Boks je u velikoj krizi i bez Kinga, a izlaska iz krize nema na vidiku. Marketing i novac su ucinili svoje, jer sada prosjecan bokser nakon dvije ili tri ozbiljne borbe postane milioner. Nakon toga, s obzirom na pohlepu i ego, postaju umisljeni, kupuje luksuzne kuce, aute i rasipaju se sa novcem. I prije nego sto i shvate sta se dogodilo, nadju se na samom dnu. Steta sto Portorikanci i Kubanci nisu bar malo krupniji, jer imaju izuzetno jaku skolu boksa. Ali priroda je ucinila svoje, pa ih veoma rijetko mozemo vidjeti tezim kategorijama.
A sto se tice sibicarenja, imao sam priliku da ih vidim puno puta. Kad bi se vracaj sa treninga, mi bi ko djeca razgledali ima li sibicara na Ciglanama, pa ako bi se oni slucajno zatekli tamo i mi bi otisli da vidimo koga ce to izlevatiti. Sjecam se tako jednom dosli mi da vidimo ko je zrtva, jedan od njih prostreo onu cohu i valja sibice. Dvojica, trojica na sigurnoj udaljenosti izvidjaju da ne naidje policija, a jos tri ili cetiri su tu oko cohe "prave guzvu". I onaj valja sibice i prica, a u tom prilazi neki dedo. I izvaljao je on sibice i ustao, te sad kao gleda okolo. Zove raju. A jedan od onih njegovih jarana, prodje kao njemu iza ledja i podize sibicu ispod koje se nalazila kuglica i vrati je nazad. Dedo sav sretan, dize ruku, izvadi petobanku i kaze "Evo hocu ja".
Onaj sto je vrtio sibicu kao "nije vidio" da mu je ovaj pokazao gdje je kuglica, rece mu da bira.
Dedo podize sibicu, nadje kuglicu i osvoji 50 maraka

. Ali kao sto ga je sejtan

donio tu, valjda taj isti, a mozda i neki drugi sejtan

natjera dedu da ostane.
Kaze onaj sibicar, dedo hajde sad da igramo duplo, da poduplas pare. Dedo onako sretan, gleda u onog nepoznatog "jarana", koji mu je digao sibicu prvi put, kao da trazi podrsku od njegu. Ovaj mu klimnu glavom, kao da mu kaze "Hajde igraj, dobices opet".
Kaze dedo hoce i stavi pare. Sibicar izvalja sibice i kaze dedi da bira. Dedo nema pojma sad sta da radi, ovaj ne mice nigdje, gleda samo pravo u dedu. A dedo gleda u onog svog "jarana" i ne zna sta ce. Zbrzise ga nekako, dedo podize sibicu, ali kuglice nema

.
Ode stoja, dok rece keks

.
Eh, tu onda dolazi i najveca tuga. Sad pocinje nagovoranje, "Dedo hajde da se izvadis".
Dedo kaze, "Nemam para".
"Pa imas valjda dovoljno da povratis sto si izgubio", rece mu sibicar.
I opet sejtan ili pohlepa, a mozda i nesto trece proradi u dedi, te izvuce jos 50 maraka iz dzepa, i odluci da se "izvadi"

.
Opet ista procedura, valjanje sibica, dedo povlaci, a kuglice nema

.
Dedo podje da digne i drugu i trecu sibicu, ali neko viknu policija, coha se brzo pokupi, sibicari nestadose za tren, a dedo osta da razmislja gdje je bila kuglica

. Kuglica, koja ga je kostala 100 maraka.
I nije bio dedo jedini, nego je svaki put bio neki novi dedo, a u ostalim ulogama uvijek isti ljudi.
A za one radoznale, kuglica je pod malim prstom, tako bar kazu. A nedavno neko napisa, da je mali prst najpoznatijeg sarajevskog sibicara Hajre Hastora i dan danas savijen

. Profesionalna deformacija kazu

.