FASUNGA

Starije generacije se sjećaju opšte neimaštine životnih namirnica poslije drugog rata. Vlasti su se snalazile na razne načine da osiromašenom i gladnom stanovništvu obezbjede najosnovnije životne namirnice (brašno, so, ulje, šećer) kroz tzv. garantovano snabdijevanje.

Naime, po procjeni lokalnih odbora bilo je utvrđivano šta je to minimum za jednu porodicu na osnovu čega su se dijelili bonovi, poznatiji kao “tačkice”. Porodice su svakog prvog, kad bi stigni roba u prodavnice trgovačkih preduzeća “Izbor” i “Promet”, zauzimale svoje mjesto u redu i preuzimale namirnice potrebne za otprilike mjesec dana.

Poslije stabiliziranja situacije roba se pojavila u slobodnoj prodaji i moglo se uzeti šta hoćeš i koliko hoćeš, zavisno od toga kakav je bio džep. Ali je ostala navika da se opet uzimaju mjesečne količine koje se u narodu prozvaše FASUNGA. Tako se uzimalo brašno, ulje, šećer, so, riža, kahva (prave manje, a više “Divke”, one instant od trave cikorija), pokoja konzerva sardine, đuveča, litra petroleja, kila marmelade, koji keks “Adrija”, dvopek…

Kad su se “Izbor” (bio mu direktor Sulejman Džananović, a uprava u onoj zgradi gdje je bila Zimićeva prodavnica) i “Promet” (direktor Bekir Behlulović, a uprava iznad Hajrine prodavnice) spojili u jedinstveno preduzeće “Promet” došlo je i do kvalitetnijeg snabdijevanja, a potrošačima je omogućena i besplatna kućna dostava putem trokolica, pa je tako Huso Tantula Žutac ostao upamćen kao najbrži i najpouzdaniji kućni dostavljač.

S razvojem trgovine i većom tržnom ponudom prestale su i fasunge, a izraz je ostao još samo u glagolu fasovati. Pa se tako govorilo da je neko fasovo šamar od djevojke, neko fasovo po bubrezima od milicije, neki babin hairlija fasovao keca iz računa, a u fudbalu se govorilo: “fasovasmo peticu od onih levata”. Kakve veze ima fasunga i fasivanje nije pouzdano utvrđeno, ali da ima nešto – ima.

Šele

fasunga text

Be the first to comment

Leave a Reply