www.rogaticani.com

Mozda ce ova slika neke sokirati.Nekace.Istina sta nam uradise je SOKANTNA.

VIDEO / 12. juli 1995.: Vasilije Kačavenda - Slava i slavlje nakon pada Srebrenice!

Na snimku koji se danas pojavio na video servisu YouTube može se vidjeti kako današnji episkop zvorničko-tuzlanski Kačavenda 12. jula 1995. godine čestita krsnu slavu apostola Petra i Pavla, uz želje da se, valjda po uzoru na dan prije "oslobođenu" Srebrenicu "oslobode" i drugi "srpski krajevi".

"Bože daj da sljedeću krsnu slavu svi dočekamo u sveopštoj slobodi, sveopštem miru, a i prije, i da svi srpski krajevi koji nisu oslobođeni od dušmana i tirana budu oslobođeni", govori Kačavenda okupljenima, dok kamera prikazuje Karadžićevu fotografiju na zidu i obilje na stolu ispred okupljenih.

U nastavku snimka, a kako prenosi "PLBiH", Kačavenda se druži sa "oslobodiocima" koji u šaljivom tonu prepričavaju zgode sa rušenja džamija i najavljuju nastavak "oslobađanja":

"Prolazeći putem Jadar - Rajine, ugledao sam minaret do nebesa i mislim da je on poravnat, trebao je biti do jutros. Idući dalje putem prema Srebrenici vidio sam jednu od najturskijih džamija, i nju su naši neprijatelji valjda hteli da bude viša od crkve i zato su nam zvonik do pola skinuli. Jutros su me pitali, generale je li završena ona čuvena džamija, rek'o sam: mislim da smo je jutros završili... ", priča govornik dok se ostali u prostoriji smiju, a Kačavenda mirno sluša. Govornik poslije najavljuje da se ide na "oslobođenje" Žepe, a poslije pravac Goražde i "do slobode zlatne".

(24sata.info)

VIDEO - http://www.youtube.com/watch?v=d4hzoMGra40

Danas moj muhadzerluk postaje punoljetan.Tog 15.Aprila 1992. krenuh sa svojom porodicom misleci da ce to potrajati 7-10 dana.Ostavljajuci sve osim jedne torbe sa odjecom nisam ni pomislio da vise nikada necu moci nanovo u ruci imati uspomenu na rodzenje mojih sinova i njihov rast,slike mog djestinjstva i mojih drugova i prijatelja i svega onoga onoga sto je obiljezavalo period do tog dana.Srpsko divljanje po Bosni i ono sto su cinili u pocetku mi davalo nadu da se to nece tolerisati i da ce ih neko zaustaviti ali i ta nada brzo nestade.Sve se rasprasi i od tada pa do danas ostade isto,nikada ne prestaje da me tisti i izjeda uspomena na Rogaticu i zivot u njoj.Sve mi jos uvjek jednako nedostaje i cini mi se tako ce i ostati.Jedino zrelost koje nose godine punoljetnosti mog lutanja svemu daju realnost i saznanje da vise osim uspomena na sve ono lijepo iz Rogatice nista drugo ne ostaje.Nema vise onog grada,ljudi,prijatelja,druzenja,sijela ,pjesme,sale niti bilo cega onoga sto me cinilo sretnim a tjeskoba sto je sve tako i poslije punoljetnosti ostaje.

Kad pomislis kako je bilo,pa kad se sjetis sta se desilo.Pa te stegne u grlu,u srcu,pa hoces da vristis.Hoces da places,ali nema suza.Haram da him je za zivota.I onim njihovima a i onim nasima

Potpisujem!!!!

Da napomenem,DA SE NE ZABORAVI.
http://www.youtube.com/watch?v=jTh4u_aG06Y