www.rogaticani.com

Bila jednom jedna carsija
Sada je: April 13th, 2021, 12:45 am.

Vremenska zona: UTC - 1:00




Započni novu temu Reply to topic  [ 5 posts ] 
Autor Poruka
 Naslov: Male olimpijske igre (MOI) u Višegradu, ljeto 1975. godine
TekstNapisano: Novembar 9th, 2008, 2:43 am 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Male olimpijske igre (MOI) u Višegradu, školska 1974/1975. godine
(Na malim olimpijskim igrama u Višegradu)

Previše smo košarku dobro igrali, da bi zaboravili sportski događaj i susret, koji nigdje nije zapisan, slikan, možda od mnogih i nezapamćen, a dogodio se.

Pretpostavljam da se znalo, primilo kao događaj i zbog skromnosti nije više spominjalo.

Ovdje je naveden jedan od naslova, košarka, pa bih opisao stvaran događaj, jedan jako upečatljiv, ali usput i šaljiv sportski izlet u "Olimpijsko selo" u Višegradu.

Rogatica je sportsko mjesto, previše vezano za FK Mladost, kao uzor i podstrek novim, tek dolazećim vrstama sporta. Osim terena FK Mladost, dugo vremena u Rogatici nije bilo uređenih mjesta za razvoj drugih vrsta sportova. Dugo vremena se planiralo i nagađalo. Sportske aktivnosti su se počele uvlačiti u školske sportske dvorane. Karate, košarka, rukomet itd.

Malo ko od starije generacije je bio, a da se nije bavio nekom vrstom sporta, pa čak i ako se navijačka strast kod nas smatrala „sportskom aktivnošću“. Sportisti samo znaju i cijene, poznati žar i plamen svojih navijača i vremena kada se uz njih, skoro izgubljene utakmice ponovno dobijale.

Sjetimo se navijačke strasti našeg Omera Velića. Omerovoj presudi, kišobranom po glavi, kao „njegov crveni karton“, dodijeljen fudbalskom sudiji XY za uskraćeni nam penal.

Sjetimo se samo žara i usplahirenosti svih Rogatičana, kada su u košarci sekunde odlučivale o pobjedi.
Sportskih doživljaja uz zvuke truba i bubnjeva na utakmicama rukometa. To su bila vremena.

Razvojem sporta, rađala se potreba za sportskim terenima.

Na mjestu prašnjave ledine, iza dvorane za fizičko vaspitanje, a nasuprot Bašte, javio se novi sportski teren u sred Rogatice! To je bio događaj. Sama izgradnja, asfaltiranje, sve je praćeno budnim okom građana, navraćalo se i pitalo, kad će biti gotovo. Konačno se i uspjelo. Podignuta je i visoka ograda.

Napravljen je sportski teren, koji se nije stidio da dočeka, u ono doba košarkaške velikane, poput KK Bosna, KK Partizan i dr.

Ovdje počinje "naša mala" priča.

Naš učenički život u Rogatici, tekao je normalnim tokom. Teoretska nastava je održavana kao i obično u školi „Ragib Džindo“. Fizičko vaspitanje smo imali u prostorijama za fiskulturu, tada, do samog KUD-a. Nastavnik nam je bio rahmetli Midhat Pašić - Midho, uz kojeg su školskim generacijama prije i poslije, ostajale mnogobrojne anegdote i šale.

Na sate fizičkog vaspitanja, dolazili bi trčeći, a odlazili "leteći". Nastava je počinjala za kojih petnaestak minuta, što je značilo, manje odmora, brzo na nastavu u zgradu škole „Ragib Džindo“, udaljene nekih 200-300 metara od 'sportske' dvorane.

Sjećam se dobro, da smo svi počeli igrati košarku iz čistog entuzijazma. Svaki slobodni minut, provodili bi smo na sportskom igralištu, koje smo između sebe nazvali jednostavno 'košarka'. Nismo se dogovarali, a niti smo postavljali termine, jednostavno smo se u isto vrijeme nalazili na tom magičnom mjestu. Učenici razreda VIII 3. „Zagrijavanje“ bi počelo otprilike igrom „u troje“, „asevima“ sa udaljenih mjesta, a onda, kada bi se sakupilo dovoljno djece za „protivničku ekipu“, igra bi se rasplamsala, brzo se počelo igrati „u ispadanja“.

Brzo se pročulo, da će na ljeto biti Male olimpijske igre (MOI) u Višegradu. Anno 1975.

Počela su se održavati prava neformalna košarkaška „takmičenja u malom“, a često bi ostajala skoro uvijek ista postava: Kerim Hasečić, Fadulah Fatko Hodžić, Hamdo Čamo, Zahid Ćesko, Slaviša Vukašinović i Goran Limić. Osim navedenih 'stalnih' članova, dolazili su često, ali ipak ne i redovno, Čaušević Hamdija Hape, Mitrović Zoran, Huremović Mirsad Ićo, Džiko Senad i još par drugih dobrih i agresivnih, napadačkih igrača koji, na žalost, zbog drugih aktivnosti, nisu učestvovali na igrama (MOI).

Razigravanja su tekla na školskom nivou.
Od učenika osnovne, do učenika srednjih škola, škole učenika u privredi, ekonomske i gimnazije.

Gore navedena ekipa, svi smo imali 15-16 godina, jednog dana, sasvim iznenada, probili smo se u sam vrh natjecatelja. Sa kim smo igrali, taj je izgubio. Adnan Mrguda je davao savjete, za koje smo mi, prvi igrači košarke, takoreći „djeca košarke sa ulice“, prvi put čuli. Uvijek bi se čudili, kada bi nam dovikivao „blokada“, „presing“. Potrajalo je dok nismo shvatili šta su te riječi uopšte značile. Mi smo samo igrali, a za sve ostalo, bili smo gluhi i nijemi. Imali smo neke svoje „cake, fore i fazone“. Van svake pameti. Ali, dok se pobjeđivalo, išlo je. Iskreno rečeno, niko, pa čak i nastavnik Midho, nije vjerovao svojim očima.

Ubrzo smo došli na sam vrh tablice i ne sanjajući, da smo ostali skoro usamljeni na tom vrhu.

Koliko se sjećam i ako se ne varam, ostala je zadnja prepreka, igra - mi ili oni, jedna ekipa starijih učenika iz gimnazije. Dobro se sjećam momenata sjajne pobjede, čije pravo značenje nismo odmah shvatili.

Tek, kad nam je nastavnik Midho rekao:“Pogledaj vas samo. Hm, i baš vi da pobjedite!“, našto smo se samo smijali, jer je to bio najtopliji ton, našeg omiljenog nastavnika. „Eto, vi ste sada pobjednici i izabrani ste da učestvujete na Malim olimpijskim igrama u Višegradu. Da ste se nacrtali na treningu tada i tada, autobus polazi tada, dolazak u Mesiće tada, spava se na Bikavcu, spavaju ti i ti, sobe te i te. Huh..

Ostaje se toliko dugo dok se ne izgubi.

Bilo bi jako dobro, da ovdje napišem jednu anegdotu, vezanu za naše čekanje voza za Višegrad.

Termin za kretanje iz Rogatice, bio je neubičajeno kasno.
Autobus do Mesića vozio je kako i obično naš dobri i uvijek veseli Hasan.

Prilikom dolaska na željezničku stanicu, voz je kasnio,a mi postajali nestrpljjiviji i sve više i gladniji.
U to vrijeme smo se, odprilike, tek počeli upoznavati sa porokom pušenja i zavisnosti od duhana. U „naše vrijeme“ se krilo da se pušilo, što od straha od roditelja, braće i sestara, što od odgoja i respekta prema nastavnicima.

Dok smo stajali tako, dokono čekajući na poznati zvuk „ćire“, imao je jedini među nama cigaretu u ruci, Zahid Ćesko. Tog momenta su prolazila dva čovjeka noseći janje, skinuto tek sa ražnja. Zahid ih u prolazu više ozbiljno, nego u šali priupita: „Momci, mi smo gladni, dajte nam nešto da jedemo“. Jedan brko, uze jedan sponac, predavajući taj sponac Zahidu u ruku, poput predaje štafete u utrkama na 4x100.

Taman, kako je Zahid počeo da „hapa“, taman poslije prvih zalogaja, neko brzo reče:“Pazi, nastavnik!“, na što se on stvarno i pojavi, a Zahid u toj brzini, smutnji i neznanju, umjesto da baci cigaretu, baci sponac, a cigaretu mudro stavi u usta. Na nastavnikov pogled, suvišan je bio svaki dalji komentar.

Poslije je, vidjevši da se inače planirano kratko putovanje, pretvorilo u „nikad s tobom“, nastavnik nam je dijelio okrugle „bombone u coloru“, kako smo ih nazvali, jedući ih uz njegovo brižno smirivanje:“Hajde, još malo izdržite, pa će u hotelu biti večera“. Ostale su krasne uspomene.

To večer, na Bikavcu, nismo spavali. Sa Bikavca se pružao prekrasan pogled na uređeni i obasjani stadion. Svi smo gledali na njega, gledajući u mislima utakmicu koja nas čeka. Osjećali smo se pobjedonosno, dobro.

Sam dolazak na ove igre je bio određen uspjeh. Te večeri, dolaskom u hotel, dobili smo, dresove, majice, koje, ako se dobro sjećam, po nesreći mnogima nisu odgovarale po veličini, što je na prvoj utakmici izazvalo buru smijeha, ali i oduševljenje kao i navijanje za ovaj tim sastavljen, za razliku od drugih učesnika, od pravih derana. Bili smo miljenici publike. I, to je nešto.

Sam tok utakmica koje slijede, značajan je i historijski događaj :lol:

Ovdje bi bilo dobro, da neko od učesnika, napiše dalje, svoja sjećanja.

Izvinuo bih se ukoliko sam nešto važno zaboravio napomenuti ili da je redosljed drugačiji.
Možda sam zaboravio nekoga ili nešto, što nikako nije bila namjera.

Loptu predajem evo, Kerimu ili Fatku.

Pozdrav

Hamdo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Male olimpijske igre (MOI) u Višegradu, ljeto 1975. godine
TekstNapisano: Novembar 9th, 2008, 7:54 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 2:11 am
Tekstovi: 4128
Evo da se malo nadovezem na Hamdino kazivanje. Prem da se i ne sjecam bas plaho, ali i sjecam??? Naravno ovdje ce se ukljuciti i Fale, Drveni Filozof, kako smo ga jos zvali.
Hamdo, ti se sjecas? da sam ja imao tetku u Visegradu, poznata snajderica, inace, sestra mog babe rahmetli. Posto smo mi imali podkosulje za dresove, a nismo imali brojeve na njima, ja sam predlozio da odemo do moje tetke i da nam ona "sasije" brojeve na "DRESOVE".
Nista nismo imali, ni "brojeve" ni vremena za sivenje. Nakon par sasivenih brojeva, skontali smo da je vrijeme protiv nas. Batalili smo "sivenje brojeva" i odlucili se za "IZOLIR TRAKU".
Moralo se na teren, a cajta nemamo. Kada smo se "izlijepili" pravac teren.
Ti se sjecas da smo "MI" odlucivali ko ce ici na MOSI u Visegrad, naravno uz odobrenje rahmetli, nastavnika-trenera MIDHE PASICA.
Kostur ekipe i oni koji su "birali" ostale, bili su: Kerim Hasecic-Suhi, Fadulah Hodjic-Fale, Cesko Zahid, Goran Limic, Hamdo Camo... svi iz jednog razreda. Utakmica koju smo pobjedili sa "naj manjom razlikom" je bila sa 42 razlike. :o :lol: Naravno u nasu korist. ;)
Ovo se odnosi na "takmicenje" u Rogatici.
Buduce "zvjezde" Rogaticke "Mladosti" u kosarci su bili za nas "velike nule". I kasnije kada
smo igrali na "kosarci basketa" sa tim "zvijezdama" nisu nam mogli "odbiti pera".
Ali nejse, sjecas li se svog "PRODORA" protiv Visegrada i "kocenja" pod njihovim kosem. :lol: ;)
Za sada ovoliko od mene, a nadam se da ce Fale nastaviti. "Bobe" u vozu i...
Pozdrav za tebe i ostale KOSARKASE. ;) ;) ;)


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Male olimpijske igre (MOI) u Višegradu, ljeto 1975. godine
TekstNapisano: Novembar 9th, 2008, 10:15 pm 
Avatar

Pridružen: Novembar 4th, 2008, 12:08 am
Tekstovi: 2730
Moj Suhi, zato sam ovo i napisao...to su bila vremena..

Kad smo igrali košarke, mada je bilo i starije raje, stvarno smo dobro igrali,
ali kasnije otisli "svaki svojim poslom"..tako je bilo...to je bio basket..onaj izvorni!
A, malo smo polagali na "otkrivanje talenta" i slicno, zivjeli svoj mladalacki zivot.

One majice, daj neka Fale napise...meni je moja bila do pupka :D

Ama nista bas od opreme nam nije islo na ruku...brojevi odpadali...ali je bilo super..

Sad si i mene podsjetio na ono "kocenje" ispod kosa, bas sam se nasmijao..

Ama, cekam..ono, kad je nastavnik Midho poceo da nam ljutito dobacuje "zona, zona -bolan", a mi stali... :shock:

Pozdrav

Hamdo


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Male olimpijske igre (MOI) u Višegradu, ljeto 1975. godine
TekstNapisano: Novembar 10th, 2008, 3:18 am 
Avatar

Pridružen: Septembar 20th, 2008, 2:51 am
Tekstovi: 2099
Pa eto imate ekipu za basketa :), samo neznam u kakvoj je formi Suhi :mrgreen: .

Sto "Drveni filozof" :lol: ?


Nazad na vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Male olimpijske igre (MOI) u Višegradu, ljeto 1975. godine
TekstNapisano: Novembar 10th, 2008, 10:04 pm 
Avatar

Pridružen: Septembar 21st, 2008, 2:11 am
Tekstovi: 4128
Forma je, hm, ma sta da ti kazem, posao mi je takav da sam pun kondicije ;)
A sto drveni filozof, ma ja znam odgovor, ali cu ostaviti za odgovor Faletu. On ce to puno bolje ULJEPSATI :lol: :mrgreen: ;)


Nazad na vrh
 Profil  
 
Prikaži tekstove “stare”:  Poredaj  
Započni novu temu Reply to topic  [ 5 posts ] 

Vremenska zona: UTC - 1:00


Trenutno su tu

Trenutno korisnika: Nema nikog, odmaraju se ljudi i 1 onaj sto cita, a nece da se registruje.


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Traži, traži pa ćeš naći:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group