www.rogaticani.com

Sedam godina od smrti Mirze Delibašića

Svako vremensko razdoblje ima ličnosti koje su ga obilježile. Mirza Delibašić bio je dovoljno jaka ličnost da obilježi ne samo vremensko razdoblje, već i cijelu jednu generaciju, jedan sport, jedan grad i jednu državu.

Najbolji sportista svih vremena u Bosni i Hercegovini prerano nas je napustio prije tačno sedam godina, 8. decembra 2001. godine. Ostao je upamćen ne samo kao veliki sportista, već i kao veliki čovjek, osoba koja je izazivala divljenje i poštovanje gdje god se pojavila.

„Kakav je čovjek bio Mirza govori anegdota sa kraja 70-ih godina prošlog vijeka. Tada smo obojica bili u Bosni i gostovali smo u legendarnim Jazinama kod Zadra. Jazine su tada važile za jednu od najneugodnijih dvorana za gostovati. Međutim, prilikom predstavljanja ekipa, kad je zvanični spiker pročitao Kinđetovo ime, kompletna dvorana je ustala na noge i gromoglasnim aplauzom pozdravila Bosninu ‘dvanaestku’. Svaki Mirzin koš Zadru bio je popraćen aplauzom. Mislim da niko nikad nije tako dočekan u Jazinama, a to dovoljno govori kakav je Mirza bio čovjek“, prisjeća se trenutaka sa Kinđetom još jedna legenda Bosne, Bogdan Tanjević, Mirzin trener iz vremena kad je sarajevska ekipa pokorila bivšu državu i Evropu.

Mirza Delibašić je bio umjetnik pod koševima i boem u životu. Njegovim odlaskom nestalo je i generacije košarkaških „romantičara“. Mirza nije igrao košarku, Mirza je živio košarku. U maju ove godine, Delibašić je i zvanično uvršten među 50 najboljih košarkaša koje je Evropa ikada imala.

Iako nas je Kinđe napustio prije sedam godina, sjećanje na njega i ono što je ostalo iza njega ne blijedi i ne može izblijediti. Mirza, hvala ti na svemu.

Neponovljivi genijalac

Kinđe je bio Tuzlak rođenjem, Sarajlija uvjerenjem, kosmopolita manirima i posljednji romantičar pod koševima...
07.12.2008. 15:15

Kapu dolje skidali su zbog njegove genijalnosti u Skenderiji, Splitu, Beogradu, Manili, Moskvi...

U Madridu su ga prozvali El Monstruo, jer protivnici nisu znali kako ga zaustaviti. Mirza Delibašić Kinđe, posljednji košarkaški romantičar, otišao je 8. decembra 2001. godine, nadamo se, na neki bolji svijet.

Impresivna biografija

Kinđe je bio Tuzlak rođenjem, Sarajlija uvjerenjem, a kosmopolita manirima. Bio je Mirza evropski i svjetski prvak, olimpijski pobjednik, osvojio je u Grenoblu s Bosnom naslov najbolje ekipe na Starom kontinentu. Postao je prvi neamerički košarkaš kojeg je kupio Real Madrid. Impresivna biografija, bez ijedne mrlje.

Iako se, nakon odlaska iz Bosne, u Madridu zadržao tek dvije sezone (1980-1982), ostavio je pečat kao malo koji sportista u velikom Realu. Mirzina smrt dobila je veliki publicitet u Španiji. Najpoznatiji i najtiražniji sportski list na Pirinejima "Marca" Kinđetu je tada posvetio cijelu stranu.

Tokom opsade bh. prijestolnice Španci su nudili Kinđetu da organiziraju njegovu evakuaciju, ali je najbolji sportista BiH svih vremena ostao vjeran Sarajevu.

Zaslužio više

A šeher mu se "odužio" tek imenovanjem Velike dvorane Kulturno-sportskog centra Skenderija po njemu te podizanjem umjetničkog djela u parku kod FIS-a. Od stotina i stotina sarajevskih ulica nijedna se ne zove po Kinđetu. Neka nam je na čast.

Osvojio sve moguće trofeje

Mirza Delibašić je rođen 9. januara 1954. godine u Tuzli. Blistavu sportsku karijeru počeo je 1968., kada je postao pionirski prvak BiH u tenisu. Reket je ubrzo zamijenio košarkaškom loptom u tuzlanskoj Slobodi da bi 1972. prešao u Bosnu. Za "Studente" je odigrao skoro 700 utakmica i postigao približno 14.000 koševa.

Bio je prvak Jugoslavije (1978. i 1980.), klupski prvak Evrope (1979.), a sa reprezentacijom bivše države osvojio je sve moguće trofeje. Dva je puta bio šampion Starog kontinenta (1977. i 1979.), prvak svijeta (1978) i olimpijski pobjednik (1980). Osvojenim srebrenim i bronzanim medaljama širom svijeta nema kraja.

Za najboljeg košarkaša SFRJ proglašen je 1980. godine. Dres Jugoslavije obukao je 176 puta i postigao 1.759 poena. Četiri je puta biran za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine, a 2000. je proglašen sportistom svih vremena u našoj zemlji. FIBA je lani uvrstila Kinđeta u Kuću slavnih.

(Devni Avaz)

vrhunski sport i boemstvo...je i dovelo do toga da je Mirza zavrsio karijeru rano a zivot prerano...
je li mislio "mogu ja, ne mozhe to mene..."
skupu cijenu je platio...

josh se sjecam sokantne vijesti iz Rima kada ja pao u komu...
i Energoinvesta koji je poslao svoj avion po njega...

Evo jedan citat, koji mozda i ponajbolje opisuje taj njegov boemski zivot.
Legenda kosarke na Balkanu Peter Vilfan o Mirzi:
"Znas li sta je taj organizam sve podnio? Trenira, igra, ostaje do kasno navecer, pusi. Znas, on je isao preko granice ljudskog. I uvijek se vracao."
Dani, decembar 2001

p.s. a kad si vec pomenuo Energoinvestov avion, onda treba i pomenuti covjeka koji je digao taj Energoinvest na noge, Emerika Bluma. Ono sto je Mirza bio u kosarci i sportu, to je Emerik Blum bio u privredi. Ali o njemu nekom drugom prilikom.

Dobro,nije mjesto ovdje...ali ja znam kad je taj avion pao na Plesu(Zagreb).Ima sijaset zgodnih prica oko toga,a jos se uvijek u Sarajevu spominje ona,kad nekom zelis dobro :"Dabogda ti Salko u bascu pao".E,taj Salko koji je mahao onom olimpijskom zastavom u Kalgariju,cudo od covjeka,prezivio je pad aviona,bez tezih posljedica.

Da se mi vratimo Kindzetu, a tebi Sele "Dabogda Salko u bascu pao".

Evo i dva lijepa videa posvecena Mirzi Delibasicu.

http://www.youtube.com/watch?v=LxhdWBGJ5QM&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=EdR6g1PllSw&feature=related

Tanjević: "Kinđe nikad neće otići iz mog srca"



Nema mnogo imena u bh. košarci koja se nalaze u istoj ravni sa legendardnim trenerom čuvene generacije Bosne. Bogdan Tanjević, popularni Boša, danas trener turskog Fenerbahcea, ime je upisano zlatnim slovima u anale ovog sporta i to ne samo u BiH.

Tanjević je kao potpuni košarkaški anonimus u Bosnu je stigao 1971. godine i osam godina potom, napravio tada najveći uspjeh jugoslovenske košarke, postavši sa „studentima“ evropski prvak.



Danas, gotovo 30 godina poslije, Boša sa istim žarom vodi turski Fenerbahce, s kojim je redovni učesnik ULEB-ove košarkaške Eurolige. Ipak, Fener je ove sezone opet zapeo u Top 16 fazi elitnog evropskog klupskog takmičenja.

- Imali smo priliku da pred svojim navijačima dođemo nadomak plasmana u četvrtfinale. U pretposljednjem kolu bila nam je potrebna pobjeda protiv Cibone, ali nismo uspjeli. U taj smo meč ušli prilično nonšalantno i to nam se obilo o glavu. Ista se stvar desila još nekoliko puta tokom sezone i to je najveća zamjerka koju imam za reći svojim igračima, kaže Boša.

U Fenerbahceu imate nekoliko zaista vrhunskih pojedinaca ove sezone? S čijom ste igrom najviše zadovoljni?

- Nekoliko zaista kvalitetnih igrača, poput Gordana Giričeka, stiglo je u klub tokom sezone i morali su proći period adaptacije, što se osjetilo na njihovoj igri. U nekim važnim susretima, kod cijele ekipe bila je primjetna velika doza nesigurnosti i nervoze, što nas je koštalo nekoliko pobjeda i to je nešto što u narednoj sezoni moramo promijeniti.

U ekipi imate i dva Bosanca. Veterana Damira Mršića i velikog talenta Emira Preldžića, čije vrijeme tek dolazi.

- Mršić je već dugo u klubu i ima status gotovo pa legende Fenerbahcea. Veoma je iskusan i za razliku od mlađih igrača hladne je glave u trenucima kad se odlučuje meč. Što se Preldžića tiče, smatram da je pred njim velika karijera, samo još mora popraviti neke segmente u svojoj igri, što sam siguran da će i napraviti.

Za nešto više od dvije sedmice puni se 30 godina od kako ste sa Bosnom u Grenobleu postali prvak Evrope. Možemo li vas očekivati ponovo u Sarajevu na obilježavanju godišnjice?

- Naravno. Dolazim u Sarajevu da se vidim sa svojim dragim prijateljima iz tog vremena. Uvijek se lijepo okupiti i prisjetiti starih vremena. Nažalost, tad sa nama neće biti mog Kinđeta i to me jako boli, jer taj čovjek nikad neće otići iz mog srca.

SportSport.ba

Tanjević: Bili smo kao lavina

Prošle su tačno tri decenije, ali se legendarni trener košarkaša Bosne Bogdan Tanjević sjeća 5. aprila 1979. godine u francuskom Grenoblu kao da je bio jučer.


Ustvari, pamti svaki detalj, čak i večeri uoči najvećeg uspjeha u historiji našeg sporta, kada je kovao taktiku za konačni obračun sa italijanskim Emersonom u finalu Kupa šampiona.

Znam da je 4. aprila u Grenoblu bilo veoma hladno. Ratko Radovanović imao je visoku temperaturu, 39 stepeni, a bio je naš glavni centar, uz Delibašića i Varajića, ključni čovjek - prisjeća se Boša u razgovoru za Dnevni avaz.

Tanjević je nekako u sebi ipak vjerovao da, uz sve probleme i neiskustvo, njegov tim može napraviti podvig protiv diva iz Vareza, kojem je to bio deseti uzastopni finale Kupa šampiona (pet titula).

Bili smo kao lavina, dok je njima istjecalo vrijeme. Nisu mogli izjednačiti naš motiv. Recimo, Radovanović, za kojeg sam strahovao da se neće moći maknuti, odigrao je sjajno. Da ne spominjem Mirzu i Varaju, koji su šutirali 70 posto iz polja! Ta utakmica bila je finiš fantastične utrke na 10.000 metara, u kojoj smo trebali presjeći vrpcu - kaže Tanjević te opisuje kako je tri minute prije kraja prestao voditi utakmicu.

Mislim da smo poveli s 90:77. Preračunao sam se i rekao u sebi: "Gotovo je." Kada je završeno, pobjegao sam u tunel i zapalio cigaretu. Zbog toga me nema ni na jednoj fotografiji slavlja na terenu. Bio je to za mene nevjerovatan trenutak - kaže Boša.

U Bosni su znali, dodaje Boša, da Emersonu ne odgovara zonska odbrana pa su je forsirali.

Istina, ušli smo u mali rizik šuta s odstojanja njihove zvijezde Morsa (Morse), ali smo, zato, sputali Yalvertona, koji nije imao toliko prostora za prodore.

Boša kaže da su već tada u košarci vladali profesionalni odnosi, dovodili su se Amerikanci, pravili veliki transferi... Zbog toga je bila senzacija da titulu osvoji tim bez stranaca, čak i bez zvučnih domaćih pojačanja (nijedan igrač, izuzimajući Svetislava Pešića, nije bio stariji od 18 godina u momentu dolaska u Bosnu, napominje Tanjević).

Ipak smo mi napravili nešto iz nikakve tradicije. Prvu ligu zaigrali smo tek 1972., da ne govorim s kakvim sredstvima, ali imali smo fanatičan entuzijazam, enormnu ljubav prema sportu. Znate, danas postoje televizijski kanali koji konstantno emitiraju snimke starih utakmica, naročito američke NBA lige i, kada ih pogledam, shvatim da su naši asovi iz tog vremena komotno mogli biti NBA zvijezde, a nikada nisu dobili priliku. Zato kažem, dok je nekima košarka dala život, moji igrači su stvarali košarku - rekao je Tanjević.

sportin.ba

U Grenoblu sa prvakom KK Bosnom su tada bili Halco 100%, Sizi i mensecini Midan Kapo, i Halco je tada vidjen na TV, ko da ga danas gledam

Memorijal "Mirza Delibašić": Pobjede Cibone i Fenerbahčea



Pobjedom Cibone nad Panioniosom 86:71 počeo je turnir u Sarajevu u spomen Mirzi Delibašiću.

U Sarajevu je počeo jaki međunarodni turnir pod nazivom 5. memorijalni turnir Mirza Delibašić koji će u tri dana okupiti dva euroligaša Fenerbahče i Cibonu, bivšeg euroligaša Panionios i domaćina Bosnu.

Turnir je otvorila Cibona koja je bez problema svladala grčki Panionios 86:71. Već na poluvremenu su Cibosi imali 16 razlike (47:31) i do kraja su održavali vodstvo. Ponajbolji u redovima Cibone bio je Marin Rozić (20 poena, 9 skokova) koji se tek priključio momčadi Velimira Perasovića. Kevin Rogers sa 14 poena bio je prvo ime u momčadi Nenada Markovića.

U drugoj utakmici Fenerbahče je svladao Bosnu rezultatom 67:64. U napetoj završnici Bosna je mogla i do produžetka, ali je posljednji šut za tri poena promašio Ivanković.

U redovima Bosne najefikasniji je bio Šehović sa 22, dok su Ivanković i Bajić postigli po 11 poena. Kod Fenerbahčea je prvo ime bio Preldžić sa 18 poena.

Utakmice 2. kola igraju se u ponedjeljak, sastaju se Panionis-Fenerbahče (17,45) i Bosna ASA BHT - Cibona (19.15).

Turnir se završava u utorak, 29. septembra, susretima 3. kola u kojem se sastaju: Cibona - Fenerbahçe (17.00) i Bosna ASA BHT - Panionis (19.15).

(fena)

Fenerbahče i Cibona bez poraza



Košarkaši turskog Fenerbahčea i zagrebačke Cibone zabilježili su nove pobjede na 5. međunarodnom memorijalnom turniru "Mirza Delibašić" u Sarajevu.

U prvom susretu 2. kola memorijala, koji se igra u Olimpijskoj dvorani Zetra, ekipa Fenerbahčea savladala je grčki Panionis sa 79:67, dok je Cibona bila bolja od branitelja naslova Bosne ASA BHT sa 80:76 (17:23,25:22, 16:16, 22:15).

U posljednjem 3. kolu o pobjedniku turnira u utorak će odlučiti susret Cibona - Fenerbahče (17.00 sati), dok će Bosna ASA BHT i Panionis igrati za treće mjesto (19.15).

Rezultati:
1. kolo (27. septembra):
Cibona - Panionis sa 86:71
Fenerbahče - Bosne ASA BHT 67:64.

2. kolo (28. septembra):
Fenerbahče - Panionis 79:67
Cibona - Bosna ASA BHT 80:76

Tabela:

1. Cibona 2 2 0 166:147 4
2. Fenerbahče 2 2 0 146:131 4
3. Bosna ASA BHT 2 0 2 140:147 0
4. Panionis 2 0 2 138:150 0

3. kolo (29. septembra):
Cibona - Fenerbahce (17.00)
Bosna ASA BHT - Panionis (19.15)

(FENA)