta taj budalas radi od mene.Takvo izivljavanje
normalan um nemoze ni zamisliti,grizao je moje dojke vrat nadlaktice i sve kidao.
Krvarila sam iz cijelog tijela vristala od bolova al nije nista pomagalo.Pored sveg lamato je po meni tukao rukama dok mu jednom nije snage ponestalo.Izasli su obojica ja se nism mogla ni pomaci,potom je Ceranic poslao Arziju i Fatimu da me obuku i izvedu govoreci, brzo to napravite ili ce i vas Dusko silovati.
Te dvije od drugih silovane jadnice trudile su se da sto prije napustimo to mjesto jer nas je cekao autobus kojim ce nas dalje poslati.Usli smo svi u autobus ali Arzija je stajala vani i okretala se prema tim barakama, u kojima smo bile silovane.Molila je i preklinjala da joj puste dijete.Nakom nekog vremena izveli su Arzijinu maloljetnu djevojcicu i doveli je do autobusa koji je odmah krenuo.
Djevojcica Mervana je bila u takom stanju da smo mislili ni sahat nece zivjet.
Usput dok su nas nekud vozili polu pijani cetnici u pratnji su pjevali cekaj mene ti ljubavi moja dok ti dodze vojvoda iz boja,to nam je jos vise strah ulijevalo.
Dovezli su nas negdje u neku skolu iz koje su bili napravili logor,sve su nas strpali u jednu ucionicu
koja je imala samo linoleum na podu.Nismo imali ni nasto leci ni cime se pokriti,tako da smo
otkinuli rolo sa prozora da bar djecu pokrijemo.Tu smo ostali 15 dana,rijetko smo se kretali jer smo se bojali cetnika,koji su se svud okolo kretali,Voda je bila napolju morale smo izlaziti radi djece.
Nazivali su nas pogrdnim rijecima radili od nas sta su htjeli,nomalan ljudski um to nemoze ni izmisliti sta se sa nama radilo.Nocu su dolazili odvodili nas pod izgovorom na ispitivanje
ali mi smo znale da je to samo izgovor.Mene su vise puta vodili dok nisu vidjeli da toliko krvarim da sam cijela krvava.

I tako su nastavili svako vece sa dzepnom baterijom izvoditi djevojke i zene na silovanje.
Jednog dana potovarise nas na teretni kamion i po njhovom izboru dovezose nas u Focu,u sportsku dvoranu Partizan.Isto kao i predhodni put sve osmisljeno za logor.
Na parketu razbacane strunjace,nigdje nista za pokriti se,ponovo smo kidale rolos sa prozora da se pokriju
djeca, nase nismo ni mislile.Prizemno je bio jako prljavi WC,ali je bilo mnogo policije koja nas je cuvala.Nastala su izivljavanja do te mjere da su nas silovali cak i u samoj sali pred svima.
Neki su odvodili zene i djevojke koje su zlostavljali na sve nacine i ponovo vracali.
Jednom prilikom su usli u salu i obavijestili nas da bi nas sve pustiti al za pet godina cemo biti Alijina vojska pa ce nas ipak sve pobiti.
Docicemo u srijedu i sve vas pobiti,posto su cetnici otisli pitaju djeca kad je srijeda,nismo znale sta odgovoriti jer ni same nismo znale koji je dan.
To vrijeme nije bilo struje u sali,pa smo mislile da ce manje provoditi svoje hirove,al su se sluzili sa baterijama.
Pokusavale smo da se uz djecu blizu legnemo i pokrijemo sa roladama, tek tada je nastalo izbezumljenje djece,
jer su pucali rafalo iznad nas,tako da su djeca bila u panici do izludivanja.Ponovo su izvodili koga su i kad htjeli.Nismo znale i od koga smo izvodene jer su bili maskirani sa kapuljacama.Vecinom su nas odvodili u muslimanske izgorjele kuce izivljavali se i ponovo nas vracali.Vise puta su me odvodili u Donje polje gdje sam bila silovana od vise cetnika.Cak nisu nista govorili nego su samo prstom pokazujuci ti ti i tako nas odvodili.To se ponavljalo vise puta da su me grupno silovali.

Odveli su me u jednu napustenu Bosnjacku kucu,usao je jedan mladic koji me je pitao odakle sam i koje sam godiste,kada sam odgovorila rekao je pa i moja majka je tvoje godiste.
U hodniku su u redu cekali cetnici koji su ga pozurivali da i oni hoce doci na red,lupali su u vrata.
Moras cutati, rekao mi je, a njma je dgovarao da nije gotov i da nemoze nista da napravi jer puno krvarim.Taj dan sam ostala netaknuta i spasena od daljih silovanja.
U tom vremenu smo bile toliko ustrasene da smo se i svoje sjene bojele,kao i jedna druge.
Na neko pitanje bilo od koga odgovarale smo sto krace, i bez ikakve volje za zivotom.
Cijelo vrijeme smo bile toliko maltretirane udarane pljuvane omalovazavane samo zato sto smo Bosnjakinje.
Krajem septembra dosao je jedan cetnicki oficir i kaze da ce nekoliko zena biti zamijenjeno
Izabrao je toliko koliko je u jedan kombi stalo,krenuli smo,nismo znali kuda nas vode al samo neka se iz tog dzehenema maknemo.Sve sto su nam govorili obecavali nikome nista nismo vjerovale.Cijelim putem sam molila Boga da me ubiju da moje muke prestanu, i da moju djecu
nemuce pred mojim ocima.Da mi djeca nisu bila samnom sigurno to nebih izdrzala sama bih sebi zivot prekratila skocila bih sa mosta u Drinu.Ne samo ja mnoge druge zene a mozda i sve.
Samo nasa djeca su nas odrzala u zivotu.
Naisli smo na jednu cetnicku barikadu,gdje nas cetnici nisu htjeli propustiti dalje,hoce da nas vode u obliznju sumu i
sve pobiju.Poslije dugog prepiranja pustili su nas,tako smo stigli u jedan gradic,zatvorili nas u ucionicu sa skolskim klupama.Sledeci dan usao je jedan cetnik koga su neke od prisutnih poznavale jer je prije agresije radio u labaratoriji na Brodu u Foci.Naredio je da se spremimo i da idemo,znale smo sta nas ceka da ce nas sve pobiti ,jer se vec znalo da je veliki zlikovac.Najednom dolazi jedan cetnicki oficir i nosi jedan list papira,i poce da se prepire sa onim s' Broda.Vrati sve zene u ucionicu,naredio je. Poslije nekog vremena dosao je unprofor u cijoj smo pratnji odvedene na podrucje pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine.Razmijenjene smo i sutra
dan poslije razmjene prebacene smo u Tutsku,gdje i danas kao izbjeglice zivimo.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Monstrumi u ljudskom obliku
TekstNapisano: Februar 15th, 2009, 1:52 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
Tekst preuzet iz knjige:"Molila sma ih da me ubiju" .Zlocin nad zenom Bosne i Hercegovine
Izdavac: Savez Logorasa Bosne i Hercegovine i Centar za istrazivanje i dokumentaciju.

Kupoprodaja Bosnjakinja zatocenica

Sunday, 20 August 2006
Do juna 1992. godine, sve dok nas, Bosnjake, cetnici nisu protjerali iz grada, zivjela sam u Gacku sa svojom porodicom. Iz Gacka smo protjerani 26.05.1992.god. u selo Borac koje se nalazi ispod Zelengore. Iz Borca smo, medzutim, morali dalje na planinu Zelengoru i tamo smo ostali sve dok nas cetnici nisu poceli granatirati. Na Zelengori je bilo oko 250-300 Bosnjaka-civila, odakle smo se svi pokrenuli 01.07.1992.god.kada je pocelo granatiranje. Jedna grupa ljudi je prosla na Trebavu, a druga prema Konjicu. Ja sam bila u drugoj grupi...Taj nas zbijeg preko planine Zelengore bio je vrlo tezak. Bili smo gladni, zedni, umorni, a bilo je mnogo starih ljudi i male djece.


Iako smo se veci dio puta kretali nocu, da nas cetnici ne bi primjetili, oni su nam, nazalost, usli u trag 03.07.92.god. i tada su poceli da pucaju na nas. U tom haosu kolona se prekinula, a posto je smao Alija znao put za Konjic, drugi dio kolone je ostao bez vodica. To se desavalo u vecernjim satima. Moja porodica i ja bili smo u toj koloni bez vodica. Tu cjelu noc smo probdjeli na cesti. Oko 3 sata ujutro, 04.07.1992.godine, muskarci su odlucili da nastave put, posto smo vec bili primjeceni od srpske vojske. Bilo je rizicno da krenu i zene sa djecom i stari ljudi. Misleci da nece zlostavljati zene, djecu i starije ljude, odlucili smo da se cetnicima predamo.


Ujutro, 04.07., kada je prestala pucnjava, ostatak kolone je nastavio put. Dosli smo do jednog bosnjackog sela, u kome smo zastali da se odmorimo. U to selo, malo poslije, dosao je jedan ucitelj, Srbin, i rekao nam da dalje ne bi trebali da idemo, jer je put kojima bismo isli miniran, a naisli bismo i na srpsku vojsku. Mi smo mu povjerovali i nismo nastavili sumom. Rekao nam je da ce nas prihvatiti kamion JNA i srpske vojske i odvesti na sigurno. Rekao nam je da su tako ucinili i sa vise stotina Bosnjaka civila iz Nevesinja. sto je kasnije cemo se uvjeriti, bila laz. Vratili smo se nazad na cestu gdje su mogli da dodzu kamioni. Kada smo dosli, na cesti smo zatekli srpsku vojsku koja nas je cekala. Ubrzo su dosli i kamioni.


Kad su noc prije Srbi na nas poceli pucati, narod je pobacao torbe pune stvari da bi mu lakse bilo bjezati. I ja sma bacila svoj dnevnik koji sam vodila citavim putem naseg zbijega. Pored dnevnika bacila sma i jednu kasetu na kojoj su bile snimljene nase borbene pjesme kao sto je" Puce tompson kalasnjikova a i papovka"... Kada je dosla srpska vojska po nas, u rukama jednog Srbina, cetnika, vidjela sam moj dnevnik.


Odvezli su nas kamionima u Ulog i tu su nas dugo ispitivali. Bili su jako grubi i ponasali su se veoma neprijateljski. Vrijedzali su nas, zvali nas Turcima i *ma a muskarce tukli kunducima. Nas zene stipali su za dojke, straznjice i vrijedzali nas. Posto su saznali da sam ja pisala dnevnik, cesto su me vodili na ispitivanje. Tjerali su me da citam dnevnik i pustali mi kasetu koju sam ja ranije sebi snimala. Pricali su mi kako ce se oni nama Bosnjacima osvetiti za njihov poraz na Kosovu, odnosno, da ce nas sve pobiti zbog Koricke jame, u koju su u II svjetskom ratu ustase-Hrvati sa muslimanskim kapama, fesovima na glavama, bacili ubijene Srbe. Medzu ljudima koji su nas ispitivali u Ulogu, bio je i komandir srpske poslicije Ratko Govedarica.


'"Nemojte nju voditi, molim vas, vodite mene..."


Pred vecer, 07.07.1992.godine, prebacili su nas vojnim kamionima u Kalinovik. Kada su nas doveli, smjestili su nas u osnovnu skolu. To je bio logor za Bosnjake.


Dobijali smo veoma losu hranu dva puta dnevno.Jedan hljeb smo morali podjeliti na 13 kriski. Za dorucak smo dobijali caj i jednu pastetu koju smo djelili na 3 covjeka. Odvojili su zene i djecu od muskaraca civila, koje su tjerali da rade teske sumske poslove. Nas zene su tjerali da im radimo sta su htjeli. Svaku vcer izvodili su zene i silovali ih pojedinacno i grupno.


Bio je medzu njima i jedna strazar kojeg su zvali"Ustasa". Zvao se Slavko Lailovic zvani,"Lalovac". Znao je biti jako okrutan i natjerati zene da njih 20-30 obave nuzdu u WC-u za 5 minuta, ili da a 5 minuta ociste hodnik i da rade druge teske poslove.Sjecam se da nam je uvijek psovao"tursku i balijsku majku" i d aje kasnije dovodio druge cetnike, koji su nas isto tako vrijedzali i tukli, a posebno Sutka Hasanbegovica.


Kalinovik je za prognane Bosnjake bio pravi dzehennem. Bilo nam je svima zaista strasno, alo ono najstrasnije mene je tek cekalo. Posto je Kalinovik grozna prica koju je napisalo preko dvjesto bosnjaka, ja necu ponavljati i preci cu na pricu koja opisuje moje prezivljavanje i u kojoj sam ja, u vecini slucajeva, glavni svjedok. Znaci, necu opisivati period moje patnje do 02.08.1992.godine.


Kraj jula1992.godine bio je najgori dio mog zivota. Nisu nam dali 5 dana da jedemo. Stalno su dolazili srpski vojnici koji su nam prijetili i govorili kako ce nas poubijati i kako nas Alija nece za razmjenu. Sutka Hasanbegovica su stalno odvodili i vracali pretucenog i oblivenog krvlju.Na petrovdan ga je odveo policajac zvani "Beli" i isprebijao ga gotovo do smrti.


Ujutro,02.08., je dosao Pero Elez i odveo djevojku Sabinu Sefo. Ja sam se sakrila u jendu sobu gdje su bile zene sa malom djecom. Svi smo ocekivali kada ce uletjeti ostali cetnici i poceti da nas izvode.


Uvecer oko pola osam, ja sam pored jedne sestomjesecne bebe lezala pokrivena dekom, kada su dva cetnika i jedan strazar usli i posli pravo prema meni. Ta dva cetnika su bili "Zaga" i Crnogorac "Gaga". "Zaga" mi je grubim glasom rekao: " Hajde, ustaj, sta cekas." Ja sam se onako pridigla i rekla: " A, beba." On je rekao: "Kakva beba", i povukao me. U tom trenutku je moja majka pocela da place i da govori: " Nemojte nju voditi, molim vas, vodite mene." " Zaga" ju je tada udario kundakom puske i nogom.


Kada sam izasla u hodnik vidjela sma jos djevojka medzu kojima su bile: Alma, Sabaheta, Emina i jos neke djevojke iz Kalinovika. Pitali smo strazara sta ovo znaci, a on nam je rekao da je dosao i na nas red da postanemo Srpkinje. Cetnik, koji nas je izveo, zvao se Zaga. Sa njim je bio i cetnik Gaga.


"Zaga" i "Gaga" su nas potrpali ispred skole u crveno auto. Kada sam im rekla da su poveli djevojcicu Alamu, staru samo 13 godina, Crnogorac je odgovorio da kod Srba ratuju i djevojcice od 13 godina. Autom su nas doveli do jedne auto-hladnjace i potrpali u nju. U hladnjaci je bilo puno lanaca koji su visili, metaka i sanduka od municije. Sam osjecaj da smo u hladnjaci bio je jeziv. Pitale smo se kuda nas vode. Mislile smo da nas vode u razmjenu. Sjecam se da sam Almu prigrlila i govorila joj da se ne plasi. Ona je plakala i govorila: " Kuku nama, kuda nas vode." U tom trenutku bila sma vjerovatno u soku. Nisma poslije osjecala strah, prije neku ravnodusnost. Bila sma izmorena od svega i bilo mi je svejedno sta ce uraditi sa nama. Po udarnju lanaca i pomjeranju kutija znali smo da se vozimo po losem makadamskom putu. Kasnije smo saznali da su nas vozili starim putem Kalinovik-Miljevina-Foca.


"Ustajte kad vojvoda ulazi"

Ne sjecam se koliko puta su stajali i otvarali hladnjacu, ali se sjecam kada su stigli na odrediste i otvorili hladnjacu, ispred nas je stajalo desetak cetnika. Posmatrali nas kao stoku. Jedan od cetnika nas je pitao odakle smo. Kada sam rekla da smo zi Gacka, pitao je za Hamdiju i rekoa da ce ga on svojom rukom zaklati. Drugi cetnik, koji je imao urednu bradu i izrazito zelene, oci rekao je : " Zatvorite ta govna da ne smrde."


Tu su izveli jednu djevojku. Mislim da se zvala Sefika. Sjecam se dobro, rijeka Drina je jako hucala. Mislila sma da su djevojku izveli da je ubiju, Nakon desetak minuta sve su nas zatvorili i nastavili voziti prema Foci.


Dovezli su nas pred neku kapiju. Kada smo izasli iz hladnjace, jedna visoki cetnik i Zaga su nas doveli pred neku staru kucu. Tu je bilo dosta vojnika. Cekali smo sta ce se dalje desavati. Cetnik koji nas je dovezao odveo je Belu. Jedan drugi momak, zvao se Jure Radovic, zovnuo nas je da udzemo u sobu i rekoa sta nas ocekuje. Meni je rekao kako ce se pobrinuti da me uzme sebi, jer,kako je rekao, bolje je da budem samo sa njim jednim nego da sa njih deset redaju na meni. Dok smo tu sjedili, dosao je jedan sijedi i bradati cetnik i rekao nam: " Ustajte kad vojvoda ulazi." Kasnije sam saznao da se prezivao Govedarica. Imao je sina starog odprilike 13 godina, kojeg je stalno vodio sa sobom po ratistu. Pricao nam je kako je namamio Bosnjaka u sumu prestavivsi se da je i on Bosnjak i onda ga zaklao. Odsjekao mu je glavu, a po tom tu glavu nogama sutao. Cak nam je pokazivao svoju krvavu patiku. Posto je patika bila bijela, jasno su se vidjeli tragovi krvi. Poslije toga su nas vratili u sobu gdje su dosli Gojko Jankovic i "Zaga". Vidjeli smo kako se prema Gojku odnose sa velikim postovanjem. Zvali su ga"Gojan".

“ Bas lijepo, bit cu ti prvi...”


Dok smo sjedile u toj kuci, sjecam se da smo im ja i Emina morale
skuhati kahvu i onda su nam naredili da sjednemo na pod pored stola. Gojko je
rekao Emini da ustane, valjda da je pogleda kako izgleda. Zaga i Gojko su
ustali i rekli Emini, Almi i meni da podzemo sa njima. Ja sam u tom trenutku
pogledala u cetnika Juru, gledajuci u njemu svoj spas, ali on je samo
slegnuo ramenima. Uveli su nas u jedno vece putnicko auto.
Ne znam da li je Gaga sjeo sa nama. Almu, Eminu i mene su uveli
pozadi, a Gojko i Zaga sjeli su naprijed. Ne mogu se sjetiti da li je i Gaga bio
u kolima, ali ako jeste onda je i on sjedio sa nama pozadi. Vozilo se
zaustavilo pred salom”Partizana” u Foci. Zaga je izasao iz auta na
tren. Ne znma koliko je bilo sati, mozda 11-12 uvecer. Dok smo bile same sa
Gojkom u autu, on nas je pitao jesmo li nevine djevojke i je li nas ko prije
silovao. Ne znam zasto nas je to pitao. U tom se Zaga vratio i ond asu nas
dovezli pred jednu napustenu bosnjacku kucu u Foci. Kad smo izasli iz auta,
meni je pozlilo i kad su me pitali sta mi je, ja sam rekla kako pet dana nisam
nista jela. Tada je Gojko rekao Zagi da ode do hotela po hljep. Mi smo usli
unutra. Gojko je izvadio neko meso iz frizdera i naredio nam da
spremimo veceru.Kada je doslo vrijeme spavanja, Gojko nas je rasporedio po sobama i pokazao gdje ce ko spavati. Sve do tada nisam htjela vjerovati sta bi nam se
moglo desiti. Kad sam se nasla sama sa Zagom u sobi, sjeo je i rekao mi :
“Sta je, sta si se prepala?” Rekoa mi je odmah da se zove Dragoljub
Kunarac zvani “Zaga”, a onda je legao i rekao mi da se podpuno sva svucem. Ja
sam pocela plakati i rekla d anikada nisam imala seksualni odnos sa
muskarcem, na sto je on uzviknuo :” Bas lijepo, bicu ti prvi.” Zatim je uzeo noz i
stavio ga na sto. Vjerovatno je stavio noz na sto da bih ga se bojala i
da se ne bih branila... Tu noc me nije silovao, jer sam se branila, moleci
ga da to ne cini i, za cudo, nije me povrijedio. Vjerovatno je bio umoran. Znao je sigurno da sam njegova i da mu ne mogu pomoci.
Ujutro, kada smo ustale, mi, djevojke, nismo puno pricale. Zakljucali
su nas u kuci i otisl, rekavsi nam da navucemo roletne na prozore kako nas
ne bi ko vidio unutra. Mi nismo znale kako je Gojku ime. To smo tek
kasnije saznale, jer je pisalo na vratima.


Nakon toga, iducih dana, oni su odlazili i dolazili, a nas su tu
drzali zatvorene i izolovane od svih, samo za sebe. Molile smo ih da malu
Alamu vrate u Kalinovik, jer je premlada, jer je dijete, na sto su nas oni
isamarali. Umjesto u Kalinovik oni su je odveli u cetnicki kupleraj, u
Karamanovu kucu u Miljevinu. Zaga nam je kasnije pricao kako je jako
plakala i kako su joj usput prjetili da ce je ubiti i baciti u Drinu, ako ne
prestane plakati.

(nastavice se)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Monstrumi u ljudskom obliku
TekstNapisano: Februar 15th, 2009, 1:57 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 1:58 am
Tekstovi: 3246
Lokacija: Dunjaluk
(nastavak)

“ Ko to kaze, ko to laze Srbija je mala”

Jedan kraci period, nas su dvije drzali zatocene u toj kuci. Niko nije dolazio osim njih dvojice. Radili su od nas sta su htjeli, izivljavali se na nama, mjenjali se na nama, cinili perverziju. No, malo po malo, kasnije su poceli dovoditi i svoje prijatelje cetnike i praviti feste sa nama.
Cesto su dolazili Gojkovi cetnici, pili i pjevali cetnicke pjesme.Emina i ja bile smo pod kakvom, takvom Gojkovom zastitom i nije nas niko od cetnika smio dirati, ali smo morale da sjedimo sa njima sve do svanuca i da trpimo njihove uvrede, da slusamo cetnicke pjesme pijanih cetnika. Grozan je bio osjecaj biti medzu dvadeset pijanih cetnika i slusati pjesme:” Ko to kaze, ko
to laze Srbija je mala”, ili drugu bogohulnu:”I ustasa i *, znaju Boga svoga, nebesa su samo srpska, a Srbin je Bog.”

Malo po malo, Gojko nas je poceo voditi i pokazivati po Foci. Nekoliko puta nas je odveo na Buk Bijelu. Tu su bili smjesteni njegovi cetnici. Tu, osim njegovih cetnika, nismo nikoga drugoga vidjeli. Uvodio nas je u restoran Buk Bijeli i tu smo morale sjediti sa cetnicima.

Jednog dana, mozda je bio pocetak avgusta 1992.godine., Zaga je doveo dvije djevojke. Jedna od njih se zvala Sena, a drugoj, ne znam tacno, ime je mozda bilo Suada, ili tako nekako. Doveo ih je iz Miljevine i potom brzo otisao. Mi smo ih pitale odakle su i ko su. One su nam rekle da su iz Miljevine, ali nisu pricale o silovanjima, kao sto ni mi nismo pricale o svojim
patnjama. Kada smo ih pitale da li je njih neko silovao, rekle su da nije i da one imaju momke Srbe, ali da ih je Zaga doveo u Focu jer su one vidjele ko je ubio cetnika zlikovca Peru Eleza...

I one su u Miljevini vise puta bile silovane, ali su se stidjele te sramote, pa su govorile kako su im silovatelji njihovi momci. Ubrzo nakon sto su oni dosli, dosla je u kucu jedna cetnikusa po imenu Jadranka Zdralo , koju je doveo Zaga. Ta zena je bila grozna cetnikusa zlikovac u svakom smislu. Kada je dosla, meni je odmah naredila da je okupam, a potom da joj operem cetnicku uniformu. Tada nam je pricala i hvalila se kako je u Kalinoviku zaklala sest
Bosnjaka i jednu Bosnjakinju. Mi smo tada posakrivale sve nozeve u kuci da ne bi i nas zaklala kad se napije. Mene i Eminu je nekako trpjela, ali ove druge dvije djevojke nikako. Ove dvije djevojke silovao je Gaga (Crnogorac). Posto su u tu kucu dolazili mnogi cetnici, Jadranka im je govorila koji ce od njih silovati ove dvije djevojke i vodila ih u sobu na prvom spratu...
Jednom sam usla u tu sobu na prvom spratu, jer je to bila kuhinja, da po naredbi Gojku skuham kahvu i u njoj sam vidjela Zeljka Rasevica-Rasu kako siluje Suadu.
Jadranka Zdralo je jako maltretirala ove dvije djevojke. Jednom ih je s pistoljem natjerala u kadu i istusirala ih vrelom vodom.

“Kupoprodaja Bosnjakinja zatocenica”

Posto je to vrijeme medzu cetnicima bila uvedena kupoprodaja zatocenih bosnjackih djevojaka izmedzu Srba- cetnika, Zaga je sigurno bio prodao ove dvije nesretne djevojke, jer je ejdnog dana dosao cetnik Grujo Kovacevic i odveo Senu. Ubrzo nakon toga, Zaga je dosao po Suadu. Sjecam se da ju je Zaga izveo iz kuce. Kada ju je izvodio, skinuo joj je sa ruke zlatni prsten i dao Jadranki. Cula sam kasnije od Zaga da je Grujo prodao Senu njenim roditeljima u Njemacku za 20.000 dm. Zaga je imao istu namjeru da i mene proda mojim roditeljima i cesto je pitao koliko moj otac ima para i koliko bi dao za mene, da me oslobodi.

Krajem avgusta i pocetkom septembra 1992 godine., Zaga je sa nekoliko svojih vojnika imao auto udes i zavrsio u bolnici. Znam da su tada sa njim bili cetnicki vojvoda Govedarica i njegov sin. Jadranka je odmah potom dosla po mene i odvela me u bolnicu kod Zage. Morala sam dugo biti u bolnici sa njim. Cak je i u bolnici pokusao da me siluje. Kada sam se vratila iz bolnice, po mene je dosao Gojko i odveo nas u selo Trnovace.

Cesto, dok smo bile same, u selo su dolazili cetnici, lupali nam i kucali na vrata. Bile smo zatvorene u jednoj kuci-zatvoru i srece je bila sto su na prozorima bile zeljezne resetke, a i vrata su bila zeljezna. Emina i ja smo znale drhtati od straha i citavu noc preplakati. Jednom nam je dolazio Gicin brat, zvao se Beban. On nas je psova ispred kuce, nazivao Turkinjama i
balinkurama, pijan galamio i pokusavao da provali vrata. Mi smo mu govorile da smo zakljucane i da ce Gojko uskoro doci. On je dugo lupao, probao da se popne na balkon, ali nije uspio. Jedne noci, prilikom njegovog divljanja, rekao je Emini i meni da bi nas on slatko silovao, pa zaklao, ali nece zbog prijatelja Gojka. Jedne noci ispred kuce su vikali Jasko Gazdic i Gica
i pitali da li je sa nama jedna djevojka koja se zvala Rasema. Navodno ju je Zaga ukrao od njih, pa su oni dosli da provjere da je nije doveo kod nas u kucu.

Jednu vecer smo bile u kuci, Emina, Zaga i ja, kada je dosao pijan Grujo Kovacevic.Mislim da sam mu se svidjela pa je vjerovatno htio mene da siluje, sto mu je Zaga bio i dopustio i poslao me u drugu sobu da se skinem. Ja sma pocela plakati i moliti Zagu da mi to ne ucini, a on je skocio i sakom me oborio na pod.

Grujo se na to naljutio i izasao. Kad je sutra ponovo dosao, mi smo bile same i zakljucane u kuci. On se onda razbjesnio i ispred kuce pucao u sobu u kojoj smo sjedile. To je bilo grozno. Soba je bila sva izrasetana mecima. Mi smo otpuzale do WC-a, u kome smo polegle na pod.

Bilo je toga jos mnogo sto sam djelimicno zaboravila, ali scene kada me je Zeljko Rasevic trazio oko kuce i po komsiluku da me ubije, nikada necu zaboraviti. On je usao u kucu, jer je imao kljuceve. Navodno ga je Gojko bio poslao u kucu po neke papire. Bilo je to po danu. Taj cetnik je zivio na Trnovacama. Kada je usao trazio je rakiju i nasao je. Puno je pio. Kad je dobro popio meni je rekao da udzem u drugu sobu sa njim. Ja sam mu rekla : “ Cekaj samo malo” i pobjegla iz kuce koja je bila otkljucana. Pobjegla sam kod jedne babe u komsiluku i sakrila se kod nje. Kada sam cula da puca na babinu kucu, pobjegla sma u drugu kucu kod neke Mileve.
Zeljko me je trazio oko kuce i sumahnuto pucao. Zatim je dosao kod babe u kucu i prinio joj pusku pod krlo da bi mu rekla gdje sam se sakrila. Ja sam bila u drugoj kuci na spratu i bila sam odlucila, ako me nadze, da skocim sa prozora. Nije uspio da me dobije...

“ Na razmjenu nisam otisla jer sam bila trudna...”

Moja prica je prica djevojke Bosnjakinje, koju su sa petnaest godina zarobili cetnici...
I ja i ostale zene Bosnjakinje, kao nemocne zatocenice smo dozivjele patnju i torturu, a posebno seksualno zlostavljanje. Sa nama su Srbi-cetnici postupali kao sa robljem, stokom. Silovali su nas i izivljavali se na nama, vrijedzali nam nasu muslimansku vjeru, bosnjacku naciju, vrijedzali nas kao ljude, gazili nase ljudsko dostojanstvo. Sve je bilo tesko podnositi, kao i saznanje da nas cetnici prodaju i kupuju medzusobno, da trguju nama kao robljem, stokom.

Tesko je bilo sve podnositi obespravljen i u zatvorima, logorima, posebno u cetnickim zatvorima za silovanje, u kuplerajima, bordelima, koje su organizirali po kucama u Foci, Miljevini i selima oko Foce.

Jedan od cetnika me je, krajem septembra 1992.godine, kupio od Gojka i Zage, da budem samo njegova, da me ozeni. Dogovor je bio da me, po konacnoj isplati, njemu prodaju 01.10.1992.godine, sto su i ucinili. Od tada sam pocela da se necemu nadam.

Kada sam ga vidjela, vidjela sam u njemu prvi put, u odnosu na sve cetnike, normalnog covjeka. Pitao me je ko sam i odakle sam. Pitao me je za moje roditelje. Dala sam mu svoje podatke da niko ne vidi. Onda je on mojim roditeljima javio putem radio-amatera da sam ja ziva i zdrava.

Od tada sam pocela da zivim sa Zdravkom i vise nisam imala prisilne kontakte ni sa kim od cetnika... Vidjela sam jos jednom tri nesretne djevojke koje su me odvele po moju oskudnu odjecu. Kada je 25.11.1993. godine bila razmjena zarobljenih cetnika za nase djevojke, na razmjenu nisam otisla jer sma bila trudna vec peti mjeseci i ostala sam sa Zdravkom, a na nasu slobodnu teritoriju nisam mogla izaci sve dok se nije podpisao Dejtonski mirovni sporazum... Tek 05.05.1996. godine, prvi put sam dosla u Sarajevo i nisam mogla donijeti svoje dijete, jer mi to nije dozvolio. Kasnije, kada sam rodila i drugo dijete, uvijek sam, kada sam dolazila u Sarajevo, mogla povesti samo jedno dijete, a drugo sam morala da stavim u republici Srpskoj.

22.04.1998. godine, konacno sam uspjela pobjeci sa oboje djece u Sarajevo, napustivsi covjeka kome sam bila prodata kao obicna robinja. Centru za istrazivanje i dokumentaciju Saveza logorasa Bosne i Hercegovine napisala sam ovu izjavu, uz obavezu cuvanja moga identiteta, posto sam haski svjedok.

Bosnjakinji


Kad su te zvjeri pohotne,
zvjeri...
oprosti mi Boze,
sto bicem dobrim tvojim
zlo nakazno nazvah...
Kad su te ZLOLJUDI sestro,
mrakom zatocenja svili,
Bosnu su, duh njen su
u mraku svom,
mitomanskom,
tobom zatocili...


Pagani troprsti kad su te sestro,
sobom i zlom svojim
htjeli necastiti,
Bosnu ti majku
i cistotu joj cednu
htjeli su ubiti, zgaziti...
BIVSA DA BUDE, DA NESTANE...

A Bosna ta majka,
Bogu Svevisnjem hvala,
NE NESTADE sestro,
vec casna kao i ti osta...
Bosna te grli, a ti Bosnu,
sloboda te grli, a ti slobodu...
... Zrtva se opet oplodi plodom,
patnja se ziva orodi rodom,
Bosnom, zivotom i slobodom...

Irfan Ajanovic


Sifra: "Zaga"

Dobrovoljno sam se, kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine, prijavila Centru za istrazivanje i dokumentaciju Saveza logorasa Bosne i Hercegovine, da ovaj iskaz, ovo svjedocenje, dadem u pisanoj formi, te da se moj iskaz objavi u ovoj knjizi...

Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocenje, ovaj iskaz iznesem i u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA, pred sudovima u Bosni i Hercegovini, sudvima zemalja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN, a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDZENJE RATNIM ZLOCINCIMA u DEN HAAGU, zajedno sa osobama iz ovog mog svjedocenja, koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida.

Tekst preuzet iz knjige:"Molila sma ih da me ubiju" .Zlocin nad zenom Bosne i Hercegovine
Izdavac: Savez Logorasa Bosne i Hercegovine i Centar za istrazivanje i dokumentaciju.


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Monstrumi u ljudskom obliku
TekstNapisano: Mart 2nd, 2009, 4:45 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 10:52 pm
Tekstovi: 10155
Lokacija: nije u rogatici
(Pocetak eseja jednog anonimnog forumasa sa sarajevo-x)

Da nije bilo Alije opet bi bilo rata, ali bi ga dobila republicka Armija ciji bi
herojski ratni komandanti danas bili ministri, premijeri, ambasadori, jednom
rjecju živi jer ih veleizdajnik ne bi smaknuo. Ne bi bilo genocida u Srebrenici
i drugdje jer ne bi bilo veleizdajnika da nam prodaje puške za 1,000 maraka dok
mijenja teritorije i stotine hiljada ljudi goni ko stoku. Ne bi bilo price o
rezervatima u koje nas besramno gura onaj koga veleizdajnik ostavi za svog
nasljednika. Ne bi bilo genocidnog "RS"-a ni genocidne "Federacije" niti bi nam
se Holbrook izvinjavao za bilo šta.

Ne bi imali logo s konzerve za motorno ulje umjesto zastave, ni predškolski
kompromis umjesto himne. Ne bi imali stranog guvernera s autokratskim ovlastima
vec patriotu Predsjednika...
...


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Monstrumi u ljudskom obliku
TekstNapisano: Mart 4th, 2009, 12:48 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 20th, 2008, 2:51 am
Tekstovi: 2099
Samo 15 godina zatvora za ustasko djubre je definitivno premalo, ali sudstvo je tako kako jeste :shock: .

Quote:
Dominiku Ilijaševiću četiri i po godine robije

Vijeće Kantonalnog suda Novi Travnik jučer je Dominika Ilijaševića Comu proglasilo krivim za ubistvo Davora Lovrića u Kiseljaku i na osnovu toga ga osudilo na zatvorsku kaznu u trajanju od četiri i po godine.

Inače, Ilijašević je još ranije presudom Vrhovnog suda FBiH pravomoćno osuđen na 14 godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilima Vareša, Kiseljaka i Kreševa, tako da su mu ove dvije kazne objedinjene u jednu jedinstvenu u trajanju od 15 godina zatvora.

Istom presudom, Ilijaševića je travnički Sud oslobodio optužbe za ubistvo Željka Bošnjaka zvanog Lujo, pomoćnika načelnika za sigurnost brigade "Ban Josip Jelačić", Ivice Pecirepa Pece i Marka Pecirepa zvanog Legija, bojovnika iste brigade.

Dakle, Dominik Ilijašević je proglašen krivim što je 28. oktobra 1993. godine došao u kafe bar "Kod Deke", vlasništvo Slavka Tuke u Kiseljaku i uz prijetnju automatskom puškom iz kafića izveo Davora Lovrića. Na parkingu ispred kafe bara Ilijašević je u Lovrića ispalio nekoliko smrtonosnih hitaca.

U kratkom obrazloženju presude predsjedavajući Vijeća sudija Slavko marić kazao je kako tokom glavnog pretresa nije utvrđeno da je Ilijašević odgovoran za ubistvo dva Pecirepa i Bošnjaka. Sudija je još dodao i to da je zadovoljan što ovaj Sud, odnosno Kantonalni sud Novi Travnik ne donosi konačnu odluku.

A. Kos Lepara
SAN


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Monstrumi u ljudskom obliku
TekstNapisano: Mart 26th, 2009, 10:45 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 10:52 pm
Tekstovi: 10155
Lokacija: nije u rogatici
ZNA LI IKO KOGA CU COPILI U KENIJI????/


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 44 posts ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4  Sljedeća

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 1 onaj sto cita, a nece da se registruje.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group