Sunet ili kako to medicina zove obrezivanje je vjerski obred kod muslimana pa se od kada se pamti to cinilo i u Rogatici. Ljudi koji su obavljali ovaj posao u narodu se zvase BERBERI.
Ne znam zasto, ali ni u jednom do sada zapisu o Rogatici nikada ne nadjoh i ne procitah o onima koji bjese berberi u Rogatici. Ne mislim na berbere koji su brijali i sisali narod, vec na one sto sunetise rogaticane, pa cu ovu nepravdu prema njima pokusati ispraviti.
S pocetka vremena koje upamtih u Rogatici, nije bilo berbera, vec to obavljase oni koji povremeno dolazise, pa u dan-dva pola grada osunete. Izgledalo bi tad kao da je neka epidemija zavladala pa muskarcici setaju u suknjicama. Od svih onih koji navracase najpoznatiji je bio stari Skaka. Kasnije je i obucio sina koji je prvo s njim skupa dolazio, a kasnije sam bi mladi Skaka. Kada u Dom Zdravlja Rogatica poce svake sedmice dolaziti dr. Memo Sehovic, hirurg po profesiji, a radi pregleda pacijenata, poce i ovim da se zanima. Kao asistent pri svemu uz njega je bio Fuad Fudo Sijercic. Ovaj rentgentski tehnicar, kakvog vise nikada u Rogatici nece biti i koji je namjestao lomove kao vrsni ortoped brzo svjesti i ovo i Rogatica po prvi put poslije II sv. rata dobi svog BERBERINA. Mada ga se djeca plasise, ipak mu kao tepase pa ga zvase BERBO. Obzirom da su dotadasnji otfikarili sto treba otfikariti i odlazili, nacin kako se Fudo odnosio prema svojim “pacijentima” bio je nesto izvanredno. Fudo je svoje malisane koje je sunetio obilazio, previjao i sve ostalo do ozdravljenja i mnogim roditeljima pruzio nemjerljivu pomoc. I ne samo to. Fudo je ovom mubarecu u kuci davao posebnu draz. Kako adet bi, ova ceremonija se uvijek zavrsavala dobrim sijelom, pjesmom, pricom i smjehom. Kako nas Fudo imade specifican smijeh koji je i najtuznije nasmijavao tako su svi bili veseli.
Inace, za razliku od drugih berbera koji su prolazili kroz Rogaticu i koji su sami obavljali sve tako sto bi malisana uzeli i previli preko ledja i preko svog koljena, a onda macare, Fudo je to uvijek radio sa dva pomocnika i na stolu. Jedan od pomagaca bi malisana drzao za nadkoljenice, a drugi bi mu ispruzio ruke, a onda pritisnuo plecke uz sto. Tako skoro da nije bilo sanse da se malisan ozlijedi bilo sto bi rukom otimao ili bi se otimao sto se u drugih desavalo. Koja svrha obreda koje su majke djecaka cinili izvan kuce, dok je trajalo sunecenje ne mogu sa sigurnoscu reci. Naime njihov zadatak se sastojao u tome da uzmu oklagiju i izmedju dlanova da je vrte.
Fudo koji eto bi jedini berber rogaticki imade mnoge price i zgode koje je dozivio i koje je rado kod Frnde pricao prisutnim.
A onaj smijeh koji pomenuh i koji bi sada volio da mogu cuti svemu dade jos vece uzivanje.
Zele
