Nema tog sportiste niti sportskog radnika iz Rogatice koji se nije radovao MOSI igrama. U početku su to bile drinske igra, zatim se proširiše na sandžačke, da bi na kraju prerasle u MOSI. Rogatičke ekipe su uvijek bile specifične, kako po njenim učesnicima, tako i po pristupu tim igrama. Nerijetko nisu išli oni najbolji. Najčešće je to bila raja, željna dobrog provoda. Doduše, to je bilo u početku. Sazrijevanjem sporta i sportskog shvatanja i Rogatičani su postizali sve zapaženije rezultate. Prve rekorde igara postavio je Sulejman-Sule Jahić. Jedne prilike, kada je postavljao novi rekord igara rekao je organizatorima:“ Pozovite me ponovo kada ovaj rekord bude oboren“. Nisu ga više zvali. Rekord stoji i dalje. Interesantan je bio i njegov naslednik Fuad Mešić, poznatiji kao Đango. Uvijek je za jedan metar bolji rezultat postizao u rodnom Kovanju. Tek je jedne godine Dervišalija Branković Šalo ili Betford, kako smo ga te godine na Tjentištu gdje je Foča bila domaćin igara, prozvali. Fol je u tome, što je Đango trenirao u bašći koja je „nizbrdo“ pa je disk uvijek dalje letio. Šalo je te godine trčao na 100 metara a svima je bio poznat njegov karakterističan hod. Nije nastupio jer je na bazenu rasjekao taban. Bilo je podosta takvih dogodovština među rogatičkim sportistima. Dolaskom mlađih snaga, rukometaši, košarkaši, fudbaleri, izvidžaći, počele su u Rogaticu „dolaziti“ i medalje. Sjajna generacija košarkaša koju je sa klupe vodio legendarni Amir Krajina-Ranja –Lenja... bila je jedna od najboljih ekipa koje su predstavljale rogaticu na MOSI igrama. Igre koje su organizovane u Rogatici bile su nezaboravne. Organizacijom tih igara naš grad je dobio novi, moderan sportski centar. Veliki doprinos organizaciji igara, a i pooć sportistima, davala su rogatička preduzeća, među kojima je prednjačio TPR.
Ovo je jedne prilike stajalo na našoj naslovnici. Ima mnogo priča sa tih igara. Na našoj stranici ima i učesnika. Ne bi bilo loše ispričati pokoju interesantnu priču iz tog vremena rogatičkog sporta
|